Anksioznost

[Zagorka]

Sta je s nama koji smo dobili bitku u borbi s anksioznoscu?

Prestali biti pametni?

Naucila vrlo rano citati ali to pripisujem tome sto su brat i sestra isli u skolu,a ja od njih sve upijala,normalna stvar,nikakvo cudo.

[Krokodil Behko]

Sta je s nama koji smo dobili bitku u borbi s anksioznoscu?

Prestali biti pametni?

Naucila vrlo rano citati ali to pripisujem tome sto su brat i sestra isli u skolu,a ja od njih sve upijala,normalna stvar,nikakvo cudo.

Curo draga, umiješ li ti stvarno da čitaš?
Anksioznost je božiji dar.
Oh, kako sam samo ponosan na sebe i to po prvi put u životu

[greeneyes]

Sudeć' prema ovome ja sam glup ko fosna. Jedino me ova druga stavka malko izvlači, za treću-ne znam koliko je to rano.

[Zagorka]

Sta je s nama koji smo dobili bitku u borbi s anksioznoscu?

Prestali biti pametni?

Naucila vrlo rano citati ali to pripisujem tome sto su brat i sestra isli u skolu,a ja od njih sve upijala,normalna stvar,nikakvo cudo.

Curo draga, umiješ li ti stvarno da čitaš?
Anksioznost je božiji dar.
Oh, kako sam samo ponosan na sebe i to po prvi put u životu

Momak,otkad dijelimo iste dijagnoze,ne upratih ?

To preslo sa mene? Vidis,a rekla sam ti da se ne naslanjas.

Nego,sto li me sad Salih ne yebe,ne skontah ga? Ma vidis da nismo natprosjecni,yebo ovo

[Krokodil Behko]

Sta je s nama koji smo dobili bitku u borbi s anksioznoscu?

Prestali biti pametni?

Naucila vrlo rano citati ali to pripisujem tome sto su brat i sestra isli u skolu,a ja od njih sve upijala,normalna stvar,nikakvo cudo.

Curo draga, umiješ li ti stvarno da čitaš?
Anksioznost je božiji dar.
Oh, kako sam samo ponosan na sebe i to po prvi put u životu

Momak,otkad dijelimo iste dijagnoze,ne upratih ?

To preslo sa mene? Vidis,a rekla sam ti da se ne naslanjas.

Nego,sto li me sad Salih ne yebe,ne skontah ga? Ma vidis da nismo natprosjecni,yebo ovo

Jes vala baš, navalio sam naslanjati se na tebe, ono sve ko slučajno i vidi na šta ispade.. Uvijek mi je i biop sumnjiv onaj tvoj parfem
A Salih, on ti je high level, on primjećuje samo cure koje mogu da lete

[Zagorka]

Sta je s nama koji smo dobili bitku u borbi s anksioznoscu?

Prestali biti pametni?

Naucila vrlo rano citati ali to pripisujem tome sto su brat i sestra isli u skolu,a ja od njih sve upijala,normalna stvar,nikakvo cudo.

Curo draga, umiješ li ti stvarno da čitaš?
Anksioznost je božiji dar.
Oh, kako sam samo ponosan na sebe i to po prvi put u životu

Momak,otkad dijelimo iste dijagnoze,ne upratih ?

To preslo sa mene? Vidis,a rekla sam ti da se ne naslanjas.

Nego,sto li me sad Salih ne yebe,ne skontah ga? Ma vidis da nismo natprosjecni,yebo ovo

Jes vala baš, navalio sam naslanjati se na tebe, ono sve ko slučajno i vidi na šta ispade.. Uvijek mi je i biop sumnjiv onaj tvoj parfem
A Salih, on ti je high level, on primjećuje samo cure koje mogu da lete

A da sam tad rekla da govorim za tvoje dobro da se odmaknes,ne bi mi vjerovao.
Sad kuburi.
Ja ne letim,puzem mnogo (ovo opet preslo meni sa tebe )

[Chloe]

Da, radujte se anksioznosti. Nitko normalan se ne moze radovat tom sranju. Prepustam ja tu svoju veliku "pamet" i anksioznost, dajte mi da budem "glupa" i zivim normalan zivot bez da se patim s time, pristajem odmah

... pametna cura ....

[Krokodil Behko]

A da sam tad rekla da govorim za tvoje dobro da se odmaknes,ne bi mi vjerovao.
Sad kuburi.
Ja ne letim,puzem mnogo (ovo opet preslo meni sa tebe )

Pa naravno da ne bih povjerovao. Meni se cijelo vrijeme činilo da si ti Janis Joplin, samo što imaš četiri sise, pa sam mor'o to sve isprovjeravati i uvieriti se da je to java, a ne san. Dok se nisam uvjerio da je to stvarno tako, nisam se htio proći i vidiš da sam potpuno realan.

[Tokmak]

anksiozan jesam
zabavan nisam
počeo sam čitati sa tv-a sa pet godina
izvorno sam ljevoruk,ali su me prešaltali da pišem desnom
muzikalan sam jedino kad popijem...

[Zagorka]

A da sam tad rekla da govorim za tvoje dobro da se odmaknes,ne bi mi vjerovao.
Sad kuburi.
Ja ne letim,puzem mnogo (ovo opet preslo meni sa tebe )

Pa naravno da ne bih povjerovao. Meni se cijelo vrijeme činilo da si ti Janis Joplin, samo što imaš četiri sise, pa sam mor'o to sve isprovjeravati i uvieriti se da je to java, a ne san. Dok se nisam uvjerio da je to stvarno tako, nisam se htio proći i vidiš da sam potpuno realan.

Jos tad sam rekla nemoj reci nikom na forumu za cetiri sise
A da ja odam da ti nisi potrefio ni jednu od cetiri iz prve,kako ni tebi bilo? Al hajd ja ipak necu da odam.

Mr. High Level,kako okle mi,sam velis?

[Venera]

dzaba vam sve,ako zadovoljavate sve tacke iz clanka,dzaba vam takva pamet ako niste nista postigli u zivotu,dajte vi meni vase uspjehe,rezultate iz zivota

[rethna]

Tako,nek si nam se nagovorila

[Galieva]

Da, radujte se anksioznosti. Nitko normalan se ne moze radovat tom sranju. Prepustam ja tu svoju veliku "pamet" i anksioznost, dajte mi da budem "glupa" i zivim normalan zivot bez da se patim s time, pristajem odmah

Stvar je sto neke stvari teze podnose od i brzo se upale na prvu i panice i previse bez razloga ,ali sve se moze kontrolisati nije nista strasno problem je sto mnogi ljudi smatraju sramotom reci to isto kao sto je na nasem prostoru i u drustvu kojem se nalazimo sramota otici kod psihologa dok ljudi na Zapadu to smatraju sasvim normalnom pojavom.Veca je sramota kriti problem i ne htjeti sebi pomoci zbog toga sta ce drugi reci nego otici i naci sebi rijesenje i rijesiti se svih tjeskoba i nastaviti normalno funkcionisati kao svi ljudi.

[gospođa Brams]

Postoji i druga strana price ovdje, kad i odes kod psihologa onda te nakon 3 termina posalje kuci jer tebi "nije nista" i moras se "nosit sa zivotom kao i svi drugi ljudi"
U svakom slucaju radovat se anksioznosti necu nikad
Nije to nikakva sramota al je jebeno naporno

[srculence7]

Možda u globalu gledano i imaju viši IQ u odnosu na ostatak populacije ali anksioznost ih najčešće ometa u svakodnevnom normalnom funkcionisanju. Najčešće biti anksiozan podrazumeva svakodnevnu borbu da kontolišemo ta neprijatna osećanja koja smo dugo potiskivali. Zapravo ta borba je i pojačava, kao i izbegavanje situacija u kojima se ona doživljava ili nas podsećaju na nju,zatim preterana analiza svojih misli, osećanja, telesnih senzacija i postupaka ili somatizovanja kod osoba koje ne razmišljaju o svojim osećanjima i koja ih potiskuju pa dolazi do telesnog manifestovanja u vidu tenzije, glavobolje, visokog pritisaka i sl. Upravo u tome je i problem, ne treba je kontrolisati već se suočiti sa njom, prihvatiti je bez otpora i analize i pustiti je da ode.

[rethna]

Ali praksa je tako teska

[Galieva]

Možda u globalu gledano i imaju viši IQ u odnosu na ostatak populacije ali anksioznost ih najčešće ometa u svakodnevnom normalnom funkcionisanju. Najčešće biti anksiozan podrazumeva svakodnevnu borbu da kontolišemo ta neprijatna osećanja koja smo dugo potiskivali. Zapravo ta borba je i pojačava, kao i izbegavanje situacija u kojima se ona doživljava ili nas podsećaju na nju,zatim preterana analiza svojih misli, osećanja, telesnih senzacija i postupaka ili somatizovanja kod osoba koje ne razmišljaju o svojim osećanjima i koja ih potiskuju pa dolazi do telesnog manifestovanja u vidu tenzije, glavobolje, visokog pritisaka i sl. Upravo u tome je i problem, ne treba je kontrolisati već se suočiti sa njom, prihvatiti je bez otpora i analize i pustiti je da ode.

[Melek]

Znaci, ako si opicen onda si pametan

[Rockefeller]

Možda u globalu gledano i imaju viši IQ u odnosu na ostatak populacije ali anksioznost ih najčešće ometa u svakodnevnom normalnom funkcionisanju. Najčešće biti anksiozan podrazumeva svakodnevnu borbu da kontolišemo ta neprijatna osećanja koja smo dugo potiskivali. Zapravo ta borba je i pojačava, kao i izbegavanje situacija u kojima se ona doživljava ili nas podsećaju na nju,zatim preterana analiza svojih misli, osećanja, telesnih senzacija i postupaka ili somatizovanja kod osoba koje ne razmišljaju o svojim osećanjima i koja ih potiskuju pa dolazi do telesnog manifestovanja u vidu tenzije, glavobolje, visokog pritisaka i sl. Upravo u tome je i problem, ne treba je kontrolisati već se suočiti sa njom, prihvatiti je bez otpora i analize i pustiti je da ode.

Iskreno ja ne bih da funkcionišem normalno. Da se razumijemo nisam (pretjerano) asocijalan tip, normalno funkcionišem u krugu prijatelja, porodice, poznanika pa čak i nepoznanika: nije mi strano dobaciti nekom nešto i otpočeti razgovor i sl.

Kod sebe sam primijetio jedan (ne znam koliko je ispravno reći drugi) uzorac: kad se moram suočiti sa zadatkom uvijek po pravilu ide nervoza, a zatim intenzivno razmišljanje, znojenje mozga, kako to da napravim. Kada mi konačno padne na pamet kako moram uraditi onda se dovedem u stanje koje meni vrijedi više od te ravnodušnosti običnih osoba.

Pri tome to "kako" mora zadovoljavati kriterije koje su meni bitni. Prvi i osnovni je teatralnost. Trudim se da sve što radim radim sa stilom (nije hvaljenje jer ne govorim o tome da li mi uspjeva) i da sve što radim ostavlja utisak kakav ja želim da ostavi i da sve što radim teče perfektno: da je svaki pokret, misao, potez, bilo šta dio jedne cjeline - da izgleda poput balerine.

Drugi dio mog posta, po meni važniji, je da nikad nije dobro naći se u zoni komfora. Čim si u njoj treba bježat, napravi sam sebi situaciju da se osjećaš živčano i tijesno. Rasti.

Jer poenta života nije da se živi: život se gradi. Nikad nije dobro vidjeti čovjeka koji na život gleda kao na fiksiranu poziciju - da mu je nešto dato da proživi i njegovo je samo da proživi, da radi šta mu je sudjeno (sudjeno pod navodnike), da ima porodicu, pokuša živjeti čim sretnije unutar tog života i na kraju umre. Za mene je to ograničen život i šteta vremena.

Mislim da ljudi to shvate u nekoj kasnijoj dobi života, kada već imaju više životnog iskustva, ali da je to tada relativno kasno. I mudrost je onda shvatiti to čim ranije: život se gradi. I svaki onaj život koji vidiš: na tv-u, komšijin, šefov i bilo čiji, izgradili su ga ljudi koji nisu ništa pametniji od bilo koga ovde sa foruma. I sve je promjenjivo: ako si do juče bio prosjak, možeš postati kralj i ako si do juče bio kralj možeš postati prosjak (zato ja rijetko uvrijedim nekog čovjeka sem ako on mene prvi i sam procjenim da nikad od njega kralja).

Zato je dobra ta anksioznost: jer te drži budnog, tjera te da gradiš, da rasteš i da se popravljaš.

Kada sam bio prvi razred gimnazije kakva dva mjeseca pred kraj školske godine imao sam prosjek ocjene 3.5. Oca sam kroz osnovnu školu bio navikao na petice i bilo mi je nekako žao da ga razočaram četvorkom iako je srednja škola teža od osnovne. Samo dva mjeseca pred kraj školske godine sam se odlučio da napravim plan kako da prosjek dignem na 4,5.

Prvo me je obuzela baš ta nervoza o kojoj pričamo - kako ću to napraviti. Onda sam sjeo kod kuće i dugo, danima, analizirao kako pristupiti kojem profesoru, šta reći, kome se obratiti i generalno šta i kako. Do zadja dva dana je bilo tijesno, trebale su mi još dvije ocjene na četri predmeta. Na kraju ne da sam uspio, nego sam digao prosjek na 4,6. Prošao sam sa peticom. Prijatelji su mi govorili da je nemoguće, smijali su se kada sam im dva mjeseca prije kraja školske godine rekao da ću proći sa peticom. Njih svih tridesetak je znalo šta mi je uspjelo, a sem njih niko više. Onima koji nisu prošli s pet su roditelji nabijali kompleks mene, oni su im pokušavali objasniti šta sam uradio ali im nisu vjerovali. A meni je to dalo vjeru u sebe i to da mogu uraditi šta god zamislim i zaželim.

Prilično sam siguran da se ta panika i nervoza nikad nisu desili ja nikad ne bih prošao sa pet. I pošto mi nikad ne bi uspjelo vrlo vjerovatno nikad ne bih povjerovao u svoje spobnosti. I evo oko deceniju poslije mene i dalje ta vjera drži, čak šta više sada imam mnogo više sličnih priča za ispričat a sve zahvaljujući tome što mi tada nije bilo svejedno.

[Venera]

Bitno je ne biti dio mainstream,to su najdosadnije osobe na svijetu.