U svim tranzicijskim zemljama postkomunističke su se stranke ugasile da bi ustupile mjesta novima, lišenim hipoteka… U jednom trenutku započne pad koji više nije moguće zaustaviti, plašite li se da je SDP na tom putu, tako nekako provocira Branimir Farkaš Arsena Bauka. No Bauk izuva Farkaša iz cipela. ‘Kakav god bio postotak, bit će sigurno veći od postotka gledanosti središnjeg HTV Dnevnika’, odgovara brački Sokrat. ‘Dobro dobro, he-he-he, hi-hi-hi’, smijulji se nelagodno Farkaš, ‘volim takve provokativne razgovore…’
A postoci su, inače, jezivi: 25. listopada Dnevnik Nove TV ima 15,3 posto AMR-a / 37,7 posto SHR-a, RTL Danas 8,5 AMR-a / 24,4 SHR-a, dok bijedni Dnevnik HTV-a, koji je još Šprajc najavljivao s ‘dobrodošli u najgledanijih 30 minuta’, ima samo 7,3 posto AMR-a / 19,2 posto SHR-a. I sve druge emisije imaju slične pokazatelje.
Farkaš i dalje misli da je silno pametan pa pita Bauka hoće li se SDP, kao nasljednik SKH, zbog Hude jame odreći ‘partije’ u imenu. No Bauk opet poentira: ‘Što se tiče zločina koje su počinili suborci Franje Tuđmana u Drugom svjetskom ratu, zločine treba osuditi tko god da ih je počinio…’ ‘Bili su to i Titovi suborci’, nastavlja Farkaš. ‘Da’, nastavlja Bauk, ‘i Hebrangovi, Bobetkovi…’ ‘I nekih iz SDP-a’, ne da se Farkaš. ‘E tih nisu’, prekida Bauk, dodajući da je SKH krajem osamdesetih bio organizacija sa 70 tisuća budućih HDZ-ovaca, a to nikako ne može biti dobro. Tek na tom mjestu Farkaš shvaća kako je upao u kašetu brokava i završava razgovor, over and out. Čini se da u tom trenutku shvaća kako bi mu bilo pametnije da je lovio pokemone po Zrinjevcu nego komuniste na Prisavlju,
ali avaj, šteta je počinjena, a njegova se bruka uskoro razlijeva po desecima Facebook profila i šera, brate, šera.Kako je obranjena Hrvatska i Priče o veteranskom uspjehu, HRT, 4. studenoga, 15:54 i 18:10
Rat je bio bolji. To je, čini se, misao vodilja važnijih urednika na Prisavlju. HRT jedan bi logotip mogao mirne duše obojiti sivomaslinastom bojom, jer je skupina nadahnutih genija zaključila da gledatelje treba overdozirati ogromnim količinama povijesti iz razdoblja 1991. – 1995. Osim maskirnog logotipa, program bi se mogao najavljivati i odjavljivati sirenama za uzbunjivanje. Na Prvom, Četvrtom i Trećem programu svakih nekoliko sati odvija se povijest, vodi se Domovinski rat, pričaju se uspomene. Televizija izgleda kao križanac crkve i memorijalno-dokumentacijskog centra. Njemačko tržište radne snage vapi za ovakvim programima – sadržaj HRT-a dovest će im naredne godine barem 5000 ljudi koji više ne mogu trpjeti idiotizam u koji domovina nezaustavljivo tone. Plači, voljena zemljo.
Boris Rašeta, Novosti
:
