Na bosanski forum svi unose radost. Neko svojim dolaskom, a neko odlaskom. Vraćamo kredite, priređujemo šokiranja i ibrete. Sve znamo, sve umijemo, pomoći hocemo, a možda i nećemo. Spoznajte istinsku draž opcije "quote".
gospođa Brams wrote: 20 Nov 2017, 21:26
Na stranu sve polemike, ja stvarno najiskrenije ne mogu shvatiti kako netko ima srca udarit malo dijete, meni je to toliko neshvatljivo da to ne mogu uopće opisati. Jedino mogu progutati da ćeš instinktivno reagirati nekakvom fizičkom mjerom ako si je dijete nekom radnjom ugrozilo život i zdravlje, ali zbog ičega drugog, dignuti ruku na biće koje ti ne može parirati ni u kojem smislu, to je za mene iživljavanje
Nisu me tukli puno kao dijete, ali i dalje pamtim te rijetke udarce kuhačom i to mi je kao dijete bilo šok i zbunjivalo me je, zašto bi osoba koju volim najviše na svijetu htjela da me boli, jednostavno to nisam mogla procesuirati u svojoj glavi, izazivalo mi je isključivo osjećaje straha i konfuzije, a nije pomagalo da shvatim zašto je nešto što sam napravila loše, odnosno zašto to nešto nisam smjela napraviti. S obzirom da znam puno djece koju su roditelji doslovno mlatili (bili su jedni susjedi koji su svoje kćeri znali toliko mlatiti da sam ih čula da plaču par kuća dalje), ne bih nikad poželjela da su me "više tukli"...kakva bolesna pomisao
Vidiš Brams - podcrtano je zlostavljanje
Ta kuhača koju si ti dobila u poređenju sa tim gore je ništa. Ili se ti smatraš fizički zlostavljanim djetetom?
I da, koliko god ti se činila bolesnom pomisao da neko kaže da bi volio da su više tukli, činjenica je da ima onih koje su batina i strah sačuvali na "pravom putu", znači riješ je o onom nekom kritičnom periodu kad su bili veći ( a ne mala djeca) svjesni su toga i zato su sretni i zahvalni. To se uglavnom može čuti kod starijih generacija. Ni meni nije bilo shvatljivo, dok nisam čula sve priče, šta su radili itd. vjerovatno vi mlađe generacije niste imali priliku čuti to ...
Socrates wrote: 20 Nov 2017, 22:04
Ma ja Chloe postujem, ali nijedan roditelj nema nikakvog opravdanja ni za jedan samar ako roditeljstvu pridje ozbiljno od Dana 1.
Ona i jeste rekla da se djeca mogu odgajati bez batina.
Naravno da mogu, ali neka. Isto tako nekoj djeci treba blagi fizički kontakt da shvate da ne smiju raditi neke stvari. Niko ne govori o premlaćivanju. Evo nek' ti prva Chloe kaže jesu li je roditelji udarili, zašto i kako gleda na to sada.
Ovaj komentar uključuje i odgovor na tvoj zadnji komentar.
Ako ti ljudi kažu da se promijeniš, promijeni njih.
gospođa Brams wrote: 20 Nov 2017, 21:26
Na stranu sve polemike, ja stvarno najiskrenije ne mogu shvatiti kako netko ima srca udarit malo dijete, meni je to toliko neshvatljivo da to ne mogu uopće opisati. Jedino mogu progutati da ćeš instinktivno reagirati nekakvom fizičkom mjerom ako si je dijete nekom radnjom ugrozilo život i zdravlje, ali zbog ičega drugog, dignuti ruku na biće koje ti ne može parirati ni u kojem smislu, to je za mene iživljavanje
Nisu me tukli puno kao dijete, ali i dalje pamtim te rijetke udarce kuhačom i to mi je kao dijete bilo šok i zbunjivalo me je, zašto bi osoba koju volim najviše na svijetu htjela da me boli, jednostavno to nisam mogla procesuirati u svojoj glavi, izazivalo mi je isključivo osjećaje straha i konfuzije, a nije pomagalo da shvatim zašto je nešto što sam napravila loše, odnosno zašto to nešto nisam smjela napraviti. S obzirom da znam puno djece koju su roditelji doslovno mlatili (bili su jedni susjedi koji su svoje kćeri znali toliko mlatiti da sam ih čula da plaču par kuća dalje), ne bih nikad poželjela da su me "više tukli"...kakva bolesna pomisao
Vidiš Brams - podcrtano je zlostavljanje
Ta kuhača koju si ti dobila u poređenju sa tim gore je ništa. Ili se ti smatraš fizički zlostavljanim djetetom?
I da, koliko god ti se činila bolesnom pomisao da neko kaže da bi volio da su više tukli, činjenica je da ima onih koje su batina i strah sačuvali na "pravom putu", znači riješ je o onom nekom kritičnom periodu kad su bili veći ( a ne mala djeca) svjesni su toga i zato su sretni i zahvalni. To se uglavnom može čuti kod starijih generacija. Ni meni nije bilo shvatljivo, dok nisam čula sve priče, šta su radili itd. vjerovatno vi mlađe generacije niste imali priliku čuti to ...
Sve su to tipicni sindromi zrtve. A vala i starije generacije nisu mnogo pametnog ostavili, kada se pogleda drustvo u cjelini.
Za sve probleme danasnjeg drustva mozete zahvaliti starijim generacijama, pa samo vi naprijed, slusajte njih i njihove bajke o batini koja je iz raja izasla.
Socrates wrote: 20 Nov 2017, 22:04
Ma ja Chloe postujem, ali nijedan roditelj nema nikakvog opravdanja ni za jedan samar ako roditeljstvu pridje ozbiljno od Dana 1.
Ona i jeste rekla da se djeca mogu odgajati bez batina.
Naravno da mogu, ali neka. Isto tako nekoj djeci treba blagi fizički kontakt da shvate da ne smiju raditi neke stvari. Niko ne govori o premlaćivanju. Evo nek' ti prva Chloe kaže jesu li je roditelji udarili, zašto i kako gleda na to sada.
Ovaj komentar uključuje i odgovor na tvoj zadnji komentar.
Cim se ukaze potreba za blagi fizicki kontakt, pao si na ispitu kao roditelj.
Ne bih ja ni o cijim roditeljima specificno, ali ostajem kod toga da onaj koji tuce ili je tukao djecu treba da vidi psihijatra podhitno.
Chloe wrote: 20 Nov 2017, 22:07
Vidiš Brams - podcrtano je zlostavljanje
Ta kuhača koju si ti dobila u poređenju sa tim gore je ništa. Ili se ti smatraš fizički zlostavljanim djetetom?
I da, koliko god ti se činila bolesnom pomisao da neko kaže da bi volio da su više tukli, činjenica je da ima onih koje su batina i strah sačuvali na "pravom putu", znači riješ je o onom nekom kritičnom periodu kad su bili veći ( a ne mala djeca) svjesni su toga i zato su sretni i zahvalni. To se uglavnom može čuti kod starijih generacija. Ni meni nije bilo shvatljivo, dok nisam čula sve priče, šta su radili itd. vjerovatno vi mlađe generacije niste imali priliku čuti to ...
Smatram to potpuno nepotrebnim, nečim što je u meni izazvalo isključivo osjećaje straha i konfuzije i nije nimalo pridonijelo mom shvaćanju što se smije, odnosno ne smije raditi, Dakle ništa konstruktivno od tih batina nije nastalo. Valjda treba biti full blown sustavno mlaćenje od kojeg te čuju tri kuće dalje da bi nečiji negativni osjećaji prilikom tog iskustva bili legitimni. Jer šta ti je to, ništa, nekog tuku i gore.
Ne želim pametovati jer nisam roditelj, i držat ću se one "nikad ne reci nikad", ali ako i dignem ruku jednom na svoje dijete smatrat ću to osobnim porazom, a ne legitimnim načinom odgajanja kako se ovdje želi prikazati