Božo Vrećo

[Julia-Klara]

[Julia-Klara]

pricam sa sestrom neki dan, kaze:"Dolazio ti je neki drug, donio CD Boze Vrece. Majka bila sama, i nije zapamtila kako ze zove".
Samo jedan drug me poznaje tako dobro

[Julia-Klara]

[ytube][/ytube]

[Julia-Klara]

[ytube][/ytube]

[Mirelam]

Nije njemu dzaba mater ime Bozo dala. Styling andjela, bespolnost i ni nebo nije granica.
Prvo sam cuo Anadolku prije 4- 5 godina i ostalo mi je kao ah.
Koncert je blizu , pa se nadam cuti i uzivo, da li stvarno moze probuditi emociju kako mi se cini.

[Julia-Klara]

Zavidim ti Mirelame
Misli na mene dok budes na koncertu

[Terasa svjesti]

[ytube][/ytube]

[Mirelam]

Komentar s Youtuba, koje inace rijetko citam
Najprije, jedna mala komparacija, da se ne pomisli niko, a pogotovo Božo, kako ostavljam negativan komentar - naprotiv! Pratim ga odavno i slušam vrlo često. Sa velikim zadovoljstvom. Najčešće osamljen.
-
Ne znam da li je Božo skraćeno od Božidar, zna onaj (ili ona, njegova voljena majka) ko mu je dao to ime,... ali sam mu nekako halalio što je postao i Hiba,... što je skraćeno od Hibetullah ( Allahov Dar [ هبة الله ] ), pa kako god neko o tome mislio. I on je nama Božji dar, a puno je Božjih darova u njemu samome. Neka ne ide nigdje - nikakav Broadway, ne čupajte mu korijen iz ove zemlje, on je od njenog sjemena i njoj pjeva. Ovdje je njegovo... sve.
-
U kratkom opisu ovog klipa piše "sevdah"... ja mislim da je sevdah samo duboka podloga njegovom pjevanju (tvom umilnom pjevanju, Božo, ako ovo čitaš), ovo je nešto, novo, drukčije, više. Ne želim reći uzvišeno, jer je to atribut koji pripada samo Allahu. Odletio si ti nekoliko katova iznad sevdaha, pogotovo acapella pjevanjem, bez muzike... prodireš uvis kroz vjersko, duhovno, mistično, ljubavno, transcendentno...širiš se k'o ugodan miris, ne znam više ni sam kako da to nazovem, teško te je pratiti. Sevdah je, barem za mene, siroviji i svjetovan...a dobar mi je kao takav. Takav si većinu vremena s Halkom. Vragolast, umiljat i sretan, na kraju.
-
Tvoji tekstovi, tvoji lično, izvorno iz uma i duše... haman su više psiho-teološki, melanholična lirika, preduboka, iskonska, gotičko-sufijska, sakralna. Za one slušaoce koji imaju dušu, pogotovo ranjivu, pogodi ih kakva muka i jeza dok ih slušaju, ali im se ne odupiru. Godi. Možda je to onaj temelj sevdaha - "crne žuči", što se gorka ispija, ali opet godi, čisti. Takav si kad pjevaš sam, svoje. Sjetan i...upita se čovjek jesi li ikad sretan!? Je li se vratio "weltschmerz" ?
-
Konačno, za mene kao muslimana, ova je pjesma pobjeda čiste duše nad ovosvjetskom prljavštinom. Za poštovanje je dovoljan njen naziv i njena "junakinja". Vjerujem da je i nijet iskren. Ponosan sam što je u ovoj zemlji otpjevao upravo Božo Vrećo, oslobođen od svake predrasude, a i mene je od nekih oslobodio . Hvala ti Božo.

[Julia-Klara]

BOŽO VREĆO, ČOVJEK I SEVDAH: MRVA DOBROTE U POGAČI HUMANOSTI

Piše: Kristina Ljevak
Foto: Kristina Ljevak, Božo Vrećo Facebook page

Umjetnost, kao i humanost, je bespolna, ona je jedino vezana za ljudskost, talenat i potrebu da vlastitim djelovanjem činimo pomake u društvu.

U ovom današnjem, izgleda da je najteže biti čovjek. Ljudska dokolica i njegovanje mržnje prema drugom i drugačijem zbog neznanja i nerazumijevanja učinit će od odjeće predmet rasprava i pokrenuti lavinu komentara zahvaljujući kojima, nažalost, imamo jasniju sliku o okruženju u kojem živimo. I dok bi u nekom civilizovanom svijetu i na nekom drugom red carpetu eventualno modni stilisti/kinje komentarisali usklađenost boja i dezena, u ovom bosanskohercegovačkom, pojavljivanje umjetnika sevdaha Bože Vreće u dugačkoj žutoj suknji na otvaranju Sarajevo Film Festivala dao je povod svim anonimnim komentatorima/cama na internet forumima da ‘puste mržnji na volju’ i da vrijeđaju, prijete, omalovažavaju… Ovoga puta otišlo se i korak dalje, te se pod punim imenom i prezimenom nisu ustručavali na društvenim mrežama oglašavati nesitomišljenici/e, stvarajući jednoglasje kao zaštitni zvuk palanačkog pogleda na život i njegove različitosti. Tamo gdje bi svi krojili i haljine i sevdah po kolektivnoj heteropatrijarhalnoj mjeri, Božo Vrećo priznaje samo vlastitu. Vjerujući u ljubav i dobrotu. Viteški je podnio galone mržnje zanemarujući da oni/e koji/e se bave njim najčešće niti mogu niti žele baviti se sobom i vlastitim iskoracima. ‘Sporna’ haljina prodata je na aukciji za hiljadu konvertibilnih maraka, a Božo Vrećo novac je donirao Zemaljskom muzeju za potrebe održavanja Hagade.

U zemlji kakva je naša prihvatljivije je da muzej ne radi tri godine već da Božo nosi suknju.

“Ja sam svjestan da se moram suprotstaviti ljubomornim, ozlojeđenim i ljudima zatočenim u vlastitom mikrosvijetu koji je užasno depresivan. Do sada nikada javno nisam reagovao na to, obično ignorišem, jer sam više okružen ljubavlju, pažnjom i prihvatanjem od strane drugih ljudi. Teško mi pada što je ovo mnogo više pogodilo ljude koji mene vole.”

“Ovoga puta se jesam oglasio jer je humanitarna dimenzija važnja i zahvaljujući tome haljina je dobila posebnu notu. I zaista mi je srce puno. Jer kako ono kažu – važna je mrva tvoje dobrote u pogači humanosti koja može da nahrani puno ljudi. Ako je tako, onda sam ja privilegovan čovjek”, kaže za portal LGBT.ba Božo Vrećo kojeg nije, kao i reditelja predstave Koštana Kokana Mladenovića, zaobišlo još jedno nerazumijevanje.

Naime, ovaj talentovani srpski reditelj, prepoznat kao rijetki koji se svojim predstavama u ‘demokratskoj’ Srbiji suprotstavio dominantnoj politici, ali i pozorišnoj aljkavosti, te je ‘nagrađen’ smjenom sa upravničkog mjesta u beogradskom Ateljeu 212, treba na sceni Pozorišta na Terazijama postaviti Koštanu Bore Stankovića sa Božom Vrećom u glavnoj ulozi. Tome ili Mladenovićevoj političkoj nepodobnosti, usprotivili su se mnogi. Naš sagovornik vjeruje da će sve biti u redu, a i ako ne bude, bit će nešto bolje, kaže s osmijehom.



“Uloga je potvrđena, probe trebaju početi u oktobru. Problemi prate takve stvari, možda je bolje da ne govorim ništa o tome. Sve što je imao da kaže, Kokan Mladenović je već rekao. Nije u korist ni jedne ni druge strane da se stvara takav nesporazum, nema potrebe za konfrontacijom i sukobom. Baš smo neko jutro Kokan i ja pričali o tome jer je bio u Sarajevu – čemu se protiviti glumi muškarca u ulozi žene kada su negdje u prapočecima pozorišta muškarci igrali ženske uloge. Koštanom se vraćamo na ono što je bilo prije, kao i ja u svom sevdahu koji je akapela, vraćam se praizvođenju, pjevajući intimnu žensku pjesmu. To je savršen spoj i ne vidim razloga da se neko tome protivi”, kaže naš sagovornik na temu netolerancije prisutne nažalost i u susjedstvu i odsustva potrebe da se uvaži umjetnička imaginacija i težnja ka iskoracima od konvencionalnog, što je temelj Mladenovićevog pozorišnog izraza.

Da je konvencionalno najčešće i najprihvatljivije, a sve pod tobožnjom brigom za očuvanjem tradicije, potvrđuje i odnos prema interpretaciji sevdaha savremenih interpretatora/ica poput Amire Medunjanin, Damira Imamovića i našeg sagovornika.

“Uopšte ne znam po kom osnovu neko može da vam zamjera na vašem stvaranju. Zar nije bitno da se sevdalinki udahne nova duša kroz stvaranje sopstvenih sevdalinki? Imamo period od 40 godina nestvaranja ili stvaranja gluposti, sevdalinke koja je obrađivana kroz neki novokomponovani niz koji se ne može svrstati ni u kakav žanr, i onda na kraju stvorite nešto što može odgovoriti tekstu od prije 500 godina i ne valjate samo zbog toga što imate drugačiji vizuelni izražaj, zato što vaš glas nije ni muški ni ženski već se nalazi između. Zar to nije dar? Zar ne trebamo na to gledati kao dar? Ja nikoga ni svojim bivstvovanjem, ni djelovanjem, ne ugrožavam. Naprotiv. Ja radim na tradicionalnoj muzici, ne miješam ‘babe i žabe’. Nastojim da sevdah bude na pijedestalu, a sve ostalo dopuna. Ali sam negdje ipak ispunjen jer znam da većina stvari koje uradim i svaka pjesma koju zapišem jako dobro dopire do ljudi jer su moji koncerti rasprodati i posjećuju ih ljudi koji to dobro osjećaju i prepoznaju, znaju šta je sevdah jer su i oni sami sevdah. Za ostalo me nije briga”, kaže Božo Vrećo, čovjek i umjetnik, koji je na sebe preuzeo teško breme rušenja stereotipa u zemlji kakva je Bosna i Hercegovina. I najvažnije je da ne odustane i ne ode negdje gdje će više cijeniti i njegovu umjetnost i ljudskost, negdje daleko od svijeta u kom je još uvijek plava boja za dječake, a roza boja za djevojčice.

http://lgbt.ba/bozo-vreco-covjek-i-sevd ... humanosti/

[Rum]

Moze pricati sta hoce jednom muskarcu ne prilici da nosi haljinu,hey hey si lud i za mene to nikad nece biti normalno ,nesto razmisljam kako ba Safet izgledo u haljini i jebe mi se za humanost dao sam i ja sirotinji para i para pa sta

[Julia-Klara]

reci to arapima, i oni nose haljine
i skotima koji nose suknje

[Rum]

Ponovo mijesas kruske i jabuke

[Julia-Klara]

jok ja

[Rum]

jok ja

ti ti

[Mirelam]

Moze pricati sta hoce jednom muskarcu ne prilici da nosi haljinu,hey hey si lud i za mene to nikad nece biti normalno ,nesto razmisljam kako ba Safet izgledo u haljini i jebe mi se za humanost dao sam i ja sirotinji para i para pa sta

E odsad' je Rum etalon za normalnost

[Mala_Mu]

Ovo za Klaru

Vrećo: Ko ne uživa u mom glasu ima problem sa sobom

"Moj put je bio trnovit, ali i bajka. Nakon studija sam odlučio preći u kolijevku sevdaha. Nije bilo jednostavno doći u grad u kojem nisam imao nikoga", rekao je Božo Vrećo, bosanska new wawe senzacija, autor i interpretator sevdalinki gostujući u prvoj emisiji nove sezone Pressinga na N1.
Dodao je da ga je pjesma spasila, dala mu podstreka da nastavi dalje. "Sevdah je moja misija koja me nadahnjuje. Život je veliki izazov i rizik, a ja volim riskirati. Sevdah je ljubav koja me privukla i dovela u ovaj grad. Za ljubav se mora žrtvovati."

Dok je bio Božo iz Foče koji pjeva, bio je omiljen u Sarajevu. Kada se počeo drugačije oblačiti, šminkati, počelo se sumnjati ko je i šta je Božo.
Moj mozak je ženski.


"Svaka reakcija koju iznesem je moja odbrana."
Stranci mu kažu da su razmijeli i osjetili sevdah, iako on ne prevodi pjesme na engleski.
"Ja nisam ušao u sevdah da bi bio glumac. To je jedini žanr kome sam okrenut. Žrtvujem se za njega. Sve osude i prozivke vas još više vežu za njega. Ako postoji poseban partner za mene je to sevdah ili sevdalinka. Znao sam da će biti svjetla i tame, ali je mnogo više svijetla."
Za sebe kaže da je i muškarac i žena. Kako je biti drugačiji.

"Najbolje kada ne razmišljate o tome, nego biti ono što jeste. Žene me obožavaju. Žena jače osjeća, ljubi i prašta. Muškarci zatvore oči i slušaju me. Nikada mi se nije desilo da neko ode s mog koncerta."
Haljina na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala je izazvala bum, osude i kritike.
"Dok sam u sufi suknji, koja se povezuje s islamom, niko nema negativan komentar. Kada sam došao u nečemu što je futurizam, potpuno drugačiji val koji ide s mojom slobodom, želio sam vidjeti koliko nama fali da se na nekome istresemo."
Svaki atak na mene do sada je bio verbalni. Ako bi se desio fizički, on bi bio atak na ženu u meni.

Na pitanje kako ljudi u Sarajevu, Foči ili bilo gdje drugo na Balkanu reaguju na njegovu pojavu, Vrećo odgovara: "Nisam osoba koja ne privlači pažnju. Za mnom se okreću i muškarci i žene. Bilo bi mi neobično da se neko ne okrene s prikrivenim komentarom. S tim sam odrastao. Sarajevo nije sredina koja često nekome izražava pažnju."
Predstava Koštana neće doživjeti premijeru u Beogradu na Terazijama. Reditelj kaže da uprava pozorišta nije imala hrabrosti da Vrećo odigra tu ulogu.

"Koštana je drugi ja. Negdje sam se prisjetio odrastanja kroz Koštanu, ona propagira slobodu. Predstave će sigurni biti, ne na Terazijama, ali negdje drugo hoće."


Gledateljka N1 je pitala Vreću da li bi izvršio promjenu spola i da li je sretan u svojoj koži, na što je on odgovorio: "Nikada ne bih promijenio spol. Dovoljno sam i žena i muškarac. Ne mogu roditi dijete, ali ću pokušati da ga usvojim. Sretan sam u svojoj koži."
"Uz ezan i islam se budim, ali se nisam htio odreći vizantijskog i sefardskog, a vraćam se i katoličanstvo.

Uvijek sam se trudio držati na okupu to četvero. Ne propagiram niti jednu vjeru kao najznačajniju i najposebniju. Dobar čovjek dobro prepoznaje. Mora se zagrebati ispod površine, a to je problem našeg društva", smatra Vrećo.
Conchita Wurst teži Cher i komercijalnoj varijanti. Ja težim iskoni, takvu muziku stvaram i pjevam.
On je voditelju Pressinga, Amiru Zukiću, rekao da je svaka njegova pjesma posvećena majci.
Gledaoc N1 Vreću je pitao zašto skrnavi bosansku tradiciju, jer kao muškarac pjeva ženskim glasom sevdalinku i oblači se kao žena.

"Ko ne uživa u mom glasu ima problem sa sobom. Svaka moja interpretacija je dovoljno složena i kompleksna i ja je ne želim pojednostaviti. Ne donosim sevdah koji će svako slušati. Sevdah pripada posebnima."
On je kazao da je ljudima čudno kako opstaje u ovoj sredini.


Izvor: N1

[Julia-Klara]

[ytube][/ytube]

[Julia-Klara]

[ytube][/ytube]

[Julia-Klara]

[ytube][/ytube]

[Konsultant]

Moze pricati sta hoce jednom muskarcu ne prilici da nosi haljinu,hey hey si lud i za mene to nikad nece biti normalno ,nesto razmisljam kako ba Safet izgledo u haljini i jebe mi se za humanost dao sam i ja sirotinji para i para pa sta

Nedavno ga sreo, nikako mu ne stoji. Sta cu taki sam, volim prirodne obline u suknji.