Nepopularni poslovi i zbog čega?

[Maja]

Meni se čini da je teže onima koji završe fakultet.
Kad neko završi samo srednju i ne misli dalje, on sebi nađe bilo kakav posao, u struci ili ne, nebitno.
Uvijek se može nešto naći kao ovaj momak gore i svi sa srednjom školom su svjesni da nema smisla sjediti kod kuće i čekati dobro plaćen posao.
Ovi koji završe faks neće da se spuste tako nisko, kontaju, što sam se školovao ovoliko dugo ako ću čistiti ulice.
I onda čekaju na posao u struci. I čekaju....i čekaju....

[greeneyes]

Pa kad su "pametni". Uzmi šta ti život pruža.

[storm]

Pogotovo za prvi posao, treba uhvatiti bilo,ali bilo sto... Da se barem financijski osamostalis...
A poslije svakako tražiti u struci, taman to značilo i odlazak vani.
Ipak samo kompetencija daje ono najbolje...

[Krokodil Behko]

Mislim da se ni do ovog posla, ne može doći tek tako. Bar u SA kantonu, državna firma, godišnji, naknada za ovo-naknada za ono. Start je natprosječan za radnička zanimanja, a nije ni nešto puno naporno u fizičkom smislu.

[greeneyes]

Dabome, nije se lako dočepati ni Albe, došlo je do toga da ti i za taj posao treba štela. A posao uopće nije težak, dignu se neka dva-tri sata i ostali dio radnog vremena provedu negdje u hladu.

[Mala_Mu]

Eh nije tezak, bio bi da rade kako treba, a ne kod nas, samo sfusare, ulice prljave ostanu

[storm]

Dabome, nije se lako dočepati ni Albe, došlo je do toga da ti i za taj posao treba štela. A posao uopće nije težak, dignu se neka dva-tri sata i ostali dio radnog vremena provedu negdje u hladu.

Hehe I ovdje je dosta teško docepati se tog radnog mjesta... Imam skolskog iz osnovne koji to radi i sretnem ga ponekad u gradu, popricamo...
Laganice radi, uziva sve beneficije javnog sektora... Prima i dodatak na ispostavljenost ( kao na sramotu)
I zaradi blizu 1000€ sa svim dodatcima netto

[greeneyes]

Eh, da i naši gradjani imaju kulturu ko Švabe bile bi i kod nas ulice čiste, a samim time bi čistaćima bilo isto tako lako.

[Konsultant]

Meni se čini da je teže onima koji završe fakultet.
Kad neko završi samo srednju i ne misli dalje, on sebi nađe bilo kakav posao, u struci ili ne, nebitno.
Uvijek se može nešto naći kao ovaj momak gore i svi sa srednjom školom su svjesni da nema smisla sjediti kod kuće i čekati dobro plaćen posao.
Ovi koji završe faks neće da se spuste tako nisko, kontaju, što sam se školovao ovoliko dugo ako ću čistiti ulice.
I onda čekaju na posao u struci. I čekaju....i čekaju....

Ima i te, koliko ko moze, sta vise vrijedi kome. Kada bi se izumila masina koja bi mogla zagledati u mozak, mogucnosti, prilike u buducnosti.... ono ha zavrsis srednju masina kaze radi to, nemoj to... Ima jako puno uspjesnih i kao i onih koji su ostvarili svoje snove sa srednjom. Omladinu ne ucimo dijalogu samim sa sobom, koliko mozes, sta hoces, gdje se vidis za 1, 2, 5, 10 godina. Ne govorim o snovima, da mi je ovo ono... Zivot donosi dosta prepreka preko kojih moras preci ili zaobici kako znas, a sve kako bi imao nesto od svojih snova ili jednostavno boljih uslova zivota. Snovi su mozda porshe, jahta, uspjesna karijera u nekoj poznatoj firmi,... Mi smo na dnu, zivotni standard je pravo nizak, par vecih gradova u BiH ima pristojne uslove za zivot, ovo ostalo...

Ekonomski gledano, cistiti ulicu, a imati diplomu je cista danguba. Pametnije je investirati u svoju edukaciju, onim sto trziste trazi. Ne postoji idealan fakultet koji ti pruzi sve, nauci te svemu. Posao cistaca je kao i svaki, nema tu nista senzacionalno ponizavajuce. Vjerovatno niste cistili source kod iza nekog, sta se sve tu nadje, jos ako je internacionalni projekat aaaaa... Majstor za auta ili zavarivac imaju duplo prljaviji i nezdraviji posao. Drugi dio problema je cekanje na posao, piskaranje molbi uprazno, te drazesna zaostavstina proslog sistema sto drzava ne otvori mjesta za poslove, nadji posao "negdje" nek se radi. Mi nemamo drugu strategiju osim zaposli se na jasle, otimaj od drzave koliko mozes.

Sigurno ima dobar dio onih kojima je iz nekog ponizenja javno cistiti ulicu. Tim nema bas neke pomoci, osim spojiti ih na jasle, neka hiberniraju do kraja zivota. Opet i tu imamo kontra efekat. Hibernatori prave problem jer su se ugradili u javni servis od kojeg svi mi zavisimo. Blokiraju one koji bi bili sposobni nesto uraditi, te one koji se mogu motivisati za bolje, uspjesnije radne aktivnosti.

[Konsultant]

Ako mislite cistac je lose, evo detalja za stjuardese. Uboli su sustinu. Moooooozda blago grijese

Da li je posao stjuardese stvarno posao iz snova?

Ako ste još kao devojčica sanjele da postanete stjuardesa kada porastete, razmislite još jednom. Svi misle da su stjuardese srećne, jer imaju posao u kojem uživaju, putuju po svetu, viđaju gradove koje možda ne bi mogle videti da imaju neku drugu vrstu posla, susreću se sa drugim kulturama i mnogim stvarima koje možda ne bi upoznale i videle da nisu stjuardese. Ali, da li je to zaista tako?

Pre svega svaka žena koja je stjuardesa već u ranom životnom dobu se susreće sa problemom proširenih vena i sa gubitkom pamćenja. Iako zvuči idealno, posao stjuardese je jedan on najstresnijih poslova na svetu. Stjuardese se takođe nose sa neispavanošću, glavoboljama, bolnim stopalima, te se neredovno i nezdravo hrane.

Stjuardese nemaju život kao sve druge devojke njihovih godina koje se ne bave ovom vrstom posla. One teško sklapaju i održavaju prijateljstva, a o vezama da i ne pričamo, jer su stalno na nekom putovanju, pa ne mogu da se isplaniraju. Čak i kada imaju slobodne dane, one jedva čekaju da se odmore i tada im uopšte nije do druženja i zabavljanja.

Što se tiče gradova u koje putuju svi misle da one nešto vide i obiđu. Međutim, istina je sasvim drugačija. One slete na aerodrom kao i svi ostali putnici i odu u hotel u kojem odsedaju, odspavaju i sutra ponovo na put. Tako da većina njih uopšte ne vidi grad u koji je sletela.

Prema tome ako mislite da je posao stjuardese savršen, razmislite još jednom i sagedajte sve prednosti i mane, pa tek onda odlučite da li je to posao kojim stvarno želite da se bavite.

[Biba]

Meni se čini da je teže onima koji završe fakultet.
Kad neko završi samo srednju i ne misli dalje, on sebi nađe bilo kakav posao, u struci ili ne, nebitno.
Uvijek se može nešto naći kao ovaj momak gore i svi sa srednjom školom su svjesni da nema smisla sjediti kod kuće i čekati dobro plaćen posao.
Ovi koji završe faks neće da se spuste tako nisko, kontaju, što sam se školovao ovoliko dugo ako ću čistiti ulice.
I onda čekaju na posao u struci. I čekaju....i čekaju....

Bila je u našem selu djevojka školovana...godinama čekala posao i nije prihvaćala ništa drugo, a mogla je.Ipak je dobila posao u školi.Pisala sam nedavno o djevojci koja je profesorica i čisti školu a zaposlili su kao profesoricu djevojku koje nije ništa diplomirala...Žalosno ali tako je...Puno puta ravnatelji odbiju nekoga tko je diplomirao ...a ljudi se ne žale...Godinama je moj poznanik predavao njemački a bio je loš učenik i bježao iz škole...tak
Pisala sam da sam ja jedno vrijeme čistila mesnicu.Gazda je bio odličan.Imali su povjerenja i nikad ladicu s novcem nisu zaključavali a često je gazda došao autom do naše kuće i rakao da su i sami sve počistili...
Svaka čast momku i blago majci koja ga ima ...nije lako ni do toga posla doći...a takav mlad čovjek će sebi naći s vremenom i bolji posao...garant...

[Krokodil Behko]

[ytube][/ytube]

[navika]

Nema tu sramote a bogami ni tereta nekog.U pravu je, bolje vec cekat markicu od roditelja il jos gore da ti Hayat pokuca na vrata. Sjecam se jednog cistaca iz svog grada po citav dan cojek naslonjen na matlu i lopaticu pa s ovom rijec s onim dvije i penziju tako zaradio Kuca mu jedna od boljih u gradu, dvoriste uredjeno i fino izgleda za svoje god sto ce reci da se nije vala ni malo isteretio

[Mutevelija]

Priča o nezaposlenosti, nebrizi države o mladima, o BiH kao evropskom rekorderu po broju mladih koji napuštaju zemlju, definitivno nije priča u koju se uklapa Izet Trnka, profesor pedagogije bez posla u struci, koji uzgaja 300 ovaca u selu Argud, udaljenom oko 40 kilometara od Konjica.
Selo Argud na oko 940 metara nadmorske visine, pripada zajednici sela Bjelimići, koje se nalazi u jugoistočnom dijelu općine Konjic, nešto manje od 30 kilometara od Boračkog jezera, između planina Visočice, Treskavice i Crvnja. Prije rata, Argud je brojao oko 20 domaćinstava, a danas je stanovništvo ovog malog sela prepolovljeno.

Izet Trnka rođen je u Argudu 1970. godine, gdje je završio osnovnu školu, dok je Elektrotehničku školu završio u Sarajevu. Kako pripada generaciji koju je rat omeo u sticanju fakultetskog obrazovanja, Trnka je tek nakon rata upisao Pedagoški fakultet na Univerzitetu "Džemal Bijedić" u Mostaru, koji je završio u roku i stekao zvanje profesora pedagogije.

- Nakon mature uzeo pušku i branio zemlju -

U razgovoru za AA ,Trnka je rekao kako se nakon završetka Elektrotehničke škole u Sarajevu vratio u Argud, gdje je rat proveo kao borac u jedinici formiranoj na tom prostoru.

“Po završetku rata upisao sam Pedagoški fakultet u Mostaru, završio sam u roku, diplomirao. Kada je trebalo da obavim pripravnički staž, tada sam naišao na određene poteškoće u pronalasku ustanove, škole pri kojoj bih obavio staž. Nekako sam uspio. No, taj teški put u pronalasku staža mi nije najbolje legao i ja sam donio odluku da se vratim na selo. Počeo sam se baviti stočarstvom, tačnije ovčarstvom”, kazao je Trnka.

Istakao je kako period od posljednjih deset godina nije bio lagan. Počeo je faktički od nule.

“Krenuo sam sa nekih 20 ovaca, danas imam stado od 300 ovaca. Prezadovoljan sam trenutnim stanjem. Može se živjeti od poljoprivrede i stočarstva. U svakoj branši ima posla”, smatra Trnka.

Na pitanje da li danas razmišlja o radu u struci profesora pedagogije, Trnka je odgovorio:

“Definitivno, moja odluka je selo, stočarstvo, poljoprivereda. Ne pratim više konkurse, ne prijavljujem se. I ako bih morao sada birati između ovoga što trenutno radim i struke, izabrao bih selo i stočarstvo.”

Dodao je kako mu je na samom početku možda bilo malo žao jer neće raditi posao iz struke, no sada, kako je rekao, više o tome ne razmišlja.

- Selo i stočarstvo su moj život i opredjeljenje -

“Stekao sam zvanje profesora pedagogije. Na samom početku, kada sam se opredijelio za ovo, možda mi je bilo malo žao, jer se u tih četiri godine studiranja ipak mnogo uložilo. Sada, nakon 10 godina, ne razmišljam o tome. Pronašao sam se, lijepo mi je, ne razmišljam ni o fakultetu, ni o struci. Ovo je moj život i opredjeljenje. Diploma je tu, ponekad s nje obrišem prašinu”, kazao je Trnka.

Na pitanje kako izgleda njegov radni dan, kazao je kako sa radom počinje svaki dan u pola osam.

“Ustajanje je u pola osam i slijedi obilazak štala, bar u ovom zimskom periodu kada je u toku janjenje. Zatim puštamo stado na njivu, gdje polažemo sijeno. To je sve do podne, a nakon toga se ponovo vrši ista aktivnost. To je jedan ustaljeni program tokom zime, sve se, dakle, svodi na prehranu životinja i njihovu njegu”, istakao je Trnka.

Prije nekoliko godina registrovao je i firmu, odnosno pokrenuo tzv. obrtničko gazdinstvo osnovano na poljoprivredi i stočarstvu, na osnovu kojeg uplaćuje svoj radni staž.

- Poruka mladima da ostanu i grade zemlju -

Trnka je dodao kako se i danas dobro sjeća predratnog vremena u selu Argud, kada su mještani imali dosta stoke, goveda, konja i ovaca. No, dodao je kako se danas to stanje totalno promijenilo.

"Nije moguće, čak, povući ni paralelu današnjeg stanja sa onim prijeratnim. Kao dijete iz tog predratnog vremena se sjećam da je u selu bilo dosta stoke, goveda, konja i ovaca. Međutim, sad se svelo na par domaćina koji se time bave. Samo jedan podatak koji je pronađen u našem mjesnom uredu iz 1976. godine, tada je u Bjelimićima na popisu bilo oko 30.000 ovaca, za koje se plaćala tzv. pašarina. I to su samo podaci o zavedenim. Danas na čitavom području, u 18 sela, ima možda 2.000 ovaca", ispričao je Trnka

Upitan da prokomentariše aktuelnu društveno-političku situaciju, te sve veći odlazak mladih iz BiH, Trnka je rekao kao misli da mladi ne žele da rade, odnosno da mladi žele raditi po nekim svojim željama.

"Mladi danas žele preko noći postati bogati, ali to su priče iz bajke. A, pogledajte ovu ljepotu ovdje. Ko hoće raditi, ovdje se može odlično živjeti. Ja sam trenutno na svom imanju i kada bih htio posvetiti pažnje koliko bih radio za nekog privatnika, ja ne znam šta sve ne bih imao. Mladi odlaze vani i tamo rade ono što bi mogli raditi i ovdje. U tom smislu, nema potrebe da odlaze", istakao je Trnka. Uputio je i poruku mladima koji napuštaju BiH:

"Raditi je i ovdje i tamo. Mislim da je to svima lakše i ljepše u porodičnom okruženju, na svojoj zemlji, na svojoj djedovini. Moja poruka mladima je da se vrate svojim korijenima. Da ostanu u svoj zemlji, da je grade i prave budućnost u domovini, a ne negdje preko bijela svijeta.”

[Mika]

Lijepa prica.

Slazem se da neki ljudi ne rade, ne zato sto ne mogu naci nikakvog posla, nego sto imaju mozda malo velike prohtjeve i smatraju neke poslove ono "ispod svog nivoa".
Vjerovatno im se moze....kad je covjek gladan on ne bira.

[Mutevelija]

Ma ovo je ubleha velika.

[Melek]

Rijetki su čobani profesori. Premda ne izgleda tako na prvi dojam

[SPINERKA]

“Krenuo sam sa nekih 20 ovaca, danas imam stado od 300 ovaca

10 godina period --po broju koji ima -nista nije prodao ili ???

[Melek]

Ne. Sve sam muze, kara i podsisava

[Bla]

“Krenuo sam sa nekih 20 ovaca, danas imam stado od 300 ovaca

10 godina period --po broju koji ima -nista nije prodao ili ???

Pa da nije ništa prodavao uz prirast od preko 100% za 10 godina bi imao 10-20 hiljada komada.