Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

[Johny]

Za tebe ljubavi govorim ovu pjesmu,
Za tebe koja si dio mene
Duboko ukopana skoljka u kamenu,
Za tebe sto u toplim rukama nosis ruze nijeme,
I prosipas ih u suhu fontanu.

DC & Heidi

[Johny]

Svidžaš mi se

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si reči melanholija.
Sviđas mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiricu u gukanju.
I čujes me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.
Pusti me da ti govorim takođe s tvojom šutnjom
jasnom kao sveća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, šutljiva, zvezdana.
Šutnja tvoja je zvezdana, tako daleka i jednostavna.
Sviđas mi se kad šutis jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna reč tada, osmeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije tačno.

P.Neruda

[dacina_curica]

CVRKUTANJE SRCA U POKRAJINI SANJA

Ptice pjevaju u mojoj sobi, a ne u kavezu,
puštene od ruku milosrđa u moj blaženi san.
Ptice mi javljaju da su radosno sa mnom u savezu,
ptice cvrkuću u misli i naviještaju crveni dan.

Ptice su ostavile šume i svježe granje stabala.
Sada se sjatile u grad, ali u pohode isključivo meni.
One kljucaju kljunom u plohu zvonkih stakala.
One pjevaju suncu i boji u ovoj ugodnoj sjeni.

One su rekle hvala vjetru i pjesmi ganuta lista.
Ispričale su povijest stvari u toku između zelje i neba.
Ptice mi dragaju lice i nude cjelov iz čista.
Ptice mašta krotkosti primiti s ruku zrnja i hljeba.

Došle su ptice k meni, k valu, na idealnu rijeku.
One, jedine iskrene, u ovoj građi zidanog mraka.
I, takve, predaju mrkim licima u turobnome vijeku
golemu poruku sreće iz plavetnoga zraka.

O ptice, i ja sam ptica, i ja se ljuljam na grani,
ili siječem prostore gdje se razmeđa zemlje brate.
Cvrkuće u mom srcu, jer ja sam duh izabrani,
a vi ste, ptičice, poslane da u mom snu zapjevate.

I kada odlete ptice, ostat će njihova krila
i moje glasnice iznutra sve nabubrene zvukom.
O ova pera šarena da bi se u let milja razvila
i pobjedu kliktala nad rasparanim mukom!

Vrlo rijetka odgonetka
živopisna sna:
cvrkuće
s vrh kuće
u moj zvučni Ja!

Tin Ujevic

[dacina_curica]

Na sve spremna budi. U noci nekoj
kao djevojcici pricacu ti bajke i skaske.
Drugi put cu zazeljeti da odem daleko, daleko.
Do Aljaske.
Nekad jednostavno necu ti doci
i na stolu uzalud cekace me tvoje ruke i caj.
U drustvu s brezama setacu u noci
a ti ces misliti da je zauvijek prosao nas maj.
Na sve spremna budi. Na smijeh i na suze.
U zivotima nasim tek prvi cin je gotov.
Da bih bio muzej, ako zelis da budem taj muzej,
prethodno moram da budem Ljermontov.
Prethodno moram da ti napisem stotine ovakvih redaka,
jer u stihu nista se drugo i ne desava sem ljubavi i vjere.
Tako je bilo u doba predaka,
tako ce biti i hiljadu godina poslije nase, poslije tvoje i moje ere.
Pa ipak, na sve spremna budi, jer zajedno nam je i da cekamo i da spavamo,
da strahujemo za sunca, za srne, za snove.
Preostaje nam jos toliko toga, a u nasim glavama,
na zalost, mjesta nije samo za stihove.
Nekad mozda necu ni primjetiti bore na tvom licu,
ni bijele epolete snijega na tvojim ramenima kad udes s ulice.
Nekad tvojim cerkama zaboravicu da ispricam "Snjezanu" i "Crvenkapicu"
i cetiri zida nase sobe ucinice ti se kao cetiri beznadezna zida tamnice.
Ponekad pomislices da odumirem kao drzava,
ni Danton, ni Hajne, ni Goran,
i to ja, koga si za besmrtnog drzala,
na koga sam i sam bio ljubomoran.
Na sve spremna budi, na psovke i na madrigale,
na suze i na pisma sto preklinju i prijete,
ali ruke koje su mi se jednom predale,
te ruke su svete!

Izet Sarajlic

[Johny]

Ne daj se Ines

Ne daj se godinama moja Ines
Drukcijim pokretima i navikama
Jer jos ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si vise ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedeceg jutra oko devet do stanice
I rusi se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
u vecernjem sam odijelu i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines


Dugo je pripremano nase poznanstvo
I onda slucajno uz vrucu rakiju
I sa svega nekoliko recenica, lose prikrivena zelja
Tvoj je nacin gospodje i obrazi seljanke
Prostakuso i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba objesena u zraku kao naranca
Kao narancasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39 kod Prkovicka
Pokisla ulica od prozora dalje i sum predvecernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromastva
Upotreba zajednicke kupaonice
I "Molim Vas, ako netko trazi"

Ne daj se Ines


Evo me ustajem tek da okrenem plocu
Da li je to nepristojno u ovakvom casu
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdrazi pocetak
Raspolazem s jos milion njeznih
I bezobraznih podataka nase mladosti
Koja nas pred vlastitim ocima vara, i krade, i napusta

Ne daj se Ines


Poderi pozivnicu, otkazi veceru, prevari muza
Odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice

Znam da ce jos biti mladosti,
Ali ne vise ovakve - u prosjeku 1938
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta ce mi mladost tesko pasti
A bit ce ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno

A ponovo pocinje kisa,
Kao sto vec kisi u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se mijesaju
Glas majke prijatelja, kceri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Jos malo setnje uz more i gotovo

Ne daj se Ines

[Heidi]

Kako da dusu sputam, da se tvoje
ne takne. Kako, mimo tebe, njom
Da grlim druge stvari i daljine?

Ah, rado bi je sklonio na koje
zaboravljeno mjesto usred tmine,
U neki izgubljeni kut, u kom’
Nece je tvoje njihati dubine.

Al’ ipak, sve sto dodirne nas dvoje
Ko gudalo nas neko spaja, koje
Iz dviju struna jedan mami glas.

Na kom smo instrumentu? Tko nas satka?
I koji ovo svirac drzi nas?
O, pjesmo slatka

Rajner Marija Rilke

[Heidi]

Kad od tvoga ostrog pogleda

Kad od tvoga ostrog pogleda
Ima rana nasred dzigarica,
Ne strijeljaj! Vec je dosta, dragi,
I treptanja gustih trepavica.

Moj dragane, kad ti pogled pjani

Oko drugih djevojaka bludi;
Ko sablja je tvoj otkaz ljubavi
Nanovo mi obranio grudi.

Nerazumnoj, neznanoj, nesjetnoj
Protivnici ti si drug postao,
A meni si otkazao ljubav;
Gdje je rijec sto si je zadao?

Nevjernice, zalud je od tebe
Ocekivat djela milostiva;

Od iskona ne imades vjere,
Nevjernikom svijet te naziva.

O, Habiba, spasiti se tesko
Od ljubavnih - neprebolnih jada;
Kao i ti, mnoga nesrecnica,
Pustoj sreci nikad se ne nada.

Habiba Stocevic - Rizvanbegovic

[Tempy]

POSVEĆENO...
Ja pamtim divno magnovenje,
Kad sretoh tebe na svom putu,
Ko svetlih snova ostvarenje,
Ko neba dah u zemnom putu.
Kroz burni život hitrobežni,
Kroz strasti, iskušenja mnoga
Ja dugo slušah glas tvoj nežni
O sanjah crte lica tvoga.
Al´ korak leta neizbežni
Pogasio je mašte tajne,
Zaglušio je glas tvoj nežni
I otro lika crte sjajne.
Teko je život, pun čeznuća,
Pun mraka, zla i ropskih uza,
Bez rajskog sna,bez nadahnuća,
I bez božanstva i bez suza.
Al´ opet nasta otkovenje,
I sad si opet na mom putu
Ko svetlih snova ostvarenja,
Ko neba dah u zemnom kutu.
I srce puno je pregnuća:
A. S. Puškin

[Tempy]

Sad si moja

Sad si moja. U mom je snu dio tvog sna.
Sad spava i ljubav i bol i težina sva.
Noć je sišla na nevidljivim kotačima,
I ti, jedina, snivaš u meni poput jantara.

Nitko drugi, ljubavi moja, neće spavati u mojim snovima.
Pođi, pođimo zajedno, preko voda vremena,
Nitko osim tebe neće putovati sa mnom preko sjena,
Ni sunce, ni mjesec — samo ti, moja zimzelena.

Iz tvojih ruku, sa tvojih mekih otvorenih dlanova
Nježne pjesme padaju i nestaju kao kapi,
Sklopila si svoje oči, poput siva krila dva,

Dok ja plutam vodom koja teče, koja me odnosi:
A u svojoj sudbi vrti se noć, zemlja, vjetar —
Ja sam bez tebe, sâm, samo tvoj san.
Pablo Neruda

[mailed]

Ti ćeš da me praviš blesavog,
šašavog, blentavog i glupavog?
Ti ćeš da me gledaš kako ne znam
gde da gledam dok me gledaš?
Ti ćeš da mi kažeš “utišaj srce,
ne čujem ništa od njega”?
Ti ćeš da se guraš pod moj dlan,
kada ga slučajno odvojim od tebe:
“Miluj me, odavno nisi”?
Ti ćeš da mi kažeš:
“Nismo normalni,
medeni mesec nam traje godinama”?
Ti ćeš da mi budeš najlepša na svetu
i lepša od svetova, koje ćemo otkriti?
Ti ćeš da mi budeš važnija
od onih što se prave važne?
Ti ćeš da me pitaš:
“Kako je moguće da me toliko voliš”?
Ti ćeš da mi budeš inspiracija za život?
Ti?
Naravno, ti.
Ko drugi?

[Tempy]

SRETNEŠ JE

Sretneš je na jednom sunčevom zraku
Na jedinom putu koji nekuda vodi

Opasnost poigrava pred njom
Pokazuje joj karte sve teže i teže
I svjetove ljulja

Ona ide sve ljepša i ljepša
Smije se
I osmjehom ravnotežu održava

Sretneš je i ne vjeruješ
I nikada nećeš vjerovati
Da si je sreo

V.P.

[Trepavica]

SVE ŠTO ŽELIM DA ZNAŠ


Danica Radović


Pustila sam te u život.
Nisam birala, a nisam se ni pitala da li će tako da bude.
I sada više ne mogu da te pustim od sebe.
A i zašto bih te puštala…
Ne znam šta si u mojim očima pokušavao da vidiš,
šta si vidio,
i šta bi želio da vidiš.
Ali znam da sam ti dopustila da vidiš mnogo više nego bilo ko drugi.
Možda sam i ja mogla da vidim i znam mnogo više o tebi,
ali me je sputavalo to što sam svaki put u tvojim očima tražila samo jedno – svoj odraz.
I znaš, ponekad sam ga i pronalazila.
Ali čim bih pomislila na … ljubav, sebe više ne bih vidjela.
Jer, zabranjuješ mi da se nadam, a sve dublje me uvlačiš u san.
Ti budiš nemir i daješ sebi za pravo da nikada ne prestaneš da činiš moje snove i većim i daljim.
Ipak, budiš radost i znaš kako da oživiš život u meni.
Naučio si me…
Da želim, ali da se ne nadam.
Da zajedno možemo sve, ali da je iznad svega izbor u nama samima.
Da sada možemo mnogo, ali da ćemo jednom moći mnogo više.
Da neke stvari čekaju pravo vrijeme, a da pravo vrijeme čeka nas.
Naučio si me da između riječi i ćutanja odaberem riječ
i da onda kad govorim, govorim ono što želim.
Ti si birao da slušaš ono što kažem,
a ja sam birala da kažem ono što želim da čuješ.
Želim da čuješ da uspijevaš svu vječnost pretvoriti u jedan trenutak – onda kad si tu.
I da je taj trenutak sve što mi nedostaje u životu.



i 100 puta da je procitam , bilo bi mi malo....

[Tempy]

Ti
Ti si večernji oblak koji bludi
nebom mojih snova.
Čeznjama ljubavi svoje
dajem ti boju i oblik.
Ti si moja, moja, ti koja obitavaš
u mojim beskonačnim snovima!
Tvoja su stopala ruzičasto rumena
od ognja mog čeznjivig srca,
ti koja žnješ moje večernje pjesme!
Tvoje su usne gorko-slatke od
ukusa vina mojih patnji.
Ti si moja, moja, ti koja obitavas
u mojim usamljenim snovima!
Sjenkom svoje strasti
zarcnio sam oči tvoje,
stalna gosćo u dubinama moga pogleda.
Vezao sam te, moja, ti koja obitavaš
u mojim besmrtnim snovima!
R.Tagore

[Tempy]

Čeznem da ti kažem najdublje riječi

Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući šta bi mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrijebim najdragocjenije riječi sto imam za te;
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.

Čeznem da sjedim nijemo pored tebe, ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući šta bi mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje društvo,
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.

Rabindranat Tagore

[Tempy]

Tražiti te ne znači živjeti
već slijep moliti gluhe ove predjele
da se tobom napuče

Vidjeti te ne znači umirati
već hrvati se sa sjenama mutnoga sna
u kome ti iščezavaš

Imati te ne znači hraniti se
već gladnim grlom tamaniti voće
i žednim grudima presušivati izvore

Izgubiti te ne znači osiromašiti
već bojati se pustoši
i naslućivati bijedu

koju iza sebe ne ostavljaš


J.P.

[Tempy]

Pismo
Kad razmišljam o tebi obuzima me nježnost
veća nego što mogu podnijeti, ponekad,
i zato šutim promatrajući te dok me ne vidiš
i, kao da je kraj godine, bilježim svakoga dana
od čega se sastojiš, uplašen da nešto nedostaje:
najprije ti čitava i meni okrenuta licem
na kome su usne, čelo, obrazi i tragovi poljubaca,
dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo dovoljno
da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat,
ramena, grudi i struk djevojčice koja plače,
oblina trbuha poput hljeba toploga
dok zastajem na obali jezera
koje već skriva sjena. Ali ja zatvaram oči
jer ti se stidiš i poželim da te čuvam
kad padne veče, daleko od stvari
koje te bez mene poznaju.
Na satu kazaljka pokriva jedna drugu
i ptica na tvome prozoru
ne uzima više zrno
iz nepoznate ruke.
Ugasi svjetlo, u tami
ne mogu te odvojiti
od sebe sama.
Z.G.

[Tempy]

Uvijek u mislima

(S. Raickovic)

U mojoj glavi stanujes: tu ti je
Soba i mali balkon s kog puca
Vidik na moje misli najtananije.
Ponekad slusas kako mi zakuca
Srce ko zivi leptir iz kutije.
Ja ti odskrinem vrata: niz basamke
Silazis u vrt za koga nitko ne zna.
Na povjetarcu lebdis poput slamke.
(Dok za to vrijeme, mozda: neoprezna
Stojis na nekom rubu, ispred zamke...)
Nekad (u mojoj glavi dok bas skaces
U morsku pjenu, ispod sunca, gola)
Spazim te kako po kisi preskaces
Barice i sva u blatu do pola
Zuris na pos'o s licem ko da places.
Prolazi dan za danom i sva svota
Vremena tvog se po dva puta zbira:
Po pola oko moga klupka mota.
Vidim sa tvoga lica puno mira
Da ne znas kako zivis dva zivota.
U mojoj glavi stanujes i dubis
Crne i bijele hodnike za moje
Misli: da li bjezis ili me ljubis?

Van tebe druge misli ne postoje.
Samo dok spavam ti se nekud gubis...

[Tempy]

BUDI SUNCE POEZIJE - ENES KIŠEVIĆ


Budi vječni valcer, vir... Vtrlog vjetra nek te vije.
Budi glazbe dubok mir...Budi sunce poezije

Budi sve što ja ne mogu...Što mi drugi zgazi, uze
Vrati u ljubav vjeru Bogu... Vrati vatri iskru suze

Budi takva kakva jesi... Ne mijenjaj se za sva blaga
Uvijek nek te mis'o resi...Ona tiha patnja draga.

Ma koliko bila žena... Uvijek više tajna budi,
Budi šutnja, al' iskrena...nek' te vječno slute ljudi.

I daj duši svojoj strijepnju...Neka čezne, ljubi, pati,
Daj ljepoti smrti zebnju...I u ljubav vjeru vrati.

Budi suza na dnu mora... Što je osmijeh oka krije,
Budi žubor sa izvora... Budi sunce poezije.

[Johny]

..................................................
Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba vise.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini disem.

Samo da tiho uz tebe sutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oci ocima cutim,
Kao da cu te izgubiti,
Sad,
Ovoga casa.
.......................................................

[Tempy]

Nema ljepše
nagrade
od osmjeha...
Nema dražeg
poklona
od poljupca...
Nema veće
utjehe
od zagrljaja...
Nema jače
kazne
od sjećanja...
Nema goreg
osjećaja
od ove samoće...