Kod komsije

[komsija]

Zivotni izazov

Starost tiha i nemila
Postaje sve cesci gost
Polako se svode racuni
Da li je ovo kraj

Nekada sam gledao sa planine
Rijeke sto se pjenile bijesne
Trazio u njima korijenje
Koje se opiralo snazno

Takav je bio i moj zivot
Kao ponornica nemirna
Plasljiv uzdah srne
U sjeni divljeg drveta

Davno sam gledao u vrata
Kroz koja me zivot pomilovao
Danas su gotovo zatvorena
Iza mene se otvaraju druga

Setam okolo i vidim nova gnijezda
Cuju se nemirni ptici
Kricima paraju nebo
Stariji ce morati otici

Ali dok zivim ja cu slusati fazane
Njihov najljepsi ljubavni zov
Ljubite dok zivot ne stane
To je najveci zivotni izazov

[sann]

Boliš me. Ne preboliš me. Razboliš me. Razbolim te. Mrzim te. Ne prebolim te. Gorim te. A ogoliš me. Goriš me. A ogolim te. Volim te. Stvorim. Oborim. Ne volim. Volim te.

[komsija]

Birajte pametno

Kada pisem protiv fasista
Neki se puno ljute
Salju mi uvrede I psovke
A kad izbori prodju oni se usute

Surova stvarnost im tada zakuca na vrata
Promaha im u dzepovima svira
Skoro da nemaju nikakvih plata
Stranke na vlasti to u srce ne dira

Ponavljaju mi staru foru
Koja je otrcana I blijeda
Pobjegli ste u dijasporu
Fanatici to govore odreda

Imas li bolan obraza, imas li plate
Nudi li ti vlast kakvog rada
Ako se mi vratimo sa parama
Uzecemo I to malo sto imas brate

Zato moli Boga da ostanemo u svijetu
A ti se u Bosni siri
Da pare I stagod saljemo u paketu
Samo hedija ljude smiri

Imate priliku da birate pametne glave
Ugledne , postene I site
Da se bore za drzavu I ljude
I ne daju da se podmite

[komsija]

Svjetlost nafake


Nismo vise u zagrljaju mraka
Sabah je odavno osvojio dan
Uz vrelu mangalu na siltetima
Djed I nana sjede I piju kahvu

Nije to slika iz starih prica
Gdje se uz kahvu I cibuk dimi
Mlijeko na mangali , kolaci u sahanu
Kod njih se sada zdrav muhabet vodi

Bili su pod zulumom dugo
Od ljudi sto dupla lica imaju
Osmijeh nam slali a noz u ruci
Taksirati nam na vrata kucali

Sejtansko kolo je bilo dugo
Kao najveca dzada na dunjaluku
Pitanje je drhtalo na usnama
Ima li ovome kraja

Ali najveca svjetlost nafake
Pocinje da svijetli u nasem zivotu
Djed I nana kroz plac sapucu
Ovo je djelo velike sadake

Cuvaj se familijo moja
Od ljudi sto nam zulum cine
Djed I nana vam poljupce salju
Ne zna im se broja

[komsija]

Ne kradite mi ovo malo duse


Misli dolaze u smiraj dana
Kada dolaze na red zvijezde
Sjecam se brcanskih sadrvana
Sjecanja nimalo ne blijede

Dok se vozimo prema Atlanti
Tom velikom americkom gradu
Ova dusa ne moze da shvati
Sjecanja zele da mi ukradu

Sjecanja mogu da bole
Kada otvaraju stare rane
Ne samo za one sto vole
Za ljude rasute na sve strane

Razmisljam tako, zatvorio sam oci
Vozimo se kilometri se nizu
Sve ce mi to u san doci
A takvi snovi pritisak dizu

Dok se glava u autu klati
Ispod mene dise sjediste mehko
U misli mi dodje moja mati
Koja je sada tako daleko

Bolesna i stara zove me sine
U snu mi se ovlazise oci
Dodji iz te tudjine
Majka te ceka kada ces doci

[komsija]

Poklanjam ti zivot majko

Moja majko zivot ti poklanjam
Kroz suze I jecaje ti sapcem
Kao slabasna grana sam nam vjetru
Nemam osjecaj da postojim

Tuce me sa svih strana
A ja ne osjecam boli
Stojim na vjetrometini k’o spomenik
Zaboravljen I usamljen kao nikad

Samo me ponekad Mjesec posjeti
Pomiluje sa mjesecinom blagom
A u jutro rano rosa se smiluje
Mije mi lice kameno

Moje misli preko okeana plove
U ocima mi brod sa bijelim jedrima
Nemirne talase osluskujem
Da li me tvoja dusa zove

Samo ti mozes ozivjeti spomenik
Cije srce u kamenu krvari
Da ponovo glasove cujem
Nasa ognjista da me ga griju

Zato ti poklanjam zivot
Za dodir pogleda sretnog
Da me ne grli crna tama
A ti da nikada ne budes sama

Uskoro cu i ja vidjeti svoju majku , eto pjesma dovoljno govori koliko mi nedostaje

[komsija]

Ne sudi mi strogo

Danas mi sjecanja sapucu
O ocima sto me zarobise
Usnama koje me zovu
Zaboravu ne daju mira

Mislio sam pobjeci daleko
Dalje od pustinje vrele
Dusu da predam crnom mraku
Osmijeh mi ne krasi lice

Ali pjesme ne daju mira
Otkrivaju izdajnicki trag
Danas mi sude strogo
Opomene cesto salju

Suze su bile najdrazi gosti
Dolazile sa izvora tuge
Dusa mi je za bol znala
Pitao se gdje li je kraj

Danas je otisla magla
Sa hladnom Zimom nestade
Srce pocinje da se budi
Ljubavnim stazama ponovo lebdim

Mirisi Proljeca dolaze
Sa zutim polenom je I nada
Da necemo praviti greske
Kao sto smo nekada

[sancezo]

Ne sudi mi strogo

Danas mi sjecanja sapucu
O ocima sto me zarobise
Usnama koje me zovu
Zaboravu ne daju mira

Mislio sam pobjeci daleko
Dalje od pustinje vrele
Dusu da predam crnom mraku
Osmijeh mi ne krasi lice

Ali pjesme ne daju mira
Otkrivaju izdajnicki trag
Danas mi sude strogo
Opomene cesto salju

Suze su bile najdrazi gosti
Dolazile sa izvora tuge
Dusa mi je za bol znala
Pitao se gdje li je kraj

Danas je otisla magla
Sa hladnom Zimom nestade
Srce pocinje da se budi
Ljubavnim stazama ponovo lebdim

Mirisi Proljeca dolaze
Sa zutim polenom je I nada
Da necemo praviti greske
Kao sto smo nekada

lijepa pjesma

[Luna.]

komsija, lijepa pjesma... znala sam da ce se i sancezici svidjet

[sancezo]

komsija, lijepa pjesma... znala sam da ce se i sancezici svidjet

Najbolje stihove komsija moj pise
najbolju dusu moj komsija ima
najslađe za Me on se danas smije
najbolji razum taj Boziji stvor ima.

[komsija]

Nanina avlija

Ususkana medju vocem
Tiha u opojnom mirisu sama
Nekada davno tako glasna
Tuzna je nanina avlija

Ostalo je ranjeno stablo jabuke
Uspomena moga djetinjstva
Ranka smo je tada zvali
Bila mjesto djecijih sastanaka

Imala je avlija dusu
Bilo je trave zelene
Lijecila je svima rane
Bokvica je ime njeno

Svaki dan se igralo
Ember koga, ember tute
Cula se daleko djecija graja
Danas umorna stabla cute

Redovni posjetioci su pcele
Obilaze poneki usamljeni cvijet
Nanine uspomene sinove zele
Oni su otisli u daleki svijet

Nema vise ni moje nane
Da nas miluje pogledom svojim
Jednom ce srce da stane
Za bolnim uspomenama mojim

[komsija]

Prijatelji gdje ste


Prijatelji su moji rasuti po svijetu
Kao plavi oblaci na nebu
Zeljni slobode I meraka
Da budu k’o ptice u letu

Javljaju se iz cijelog svijeta
Sada iz Sarajeva I Mostara
Hvata me bolna sjeta
Mislim na mjesta stara

Iz grudi se otkida lagani uzdah
Naviru lijepe uspomene
Suze mi sada prave drustvo
Nostalgija odavno muci mene

Maramicom brisem suzne oci
Dok prijateljima poruke saljem
U Proljece kad cvjeta cvijece
Obecao sam da cu doci

Imam I prijatelje nove
Dobri kao kapi rosne
Njihov me glas zove
Dolazi iz nase Bosne

Prolazi zivot , prolazi vrijeme
Svakim danom je zelja veca
Da vas zagrlim I protresem ruke
I to ce biti tu nema dileme

[komsija]

Otvori svoje srce

Otvori mi svoje srce
da istinu u njemu trazim
uspomene da mi taknu dusu
bili smo jedno bice

Usne mogu da lazu
da rijeci budu slatke kao med
ali drhtaj u srcu nam kaze
da nije hladno sve kao led

Mednom rosom mi kvasis jutra
sa usana tvojih se slijeva
zedan sam kao cvijet usamljeni
pustinju tjeras daleko

Nemoj da te plase sjene
Sto krase svaki mrak
Moja je zvijezda jaca
Osloni se samo na mene

Dusmani su oko nas
Lesinari im nisu ravni
Ali sreca pripada samo nama
Za ljubav smo dali sebe

Zato mi dusa cezne
Da ostanem u tvom srcu
Otvori ga samo za mene
Tamo su uspomene vjecne

[Maja]

je li ovo tvoja knjiga

[komsija]

jeste, imam materijala za jos dvije ali mi bas mrsko da radim nesto na tome

[Maja]

fino fino

[komsija]

Ja sam gazda u kuci


Davno napisana...jedna od prvih pjesama na pocetku mog "pjesnikovanja"

Danas su nastala cudna vremena
I ne zna se ko je kome zena
Zene bi voljele preuzeti vlast
Da osjete i one tu musku cast

Ja sam gazda u mojoj kuci
I nikog ne smije da nesto muci
A mene su ucili odmalena
Da se mora postovati i zena

Jos uvijek se ova ljudina ne da
Jer u kuci mora biti reda
Pomalo evo i ja sijedim
Al' nasu tradiciju uvijek slijedim

Kod mene je bilo vazda
U kuci je jedan gazda
Uvijek je to bila glava muska
Taman u nas pucala puska

A sto se tice mene
Trazim savjet i od zene
U kuci je zena vazna
Ako ljubav nije lazna

Ali ja sam glavni u kuci
Mozda ce neko zbog ovog puci
Nema tu ba nekog reda
Ako zena zapovijeda

[komsija]

Nas zivot su unuci


Nestasan je kao svaki san
Cuperak mu na glavi smedji
Radoznale oci boje ljesnika
To je nas unuk Arian

Lica mame I tate ponosom zrace
Dok gledaju svog sina
Harmonija u porodici vlada
Djedu I majci puno znace

Kad ugleda majku I djeda
Osmijehom zablistaju rijetki zubi
Mali vragolan u oci gleda
Zeli da se u obraz ljubi

Srce mi zakuca brze
Kad mi pruzi svoju ruku
Kunem ti se dragi Boze
Zivot bi poklonio svom unuku

Da li se neko upitao
Zasto je to tako
Krv svoju rodjenu
Treba da stiti svako

Zato volite svoju djecu
Neka vam bude sretan svaki dan
Mi imamo svoju srecu
To je nas princ Arian

[komsija]

Mujin hrast

Danas me uspomene miluju
Kao najnjeznije djecije ruke
Suze mi pocese kvasiti lice
Sjetih se starih vremena

Drvo kao i svako drugo
Sirilo je velike grane
Sjecanja me u proslost zovu
Nabujala kao velika rijeka

U mahali poznato kao Mujin hrast
Ime vlasnika je zivjelo dugo
Ostade vjecno u pricama nasim
Legenda jos uvijek zivi

Uzivali smo u njegovom hladu
Mnoge smo tamo tajne krili
Nemirni kao mladi jarici
Tako smo mladi bili

Bilo je mnogo drveca
Ali nijedno kao Mujin hrast
Mnogi su ispod tog drveta
Osjetili prvu strast

Sada je tamo sve pusto
Mujin hrast je odavno mrtav
Dozivam tiho to ime
A glas mi je tuzan i drhtav

[sancezo]

Mujin hrast

Danas me uspomene miluju
Kao najnjeznije djecije ruke
Suze mi pocese kvasiti lice
Sjetih se starih vremena

Drvo kao i svako drugo
Sirilo je velike grane
Sjecanja me u proslost zovu
Nabujala kao velika rijeka

U mahali poznato kao Mujin hrast
Ime vlasnika je zivjelo dugo
Ostade vjecno u pricama nasim
Legenda jos uvijek zivi

Uzivali smo u njegovom hladu
Mnoge smo tamo tajne krili
Nemirni kao mladi jarici
Tako smo mladi bili

Bilo je mnogo drveca
Ali nijedno kao Mujin hrast
Mnogi su ispod tog drveta
Osjetili prvu strast

Sada je tamo sve pusto
Mujin hrast je odavno mrtav
Dozivam tiho to ime
A glas mi je tuzan i drhtav

Bilo pa prošlo....... idemo dalje
poruku smjesta, Mujin hrast nam salje.