Živela Dalmazia!
Piše: Boris Dežulović,
Novosti
Za mene osobno, za članove Općinskog vijeća i za brojne Biličane, dr. Mile Budak je hrvatski književnik i istinski domoljub koji je samo želio da hrvatski narod ima svoju državu – povišenim glasom rekao je načelnik općine J
oško Čaleta Car, dok je predsjednik Općinskog vijeća
Neven Mikulandra dodao: ‘Svih jedanaest općinskih vijećnika podržalo je ime Mile Budaka. Ako su se za vrijeme komunizma Ploče mogle zvati Kardeljevo, možemo i mi naše mulo u našoj Hrvatskoj zvati imenom Mile Budaka!’
Tako je prošle subote u Bilicama kraj Šibenika svečano otvoren novi gat za šezdeset brodica, nazvan
Mul dr. Mile Budaka. Datum je pomno odabran, i Budakov mul otvoren je na Dan državnosti Republike Hrvatske: koliko god tako uopće postoji njenih različitih smislova – historijskih, geografskih, kulturnih, političkih, pravnih i etičkih – simbolički je u Bilicama poništen baš svaki, do posljednjeg.
Zamislimo za potrebe ovog ogleda, na primjer, da su Joško Čaleta Car i Neven Mikulandra imali priliku ostvarenju Budakova sna – ‘da hrvatski narod ima svoju državu’ – svjedočiti u realnom vremenu, pa da im je izgradnja Mula dr. Mile Budaka pala na pamet prije sedamdeset i pet godina, dakle 25. lipnja 1941.: na svečano otvaranje mogli bi pozvati – zar ne bi to bilo sjajno? – osobno dr.
Budaka. Imali bi i zašto: taman tih dana u Narodnim novinama NDH objavljena je Zakonska odredba o zaštiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda, supotpisana od ministra nastave i bogoštovlja
Mile Budaka.
Ne bi valjda biličke domoljube u odavanju počasti čovjeku ‘koji je samo želio da hrvatski narod ima svoju državu’ omelo nekoliko sitnih birokratskih zapreka protokolarno-tehničke naravi? Poput – štajaznam – činjenice da slavne hrvatske Bilice u Budakovo doba uopće nisu bile u sastavu Nezavisne Države Hrvatske.
Toga travnja – svega nekoliko dana nakon što je proglašena NDH – u Šibenik je, naime, ušla talijanska vojska, razoružala, išamarala i razjurila ustašku posadu, preuzevši vojnu i civilnu vlast nad gradom i okolicom: već mjesec dana kasnije, potpisivanjem Rimskih ugovora, Šibenik – scusami, Sebenico – i službeno je ušao u sastav Kraljevine Italije, a Governatorato di Dalmazia ukinuo je sve hrvatske nazive, te su talijanizirana čak i osobna imena. Jednostavno, ako su bilički vijećnici već poželjeli odati počast svome ministru prosvjete iz 1941., njihov se novi mul trebao zvati Mul Giuseppea Bottaija. Počast je svakako zaslužena: zahvaljujući Mussolinijevu ministru prosvjete Bottaiju, u školi u Bilicama govorio se talijanski, a iz biblioteke su – nije li to divno? – izbačene sve Budakove knjige.
Ako pak i nije izvedivo vratiti te slavne dane, pa Mollo di dottore Buddacchio otvoriti na vrijeme, dakle 1941., prava je šteta što su organizatori propustili u krugovalnoj pismohrani pronaći tonski zapis, i svečano otvaranje obogatiti, recimo, javnim emitiranjem Budakova govora na Radio Zagrebu, kojim je upravo tih dana, pred potpisivanje Rimskih ugovora, Hrvatima tumačio Poglavnikovu državničku mudrost u prepuštanju Dalmacije
Mussoliniju.
Najlakše i najkraće objašnjenje bilo bi, dakako, da su načelnik općine i predsjednik Općinskog vijeća imbecili,

ali takvo objašnjenje odveć je očito i točno, a mi imamo još stupac teksta i cijeli jedan dokaz viška, koji nismo ni dotakli: slavni Mul dr. Mile Budaka, naime, uopće nema građevinsku dozvolu.
http://www.portalnovosti.com/ivela-dalmazia