Liberalni kapitalizam

[storm]

Koliko trucanja

"Jednom kad država počne štititi pojedinca od njegove vlastite gluposti, ne može se više očekivati postizanje nikakvog ozbiljnog cilja." (Ludwig von Mises, "Liberalismus")

[posmatrac]

To je Ludwig von Mises mislio upravo na danasnje vrijeme kod nas , kada drzava upravo stimulise i stiti ovce(torove) koje nisu dovoljno kadre i inteligentne da 25 godina izaberu dobru i odgovornu vlast, koju zapravo svo vrijeme finansira krupni kapital zapada, vjerujuci da ce jos vise da ekonomski uniste ove prostore.

Snage kapitalističkog društva, ukoliko ih ne nadziremo, teže da bogate učine još bogatijima, a siromašnije još siromašnijima.
Džavaharlal Nehru, 1899. – 1964

[posmatrac]

Evo jos malo o neoliberalnom kapitalizmu, ne moramo ici daleko, dovoljno je pogledati susjednu Hrvatsku

http://www.novi-svjetski-poredak.com/20 ... -hrvatsku/

[storm]

To je Ludwig von Mises mislio upravo na danasnje vrijeme kod nas , kada drzava upravo stimulise i stiti ovce(torove) koje nisu dovoljno kadre i inteligentne da 25 godina izaberu dobru i odgovornu vlast, koju zapravo svo vrijeme finansira krupni kapital zapada, vjerujuci da ce jos vise da ekonomski uniste ove prostore.

Snage kapitalističkog društva, ukoliko ih ne nadziremo, teže da bogate učine još bogatijima, a siromašnije još siromašnijima.
Džavaharlal Nehru, 1899. – 1964

Pa eto...jos jedan dokaz, da ovo danas kod nas nema veze s kapitalizmom u ideji.
Gadno ispadne, kad se socijalisticki kadrovi uhvate toga

[posmatrac]

To je Ludwig von Mises mislio upravo na danasnje vrijeme kod nas , kada drzava upravo stimulise i stiti ovce(torove) koje nisu dovoljno kadre i inteligentne da 25 godina izaberu dobru i odgovornu vlast, koju zapravo svo vrijeme finansira krupni kapital zapada, vjerujuci da ce jos vise da ekonomski uniste ove prostore.

Snage kapitalističkog društva, ukoliko ih ne nadziremo, teže da bogate učine još bogatijima, a siromašnije još siromašnijima.
Džavaharlal Nehru, 1899. – 1964

Pa eto...jos jedan dokaz, da ovo danas kod nas nema veze s kapitalizmom u ideji.
Gadno ispadne, kad se socijalisticki kadrovi uhvate toga

Jeste, u SDa i HDZu sve nasljednici partizana iz 2 svjetskog rata

Jos kada bi shvatio da nam kapitalizam kreira sve ovo, ali i da onaj najjaci kapitalizam stimulise drzavni intervencionizam( bez njega je mrtav), sa ciljem bogacenja manje grupe ljudi, onda bi shvatio da je takvom sistemu donja samo radnicka klasa i obicni covjek na siroj planetarnoj slici koju kreira upravo neoliberalni kapitalizam.

Socijalisticki kadrovi su se takodjer zaduzivali godinama, ali su pare ulagali u razvoj i privredu, za razliku od "demokrata" koji ulazu u sebe i svioje "uhljebe".
MMf sve to vidi, i umjesto da nove kredite uslove vecim zaposljavanjem gradjana( jer nas kao racunaju kao buduce clanice EUa) oni upravo preko ledja tih gradjana( npr akcize) traze povrat dugova( sa kamatama) onih koji su se zaduzivali samo zbog svojih interesa.

Neoliberalnom kapitalizmu je ljudski zivot najjeftionija roba, profit je sve ono sto ga zanima.

[storm]

Meni je jako smijesno, ne samo kod tebe...otkad i tko vam je utuvio u glavu, da je profit nesto lose...da je kapital nesto lose.
To dvoje ponajprije pogoni razvoj vrste. Kapitalisti vole bogate drzave, da mogu stvarati profit...sta ce sa sirotinjom?
MMF da se hoce petljati u tri dana skine ove...tek bi tad urlali, kako neoliberali kroje sudbinu...nije mmf kriv, sto je raja glupa.

[posmatrac]

Meni je jako smijesno, ne samo kod tebe...otkad i tko vam je utuvio u glavu, da je profit nesto lose...da je kapital nesto lose.
To dvoje ponajprije pogoni razvoj vrste. Kapitalisti vole bogate drzave, da mogu stvarati profit...sta ce sa sirotinjom?
MMF da se hoce petljati u tri dana skine ove...tek bi tad urlali, kako neoliberali kroje sudbinu...nije mmf kriv, sto je raja glupa.

Nisam rekao da je profit los, sve dok se osigurava pravedna raspodjela prihoda, i dok se onemogucava kapitalistima da exploatacijom radnicke klase postaju sve bogatiji, na racun radnicke klase.( obicnog covjeka)

KApitalisti vole prirodna bogatstva tih drzava, i zato demokratijom (raznim manilulacijama) kreiraju podobne vlasti na planetarnom nivou koje uz njihovu podrsku radi sopstenih interesa onemogucuju namjerno razvoj tih drzava, da bi te drzave i dalje bile ovisne o zapadnim kreditima, koji se vracaju opet preko ledja gradjana.

ZA koga god gradjani da glasaju dobit ce isto, jer demokratijom upravlja krupni kapital zapada koji iscrpljuje i okupira ciljane drzave kreditnim zaduzenjima.
Bogata drzava ne treba kapitalistima, jer je bogata drzava neovisna o njima.

Moze MMf sta hoce, i ne bi se pobunili gradjani na zapadnom balkanu, Africi i Aziji, j i srednoj AMerici kada bi imali standars slican americkom, sto je nemoguce, jer je cilj da 8 najbogatijh porodica svijeta ima vise love nego polovina covjecanstva.

Rzumijem ja i tvoju situaciju, i zadovoljstvo trenutnim uredjenjem, jer vjerujem da nemas probleme kakve imaju gradjani u Hrvatskoj, Bih, Srbiji i ostatku svijeta

[storm]

Meni je jako smijesno, ne samo kod tebe...otkad i tko vam je utuvio u glavu, da je profit nesto lose...da je kapital nesto lose.
To dvoje ponajprije pogoni razvoj vrste. Kapitalisti vole bogate drzave, da mogu stvarati profit...sta ce sa sirotinjom?
MMF da se hoce petljati u tri dana skine ove...tek bi tad urlali, kako neoliberali kroje sudbinu...nije mmf kriv, sto je raja glupa.

Nisam rekao da je profit los, sve dok se osigurava pravedna raspodjela prihoda, i dok se onemogucava kapitalistima da exploatacijom radnicke klase postaju sve bogatiji, na racun radnicke klase.( obicnog covjeka)

KApitalisti vole prirodna bogatstva tih drzava, i zato demokratijom (raznim manilulacijama) kreiraju podobne vlasti na planetarnom nivou koje uz njihovu podrsku radi sopstenih interesa onemogucuju namjerno razvoj tih drzava, da bi te drzave i dalje bile ovisne o zapadnim kreditima, koji se vracaju opet preko ledja gradjana.

ZA koga god gradjani da glasaju dobit ce isto, jer demokratijom upravlja krupni kapital zapada koji iscrpljuje i okupira ciljane drzave kreditnim zaduzenjima.
Bogata drzava ne treba kapitalistima, jer je bogata drzava neovisna o njima.

Moze MMf sta hoce, i ne bi se pobunili gradjani na zapadnom balkanu, Africi i Aziji, j i srednoj AMerici kada bi imali standars slican americkom, sto je nemoguce, jer je cilj da 8 najbogatijh porodica svijeta ima vise love nego polovina covjecanstva.

Rzumijem ja i tvoju situaciju, i zadovoljstvo trenutnim uredjenjem, jer vjerujem da nemas probleme kakve imaju gradjani u Hrvatskoj, Bih, Srbiji i ostatku svijeta

Nisam ni ja u idealnoj drzavi, niti bogat, mozda zaradis i vise nego ja
Sve sto trazim je ekonomska sloboda.
Ljudi ne bjeze u kraljevine, monarhije, republike i ostale zapadne drzave prema uredjenju...bjeze tamo gdje je stupanj visoke ekonomske slobode.
A svjetske mocnike, necemo nikad srediti...to vec stoljecima drma i jednostavno je tako.
Trenutno je liberalni kapitalizam najpogodniji da covjek od ulozenog rada zivi dostojno...liberalni kapitalizam je podigao istok...neproporcijalno naravno...ali je podigao...i gle cuda kp kine se ne buni...znaju i oni da je to put.
Rezultat vidimo a to je snazna kina.
Uz dodatak...snazna, jer ima tržište bogatog zapada gdje moze plasirati...
Globalizam znaci

[posmatrac]

Meni je jako smijesno, ne samo kod tebe...otkad i tko vam je utuvio u glavu, da je profit nesto lose...da je kapital nesto lose.
To dvoje ponajprije pogoni razvoj vrste. Kapitalisti vole bogate drzave, da mogu stvarati profit...sta ce sa sirotinjom?
MMF da se hoce petljati u tri dana skine ove...tek bi tad urlali, kako neoliberali kroje sudbinu...nije mmf kriv, sto je raja glupa.

Nisam rekao da je profit los, sve dok se osigurava pravedna raspodjela prihoda, i dok se onemogucava kapitalistima da exploatacijom radnicke klase postaju sve bogatiji, na racun radnicke klase.( obicnog covjeka)

KApitalisti vole prirodna bogatstva tih drzava, i zato demokratijom (raznim manilulacijama) kreiraju podobne vlasti na planetarnom nivou koje uz njihovu podrsku radi sopstenih interesa onemogucuju namjerno razvoj tih drzava, da bi te drzave i dalje bile ovisne o zapadnim kreditima, koji se vracaju opet preko ledja gradjana.

ZA koga god gradjani da glasaju dobit ce isto, jer demokratijom upravlja krupni kapital zapada koji iscrpljuje i okupira ciljane drzave kreditnim zaduzenjima.
Bogata drzava ne treba kapitalistima, jer je bogata drzava neovisna o njima.

Moze MMf sta hoce, i ne bi se pobunili gradjani na zapadnom balkanu, Africi i Aziji, j i srednoj AMerici kada bi imali standars slican americkom, sto je nemoguce, jer je cilj da 8 najbogatijh porodica svijeta ima vise love nego polovina covjecanstva.

Rzumijem ja i tvoju situaciju, i zadovoljstvo trenutnim uredjenjem, jer vjerujem da nemas probleme kakve imaju gradjani u Hrvatskoj, Bih, Srbiji i ostatku svijeta

Nisam ni ja u idealnoj drzavi, niti bogat, mozda zaradis i vise nego ja
Sve sto trazim je ekonomska sloboda.
Ljudi ne bjeze u kraljevine, monarhije, republike i ostale zapadne drzave prema uredjenju...bjeze tamo gdje je stupanj visoke ekonomske slobode.
A svjetske mocnike, necemo nikad srediti...to vec stoljecima drma i jednostavno je tako.
Trenutno je liberalni kapitalizam najpogodniji da covjek od ulozenog rada zivi dostojno...liberalni kapitalizam je podigao istok...neproporcijalno naravno...ali je podigao...i gle cuda kp kine se ne buni...znaju i oni da je to put.
Rezultat vidimo a to je snazna kina.
Uz dodatak...snazna, jer ima tržište bogatog zapada gdje moze plasirati...
Globalizam znaci

U Kini buraz politbiro i K Partija kontrolisu KApital, ne kreira Kapital unutrasnju politiku, sto je slucaj sa kapitalistickim drzavama.

Jaka socijalna( socijalisticka) drzava ni u kom slucaju ne mora da ogranicava ekonomsku slobodu, ali moze da stane u kraj demokratiji( upravo Kina je primjer) koju zapadni krupni kapital koriosti da preko nje postavljajuci podobne vlasti crpi bogatstva tih drzava, na racun ugnjetavanih masa tj radnika.

Globalizam zapravo sve vise stvara ekonomsku nejednakost na planeti, pogledaj malo ovaj video, zanimljiv je.

[Pasaga]

u vrhu ove slike... je znak,simbol, zidara .....
sto?

[posmatrac]

u vrhu ove slike... je znak,simbol, zidara .....
sto?

PA valjda se misli na MAsonske loze, tj na krupne kapitaliste zapada.

[storm]

Pa ovako ...
Opet cinjenica, da kapital ne zanima unutarnje uredjenje...jos manje neki nacionalsticki porivi koje nameces...
Zanima ih da uloze 100 necega i izvuku barem 150, 200...
Cinjenica je da i zapad zna kako...narodski receno know-how.
Eto sad vec i kinezi samostalno rade vrhunske stvari.
Kp kine su izuzetno mudri ljudi za moje pojmove...no biti ce prilicno upitno sve skupa kad se jos digne standard.
Sto se mene tice neka budu i kp...dok imaju šta jesti....u original izdanju tanak je jelovnik bio

[posmatrac]

Pa ovako ...
Opet cinjenica, da kapital ne zanima unutarnje uredjenje...jos manje neki nacionalsticki porivi koje nameces...
Zanima ih da uloze 100 necega i izvuku barem 150, 200...
Cinjenica je da i zapad zna kako...narodski receno know-how.
Eto sad vec i kinezi samostalno rade vrhunske stvari.
Kp kine su izuzetno mudri ljudi za moje pojmove...no biti ce prilicno upitno sve skupa kad se jos digne standard.
Sto se mene tice neka budu i kp...dok imaju šta jesti....u original izdanju tanak je jelovnik bio

A zanima ih i te kako unutrasnje uredjenje ciljanih drzava, jer samo preko kriminalnih poslusnika mogu ostvarivati svoje ciljeve.

Zapad zna kako exploatisati planetu, i obezbijediti ekonomsku nadmoc nad sirom planetarniom slikom,pa Marks je Komunizam vidio u jakom razvijenom zapadnom svijetu( jbg kolonijalisti),a upravo ga je taj zapad namjero finansirao na siromasnom feudalnom istoku( Rusiji), da bi se velika drzava stagnirala.
Ali nisu racunali na Kinu i na mogucnost otvaranja slobodnog trzista jedne komunisticke drzave.

Vrlo je tesko socijalno zbrinuti milijardu i 300 miliona ljudi u Kini,a to je moguce da uradi samo jedna jaka centralisticka vlast, sa jasnom socijalnom politikom.

Demokratija bi u Kinu sigurno razjedinila, javile bi se razlicita politicka vidjenja( kao nigdje na planeti), doslo bi do medjusobnih ratova, sukoba, kao sto imas sukobe na planetarnom nivou koje takodjer kreira krupni kapital zapada.

Sto vise ljudi, sve je veca potreba za sto jacim slocijalistickim drustvom, ili za saradnjom vise jakih socijalistickih drzava, koje jedne drugima nece predstavljati prijetnju i koje ce se medjusobno ekonomski podsticati i uvezivati, sto ce se sigurno desiti u doglednoj buducnosti, jer Kapitalizam ne moze materijalno podmiriti planetu.

[storm]

Kapitalizam, kazes ne moze podmiriti...?!
Koji je to socijalizam podmirio?
Nisu mogli podmiriti svoja hermeticki zatvorena drustva...a ne da im damo čitavu planetu u ruke. (Ne moram ti valjda nabrajati slucajeve masovnih gladi...cak je u srj pedesetih bilo gladnih podrucja...i da tito nije pustio ljude van, vec bi prije bilo svasta)

[Mohr]

Od svjetskog dna do prosperiteta: Proveli reforme, prepolovili siromaštvo i udvostručili BDP


PIŠE: Liberal.hr IZVOR: VisualPolitik

Peru je odličan primjer kako ekonomske i političke reforme mogu brzo uroditi plodom. Tijekom zadnjih 10 godina Peru je ostvario drugi najveći rast BDP-a u Latinskoj Americi. Tijekom istog perioda njegov BDP se udvostručio. Investicije su porasle s 13% na 20% BDP-a, a stopa siromaštva je od 2000. pala s čak 50% na današnjih 22% (što je na hrvatskoj razini). Peru je tako ostvario najveće smanjenje siromaštva u Latinskoj Americi tijekom zadnjih 13 godina.

Peru je među najmanje zaduženim zemljama ne samo u Latinskoj Americi, nego i u čitavom svijetu. Sjajan primjer kako se može puno učiniti rezanjem troškova u javnoj upravi i odgovornim trošenjem proračunskog novca. Državni dug je od 2000. godine, zahvaljujući prethodnim vladama smanjen s 50 na 20 posto. U isto vrijeme Peru se okrenuo protržišnoj ekonomiji za razliku od Venezuele koja je izabrala socijalizam.

Tijekom 1970-ih i 1980-ih Peru je bio u vrlo sličnoj situaciji kao današnja Venezuela. Prvo je peruanska je vlada pokušala ostvariti umjetni rast ekonomije kroz državne investicije i nacionalizaciju velike industrije. Ograničili su uvoz kako bi zaštitili svoje proizvođače i prvenstveno državne investicije, a da bi mogli investirati država se zaduživala. Godine 1983. država je proglasila bankrot i vlada se raspala. Kad je Alan Garcia preuzeo vlast 1985. godine, država je već bila u ekonomskom i moralnom rasulu.

Garcia je donio odluke koje su još više gušile domaće gospodarstvo podigavši poreze na 66% i ograničivši plaće u realnom sektoru. Budući da je stopa siromaštva rapidno rasla jer posla jednostavno nije bilo, država se poslužila Pernarovim idejama i pokušala pomoći tiskanjem novca što je, naravno, samo pogoršalo situaciju i dovelo do nove hiperinflacije. Bujao je i terorizam, narko skupine koje su imale svoju paralelnu uličnu vladu. Do 1990. godine BDP je pao za 43 posto. BDP po glavi stanovnika je bio na razini iz 1960-ih, a godišnja stopa inflacije je iznosila oko 1.500 posto. U tom je trenutku Svjetska banka obilježila Peru kao jednu od najsiromašnijih zemalja u svijetu.

Što bi Venezuela danas trebala napraviti da riješi probleme? Isto što je napravio Peru da se izvuče iz istih problema 1990-ih.

Odlaskom Garcije s vlasti 1990. započele su se provoditi reforme. Prvo su morali vratiti monetarnu stabilnost, i to na način da su promijenili valutu, a u međuvremenu su dozvolili "dolarizaciju", odnosno američki dolar se neko vrijeme koristio kao službena valuta dok se nova peruanska valuta nije stabilizirala. Zatim su mijenjali cijeli porezni sustav ukinuvši čak 64 nameta. Zatim je na red došao mirovinski sustav, koji je liberaliziran kako bi opstao. Sve su reforme napravljene po uzoru na susjedni Čile. Uslijedila je privatizacija javnih dobara i potraga za investitorima. Telekomunikacije, električna energija i državna zrakoplovna kompanija - sve je privatizirano. Država se potpuno okrenula tržišnoj ekonomiji i otvorila prema svijetu ukinuvši ograničenja na uvoz.

U isto vrijeme država je potpisala brojne ugovore o slobodnoj trgovini s europskim i azijskim državama te SAD-om.

Godine 2002. Peru je krenuo s velikom decentralizacijom moći. Kao rezultat decentralizacije, većina današnjih investicija u infrastrukturi događa se na razini općina i gradova koji imaju vlastita sredstva i ne ovise o vlasti u Limi. No, vjerojatno najvažniji segment peruanskih reformi bilo je njihovo zalaganje za stabilnost budžeta što se postiže odgovornim trošenjem. Donijet je novi zakon o fiskalnoj transparentnosti koji također ograničava trošenje vladi i lokalnoj samoupravi te zabranjuje vlastima da troše više nego što zarađuju. Nakon toga, Peru bilježi svake godine višak u proračunu i do 7%.

No, nije sve sjajno! Ironično, sve ove velike reforme provele su se tijekom vladavine Alberta Fujimorija koji je zapravo bio, kasnije se pokazalo, svjetski kriminalac. Osuđen je na 25 godina zbog zločina nad čovječnosti zbog njegove uloge u ubijanju i kidnapiranju koje je činila banda Colina. Čak i nakon osude, dvije trećine Peruanaca je u anketama i dalje opravdavalo njega kao pozitivnu ličnost zbog ekonomskih reformi koje su podigle cijelo društvo na noge.

Nakon njega korupcija i autoritarni režimi su se nastavili te su kočili razvoj zemlje. Prošle godine su Peruanci za predsjednika izabrali kandidata desnog centra i umjerenog liberala Pedra Pabla Kuczynskog, koji je obećao zemlju voditi dalje u protržišnim reformama. Kuczynski je prije toga radio u Svjetskoj banci i zbog toga su ga protivnici prozivali da je "neoliberal". Danas peruanski glavni grad Lima ima veći BDP nego cijela susjedna Bolivija, a stručnjaci predviđaju da bi Peru mogao u doglednoj budućnosti prestići Čile i postati najveća ekonomska sila Latinske Amerike.

Peru kreće u borbu protiv modernog ropstva nakon smrti radnika

... Vlasnici skladišta su izjavili da obično zaključavaju radnike kako si izbjegli krađe. Majka jedne od žrtava je za Al Jazeeru izjavila da je radio najmanje 12 sati svaki dan, a bio je plaćen manje od dolara po satu: "Tretirali su ih gore nego životinje, kao da će im pobjeći", rekla je.





http://www.index.hr/vijesti/clanak/uzne ... 84774.aspx

[posmatrac]

Kapitalizam, kazes ne moze podmiriti...?!
Koji je to socijalizam podmirio?
Nisu mogli podmiriti svoja hermeticki zatvorena drustva...a ne da im damo čitavu planetu u ruke. (Ne moram ti valjda nabrajati slucajeve masovnih gladi...cak je u srj pedesetih bilo gladnih podrucja...i da tito nije pustio ljude van, vec bi prije bilo svasta)

Jbg moram opet ponavljati da socijalisticke drzave( okrenute Moskvi) kroz svoju istoriju nisu bile kolonijalisticke, i da nisu imale materijalnu podlogu da pravo iz pljackaskog feudalizma u kojem se takodjer aristokratija bogatila na racun naroda, ekonomski budu rame uz rame za imperijalistickim zapadom, ali je dovoljno uporediti ekonomsko stanje u socijalistickoj Jugoslaviji sa ovim sto imamo danas, kada smo pod palicom lazne demokratije koju kontrolise krupni kapital zapada( da se ne bavimo ponovo brojkama), ali ne samo mi nego najveci broj drzava na planeti ( Afrika, AZija, J Amerika)
A danas ljudi ne napustaju ove prostore i ne idu u potragu za boljim zivotom?Brojke pokazuju da napustaju mnogo vise nego za vrijeme SFRJ, samo danas za razliku od vremena samoupravnog socijalizma nemaju na sta ni da se vrate, posto je privreda uex Jugo banana drzavicama opljackana do gole koze.

Zašto je Titov socijalizam bio najbolji i otkud nostalgija za jugoslovenskim vremenima?
Objavljeno nedelja, 16 oktobar 2016 16:06 | Štampa | El. pošta
TrobojkaOsvrt na nekadašnji nivo razvoja Republike Hrvatske dok je bila u sastavu bivše SFRJ sa današnjim razvojem tenezavisne države bio je tema jednog od tekstova objavljenih na portal SFRJugoslavija. Espona integralno prenosi objavljeni tekst.

Zašto ljudi dolaze u Kumrovec ili na grob u Kuću cvijeća? Da li je to nostalgija za preminulim predsednikom, ili za »bratstvom i jedinstvom«? Sve jugoslovenske republike imale su u socijalizmu osjetno bolje gospodarske rezultate i život nego danas

U Kumrovcu su se i ove godine okupile tisuće ljudi iz svih zemalja bivše Jugoslavije na dan koji se slavio kao Titov rođendan i Dan mladosti proglašen njemu u čast. Odlazak u Kumrovec da slave Tita niti u jednoj od ovih zemalja nije više "društveno poželjno ponašanje", ne donosi nikakvu društvenu ili kakvu drugu korist, ali je ljudi pred Titovom rodnom kućom iz godine u godinu sve više.

Otkud i čemu nostalgija, zašto svi ti ljudi dolaze u Kumrovec ili na grob u Kuću cvijeća? Zato što osjećaju da je ono vrijeme bilo bolje, da se bolje i sretnije živjelo, zato jer danas većina ne vidi perspektivu i čini nam se da je ovo prva generacija čija će djeca živjeti lošije od roditelja.

Sve današnje zemlje, i Hrvatska isto tako, imale su u socijalizmu osjetno bolje gospodarske rezultate nego što ih imaju danas.

Katastrofalne brojke
Od 1947. do 1979. prosječni je rast BDP-a u Hrvatskoj bio šest posto, a u najprosperitetnijem razdoblju uspona od 1952. do 1965. godine čak 9,5 posto! Na primjer, 1971. bilo je u Hrvatskoj 40-ak tisuća nezaposlenih, a 1990. kad se polako napusta titov socijalizam 160.000 nezaposlenih. Danas ih je više nego dvostruko - 335.082, iako se broj stanovnika u Hrvatskoj smanjio čak desetak posto. U 1991. bilo je u Hrvatskoj 4,78 milijuna, a 2011. 4,29 milijuna ljudi.

Tito

U Hrvatskoj u novijoj povijesti nije bilo nekog razdoblja većeg i duljeg ekonomskog prosperiteta nego što je to bilo u vrijeme jednopartijskog socijalizma.

U osamdesetim godinama mladima nije bio problem zaposliti se, ali je danas to skoro nemoguća misija a maksimum plaća koji se nudi za početak i za super visoko obrazovane je 3.500 - 4.000 kuna mjesečno. Na fakultetima nema novca za obnovu nastavničkog kadra mladim znanstvenicima. Vlada apatija pa se čini da može biti ili isto ili gore nego što je sad. Hrvatska je prezadužena zemlja koja je u plaćanje visokih kamata na dugove založila i vlastitu budućnost.

Dobro, naši najtalentiraniji mladi ljudi mogu naći odlične poslove u europskim zemljama na tržištu koje je puno otvorenije, možda i ravnopravnije nego što je bilo tada. Ali se onda postavlja pitanje - ČEMU JE POSLUŽILO RAZBIJANJE JUGOSLAVIJE? ZAR DA NAŠI LJUDI RINTAČE PO BELOSVETSKIM VUKOJEBINAMA?

Uništena industrija
Danas se u Hrvatskoj zarađuje od usluga, turizma i trgovine po uvoznom obrascu a tada se gradila industrijska ekonomija pa obujam industrijske proizvodnje prije 1990. godine Hrvatska do danas ni izdaleka nije dostigla. Tada - uz široka radna i socijalna prava za zaposlene i uz male socijalne razlike.

Industrija je uništena, ne proizvodi se nova (dodana) vrijednost a banke, komunikacije, trgovačke potencijale vlasnički posjeduju stranci. Javni dug posljednjih godina nekontrolirano raste, prijeti nam dužničko ropstvo.

Onda Tito je u ono vrijeme blokovske podjele bio sigurno jedan od pet-šest najutjecajnijih političara na svijetu. Danas Hrvatska nije baš nikakav čimbenik globalne vanjske politike.

Izvjesno je bilo više pravde i solidarnosti, a javno su dominirale humanističke vrijednosti koje su danas izgubljene u prvobitnoj akumulaciji kapitala, politički oktroiranoj privatizaciji i poratnoj pljački.

Iščezao je i osjećaj za društvenu pravednost i etičnost u kojoj bi dostojanstvo čovjeka trebala biti najviša vrijednost, bez obzira na to koliko je tko imućan ili moćan.

Liberalni kapitalizam daje formalne slobode, ali slama sve pred sobom, propadaju i jaki, ne samo slabi i slabiji, socijalne sigurnosti je sve manje.

[posmatrac]

Od svjetskog dna do prosperiteta: Proveli reforme, prepolovili siromaštvo i udvostručili BDP


PIŠE: Liberal.hr IZVOR: VisualPolitik

Peru je odličan primjer kako ekonomske i političke reforme mogu brzo uroditi plodom. Tijekom zadnjih 10 godina Peru je ostvario drugi najveći rast BDP-a u Latinskoj Americi. Tijekom istog perioda njegov BDP se udvostručio. Investicije su porasle s 13% na 20% BDP-a, a stopa siromaštva je od 2000. pala s čak 50% na današnjih 22% (što je na hrvatskoj razini). Peru je tako ostvario najveće smanjenje siromaštva u Latinskoj Americi tijekom zadnjih 13 godina.

Peru je među najmanje zaduženim zemljama ne samo u Latinskoj Americi, nego i u čitavom svijetu. Sjajan primjer kako se može puno učiniti rezanjem troškova u javnoj upravi i odgovornim trošenjem proračunskog novca. Državni dug je od 2000. godine, zahvaljujući prethodnim vladama smanjen s 50 na 20 posto. U isto vrijeme Peru se okrenuo protržišnoj ekonomiji za razliku od Venezuele koja je izabrala socijalizam.

Tijekom 1970-ih i 1980-ih Peru je bio u vrlo sličnoj situaciji kao današnja Venezuela. Prvo je peruanska je vlada pokušala ostvariti umjetni rast ekonomije kroz državne investicije i nacionalizaciju velike industrije. Ograničili su uvoz kako bi zaštitili svoje proizvođače i prvenstveno državne investicije, a da bi mogli investirati država se zaduživala. Godine 1983. država je proglasila bankrot i vlada se raspala. Kad je Alan Garcia preuzeo vlast 1985. godine, država je već bila u ekonomskom i moralnom rasulu.

Garcia je donio odluke koje su još više gušile domaće gospodarstvo podigavši poreze na 66% i ograničivši plaće u realnom sektoru. Budući da je stopa siromaštva rapidno rasla jer posla jednostavno nije bilo, država se poslužila Pernarovim idejama i pokušala pomoći tiskanjem novca što je, naravno, samo pogoršalo situaciju i dovelo do nove hiperinflacije. Bujao je i terorizam, narko skupine koje su imale svoju paralelnu uličnu vladu. Do 1990. godine BDP je pao za 43 posto. BDP po glavi stanovnika je bio na razini iz 1960-ih, a godišnja stopa inflacije je iznosila oko 1.500 posto. U tom je trenutku Svjetska banka obilježila Peru kao jednu od najsiromašnijih zemalja u svijetu.

Što bi Venezuela danas trebala napraviti da riješi probleme? Isto što je napravio Peru da se izvuče iz istih problema 1990-ih.

Odlaskom Garcije s vlasti 1990. započele su se provoditi reforme. Prvo su morali vratiti monetarnu stabilnost, i to na način da su promijenili valutu, a u međuvremenu su dozvolili "dolarizaciju", odnosno američki dolar se neko vrijeme koristio kao službena valuta dok se nova peruanska valuta nije stabilizirala. Zatim su mijenjali cijeli porezni sustav ukinuvši čak 64 nameta. Zatim je na red došao mirovinski sustav, koji je liberaliziran kako bi opstao. Sve su reforme napravljene po uzoru na susjedni Čile. Uslijedila je privatizacija javnih dobara i potraga za investitorima. Telekomunikacije, električna energija i državna zrakoplovna kompanija - sve je privatizirano. Država se potpuno okrenula tržišnoj ekonomiji i otvorila prema svijetu ukinuvši ograničenja na uvoz.

U isto vrijeme država je potpisala brojne ugovore o slobodnoj trgovini s europskim i azijskim državama te SAD-om.

Godine 2002. Peru je krenuo s velikom decentralizacijom moći. Kao rezultat decentralizacije, većina današnjih investicija u infrastrukturi događa se na razini općina i gradova koji imaju vlastita sredstva i ne ovise o vlasti u Limi. No, vjerojatno najvažniji segment peruanskih reformi bilo je njihovo zalaganje za stabilnost budžeta što se postiže odgovornim trošenjem. Donijet je novi zakon o fiskalnoj transparentnosti koji također ograničava trošenje vladi i lokalnoj samoupravi te zabranjuje vlastima da troše više nego što zarađuju. Nakon toga, Peru bilježi svake godine višak u proračunu i do 7%.

No, nije sve sjajno! Ironično, sve ove velike reforme provele su se tijekom vladavine Alberta Fujimorija koji je zapravo bio, kasnije se pokazalo, svjetski kriminalac. Osuđen je na 25 godina zbog zločina nad čovječnosti zbog njegove uloge u ubijanju i kidnapiranju koje je činila banda Colina. Čak i nakon osude, dvije trećine Peruanaca je u anketama i dalje opravdavalo njega kao pozitivnu ličnost zbog ekonomskih reformi koje su podigle cijelo društvo na noge.

Nakon njega korupcija i autoritarni režimi su se nastavili te su kočili razvoj zemlje. Prošle godine su Peruanci za predsjednika izabrali kandidata desnog centra i umjerenog liberala Pedra Pabla Kuczynskog, koji je obećao zemlju voditi dalje u protržišnim reformama. Kuczynski je prije toga radio u Svjetskoj banci i zbog toga su ga protivnici prozivali da je "neoliberal". Danas peruanski glavni grad Lima ima veći BDP nego cijela susjedna Bolivija, a stručnjaci predviđaju da bi Peru mogao u doglednoj budućnosti prestići Čile i postati najveća ekonomska sila Latinske Amerike.

Peru kreće u borbu protiv modernog ropstva nakon smrti radnika

... Vlasnici skladišta su izjavili da obično zaključavaju radnike kako si izbjegli krađe. Majka jedne od žrtava je za Al Jazeeru izjavila da je radio najmanje 12 sati svaki dan, a bio je plaćen manje od dolara po satu: "Tretirali su ih gore nego životinje, kao da će im pobjeći", rekla je.





http://www.index.hr/vijesti/clanak/uzne ... 84774.aspx

Bolivijci se ne daju, hebi ti to

Evo Morales Europi: "Oslobodite se MMF-a i političke dominacije SAD-a pa ćete imati ekonomski rast"

Bolivijski predsjednik Evo Morales nalazi se u posjeti Bruxellesu gdje je u razgovoru za RT komentirao aktualnu situaciju u Europi. Rekao je kako bi se zemlje Europe trebale "osloboditi američke političke dominacije i diktata MMF-a".

"Jako mi je žao zbog činjenice da neke zemlje, umjesto da se oslobode okova imperijalizma Sjeverne Amrike, one i dalje žive u tom podređenom položaju. Volio bih sklopiti savez s Europom, da se zajedno otrgnemo dominaciji imperijalizma i nekolonijalnog mentaliteta koji žudi za hegemonijom", poručio je bolivijski ljevičarski predsjednik.

"U Latinskoj Americi sve ide dobro. Bolivija pokazuje znatan ekonomski rast zahvaljujući svojoj političkoj nezavisnosti. SAD više ne vlada našom zemljom putem svoje ambasade i više ne može donositi odluke za nas. Isto tako niti MMF ne odlučuje o našem ekonomskom sektoru", istaknuo je Morales te napomenuo kako sve veći broj Europljana, zbog velike nezaposlenosti, dolazi živjeti u Latinsku Ameriku.

[posmatrac]

KAPITALIZAM JE NAJTEŽA BOLEST ČOVEČANSTVA
Današnje zlo nije očigledno jer ga prikrivaju prividne draži kapitalizma. U nekim okvirima zlo je jasno uočljivo – postoje masakri, siromašnim zemljama otimaju sirovine, a za naftu se vode žestoki ratovi

Danas je, na neki način, zabranjeno da čovek ne bude demokrata, kaže Alen Badju, francuski filozof, matematičar, dramski pisac, romansijer, levičar, aktivista koji se ne libi da govori i piše o neuralgičnim tačkama savremene politike. Filozofski opus tog mislioca svetske slave raznovrstan je baš kao i njegova politička aktivnost.
Rođen je 1937. u Maroku, a u Parizu je završio studije filozofije na prestižnoj Ekol normal superior. Godine 1964. objavljuje roman „Almagest”. Slede filozofska dela „Teorija subjekta”, „Može li se misliti politika”, „Biće i događaj”, „Manifest za filozofiju”, „Etika”, „Logike svetova”, „Komunistička hipoteza”, „Platnova država” i dr. Kod nas su prevedeni „Pregled metapolitike” (izdavač „Filip Višnjić”), „Sveti Pavle: utemeljenje univerzalizma” („Albatros plus”) , „Pohvala ljubavi” („Adresa”), „O mračnom slomu” i „Buđenje istorije” (oba u izdanju Centra za medije i komunikacije)...
Razgovor koji smo vodili ovog leta, u jedno rano jutro – njegov omiljeni deo dana, u mirnom delu Pariza, započinje pričom o maju ’68. i o revoluciji u koju i danas veruje...

Iako se svet promenio, ostali ste verni ideji revolucije. Da li se zalažete za onu unutrašnju, moralnu, ili za spoljašnju, društvenu revoluciju?
Danas je teško razlikovati te dve stvari. Treba izvući pouke iz prošlosti. Na primeru SSSR i Kine uverili smo se da revolucija ne vodi nužno emancipaciji, jer su to u velikoj meri bile terorističke, despotske, ali naposletku zemlje-gubitnici. Moj profesor Altiser je govorio: „Marks je zagovarao dve revolucije: jednu naučnu, vezanu za materijalizam i privredu, i drugu misaonu, filozofsku.” Takav pristup je danas potreban.

Početkom novog veka objavili ste „Komunističku hipotezu”. Iako je u 20. veku komunizam doživeo poraz, vi i dalje verujete u njega?
Verujem u prvobitan smisao komunizma koji je izložen u „Manifestu komunističke partije”: emancipacija i jednakost u društvu. Diktatura privatne svojine razorila je društvo. Sva moć je u rukama male grupe oligarha koju opslužuju bankari i političari. Takav sistem stvara svet bez pravde i budućnosti. Tokom vladavine kapitalizma izbila su dva svetska rata. Rat i danas pogađa razne krajeve sveta.

Bivše komunističke zemlje, poput Rusije i Kine, kao i države nekadašnjeg Istočnog bloka, teže kapitalizmu. Siromašne zemlje, baš kao i bogate, fascinira kapitalizam...
Očaranost kapitalizmom je razumljiva pojava jer je on razvio privredu sledeći sopstvena pravila i iznedrio bogate i moćne zemlje. Ljudi su opčinjeni njime kao deca šljaštećim igračkama. Ta fascinacija je razumljiva, naročito u svetu u kojem je druga hipoteza poražena, jer su socijalističke zemlje doživele poraz. Ali u tom divljenju ljudi zanemaruju pitanje pravde.
Da li smatrate da u kapitalizmu nema pravde?
Kapitalizam je izgrađen na suštinskoj nepravdi. Bogatstvo je u rukama šačice ljudi. Tokom krize jedan odsto stanovništva nastavio je da povećava profit, a ostalih 99 odsto bilo je na gubitku. Jedan odsto ljudi poseduje 45 odsto svetskog bogatstva, a 10 odsto stanovnika raspolaže s 86 odsto ukupnog bogatstva. Nejednakost je ogromna – ne samo u bogatstvu, već i u moći. Politika bogatih zemalja svodi se na odbranu ličnih povlastica. Ne biraju sredstva – ako treba, ratuju. Svet nije samo nepravedan, već i nestabilan. Ko misli da će kapitalizam zauvek vladati – greši!

Kažete da je kapitalizam razbojništvo i da ga treba srušiti.
Kapitalizam daje moć šačici ljudi i to na osnovu sredstava za proizvodnju i bogatstva. To je bolestan svet. Patologije treba istrebiti ili izlečiti a kapitalizam je postao bolest čovečanstva. On nije normalno stanje. U današnjem svetu možda i jeste, ali samo zato što se komunizam, do sada, pokazao kao neodrživ.

Oštro pišete i o demokratiji. Kažete da danas demokratija otkriva jedno autoritarno lice i da je, na neki način, zabranjeno ne biti demokrata.
Svaka demokratska vlada oslanja se na kapitalizam. Nema izuzetaka. Marks je rekao da demokratske vlasti rade u korist kapitala. Bio je u pravu, a to danas najjasnije uviđamo. U Francuskoj je za predsednika izabran levičar. On vodi istu politiku kao njegov prethodnik, desničar.

Zašto?
Jer nema izbora. Primoran je da vodi politiku koja jača ekonomske interese vladajuće klase. Političari spasavaju banke i kapitalistički sistem. Osuđujem ovu ulogu vlade.
To nije vođenje prave politike. Ona se svela na izborne kampanje.


Tvrdite da zlo u našem svetu nije vidljivo. Kako ga onda prepoznati?
Današnje zlo nije očigledno jer ga prikrivaju prividne draži kapitalizma, ono potiče od kapitalizma koji vlada svetom. U nekim okvirima zlo je jasno uočljivo – postoje masakri, siromašnim zemljama otimaju sirovine, a za naftu se vode žestoki ratovi... Veliki imperijalistički konflikti su zlo. SAD izjavljuju da zastupaju dobro i to im daje pravo da šalju vojne ekspedicije da intervenišu gde im se prohte.

„Zlo je perverzija istine”, beležite u „Etici”. Pojam perverzija ovde ima posebno značenje?
Zlo je ono što se izdaje za istinu, a to nije. Zlo čine obmane: ugnjetavanje i surovost koji su servirani kao vrlina i pravda; stvarno zlo je ono koje obmanjuje ljudsku svest. Zlo koje nas ne dovodi u zabludu lako prepoznamo i, samim tim, borimo se protiv njega. Kad se nađu pred neskrivenom strahotom, npr. masakrom, ljudi reaguju. Ali ono što mi vidimo samo je jedan segment zla. Jer, zlo je u svojoj najčistijoj definiciji skriveno i ogrnuto velom dobra. Upravo bih tako opisao imperijalističku politiku zapadnih zemalja koje promovišu demokratiju i političku istinu. Laž predstavljena kao istina jeste zlo, u tome je perverzija istine.

Kad govorite o zlu, govorite i o istini. Ali, pojam istine koristite u množini.
Ideja o postojanju jedne istine nije filozofska, već religiozna. Religija je usmerena ka jednoj istini. U nereligijskom smislu, pojam istina se koristi u množini. Izneo sam četiri različita tipa istine: prve su naučne, opštepriznate, druge – umetničke, a treći tip čine političke istine. Nasuprot prividnoj istini o kojoj smo maločas pričali, prava politička istina je verna svojim principima. Četvrti tip su ljubavne istine. One se odnose pre svega na odnose muškaraca i žena. Ljubavna istina je podloga za otkrivanje sveta udvoje. Ljubav je najosnovniji oblik komunizma – ona je komunizam udvoje.

Kad opisujete filozofa, tvrdite da je on i naučnik, i umetnik, i aktivista, i ljubavnik. Kakav je filozof-ljubavnik?
Filozof-ljubavnik je mislilac koji je iskusio ljubav. Značenje je veoma jednostavno. Već sam naveo četiri tipa istine: umetnost, nauka, politika i ljubav. U svojim razmišljanjima filozof treba da se približi svakoj od njih. Cilj filozofije je da razjasni pitanje istina.

Kažete da je danas ljubav ugrožena. Kakva joj to opasnost preti? Da li ljubav treba ponovo osmisliti, kako to kaže Rembo?
Ljubav ugrožavaju dve okolnosti. Prva je kapitalistički model života. Danas vlada sebični individualizam, a u ljubavi čovek treba da žrtvuje deo sebe i prihvati potpunu prisutnost druge osobe. Između egoizma i istinske ljubavi često postoji nesklad, pa zato ljudi sve više teže sigurnosti u ljubavi. Na internetu traže sebi sličnog partnera i ne prepuštaju se riziku koji sa sobom nose nova, slučajna poznanstva. Tako, na određen način, sklapaju ugovore, a to ugrožava ljubav koja vapi za avanturom i slučajnošću. Drugo, u modernom svetu je bitan seks kao oblik hedonizma, vladaju razvrat i seksualne slobode. Kapitalistički planiran brak, s jedne strane, i libertinizam, s druge, prete ljubavi. Danas više nego ikad treba braniti i ponovo osmisliti ljubav.
Kako to čine filozofi?
Najveći filozofi nisu zagovarali život u sigurnosti. Potraga za istinom nikad nije lišena rizika, baš kao ni ljubav. Filozof mora da se upusti u rizik ljubavi.
Neda Valčić Lazović

Berlinski zid i Kosovo

Pad Berlinskog zida, posle koga je usledio i raspad Jugoslavije, mnogi nazivaju krajem komunističke utopije. Šta se, po vašem mišljenju, dogodilo u bivšoj Jugoslaviji?
Tih godina Jugoslaviju su zahvatile dve krize. Prva je bila kriza socijalističkih država koja je poprimila svetske razmere. Sovjetski Savez se raspao, dok su se pojedine bivše komunističke zemlje priklonile takozvanom Zapadnom bloku. Kina je postala neokapitalistička i birokratska država. Dakle, bila je to svetska kriza koja je pogodila i Jugoslaviju. Na neki način, posle Drugog svetskog rata, Komunistička partija je ujedinila Jugoslaviju i održavala je kao celinu.
Druga kriza je bila nacionalne prirode. Njeni koreni su mnogo stariji i složeniji. Izbio je sukob nacionalnih entiteta, a potom su se te dve krize spojile. Jedinstven ideološki i politički sistem ujedinjavao je jugoslovenske zemlje, a njegovim rušenjem staro nacionalno pitanje je u tom regionu opet uzelo neverovatnog maha. Došlo je do sukoba i vođeni su stravični građanski ratovi, kao da se ta kriza mogla rešiti jedino raspadom Jugoslavije i stvaranjem novih, nacionalnih država... Po mom mišljenju, takav ishod nije nimalo dobar.
Tadašnja jugoslovenska kriza jeste najavljivala njen raspad, ali, stvaranje malih, nezavisnih država nije išlo u prilog tim malim državama, već velikim i moćnim zemljama. Sjedinjene Američke Države i Kina se neće razjediniti.

U političkom eseju „Okolnosti”, pisali ste i o Kosovu...
Da, pisao sam o Kosovu. Katkad pišemo samo zato što nismo u poziciji da imamo neku stvarnu moć. Ja, naime, nisam siguran u pravičnost kosovarskog separatizma. Kosovo, koje je danas potčinjeno inostranim zemljama, postalo je poprište užasnih trgovina i korumpirane politike. Takav rezultat nimalo nije vredan hvale. O njemu se ne može govoriti kao o „velikom oslobođenju”.
U Jugoslaviji su se dogodili prvi primeri sukoba u kojim je veoma teško razaznati gde je Dobro. Tamo će, jednog dana, budućnost morati da se gradi na novim temeljima.
Pod izgovorom da im se jezici i kulture razlikuju, ljudi tvrde da je suživot tu apsolutno nemoguć. To nije put napretka i globalizacije. Sad shvatate zašto se pojam istine koristi u množini.

[storm]

Fino je kritizirati a ne imati pojma sto raditi...
Ovaj ti frajer jasno kaze, sa je i komunizam neodrziv...
Nije ni kapitalizam nesto najpravednije na svijetu....i to se slazem. Dok je covjeka, kakvog znamo, biti ce nepravedan i to je činjenica. Covjek je pohlepan, pokvaren, gramziv i najopasnija zivotinja.
Još kad mu dopadne vlast u ruke...sve navedene karakteristike lete u nebo. Čast izuzecima.
Ali...u kapitalizmu ljudi danas ponajbolje zive...i sad i prije globalizacije. Sad ti meni ospori, da je bolje onome iz Bresta nego nekome iz berlina...
Osim ako je ljencuga...pa i tad onaj lijeni svabo ima dosta izdasniju socijalnu potporu...
Samo filozofirate, bez da gledate realno, kako ljudi zive. Onda meni pricas, kako ne vidim iz svog dvorista
Ne mijesaj BIH u kapitalizam...nigdje veze...ovo je pljacka nacionalista, koje zaboli za sve regule, uredjenja, ideologije i ljude...samo dzep.
Kapiralizam ima dosta stroge regule poslovanja....nema neplacanja i muljanja koliko tu....ima, ali te u roku odmah nestane sa spiska poslovnih subjekata.
Kraljeznica kapitalizma je mali poduzetnik...tu je komunizam i kiksao.
Naucio ljude tu, da je vrh dostignuca ubaciti se u glomaznu firmu i tarlahaj do penzije.
Cak su i kinezi skuzili...no go.
Lijep ti dan zelim

[storm]

...i umjesto poruke za forumasa...sa posmatraca

Liberal.hr


Zašto će se razumni ljevičari prije ili kasnije prikloniti liberalizmu
30.07.2017.
PIŠE: Mario Nakić
Socijaldemokracija je na koljenima, ne samo u Hrvatskoj, nego diljem svijeta. Nije to zbog nedavne izbjegličke krize i imigranata, nije ni zbog jačanja desnice. To je zato što je vrijeme njenih rješenja stvar prošlosti. Svaka osoba orijentirana lijevo, koja se iskreno zalaže za ljudska prava svakog čovjeka, shvatit će prije ili kasnije da je njena pozicija klasični liberalizam.

To vam sad pišem iz osobnog iskustva. Ja sam dugo vjerovao da sam ljevičar, socijaldemokrat po svjetonazoru. Odgojen sam tako da cijenim ljude prema njihovim postignućima i karakteru, a ne po nacionalnosti, vjeroispovijesti ili nekoj trećoj karakteristici koja im je dodijeljena rođenjem. Uvijek sam se čudio zašto se homoseksualcima ne bi dozvolilo da se vjenčaju i budu ravnopravni s ostalima. Mislio sam da sam zato ljevičar jer mi ne smeta tuđi izbor načina života.

Studentske dane sam proveo u Zagrebu u drugom dijelu 1990-ih tijekom Tuđmanove strahovlade i svakodnevno sam slušao Stojedinicu u domu. Biti ljevičar u to vrijeme značilo je biti protiv nacionalizma, autoritarizma, značilo je "otpor" i to je bilo cool. Vjerovao sam i u sukob rada i kapitala jer sam svakodnevno čitao u novinama o radnicima koji štrajkaju, ne primaju plaću itd. Vjerovao sam u takve stvari dok se nisam zaposlio. Pogotovo na početku, dok sam radio kao honorarac pa sam si obračunavao tekstove bruto, a onda shvatim kolika je razlika kad mi na račun sjedne neto. Gdje je taj novac, pobogu? Kome ide moja krvava zarada?

Tada sam počeo propitkivati ljevičarske ekonomske politike i došao sam do saznanja da one ne zastupaju moje stavove. Ja ne želim da država više oporezuje onoga tko više radi i više zarađuje. Zašto bi država trebala preraspoređivati tuđi novac, zar ne bi bilo logičnije ako ti novac nedostaje, da izađeš i da ga zaradiš? No, ako se odlučiš to napraviti, država će te kazniti oduzimajući ti veliki dio tvoje zarade, dakle to nije poticajno. To nije ni pravedno i kosi se s mojim uvjerenjem da bismo svi trebali biti jednaki pred zakonom. Ako jedni plaćaju veći porez, a drugi manji, to znači da nismo ravnopravni.

Dobar dio socijaldemokrata, i u Hrvatskoj i u svijetu, još uvijek se nije odrekao marksizma. Ljudi poput Karoline Leaković, koja skupa s Bernardićem radi na novom programu SDP-a, još uvijek bi da se vratimo u socijalizam i to ne skrivaju. Socijalizam je propao gdje god je isproban, a čak su i komunisti u Kini odustali od takvog ekonomskog sustava. Otkad je Kina oslobodila tržište, smanjila je udio siromašnog stanovništva u ruralnim područjima s 95% u 1978. na 6% u 2015. godini. Iz toga bismo trebali zaključiti koliko je ekonomski sustav slobodnog tržišta efikasniji od planske socijalističke ekonomije u borbi protiv siromaštva.

Socijaldemokratima je stalo do onih ranjivih skupina u društvu, do siromašnih i do radnika s niskim plaćama. Upravo slobodno tržište dokazano oslobađa najveći broj ljudi iz siromaštva te omogućuje tzv. "vertikalnu migraciju", odnosno penjanje ljudi po ljestvici bogatstva. Sjedinjene Države s dugom tradicijom slobodnotržišne ekonomije imaju najviše "self-made" milijunaša i milijardera u svijetu, znači to su ljudi koji su svojim radom iz siromaštva ili srednjeg sloja uspjeli postati ultrabogati. To je na pošten način puno teže postići u društvu s većom razinom državne kontrole.

Slobodno tržište je pravedno jer nikoga ne privilegira. Ono daje pravni okvir u obliku vladavine prava i unutar tog okvira svi pojedinci imaju slobodu djelovati na svoj način i prema vlastitom cilju. Budući da nema privilegiranih, onda nema ni potlačenih.

Ekonomska politika socijaldemokrata u današnjim uvjetima, kad se ide prema tome da svaki radnik osnuje vlastitu firmu i radi prema svojoj volji, kad dolazi do "uberizacije" tržišta rada, šteti samom radniku. Jer onaj mit o sukobu između radnika i kapitalista nestaje bespovratno kad radnik postaje ujedno i kapitalist. Svaki zakon koji država donosi kako bi štitila radnika od poslodavca postaje ogroman uteg samom radniku. Rješenje je potpuna liberalizacija zakona i otvaranje tržišta kako bi svaki čovjek dobio priliku i mogućnost da radi za sebe i da od svoga rada dostojanstveno živi.

Iz navedenih razloga, vjerujem da će se mnogi ljevičari složiti sa mnom. Ako ste za ravnopravnost LGBT osoba - klasični liberali su pokrenuli tu borbu, a ne ljevičari. Ljevica je to preuzela tek kad je to postala borba za privilegije. Ako ste za ravnopravnost žena - klasični liberali su pokrenuli i tu borbu. Ljevičari su opet preuzeli onda kad se počelo pričati ne o pravima, nego privilegijama. Zalažete se za legalizaciju marihuane? Mi smo za potpunu dekriminalizaciju svih droga i prostitucije.

Protivite se financiranju Crkve iz državnog proračuna? Mi smo za skidanje svih organizacija i udruga - crkvenih, vjerskih, braniteljskih, političkih...s državnog proračuna. Vi ste za sekularnu državu kojoj Crkva ne može nametati svoju volju? I mi isto (vidi ovdje i ovdje). Vidite, po društvenim pitanjima se vrlo dobro slažemo. Ako ste spremni priznati da marksizam nije najbolja filozofija i da socijalizam ne funkcionira - a to su jednostavno stvari koje su nebrojeno puta već dokazane u praksi i još uvijek se dokazuju - onda je vaša prirodna pozicija klasični liberalizam.