"DUŠA"

[vučica]

Iz mog Srca izvire igra slika moje čežnje...
Svijetla, pojava se rasplinjuje...
...Pokušavam da je zadržim,
ali mi izmiče i zavodi me..
...Tražim što ne mogu postići
a postižem što ne tražim....

[STEPSKI VUK]

Kad te sudba otrese s kaputa
Ko ugažen snijeg
Znat ćeš čovjek je zvijezdama sluga
Sasvim nespreman za bijeg

Znat ćeš odavno slijede nas vuci
I njuše nam trag
U moje stihove ti se zavuci
Tamo si sigurna

Sigurna od svih
Na mojim rukama gdje smo ti i ja
Goli pod zvijezdama

I tko smo mi pod nebom
Na podivljalom moru
Nego ljuske oraha
Daj mi svoju ruku
Da preplivamo more
Sve do ruba svemira

Po kojoj boginji si dobila ime
Pa mi puteve znaš
Ti me učiš da prebrodim zime
Sa dva bosa stopala
Znaš da odavno slijede nas vuci
I njuše nam trag
U moje stihove ti se zavuci
Tamo si sigurna

Ti i ja
Goli pod zvijezdama

[Cici]

U očima mi suze teku Ponovo se otvorile stare rane koje me peku. U srcu osjećam bol Koji si mi ti nanio moj ponos svojim ponašanjem porazio Ne mogu da shvatim što sam skrivila Bogu Zašto čitavog života moram da patim. Ako je to moja sudbina Pomirit ću se s njom Živjeti ću u boli, tuzi i suzama Do kraja života mog....

[Cici]

Jedne noci se probudih kao da mi neko zovnu ime Ustadoh se i pogledah kroz prozor daleko ucini mi se da me u mraku ceka neko Izadjoh i ode do te sjene sto mi se ucinila i tu nadjoh jednu ruzu sa porukom "IZVINI" Polako mi se dvije suze spustise niz lice kad ugledah tebe na kraju ulice Ostala sam bez daha zar si doso Suze su lile od straha Krenula sam prema tebi polako srce mi je lupalo jako Kad stigoh do tebe nisam mogla vjerovati da si to ti moja nezaboravna ljubavi Njezno si mi obrisao suze i poljubio mi oci Dok si duboko uzdahnuo i reko da moras poci Tad sam se probudila i shvatila da nikad neces doci.

[Cici]

Prve kapi kiše tope moje lice.... miluju brišu tvoje tragove.... Vjetar raznosi moje misli osjećam se izdana prevarena.. strah me... Šetaš iz jednog mog sna u drugi... posjećuješ moju samoću lice ti je u grču a šutiš vikni..vrisni reci da idem na pola vriska zastani... opusti grč na licu pusti suzu iz oka reci... ne idi ljubavi ostani vječno uz mene budi bar dio mog sna.

[vučica]

***U dnu svake duše ima zakopanog blaga,koje jedino ljubav otkriva!***

[STEPSKI VUK]

Moje pjesme
Stidljivo kucaju na tvoja vrata
Da se pred tobom poklone:
Hoćeš li mi otvoriti?

Moje pjesme imaju
Zvuk svile poput šuštanja
Tvoje haljine u predvorju.

Moje pjesme mirišu
Kao ljupki zumbul
U tvom vrtu.

Moje pjesme su
U boju krvi odjevene,
U boju haljine tvoje
Šuštave i sjajne.

Moje najlepše pjesme blistaju,
One su kao ti!
Pred vratima stoje da ti se poklone:
Hocćeš li mi otvoriti?

[vučica]

Ti si pjesnik mojih snova,
ti si Duša moje Duše...
..moj anđeo čuvar
na svakom koraku..
Tvoje pjesme me dižu
u nebesa,
da letim tamo gdje
nitko još letio nije...
da uzmem najbolje
od tebe što mi nudiš..

...zato slobodno uđi
"Dušo moje Duše"..
..vrata su ti širom otvorena...

[STEPSKI VUK]

"Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome.
Sebe možeš obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, teško izrecivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao.
Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš,osjećaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tudjem licu, u tudjem pogledu, kad počne da shvata.
Slušalac je babica u teškom porodjaju riječi.
Ili još nešto važnije.
Ako taj drugi želi da razumije."
A ja želim.....

[vučica]

[STEPSKI VUK]

Ne možeš jutru pobjeći

pa kad se zaigra život
možda gubim

no nije li lijepo
kada bol je odraz nježnosti
i romantika vukova

jer san zna umiriti dio života
koji slijedi me predano

no nije li lijepo
kada znam da surovost ljubi
i dišem usporeno

zbog tebe

jer san zna umiriti dio života
koji slijedi me predano

nije li lijepo

[vučica]

Ponekad..pitam se..
dali si san
ili java...
..dali mi pišeš
ili suže brišeš..
..dali mi te
Bog poslao
sa nekim razlogom..
Pitam se,pitam se..
i gubima se u odgovorima,
Ti požudni pogledi
me zbunjuju..
..unose nemir u moju Dušu..
ali neka...lijepo mi je..
lijepo je kad znaš
da si nekome poseban..
..mi smo dva bića
koja igraju igru bez
početka i kraja
i to nas spaja...

[STEPSKI VUK]

Nemoj poći sad, ostani...
ostavi za sobom sve,
sve osim sjećanja,
na neke samo tebi
drage trenutke i sne...
Nemoj poći sad, zaboravi...
sve one loše trenutke,
sva ona stoljeća,
u kojima nismo bili mi,
u kojima se nismo zatekli...
Nemoj poći sad, obećaj mi
da bit ćeš uvijek na
mojoj strani sna,
da ću kroz tvoje snove
hodati samo ja...
Nemoj poći sad, moja ljubavi
sada, kada sam te
duboko u sebi
zauvijek pospremio...

[vučica]

Ponekad...
Kad to uopće
...nema veze
sa tobom,
u snove mi se pleteš...
Meke i daleke.
Ponovo provlačim ruke
kroz tvoju kosu,
dah tvoj na ramenu
me žari
i stvara
plamene oblake
pokazujući put čežnji
duboko potisnutoj,
vješto skrivenoj od tebe...
Otvaraš prašnjavu škrinju
zatvorenu onoga dana
kada je nebo reklo
zvijezdama
da nacrtaju
tajnu mapu
tvog puta
do mog Srca...
Moj pogled zaluta često
u tajnu mapu zvijezdanog neba
i ponekad
mi se čini
da ti,
gore
šašav i blesav
letiš i voliš...
Ponekad...
Kada to uopće
nema veze
sa tobom,
po ko zna koji put
u snove mi se pleteš...

[STEPSKI VUK]

Kad me gledaš,
kad uza me, bez pokreta, sjedeći, blago se nagibaš;
kada pružaš svoje dvije ruke, tako umilna, jer želiš,
jer bi eto htjela dotaći, da, moje lice.
Tvoje dvije ruke, kao iz sna,
koje me kao neka sjena dosežu.
Gledam ti lice. Dah nježnosti izbio je iz tebe
poput svjetlosti u crtama tvog lica.
Kako lijepa izgledaš! Izgledaš više djetinjasta.
I gledaš me.
I smiješiš mi se.
Što li tražiš kada me, pružajući ruke, nijema,
dotičeš?
Osjećam žar sjene, dima što živahan stiže.
Kakva ljepota, dušo moja! Nastamba, u zanosu,
mirna počiva.
Ti šutiš a ja osjećam svoje lice, zbunjeno, blago,
među tvojim prstima.
Nešto moliš. Pretvaraš se u djevojčicu koja moli.
Nešto tražiš. Prelama se neki glas koji ne postoji
i koji nešto ište.
Zakašnjela ljubav. Ljubav u prstima koja kuca bez
buke i bez glasa.
A ja te gledam u oči, gledam i čujem te.
Čujem dušu posve tihu, djetinjastu, koja pjeva
slušana.
Ljubav kao cjelov. Ljubav u prstima koju slušam
zatvoren u tvoje ruke.

[String]

Okom predji preko svega...
...cetvrtasto srce vidi...u procjepu nestale zelje...
....strahom krijes svoje zelje...
...u mraku trazis kljuc od vrata...vrata bez brave...
...u lampu malu stavi srca moga zar...
...osvijetli si put, pred tebe cu stati....
...stati ti na put da odvedem te daleko...

[String]

tesko je znati sada...sve sto cinis...sve sto mislis...
...jos teze je razum srcu pribliziti....
...tesko da shvatis da nisi sam ustvari...
....da su ljudi oko tebe bliski..
lako se vezati...srce dati....o konacnom ishodu ne misliti....
..zivjeti srcem, ignorisuci razum....

[Cici]

Kad dan odnese sve,i vreme unisti sne, neodustaj od pomisli te da neko ceka te. Kad crne misli glavom ti se viju, kad nocne more same se sniju,ne odustaj od nade te, da neko sanja te. Kad sivi oblak u dan ti udje, i munju tuku ne po tudjem, neodustaj od istine te da neko voli te.

[Cici]

Gledala sam dok odlazis u meni se sve lomilo, al su usne bile neme a srce je hrabro bilo.Gledala sam dok odlazis,a pogled mi prazan bese samo mi uzdah ote a dusa jace steze. Gledala sam dok odlazis kao kamen se srce steglo da ga boli sto odlazis da pokaze nije htelo. Al tragovi tvog odlaska jos u meni ostali su i danas me peku suze sto potekle tada nisu.

[Cici]

Neko me voli mjesto tebe,
neko me trazi mjesto tebe,
ali zasto to nisi
ti?
Neko place mjesto tebe,
neko place zbog mene,
ali zasto to nisi
ti?
I neko me moli da ga volim,
i neko kaze da mu trebam,
ali zasto to
nisi ti?
I neko zeli da me ljubi
i neko zeli da me ima,
ali zasto to
nisi ti?