dacina_curica wrote:Ja sam haman rijetki "nerd" ovdje

Fizika, hemija, matematika - yes, please and can I have some more.
Dacina, evo još jedne takve.

Fizika, kemija i „matiša“ najdraže pa zbog toga i upisah Prirodoslovno-matematički fakultet.
A od predmeta koje nisam voljela najomraženija mi je bila povijest. U ratu se taman počelo mijenjati sve što smo do tada učili. Ono što je jučer bila istina postala je laž. Povijest se promijenila.
Shvatila sam da se povijest posvuda mijenja kako se mijenjaju oni koji vladaju i taj mi predmet nije bio vjerodostojan. Povijesne knjige u turbulentnim vremenima pišu podobni umjesto stručnjaka, a povijest služi za podizanje morala i nacionalne svijesti. Pa se uči o nekakvim bitkama u kojima kao sudjeluje tisuće ljudi a kad ono, prava istina je možda da su se to negdje na nekoj livadi počupala tri pijanca.
Povijest se često čita iz nekakvih pronađenih spisa u kojima je netko opisao neku bitku ili nekog kralja ili nešto.
To su subjektivni dojmovi jednog čovjeka koji najčešće ima razloga lagati i preuveličavati (najčešće zato da se dodvori svome vladaru) pa se nikad ne može biti siguran što je prava istina. Onda se oko tih oskudnih podataka prepredaju i izmišljaju priče jer pravih dokaza nema.
Jedini pravi povijesni događaji su oni koji su imali mnoštvo svjedoka i puno pismenih koji su to znali i prenijeti na papir.
Ovdje na balkanu gdje je pismenost dobrano kasnila, povijest izmišlja kako tko hoće.
Preporučam vam knjigu Ive Brešana:
Tri života Tonija Longina, zanimljiv, pomalo mistični fantastični roman u kojem možete dobiti dojam kako se otprilike može manipulirati povijesnim istinama.
Eh da, voljela sam i tjelesni jer smo mi cure stalno igrale odbojku a voljela sam i vjeronauk jer je velečasni bio vedar i duhovit čovjek i svi smo imali peticu.
