Usput uzeti cigarete i probudi se dok me auto samo ne odveze do ključne destinacije.
Gospođi koja tu radi, i koju najčešće sretnem, vidljivo je svega i svakoga preko
Uslužuju samo za šankom pa uzmem svoje i izađem napolje buljiti u nebesa, disati i tu još malo ljeto i najavu jeseni.
Jutros sam joj vratila šoljicu (a ne da nisam i prije, možda nije uočila) i baš se prvi put fino i srčano zahvalila i nasmijala.
Ne ono forsirano. I nazor.
I tako ti je to.
Ako nam ono nešto (u bilo čemu) godljivo ne zatalasa danas, bude (možda) sutra.
Uz adekvatnu recipročnost.