Želite da vaš brak bude kao brak vaših roditelja?

[Ideja]

Moji roditelji su se uzeli jako mladi. Otac je imao 18 a mama 15 godina. Ove godine je jubilej - 40 godina ne mogu skoro da vjerujem. Mama je uvijek nama curama govorila da ne budemo "budale" kao ona i da se ne udajemo rano (a ja se uhvatila toga ko pjan plota pa ne popuštam ni u zrelim godinama ). Na očev prijekoran pogled bi odgovorila "pa znaš i sam kako je bilo i kakve smo probleme imali a kad sad gledam - bila sam dijete".
Nisam nikada razmišljala o njihovom braku kao uzoru za svoj potencijalni brak ali sad kad o tome razmišljam i uporedim njihov sa brakovima mnogih drugih koje znam, mogu slobodno reći - da, vrijednosti koje sam znam iz njihovog braka bih svakako poželjela i sebi. Vjerujem da je bilo problema ali mi djeca nismo to saznali. Nikada, ali baš nikada nije bilo situacije da su povisili ton jedno na drugo pred nama, a kamoli da je došlo do svađe, nadvikivanja ili vrijeđanja.

[blento59]

zasto ne,sretno zivjeli ,djecu izrodili
i hvala bogu kad su umirali nisu se mucili

[bubica]

Ne u svemu. Sto se zajednice tice tu je bilo kao jedna dusha. Nije se nikada galamilo. Sve je imalo svoj red i vrijeme. Bez i dinara kredita je bila kuca i vikendica uradjena. Ni na cemu se nije oskudjevalo.
Eh rat pusti rat je mog oca dosta promjenio.

Sve ovo gore nabrojano sam rado prihvatila u moj brak. Ima stvari koje ne bih ovdje pisala koje nikada ne bih u mom braku akceptirala. Ali Boze moj, svako sebi kroji srecu.

[gospođa Brams]

da, definitivno to želim

na svojim roditeljima vidim da se i sad zaista iskreno vole, i nakon toliko godina braka i puno su toga prošli zajedno, puno teških situacija i prije i za vrijeme i poslije rata, ali i dan danas vidim da su jednostavno jedno za drugo
naravno da se posvađaju, bude čak i deranja ponekad ali na kraju to sve uspiju nekako okrenit na šalu i brzo se ohlade
otkad ja pamtim nikad se nisu posvađali ozbiljnije, to su sve neke sitne razmirice kad netko dođe živčan s posla pa mu nešto smeta i tako
zapravo su mi smiješni kad se međusobno podjebavaju


u svakom slučaju definitivno bi htjela imati takav brak i sama

[Ruana]

Ne, ne bih voljela imati nista slicno.
Moj rahmetli tata nije nikad bio kuci, radio je i putovao i nekad ga i vise od pola godine ne bi vidjeli. Moja rahmetli mama je sve nosila na svojim ledjima od odgoja pa do svih muskih i zenskih poslova. Uvjek smo lijepo zivjeli i imali sve ali sve je imalo svoju cjenu, moja mama do rata skoro pa da i nije imala muza a ni mi oca. Dok sam bila mala cak sam jedno vrijeme tatu imenom zvala.
Sto se tice odgoja ni to ne bih voljela, mama nam je sve zivo branila a tata sve zivo dozvoljavao.
Nikad se nista nije pitao, sve odluke je mama donosila, vjerovatno zbog toga sto tata nije bio u toku nicega.
Mislim da su se voljelji jer moja rahmetli mama nije bila tip zene da bi nesto i nekog trpila da joj se nije svidjalo, jer je sve uvjek bilo kako ona kaze.
A sa druge strane verovatno je i rahmetli tati odgovarao takav zivot.

[Peggy Sue]

Ne...
I ma kakva drama se odvijala pred mojim očima, zahvalna sam im na jednoj stvari - naučila sam šta ne treba raditi i kakav ne treba biti...
Dragi Bog mi je dao osobu koja me totalno nadopunjuje. Različit je kada treba, a aličan kada treba. Imam osnov za ostvarenje onoga što želim. Na meni je hoću li to znati iskoristiti...

[Ukosnica]

nisam miješala se u brak svojih roditelja, osim mišlju...da moj takav sigurno neće biti.
nikad se naročito slagali nisu, ali ostali su u braku zbog nas...djece. voljela bih da nisu, jer odrastala sam...ne u domu obiteljskom, neg negdje između svađa i kažnjavanja šutnjom.

[Calla]

mislim da je to nemoguca misao jer zivimo u drugim uslovima,(udajemo se ili zenimo najmanje dvadeset godina kasnije u drustvu )
ali neke slicnosti vucemo uvjek u ponasanju medu muskozenskim odnosima,,ipak je uticaj dvadeset godina u rodenoj kuci roditelja vrsta posmatranja u muskozenskim odnosima pa i na neke stvari odregaujemo isto kao svoja mama ili svoj tata,,(ako uspijemo samo ono najbolje iz brakova nasih roditelja da upotrjebimo u nasem braku i promjenimo ono sto nas je nerviralo onda smo na dobrom putu

[Pasaga]

mislim da je to nemoguca misao jer zivimo u drugim uslovima,(udajemo se ili zenimo najmanje dvadeset godina kasnije u drustvu )
ali neke slicnosti vucemo uvjek u ponasanju medu muskozenskim odnosima,,ipak je uticaj dvadeset godina u rodenoj kuci roditelja vrsta posmatranja u muskozenskim odnosima pa i na neke stvari odregaujemo isto kao svoja mama ili svoj tata,,(ako uspijemo samo ono najbolje iz brakova nasih roditelja da upotrjebimo u nasem braku i promjenimo ono sto nas je nerviralo onda smo na dobrom putu

Velika vecina nas nosi lijepa iskustva i navike i ima lijepe slike
koje mladi moraju da jos dotjeruju i usavrsavaju.
Bojim se da im neide bas lijepo,vrlo tesko se snalaze.

[Julia-Klara]

Bila sam sigurna da sam napisala nekad ovdje post,ali ispade da nisam...
DA, voljela bih imati brak kao sto ga moji roditelji imaju. Uvijek su bili "partners in crime", sve zajedno radili, odlucivali, patili, savijali se pod nedacama i kreditima, podizali nas dvije (mene i sestru), i mislim da su od nas napravili jako dobre osobe (ovo je misljenje okoline, ne samo nas )

Njih dvoje se dopunjuju u pravom smislu te rijeci, tata ne prica puno, ali mama nadoknadjuje svojom rjecitoscu, nikad se nista nije rjesavalo niti odlucivalo u afektu,impulsivno, uvijek se razgovaralo, analiziralo, savjetovalo... Ni jedna odluka u nasoj kuci nije donesena samovoljno (osim ove moje da odem, ali su priznali da sam uradila pravu stvar)... Brak/porodica je timska igra, a volja bih da moj tim nekada funkcionira kao njihov

[Peggy Sue]

Bila sam sigurna da sam napisala nekad ovdje post,ali ispade da nisam...
DA, voljela bih imati brak kao sto ga moji roditelji imaju. Uvijek su bili "partners in crime", sve zajedno radili, odlucivali, patili, savijali se pod nedacama i kreditima, podizali nas dvije (mene i sestru), i mislim da su od nas napravili jako dobre osobe (ovo je misljenje okoline, ne samo nas )

Njih dvoje se dopunjuju u pravom smislu te rijeci, tata ne prica puno, ali mama nadoknadjuje svojom rjecitoscu, nikad se nista nije rjesavalo niti odlucivalo u afektu,impulsivno, uvijek se razgovaralo, analiziralo, savjetovalo... Ni jedna odluka u nasoj kuci nije donesena samovoljno (osim ove moje da odem, ali su priznali da sam uradila pravu stvar)... Brak/porodica je timska igra, a volja bih da moj tim nekada funkcionira kao njihov

Kako je ovo lijepo pročitati.. Odoh još jednom

[Blackhawk]

Ne bih.. I dok su bili zajedno bili su odvojeni, mama kuci, otac u slo na radu, dolazio kuci jednom mjesecno za vikend i za praznike... I nije cudo onda da i nije uspjelo...

[Ruana]

Meni puno nedostaju roditelji pogotovo rahmetli tata, nekako sam ga ostala zeljna. Najvise mi nedostaje nena ona mi je bila i majka i otac i prijatelj.
Sa njom sam najvise vremena provodila mama je nekad sa tatom isla i po nekoliko mjeseci a nas ostavljala sa nenom.
Ja to ne bih mogla.

[Lebowski]

Ne baš, sad kad gledam nikako ali brak kakav su imali prije u svakom slučaju. Ne bih rekao da nema ljubavi ali ne provode kvalitetno vrijeme jedno sa drugim, izbjegavaju dati sebi oduška, potrošiti na sebe novac i vrijeme. Previše posvećeni poslu i obavezama oko ljudi, kuće, itd.

[Dzagoda]

Zeljela sam, i imam ga

[toxic]

Mislite li da vaši roditelji imaju ili su imali dobar brak i želite li da i vaš bude takav?

Ni u ludilu.
Bila sam dete kad su se razisli, al' ono cega se secam blago receno je bilo KATASTROFA.
Trudim se biti sve suprotno od onog sto sam od njih imala priliku nauciti.

[spacebound]

Gluho i daleko bilo Uragan je mala maca u poredjenju sa zajednickim zivotom njih dvoje.

[lejlamo]

ne vidim se ni u jednom segmentu braka svojih roditelja..

[Hannibal]

[Lanci]

Definitivno da zelim to mi je zivotna zelja,imali su brak da sigurno mnogi Im se divili jako mladi se vjencali kako kazu kada ljubavi ima nista nije tesko kroz zivot se boriti skupa tako su i oni ,moja mama je bila jako tiha,mila, vila moja na koju se sada ponosim sto sam imala tako mamu najbolju na svijetu.Njihov brak je tako tekao godinama sve sa ljubavlju sretno svega je bilo ali kroz zivot se tako i nauci cjeniti ono sto imas oni su uspjeli sve dok ih smrt nije rastavila na zalost moja mama jako mlada umrla tati je to najvise potreslo kao i sve nas ali njega posebno veliki gubitak jer izgubio je svog dosta,najboljeg prijatelja sve u svemu sve sto je imaosamo uvijek nama govori kaze budite ono sto jeste I cemu smo vas mi naucili cjenite prvo sebe pa onda ostale volite se jer bez ljubavi nema nista sigurno,kod njih Jel tako bilo dok ih smrt nije rastavila.