Citajuci o obicaju, kao dijelu tradicije, da komsiluk zbrinjava hranu za ozaloscenu porodicu, kao i za posjetioce istih, moram reci da taj obicaj jos jedva da se odrzava. Sjetih se jednog slucaja gdje bismo ostali obrukani da smo se uzdali u komsiluk. Znaci - nista od hrane nije doneseno. I to ne samo od hrane. Nicim nismo potpomognuti. A spremalo se dva dana i dvije noci, k'o za pohode koje bi ostale hevtu
Palo se s nogu od umora
Taj obicaj pruzanja gotive me jako nervira. Bilesi, i kolaci se kuhali, cc ...
Kad je ruckom podmirena i zadnja grupa (jel se to ono kaze grupa il ono ima poseban naziv i za to

? ... ah da, sofra), vec su podmirene prethodne i kafom, kolacima i po zelji napitkom (sok, kisela voda, obicnu ne zapazih da je iko trazio). Dijelim kafu, umorna, nenaspavana; jos dvije zene da pruze svoje ruke i dohvate soljicu/fildzan sta li, a snage nemam, jedva onu tablu drzim u rukama - zapikirala si vec mjesto gdje cu sjesti i konacno srknuti kafu i zapaliti. Jedna od te dvije nece kafu. Da, da, dragi moji, veli necu. Odmjerim je pogledom koji ubija, i pitah tek:"Neces?"
Umjesto nje odgovori joj kona, veli, ma ne pije ona kafu. a-haa, rekoh namjerno ironicno. Ma nisam to ni dorekla, ta Necha dobaci:" Kad bi mi donijela mlijeko, mogla bi jednu s mlijekom, eto".
"E, vala, ja ti ne ustadoh po mlijeko; ako hoces crnu hoces, nece ti od jedne nista bit', ne brini"
Nije htjela, a ni ja nisam pomakla
Odlutah malo od teme, al haj, nece vam nista bit'
E, da i ja pomenem jedan obicaj -
Kad se ide nekome na zalost, iz ozaloscene kuce se ne svraca nikome; ide se pravac svojoj kuci.
Jeste li to znali? Vazhi li se i kod vas isto?