Katoličanstvo

[mrki62]

Dobro vam došao Sveti Nikola s poklonima ili bez .

Svima koji imaju danas imendan - čestitam od srca.

[adacta]

Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije je katolička dogma, koja tumači da je jedinstvenom Božjom povlasticom, Blažena Djevica Marija očuvana od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svoga začeća. Također, Marija nije bila lišena milosti posvetne, već je bila puna milosti dobivenih od Boga i živjela je život posve bez grijeha.

Često se zamjenjuje s doktrinom, kada je Marija začela Isusa, radi se o dvije različite pojave. Prema dogmi, Marija je začeta na normalni biološki način, ali njenu dušu je stvorio Bog u vrijeme njenog začeća. Blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, slavi se 8. prosinca/decembra Utemeljio ga je papa Siksto IV. 1476. g. Dogmu je svečano proglasio, papa Pio IX. u poslanici "Ineffabilis Deus", 8. prosinca 1854. g. Katolička Crkva vjeruje da dogma ima potporu u Bibliji. Arkanđeo Gabrijel nazvao je Mariju kao "punu milosti", a crkveni oci nazivali su Mariju - Blaženom Djevicom. Prema katoličkoj teologiji, Marija je morala biti posve bez grijeha, da bi mogla začeti Isusa.

Prema Novom zavjetu, Marija (aramejski מרים Maryām "gorka"; arapski مريم (Maryam); Grčki Μαριαμ, Mariam, Μαρια, Maria) je bila majka Isusova. Sveta Marija, Blažena Djevica Marija i Bogorodica (grčki Theotokos Θεοτόκος) su tradicionalni naslovi koje koriste katolici, pravoslavci i ostali da opišu Mariju.

Zdravo Marijo ili Ave Maria je katolička molitva majci Božjoj, čije najranije dokaze nalazimo u 1050. godini. Većina se teksta molitve može naći u Evanđelju po Luki.


Zdravo, Marijo,
milosti puna,
Gospodin s Tobom.
Blagoslovljena Ti među ženama
i blagoslovljen Plod utrobe Tvoje,
Isus.
Sveta Marijo, Majko Božja,
moli za nas grešnike,
sada i na času smrti naše.
Amen.

[adacta]

MATERICE


Najsvečaniji i najradosniji dan prije Božića su Materice (treća nedjelja Došašća), posvećena majkama i ženskom svijetu. Muškarci čestitaju ovaj blagdan ženama. Djeca čestitaju majkama, bakama, tetkama, i ostalim rođakinjama, pa i susjedama. Što su Materice? To je narodni običaj, ali isto tako i crkveni blagdan. Slavi se na treću nedjelju Došašća. Materice se u pojedinim obiteljima različito dočekuju. Nakon čestitanja, majke djecu i čestitare za tu prigodu darivaju , u davna vremena su to bili rakija, orasi , jabuke i suhe smokve a danas su to razni slatkiši,kolači. Na materice se prije pjevalo:
Dobro jutro gazdarice
Došle su vam Materice
Mi smo došli znaš
Da nam nešto daš.
Majke (bake) su za taj dan pravile veliki svečani ručak (užinu), gdje su se okupila njihova djeca, te unučad. Tu bi se našla na okupu najbliža rodbina, te bi se i zapjevalo i zaigralo.

Svim majkama želim sretne Materice,a onim ženama koje još nisu majke želim da to što prije postanu!


[media]tchkWgFqqYI[/media]

[adacta]

Očići

Očići su adventski običaj posvećen očevima, a slavi se četvrtu nedjelju došašća. Očići su kao i Materice, običaj karakterističan samo za neka područja u kojima žive Hrvati: BiH, Dalamatinska Zagora, Bačka i dr.
Djeca, kao i na Materice, uzimaju konopčić i rano ujutro idu 'vješat' očeve.

Ako su se prošle nedjelje otkupljivale majke, danas je red na očevima. Ovaj običaj koji u Uskoplju ima dugu tradiciju svodi se na čestitanje očića muškarcima u obitelji (djeca, kao i kod materica, čestitaju svim poznatim muškarcima), nakon čega se oni “otkupljuju”. Za razliku od majki koje na dar obično daju suhe orahe, lješnjake i jabuke, očevi se otkupljuju obično novcima. No, nije tu riječ o velikim iznosima, ali mali čestitari, čestitajući svim poznatim muškarcima, ipak tijekom Očića skupe zavidnu svoticu…

. Na ovaj se dan pjeva:

'Faljen Isus Očići božićno je vrijeme

Mi smo došli samo tražit otkupljenje

Pođite na tavan donesite mesa

Ako nije suvo otvorite kese

Ako ništa nema vješanje se sprema'

[Vucko]

Pa dobro..bil napokon iki mogo da me malo prosvijetli sa tim svetim duhom,kao sto ji isti prosvijetlio apostole ??

dakle,pitanje bi bilo,ima li igdje da je Isus Krist,na bilo koji nacin u bilo kojem kontekstu,pomenuo bilo sta o postojanju svetog duha ?? A mogao bih i da upitam usput,koliko je puta,Isus Krist,sebe nazvao bogom ili bozijim sinom ?? Nesto se ne sjecam da je on govorio o tim stvarima... bas bi bilo zanimljivo,vidjeti na osnovu cega je to postala ne vjerska odredba nego sma vjera ?? Misli se na sveto trojstvo od kojeg je Bog samo jedan od trojice ..

Sam Isus ne postoji zapisano (barem koliko sam upoznat) nije za sebe rekao da je on Bog ali isto tako treba znati da on nije pisao Evandzelja, vec su to cinili njegovi apostoli u kojem se Isus definise kao Boziji sin.Zapravo ako sagledas to sveto trojstvo dolazis na istu stvar U ime Oca - Bog, U ime sina - Isus i duha svetog -personifikacija svega oko nas (lahkse za definisat nesto nevidljivo) dakle sveto trojstvo se u sustini svodi na jedno Boga.Ako ti nije jasnije uvijek mozes da uzmes Bibliju(bez obzira na vjeroispovjest) mozes da se informises o svemu.

[Krokodil Behko]

Pa dobro..bil napokon iki mogo da me malo prosvijetli sa tim svetim duhom,kao sto ji isti prosvijetlio apostole ??

dakle,pitanje bi bilo,ima li igdje da je Isus Krist,na bilo koji nacin u bilo kojem kontekstu,pomenuo bilo sta o postojanju svetog duha ?? A mogao bih i da upitam usput,koliko je puta,Isus Krist,sebe nazvao bogom ili bozijim sinom ?? Nesto se ne sjecam da je on govorio o tim stvarima... bas bi bilo zanimljivo,vidjeti na osnovu cega je to postala ne vjerska odredba nego sma vjera ?? Misli se na sveto trojstvo od kojeg je Bog samo jedan od trojice ..

Sam Isus ne postoji zapisano (barem koliko sam upoznat) nije za sebe rekao da je on Bog ali isto tako treba znati da on nije pisao Evandzelja, vec su to cinili njegovi apostoli u kojem se Isus definise kao Boziji sin.Zapravo ako sagledas to sveto trojstvo dolazis na istu stvar U ime Oca - Bog, U ime sina - Isus i duha svetog -personifikacija svega oko nas (lahkse za definisat nesto nevidljivo) dakle sveto trojstvo se u sustini svodi na jedno Boga.Ako ti nije jasnije uvijek mozes da uzmes Bibliju(bez obzira na vjeroispovjest) mozes da se informises o svemu.

Kao prvo,da ti cestitam,na dobrom nacinu izlaganja i dobrom poznavanju materije,
ili mozda da kazem duhovnosti,posto smo u toj oblasti trenutno. Dobrodosao


U Bibliji stoji,da su plameni jezici sisli na glave apostoa i oni se "prosvijetlili".
Dakle,tvrde da su to ti sveti duhovi.
Naravno da nisam slucajno rekao to u mnozini jer su i oni (dvanaest) bili mnozina.
Taman tolika,da su napisali,12 razlicitih evandjelja,pa prema tome,to nikako nije
mogao biti,isti sveti duh
Cak sta vise,neka su odbacena kao apokrifna a poticu od tih istih apostola za koje kazes,
da su oni tretirali Isusa kao Bozijeg sina pa to tako treba shvatiti. Ne vjerujem,da bi
neki veliki mesija,kakav je u svakom slucaju bio isus,tvrdio da je boziji sin. On sam,
i to upravo po onome,sto znamo iz Biblije,uporno je govorio da je Covjekov sin. S obzirom
na to,da ga apostoli i nisu bas dobro razumjeli,o cemu svjedoci cinjenica da su im
evandjelja,razlicita,kako onda,mozemo ista prihvatiti i kao u potpunosti tacna?
Ako apostoli,jedan drugog,nisu mogli ubjediti u svoju verziju,kako sad,2000 godina posle,
prihvatiti sve zdravo za gotovo?


(ovi postovi su za onu temu ispravnost kurana i biblije)

[Vucko]

Pa dobro..bil napokon iki mogo da me malo prosvijetli sa tim svetim duhom,kao sto ji isti prosvijetlio apostole ??

dakle,pitanje bi bilo,ima li igdje da je Isus Krist,na bilo koji nacin u bilo kojem kontekstu,pomenuo bilo sta o postojanju svetog duha ?? A mogao bih i da upitam usput,koliko je puta,Isus Krist,sebe nazvao bogom ili bozijim sinom ?? Nesto se ne sjecam da je on govorio o tim stvarima... bas bi bilo zanimljivo,vidjeti na osnovu cega je to postala ne vjerska odredba nego sma vjera ?? Misli se na sveto trojstvo od kojeg je Bog samo jedan od trojice ..

Sam Isus ne postoji zapisano (barem koliko sam upoznat) nije za sebe rekao da je on Bog ali isto tako treba znati da on nije pisao Evandzelja, vec su to cinili njegovi apostoli u kojem se Isus definise kao Boziji sin.Zapravo ako sagledas to sveto trojstvo dolazis na istu stvar U ime Oca - Bog, U ime sina - Isus i duha svetog -personifikacija svega oko nas (lahkse za definisat nesto nevidljivo) dakle sveto trojstvo se u sustini svodi na jedno Boga.Ako ti nije jasnije uvijek mozes da uzmes Bibliju(bez obzira na vjeroispovjest) mozes da se informises o svemu.

Kao prvo,da ti cestitam,na dobrom nacinu izlaganja i dobrom poznavanju materije,
ili mozda da kazem duhovnosti,posto smo u toj oblasti trenutno. Dobrodosao


U Bibliji stoji,da su plameni jezici sisli na glave apostoa i oni se "prosvijetlili".
Dakle,tvrde da su to ti sveti duhovi.
Naravno da nisam slucajno rekao to u mnozini jer su i oni (dvanaest) bili mnozina.
Taman tolika,da su napisali,12 razlicitih evandjelja,pa prema tome,to nikako nije
mogao biti,isti sveti duh
Cak sta vise,neka su odbacena kao apokrifna a poticu od tih istih apostola za koje kazes,
da su oni tretirali Isusa kao Bozijeg sina pa to tako treba shvatiti. Ne vjerujem,da bi
neki veliki mesija,kakav je u svakom slucaju bio isus,tvrdio da je boziji sin. On sam,
i to upravo po onome,sto znamo iz Biblije,uporno je govorio da je Covjekov sin. S obzirom
na to,da ga apostoli i nisu bas dobro razumjeli,o cemu svjedoci cinjenica da su im
evandjelja,razlicita,kako onda,mozemo ista prihvatiti i kao u potpunosti tacna?
Ako apostoli,jedan drugog,nisu mogli ubjediti u svoju verziju,kako sad,2000 godina posle,
prihvatiti sve zdravo za gotovo?


(ovi postovi su za onu temu ispravnost kurana i biblije)

Tradicija nas uci da postujemo tudje onakvo kakvo jeste, sustina svega sto sam ti ja zelio reci da zapravo sveto trojstvo se zapravo spaja u jedno - Boga.Prihvatit ili odbacit to ti sve zavisi od covjeka do covjeka tu se ne treba mjesati jer svak je licnost za sebe.Jedno vrijeme se zauzimala teza da katolicanstvo nije monoteisticka vjera (radi svetog trojstva) ali kad malo razmislis ima logike da se ta teza odbaci iz razloga sto kako sam ti rekao sveti duh se u katolicanstvu tumaci kao ono oko nas, nevidljivo i vidljivo.Moze se prihvatit kao tacna ili barem polovicno tacna (za pripadnike drugih vjera, konkretno islama) jer ista ta Biblija je po Islamu se zove Indzil.Postoji mnogo evandzelja svijedoka Isusovog postojanja i vrlo je logicno da se 12 evandzelja razlikuju jedno od drugog zato jer su ih pisali apostoli , a svaki covjek neku temu drugacije shvata i prihvata.Ono sto se zaista ne moze sporit je postojanje Isusa i njegovo uskrsnuce/vaskrsenje jer ima uteljemeljenje i 600 godina poslije u Islamu se takodzer spominje Isa a.s ili Isus iz Nazareta.Katolicke frakcije koje se dijele na Rimokatolike, protestante i pravoslavce zapravo jedina razlika u tome je svega nekoliko stvari.Rimokatolici vrijeme racunaju po Gregorijanskom kalendaru dakle od rodjenja Isusa Krista, dok pravoslavci racunaju po Julijanskom Kalendaru koji se racuna od nastanka Rima, male razlike ali sustina svega je ista.Protestanti su takodjer pripadnici katolicanstva s time da su nastali prije svega radi politike, naime protestanski pokret katolicanstva je nastao za vrijeme Henrija VIII, buduci da je u Katolicanstvu brak neraskidiva veza muza i zene i da razvod braka nije moguc, Henri VIII je odlucio odbiti poslusnost pape i Rima i razvesti se, takodzer protestanti su bili ubijedjeni da se covjek ne treba vezati za sakramente tako da je iz upotrebe u protestanskim crkvama izbaceno koristenje sakramenata.Sustina ovih triju frakcija prije svega je u nekim malim mimoilazenjima kao sto je to slucaj kod muslimana pa tako imas šite i sunnite.Šiti prihvataju vjeru u jednog Boga ali ne prihvataju poslanika Muhammeda a.s. a sunniti prihvataju vjeru u jednog Boga i prihvataju Mujammeda a.s. za poslanika.

[Krokodil Behko]

Tradicija nas uci da postujemo tudje onakvo kakvo jeste, sustina svega sto sam ti ja zelio reci da zapravo sveto trojstvo se zapravo spaja u jedno - Boga.Prihvatit ili odbacit to ti sve zavisi od covjeka do covjeka tu se ne treba mjesati jer svak je licnost za sebe.

Pa jeste to tako. Ali diskusija je diskusija. Sta reci? Kako je Vatikan,odlucio sprovesti brojne reforme u vjerovanju ako ne kroz diskusiju?
Sto se tice prihvatanja Boga,diskutabilno je to,sto se stvar predstavlja,kao potpuno vjerodostojna a po principu "uzmi ili ostavi",unatoc cinjenici koju navedoh. Provedene su brojne "reforme" i izvornost se izgubila. Dakl,kako je neko posle 1000 godina,dosao do zakljucka,da eto ni ti apostoli,nisu u pravu,nego nesto treba mijenjati?

Jedno vrijeme se zauzimala teza da katolicanstvo nije monoteisticka vjera (radi svetog trojstva) ali kad malo razmislis ima logike da se ta teza odbaci iz razloga sto kako sam ti rekao sveti duh se u katolicanstvu tumaci kao ono oko nas, nevidljivo i vidljivo

Dakle,zeli se reci,da sveti duh,potice od Boga i tvorac je vidljivog i nevidljivog.
Odnosno,tvorac je materije i onoga sto nije materijalno ali se ne navodi,sta je to sto nije materijalno. Ili u slucaju covjeka,to znaci,da je Bog tvorac i njegovog tijela i njegove duse.

Moze se prihvatit kao tacna ili barem polovicno tacna (za pripadnike drugih vjera, konkretno islama) jer ista ta Biblija je po Islamu se zove Indzil.

Ne bih bas rekao. U Islamu,izraz Indzil,odnosi se samo na evandjelje i to onakvo,kakvo je bilo u prvih 400 godina,nakon Krista. Na mnogo mjesta,u Kuranu,pominje se da se ne priznaje "izvrtanje" Indzila kojeg donosi Isa a.s.

Postoji mnogo evandzelja svijedoka Isusovog postojanja i vrlo je logicno da se 12 evandzelja razlikuju jedno od drugog zato jer su ih pisali apostoli , a svaki covjek neku temu drugacije shvata i prihvata.

Da ponovim. Sa neba silaze plameni jezici na glave apostola i oni pocnu pisati evandjelja. Ako je to tako,kako su evandjalja,na kraju ispala razlicita? Taman toliko,da se cak i evandjelje po Petru,tretira kao apokrifno.

Katolicke frakcije koje se dijele na Rimokatolike, protestante i pravoslavce zapravo jedina razlika u tome je svega nekoliko stvari.Rimokatolici vrijeme racunaju po Gregorijanskom kalendaru dakle od rodjenja Isusa Krista, dok pravoslavci racunaju po Julijanskom Kalendaru koji se racuna od nastanka Rima, male razlike ali sustina svega je ista.Protestanti su takodjer pripadnici katolicanstva s time da su nastali prije svega radi politike, naime protestanski pokret katolicanstva je nastao za vrijeme Henrija VIII, buduci da je u Katolicanstvu brak neraskidiva veza muza i zene i da razvod braka nije moguc, Henri VIII je odlucio odbiti poslusnost pape i Rima i razvesti se, takodzer protestanti su bili ubijedjeni da se covjek ne treba vezati za sakramente tako da je iz upotrebe u protestanskim crkvama izbaceno koristenje sakramenata

Prva recenica je neprihvatljiva. Raskol se zvanicno,desava 1051.godine i katolicka crkva,tek tad je i mogla nastati. dakle,ne mozemo ostale crkve,tretirati kao katolicke,jer bar kad je rijec o pravoslavnoj crkvi i ona ima pravo,na zajednicki korijen sa katolickom crkvom. Ovako ispada,da prvih 1051 godinu,ima pravo bastiniti,samo katolicka crkva. To je jednostrano vatikansko tumacenje,koje ne moze biti tacno. Nisu u toj godini,pravoslavci nista htjeli mijenjati,nego katolici. Dakle,moze biti samo obrnuto jer je Rim,taj koji je napustio,dotadasnji kurs u vjeri. razlike nisu bas male izmedju katolika i pravoslavaca.
Kod pravoslavaca,Krist je jos uvijek,Boziji sin a kod katolika on vec ima status boga a to je povelika razlika. Isto tako,u katolicanstvu,sveta Marija,ima puno vise "prostora" nego kod pravoslavaca. Cak sta vise,pravoslavci na njeno djevicanstvo,gledaju sa povelikom rezervom.

Sto se tice nastanka protestantizma,treba reci,da je upravo zbog politike,u katolicanstvu nastalo sotsta. Presudni su kanoni iz 11. i 12.vijeka,kojima pape,sebi daju vlast iznad svih vladara u evropskim zemljama. dakle,veoma im je bila bitna,zemaljska vlast. Sta je to,ako nije politika? Institucija ispovijedi,u katolickoj crkvi,vuce korijene,direktno iz "zemaljskih" razloga. Boreci se protiv "heretika" Vatikan je odlucio,uvesti to,kako bi kroz ispovijedi gradjana,lakse ulazili u trag protivnicima njihove verzije vjere. Cak se moze reci,da je to eto,nastalo i iz policijskih razloga.

naime protestanski pokret katolicanstva je nastao za vrijeme Henrija VIII, buduci da je u Katolicanstvu brak neraskidiva veza muza i zene i da razvod braka nije moguc, Henri VIII je odlucio odbiti poslusnost pape i Rima i razvesti se, takodzer protestanti su bili ubijedjeni da se covjek ne treba vezati za sakramente tako da je iz upotrebe u protestanskim crkvama izbaceno koristenje sakramenata.Sustina ovih triju frakcija prije svega je u nekim malim mimoilazenjima kao sto je to slucaj kod muslimana pa tako imas šite i sunnite.Šiti prihvataju vjeru u jednog Boga ali ne prihvataju poslanika Muhammeda a.s. a sunniti prihvataju vjeru u jednog Boga i prihvataju Mujammeda a.s. za poslanika.

Naziv nije utemeljen.

Razlozi za nastanak protestantizma,mnogo su dublji od braka Henrija VII.
reforme je pokrenuo Martin Luter,koji je opet,bio Nijemac. Sustina bi bila,da su se borili,protiv onoga,sto sam i pominjao. Dakle,institucija ispovijedi i teznja pape,da vlada cijelim svijetom u ime boga. takodjer,zalagali su se i zalazu se za ukidanje celibata i jos mnogo toga. Priznaju uglavnom,samo evandjelja a u znacajnoj mjeri,odbacuju sve mehanizme koje je vatikan osmislio u prethodnih 2000 godina. dakle,izmedju ostalog,sustina je i u decentralizaciji vjere. kao sto mi imamo,zaseban Rijaset,na primjer.

[adacta]

Badnjak

Badnjak, Badnji dan ili Badnja večer je naziv dana prije Božića u kršćanskom kalendaru.

Ovo je dan prije Božića, dan kada se slavi rođenje Isusa Krista. "Badnjak" je također ime za drvo koje se pali na ognjištu za Badnjak. Na Badnjak se uređuje kuća za Božić, te se kiti božićno drvce. Tradicionalno se na Badnjak obdržava post iako ga Katolička Crkva ne smatra obveznim.

Po gregorijanskom kalendaru Badnjak pada 24. prosinca, te ga toga dana slave u katoličanstvu i protestantizmu.


Neka svim pripadnicima Katolicke vjeroispovjesti na dobro dodje badnje vece i neka im donese mir Bozica u kucu

[blento59]

svim vjernicima katolicke vjere
SRETAN BOZIC
ISUS SE RODI

[adacta]

Blagdan sv. Stjepana slavi se u Katoličkoj Crkvi 26. prosinca, drugog dana Božića

Sveti Stjepan, prvi kršćanski mučenik ili Prvomučenik, bio je jedan od sedam đakona izabranih u počecima crkve, prema Djelima apostolskim (Dj 6:5). Njegovo ime na grčkome jeziku znači »kruna«, »vijenac.« Prema tradiciji iz 5. stoljeća, stefanos je grčki ekvivalent aramejskog kelil (sirsko kelila, "kruna").

Ništa se ne zna o Stjepanovom ranom životu. Nakon Isusove smrti, Stjepanovo otvoreno propovijedanje Isusova nauka i pripadništvo zajednici kršćanskih učenika dovelo ga je do osude za bogohuljenje, a potom i do smrti kamenovanjem.

Sveti se Stjepan obično prikazuje kao mladić odjeven u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj i kamenom u drugoj ruci.

[adacta]

Poklade, maškare, karneval

Poklade, maškare, mesopust, poklad, bušari, šafingari, fašnik, pust, karneval... Sve su to nazivi za razdoblje nakon Nove godine, do Čiste srijede ili Pepelnice.

U to vrijeme svatko ima priliku postati netko drugi, nešto drugo – ratnik, princeza, pčelica, jagoda, perilica rublja, svemirski brod...

U današnje vrijeme postoji određena razlika između gradskih i seoskih karnevala, a ona se uglavnom vidi u tome što su gradski karnevali redovito organizirani od strane neke udruge, turističke zajednice itd., a u seoskim karnevalima se još može naći određene spontanosti. Svatko od nas je čuo za kranevale u Rio de Janeiru, Veneciji i nekim Hrvatskim gradovima. No, evo nekoliko redaka o tome kakvo značenje imaju poklade, maškare, karneval, odakle potječu i koje su najistaknutije maske.

Narod od pamtivjeka poznaje običaje maskiranja, a ta tradicija je vrlo živa i danas. Blagdan Bogojavljenja, Sveta tri kralja, posljednji je dan božićnoga ciklusa. U starome Rimu u to doba godine održavale su se brojne svetkovine pod maskama – Saturnalije i Januarske kalende. Te poganske običaje Crkva je nastojala kristijanizirati pa je to razdoblje nazvala svetom dvanaestodnevnicom. Poganske maškare raspršile su se potom u vremenu koje im je ostalo između Bogojavljenja i korizme. Neke od poganskih maski nisu nikada iskorijenjene, a može se steći i dojam da je Crkva namjerno poštedjela poklade kao suprotnost korizmi.

Dakle, možemo ustvrditi da podrijetlo karnevala seže do starorimskih svetkovina (Saturnalija, Luperkalija, Matronalija...), u kojima je prisutan utjecaj Dionizova kulta. U srednjem vijeku to je bio početak nove godine, a uz taj dan je u mnogim europskim krajevima vezana i tradicija biranja jednodnevnih kraljeva – to je službeni početak pokladnoga razdoblja.

Načini maskiranja

U narodu su neki načini maskiranja prerasli u tradiciju. To su: preodijevanje muškaraca u žene i obrnuto, maske Cigana, crnaca, različitih građanskih, crkvenih ili vojničkih zvanja, kao i maske životinja i čudovišta. U našim selima te su maske nastale pod utjecajem građanskih pokladnih maskerada. Danas su one uobičajene u svim okružjima.

Predugo bi bilo govoriti o podrijetlu građanskih maskenbala, ali bitno je istaknuti da je prvobitno značenje karnevalskih tradicija zaštitno – zastrašivanje demona, zlih sila, duhova kako bi ih se odaljilo od ljudi, stoke, stanova itd. Mi danas ne razmišljamo o prvotnome značenju karnevala i pokladnoga maskiranja, ali ono postoji u našoj blizini manje ili više prisutno. Za sam naziv karneval postoji nekoliko tumačenja – može mu izvor biti u latinskom pokladnom uzviku "Carne vale!" Koji znači "Zbogom meso!" ili od latinskoga carrus navalis što znači lađa na kolima, koja se nekada vozila po srednjoj Europi u pokladnim povorkama.

U pokladama, karnevalu, uočljiv je lik Karnevala koji je u naše krajve stigao iz zapadno europskih zemalja. To je figura izrađena od slame, dronjaka, staroga odijela, a naziva se karneval, krnjo (Dalmacija), pust (Istra i Primorje) i slično. Uz njega su stalno i određena lica: obično sudac, krvnik, branitelj, tužitelj i drugi – s primjerenim grotesknim maskama, koji ga prate i na nekom, tradicijom utvrđenom mjestu, izvode "dramatski" prikaz – suđenje tome "zlotvoru". Nakon "suđenja", karneval se svečano utopi, objesi ili spaljuje.

Ovaj običaj, za koji se na zna kada je došao u naše krajeve, objašnjava se redovito kao pobjeda nad zimom, nevoljama, oskudicom i svim ostalim nedaćama koje su utjelovaljene i uništene u figuri Karnevala.
edna od karakteristika pokladnih, karnevalskih ophoda jest buka. Buka se može proizvoditi na različite načine, a proizvode je najčešće veće ili manje grupe maskiranih osoba. Najpoznatije takve grupe su zvončari u Kastavštini, buše u Baranji, bušari u Vojvodini i Slavoniji, mačkare... No, zvončari su najprepoznatljiviji po svome izgledu – oni nose kožuhe od ovčje kože, a na glavi maske s velikim nosom, raljama, jezikom, rogovima itd. U rukama su im najčešće toljage, a oko pojasa nose zvona pomoću kojih stvaraju buku.
U nekim krajevima (Slavonija) postoji još jedna grupna maska - orači s plugom i sijači koji zaoravaju seoske ulice ili dvorišta te tamo "siju", a za taj "posao" domaćini ih nagrade. Zanimljiva je varijanta ovoga običaja u kojoj ta skupina ljudi obilazi plugom oko sela praveći krug, brazdu uokolo. Taj običaj s naglašenim ratarskim značenjem tumači se kao način obrane od zaraza ljudi i blaga (životinja). Slični običaji potvrđeni su u Engleskoj, Njemačkoj, Rumunjskoj...

Sve to upućuje da je ovaj naš običaj jedna od karika u lancu europskih običaja.

[carobnjak N]

Ne želim ovdje kvariti temu ili govoriti o islamu ali moram ti reći @Vučko da je ovo netačno:

Šiti prihvataju vjeru u jednog Boga ali ne prihvataju poslanika Muhammeda a.s. a sunniti prihvataju vjeru u jednog Boga i prihvataju Mujammeda a.s. za poslanika.

Jer šiti prihvataju Muhameda a.s. samo ne prihvataju 3 islamska vladara koji su došli na vlast nakon njegove smrti.

[Major]

Da me pogresno ne razumijete, nista protiv religije, ali po svaku cijenu mimo drzavnih institucija i prepustiti to svakom pojedincu po nasoj volji.
Izgubio sam obadva roditelja, mladog brata, imali smo slijepo razumijevanje , ljubav, respekt i postiovanje.
Religija koliko god da je divna i za pozdraviti je nikada i nikako nije mogla bilo sta poduzeti protiv ljudskog ludila, iako konstantno plediraju na tome,
plasim se da religiozne vodje istinski ne misle ono o cemu govore.

[adacta]

Cvjetnica

Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanski blagdan, slavi se u nedjelju prije Uskrsa.

Cvjetnica je uvod u Veliki tjedan. Crkva se spominje Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisanog u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11, Matej 21:1-11, Luka 19:28-44, i Ivan 12:12-19), ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Kad je ulazio u Jeruzalem, narod je dočekao Isusa mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu. U spomen na to, na Cvjetnicu se prije jedne mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. Sama misa je posvećena Isusovoj muci na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja.

[carobnjak N]

Psalam 23. (Davidov)

Gospodin je pastir moj:
ni u čemu ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena mojega.

Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ja ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U tvome ću domu prebivati
kroz dane mnoge

prelijepo

[Maja]

Je li pisanica ono kao ukrasno jaje ili su to sva obojena jaja (i jestiva) i otkad se koristi taj izraz?

[Maja]

Fino. Je li se čega odrekla. Bila je korizma, ako se ne varam.

[Maja]

eee da se bogdo odrekla seksa pa bi ti vidio. Bi li dr.ao pred njom i govorio ooo kako je ovo kul.

Izvini ako sam pretjerala ovo je ozbiljna tema

[adacta]

Pisanica je bojom ukrašeno jaje. Običaj bojanja pisanica odvija se u vrijeme Uskrsa. U prošlosti, jaja su se bojala prirodnim bojama, a ta je tradicija i danas živa, uz to što se danas jaja bojaju i umjetnim jestivim bojama. Boje i motivi pisanica imaju simboličko značenje.Najčešće prirodno bojanje jaja je pomoću ljuske crvenog luka, a rjeđe od cikle, korijena broča ili crvenog radiča da bi se dobila crvena boja . Pisanice su znale dobiti i crnu boju bojanjem čađom ili bobicama bazge ili duda, a često je bilo i bojanje hrastovom korom da bi se dobila smeđa boja. Uz crvenu, crnu i smeđu, zelena se boja dobivala od raznog bilja, najčešće od špinata, koprive ili poriluka. Pritom se osim potpunog bojanja moglo jaje prešarati voskom, a tek onda obojiti. Nakon kuhanja i bojanja skida se sloj voska ispod kojeg jaje ostaje prirodne boje. Često se jaje umatalo u tkaninu unutar koje se postavila kakva travka ili listić, često djetelina, tako da bi jaje istim postupkom dobilo zanimljiv ukras.Posebna je tehnika ukrašavanja pisanica, osim šaranja voskom i ukrašavanja biljkama, bilo i ukrašavanje slamom. Jaja bi se omatala slamkama, da se dobiju razni oblici ili bi se pak slamke razrezale i lijepile na jaja tvoreći raznolike ukrase i šare.
U današnje vrijeme, industrijski se proizvode pisanice od drveta, metala, plastike, kao i jestive od čokolade.


Boje na pisanicama imaju bogato simboličko značenje. Pisanice mogu biti jednobojne, dvobojne ili višebojne. Nekada se vjerovalo, da višebojna jaja imaju posebnu snagu.

Crvena boja na pisanicama predstavlja duhovnu budnost, djelotvornost, milosrđe, radost života i ljubavi. Kršćanski je simbol Kristove muke, Božje ljubavi, nade, energičnosti i služenja Crkve.
Bijela boja simbolizira čistoću, svjetlost, rođenje, djevičanstvo i radost.
Žuta boja pisanica označava svjetlost, žetvu, mladost, čistoću. Kršćanski je simbol nagrade i priznanja.
Zlatna boja simbolizira duhovnost i mudrost.
Crna boja predstavlja vječnost, smrt, strah i neznanje.
Plava boja simbolizira istinu, nebo, dobro zdravlje i vjernost.
Zelena boja označava plodnost, zdravlje, nadu, svježinu i bogatstvo. Kršćanski je simbol pobjede života nad smrću, nade i blagostanja.

Ružičasta boja simbolizira uspjeh i zadovoljstvo.
Smeđa boja pisanica predstavlja velikodušnost, žetvu i tlo.
Ljubičasta boja simbolizira vjeru, povjerenje, strpljivost i post.
Narančasta boja označava izdržljivost, snagu, ambicioznost.

Kombinacija boja na pisanici također ima simboličko značenje:

Bijela i crna boja na pisanici simboliziraju žalost, poštovanje pokojnih.
Crvena i crna boja zajedno predstavljaju neukost koja proizlazi iz strasti.
Crvena i bijela boja označuju poštovanje.
Četiri i više boja na jednoj pisanici simbolizira obiteljsku sreću, mir i ljubav.