Forumasi pisu - autorski tekstovi

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 14 May 2015, 16:57

Ovo je raalno i stvarno : da volis natenane tj da volis a da ne postanes corav/a rob/inja od ljubavi

ina · Post by **ina** » 15 May 2015, 16:55

Ako ne pratis tudji posao

mozes imati na raspolaganju

mnogo slobodnog vremena

za vlastiti

(cak i ako si besposlen/a )

L. nije besposlen. Oh ne. Sedamdeset i neka ali se odlicno drzi i krece . Svako jutro doruckov'o je s kapucinom i brios ( ako se to moze nazvati dorucak).
Zvao me je tata ( nije babo ) .. nista cudno niti neobicno u ovome kraju..
L. mi je pricao o Spaniji, i njegovoj mogucoj namjeri , da se tamo mozda i preseli sa zivotnom pticicom. Znala sam da se to nikada nece desiti.
Navikao je ( a navika je najkraca precica covjekove propasti ili spasa ) neprestano raditi i u trenutku kada bi stao.. stalo bi sve. Stale bi njegove zelje, planovi.
Brzo bi preselio na drugu stranu obale ( ako uopce i postoji ).
Cesto je upoznat sa svakom novom u mahali. Sve je znao a nista znao nije.
Kad prica.. prica k'o neki ucesnik kviza milionera.
Pravi posmatrac detalja...
Ono sto mi je najvise privlacilo paznju jeste nacin njegovog zvakanja . Kao da je u svakoj mrvici postojalo zlato... kao da je bio zadnji zalogaj koji ce progutati.
U ljetnim sparinama zna/o je imitirati maestra Pavarotija,,i bilo ga je jako lijepo slusati ( prvih pet minuta) U danima mladosti im'o je oci i na ledjima kad su zene bile u pitanju.
Ni jedna jedina nije mogla da mu se zavuce ispod koze dovoljno intenzivno da je pozeli pored sebe citavog zivota. Sve dok nije sreo Nju .
Kad smo se upoznali nismo imali auta... upoznali smo se gurajuci bicikla. Prizn'o je posmatrajuci necije nedlekoo parkirano. Iz njegovih ociju frckala je jos uvijek svijetlost kad bi spomenuo suprugu..
Njoj je naplatio s kamatama... Prest'o svrljati ocima na gologuze oko sebe . Ostavio na stranu svoj ciganski duh.
Ne kaje se...
i sve bi dao samo da ga njene oci svaki dan gledaju ...rece jednom drhtavim glasom.

Lino me je nekoliko puta naljutio i povrijedio.. ali to sam davno oprostila i zaboravila.
Ponekad ga vidim na biciklu i mine me zelja da se zaustavim ali dok bih vrisnula mu ime
njegove umorne usi ne bi me cule
a noge bi ga brzo odvezle daleko.

[ytube][/ytube]

ina · Post by **ina** » 22 May 2015, 17:09

Nepomicni kontinuitet.

Kako moze nesto prolaziti a da se ne pomice ? Moze...sjedi ,, ne stoji na pragu k'o baka Ramiza
( o njoj neke druge prilike ) Ispricacu cu ti. Zapali ( bolje nemoj ) ...zalij grlo gutljajem kafe ,, ili casom crnog vina ? Ne moras. Digni noge na drugu stolicu , spoji ruke iznad glave,, protegni se i pripremi usi i poglede za kapi zivotne istine.

U njenim se ocima oslikaje zena koja i na odmoru napravi krevet,, ne da bi dokazala kako je uredna,
nego zato sto poznaje gorcinu znoja koji od umora lije po citavom tijelu .
Zena stucnjak za komplikovano a jednostavno ponekad ne vidi ni ispred nosa. Za*eb svoje vrste.
Vec nekoliko godina radi u istoj firmi a umno je urinirala i krv dok je dosla do odredjene mete.
Godinama nije pozeljela da se popne na stepenicu vise. Lijepo zaradjuje , sto mnoge svrbi.
Zna da bi mogla postici i nauciti vise ali ne mari . Ne zanima je postati neki veci i vazniji klinac palac. Voli svoj ne(mir) i svoju (ne)stabilnost.
Ne zeli posvetiti citav zivot poslu i furati seksi hanuma u karijeri.
Ako Ona odluci prati prozore nema sile koja ce je zaustaviti ...nema veze sto je oblacno ... ona ce ih oprati jer tako je naumila...

U njegovim ocima se oslikaje porodicni muskarac . Postovanje i ljubav za roditelje krasi mu lijepo ciste obraze. Vise voli mater nego li voljenu ( a nije mu ni zamjeriti ).
Rado se prlja samo zenskim odajama i gacicama... Muskarac koji voli zene . Za njega svaka ima nesto posebno.
Voli zenski miris ali nikad nije zamrsio ruke medju nozje bilo kojoj. ( osim u dalekoj mladosti ).
Ponekad se sepuri i slini na golotinju,, cisto onako da njoj ide na zivce.
Njemu je ambicija jako bitna . Ponekad mu kritika dodje poput budali samar u neznanju .
Posjeduje i onu hrabrost koju imaju samo djeca. Onu zlatnu hrabrost kod djeteta kad potrci prema bari ili blatu.. Uzalud vices za njim ,, umeljat' ce stopala i skakutati sretno ,, donijelo to poslije sta donijelo. Zabavan i duhoviti . Puno prica i kad pretjera ona mu zacepi usta poljupcem. Inace bi ugusio sagovornika.

On voli motore a ona biciklo.
On voli planinu a ona morske talase.
On voli pivo a ona voli bistru vodu.
On voli samo rok end rol a ona i halida beslica.
Za njega 2 + 1 mora biti 3 ... a za nju moze biti i 3 , 5

Zacar'o je njeno srce svojim
bistrim .
Za ljubav su se borili i bore svaki dan. A bilo je noci kad su sanjali svako na svojoj strani jastuka.
Bilo je dana kad se nisu mogli pogledati a bilo je i onih kad su zacarano buljili jedno u drugo k'o tele u sarena vrata. Poslije puno godina vole se nista manje od jucer i nista vise od sutra ... Znaju i da vrijeme cini ono sto njima izmakne. Svjesni su promjena i mogucih padova.
Najbitnije je ipak , kazu, u bilo kojoj zivotnoj prepreci
da se zajedno
podignu.

[ytube][/ytube]

ina · Post by **ina** » 23 May 2015, 18:36

Sveznalci

Su poput neke pjesme koja te zarazi. Pjevusis protiv volje cio dan.
Ritam ti se zavuce u misli i u glavi ne ostavi prostara nicemu drugom.
Jedina mana
ili sreca
je
sto poslije toga
strahovito dosade.

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 24 May 2015, 12:48

ROKI

Evo me, sine moj, sjedim u kafani. Pio bih rakije, ali prokletih para nikada dosta, pa pušim cigaru i kradem život od života.
Sad će netko od jarana doći i platiti svome Rokiju duplu ljutu a poslje će mu Roki svirati, one nekada dobre, već dugo izlizane, profanisane, dosadne hitove, toliko puta slušane, toliko puta pjevane da ih je zapamtio i onaj koji ni azbuku redom ne umije da izrecituje.
Svirao bi Roki i neke druge pjesme, neki bluz, možda molski, gde se prava stvar dešava u rastućoj dramatici Dm7 A7 promjene, ali jarani to ne razumiju, nije im merak, ne baca ih u sevdah a bez sevdaha se rjeđe kese driješe a meni rijeđe duple ljute smiješe – lisac sam ja lukavi kada treba.

Bluz bi ona moja mala razumjela, al’ od toga vel’ke vajde nema: ljuti se što pijem i ne voli moje jarane. Doduše, ne volim ih ni ja, niti oni mene vole. Držimo se zajedno i ne zna se ko koga više potcjenjuje i ko koga više ucjenjuje.
Jesu šupci, al’ za sad imaju para, pa nek plaćaju za suptilnost koju nikada neće imati. Znaju oni da je Roki drugačija zvjerka, da umije nebo, zemlju i osjećaj u pjesmi da zarobi, pa im laska što se družim s njima i mrze me iz potaje.
Zna i Roki da mu nije mjesto među njima, al’ tu je rakija - valja tuge zaboraviti, valja greške zaboraviti, valja se sakriti od sebe samoga.

E, sine moj, ne razumiješ ti to. Ne razumije ni ona moja mala ili neće da razumije. Kaže da je biježanje u piće kukavičluk, da mi ne priliči i da tako "govnima" zatrpavam sve što u meni vrijedi. Ljuti me ta moja mala, ali opet i prija mi, đavo je odnio. Zdrava je, solidno lijepa, solidno zgodna i solidno usčuvana. Nije ni glupa. Velegrađanka . Mora da se jarani pitaju kako li frajer Roki jebe kad se takva treba za njega ovakvog zalijepila. Ne znaju oni da mala gleda ispod kože i ispod govana , ispod umornog, drhtavog, prljavog i pijanog.
I ne znaju da me je ljubila u ovo moje krmeljivo stakleno oko ćutke mi govoreći: “Drago mi je sve što je uistinu tvoje.”, a da sam ja bježao stideći se svog mrtvog oka, ne priznajući da je ono življe i ljudskije od Rokija kobajagi jarana, Rokija lisca i Rokija tugom jutarnjeg umora - prikladnog tekstopisca.

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 24 May 2015, 13:08

Nešto bi dodao pošto se se danas spominjala minska polja . I iz minskih polja se izlazi ljudi živ možda sa nedostakom udova , ruke ili noge i trajnu invalidnost . Treba imati petlju za neke stvari .

Kada su iza rata na mome kraju u Bosni otpočeli dolaziti "zadojeni" dijasporci koji su svoju guzicu izvukli kada je trebalo i slali lafa donacije nama koji smo ostali, navedeni su dolazili na tzv.trgove mišića i glavno je bilo da su uzimali momka ili dva da im prohoda oko imanja i domaćinstava kako bi se uvjerili da na istima i u okolini nema mina . Momci su za isto dobivali mizernu dnevnicu a povratnici i su zadovoljno mogli otpočeti radove na planiranim ličnim posjedima gušeći pričom ,kako su valjali Bosni pokazujući uplatnice za oružanu borbu i uz govore da su istinske patriote. Takvi pojedinci nam danas i vode državu.

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 29 May 2015, 22:01

Rat je smrt. Gubitak dragih i bliskih ljudi. Ranjavanje, invalidi, ljudi koji ostanu bez djelova tijela. Rat je patnja, tuga i bol, unisteni i presjeceni zivoti. Rat je unistavanje svega sto su generacije stvarale, decenijama i vijekovima. Rat je otrov za srce i dusu, za razum.

drugrankovic · Post by **drugrankovic** » 30 May 2015, 02:00

ti koji su otisli u inostranstvo za vrjeme rata su pametni ljudi...

shvatices jednom valjda

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 30 May 2015, 02:09

drugrankovic · Post by **drugrankovic** » 30 May 2015, 02:24

aj u redu ne kazem za ono unajmljivanje onih nesretnika da vidje imal mina...

svako ko je otisho izbego je ono u tvom sledecem postu tj poslednjem napisanom... patnju, tugu, bol... niti je ikom naneo... nije bio ovcica u rukama zlotvora i lopingera...

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 01 Jul 2015, 01:56

To mora da je ljubav

Ona je bila ljubav koju sam prizvao ka sebi ne sluteci lakoću njenih pokreta. Sasvim nesvjestan činjenice da je uvek bila tu ali se nije vidjela, dugo lutajući po blatu sujete, oholosti, narcizma i sličnog blata u kome se cesto zaglavim u svojim stremljenima ka vrhu piramide.
Ali blato je samo blato i ništa više. U njegovoj biti nema ničeg, sto ne može oprati sasvim obična kiša, čak i kad poprimi čvrsće oblike. Ishod je uvek izvjestan, sa tragovima blata pod noktima, kao kodovima raspoznavanja medju bezgrješnima i ispranima.
Ljubav ne voli blato, a ne volim ga ni ja iako sam sazdan od njega i ma koliko se trudio da budem čist, izdaju me tragovi, koje ostavlja za sobom sjenka moje sujete.
A ona moja ljubav, bila je čista, naivna i iskrena. Nevidljiva i nečujna Njen život je trag u vodi. U njenim očima je univerzum bez kraja u kome nema odraza. Dubok i tih u kome se gube čestice vremena.
Uživao sam u njima ne videći sebe i ne postavljajuci suvišna pitanja da ne pokvarim magiju trenutka. Ko sam? Odakle sam? Odakle mi ona? Odakle meni nada. Pitanja su bila besmislena, potpuno izlišna u njenom svijetu. Ona su uvek ostajala u blatu, bez odgovora, bez svjesti o postojanju nečeg sto se nalazilo na domak sreće u nama samima, duboko sakriveno od blata.
I čemu odgovori nisu bili potrebni, jer nije bilo ni pitanja.
Pitanja sam ostavio za sobom. Nas dvoje smo bili jedno. Sazdani od istog bića. Voljeli smo iste stvari i voljeli smo se i u tome se savrseno slagali. Bezuslovno, dakle bez zahtjeva i velikih oćekivanja, jedno od drugog. Ona me nikada ne može razočarati čak i ako me napusti jednoga dana, ako samo jednostavno ode, ili prestane da me voli. Ko sam ja da me neko voli?
Odakle mi pravo da zahtjevam tako nešto da očekujem i tražim da sunce samo meni pripada, da je citav svjet moj?
Jesam li ja Bogom dan da budem voljen ili sam stvoren da volim? Ipak smatram da sam stvoren da volim.
Ona nije od ovog svjeta. Nezavisna je i ne obazire se na ovozemaljske ucjene. Ona boravi u meni ali ja je ne posjedujem.
Mogu samo da budem sretan što me posećuje ponekad i da se trudim da joj ugodim, želeci da ostane što duže, ali ne mogu je oteti samo za sebe i sebićno sakriti od ostatka svjeta i od nje same.
To bi je ubilo,ubilo bi i mene i zauvek bih je izgubio Ne vrijedi mi da patim, ili da budem patetičan. Ponekad se pitam, čemu ta iskonska patetika, koja se ogleda u nasušnoj potrebi za ljubavlju ili makar nečim što samo podsjeća na nju, kao blijeda kopija njenoga bića? Po svaku cijenu biti voljen da bi bio srećan; grabiti i grebati se od ostatke ljubavi, očajavati hvatati se, kao davljenik za komad olupine poslje brodoloma. Čemu sve to? Kad je ljubav rijeka po kojoj plovi moj brod. Ona i ja smo jedno.
Ona je u meni i ja sam dio nje. U istom prostoru i vremenu, sada i ovdje, ona je tu, uvjek u blizini. Svuda oko mene.
U vazduhu koji udišem u vodi iz koje sam potekao i kojom ispiram ostatke svojih snova od prošle noći. U sjaju ljudi koje gledam u pogledima koje susrećem. U njenom kupatilu medju mirišljavim sapunima u ogledalu, čak i kad u njemu ugledam svoje mrzovoljno lice umesto njenog andjeoskog lika, pa i onda kada na njemu zateknem poruku ispisanu ružem za usne a ona glasi : Javi se ponekad. Ipak je ona u svima nama i tu je kao neki kraj ne znam i suviše misli i suviše nekih priča ne znam je li to ljubav .

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 01 Jul 2015, 02:31

Za one koji su pod abdesom ili imaju nijet da poste ovo neka preskoče :

Izlet u prirodu

Skrenuli smo sa ceste i produžili uskom prašnom cestom kroz šumu. Mazila me je po vratu i ljubila mi lice čvrstim pokretima prelazeci mi kroz kosu . Osjećao sam njena topla bedra na mojoj desnoj ruci oslonjenoj na mjenjacu. Kratka cvjetna haljina, duga smeđa valovita kosa i srednje prkosne grudi činile su siluetu žene iz mojih snova - Brinetu.
Izašli smo iz auta, zagrlila me i naslonjeni na auto divili smo se planinama i okolišu u koji smo došli . Mazio sam njen trbuh i bokove promatrajaući brijegove ispred nas razmisljajuci o njenoj ljepoti.
Naslonila je glavu na moje rame uživajuci u memljivim mirisima šume i jutarnjem suncu koje se probijalo kroz lišće i igralo na njenom licu stvarajući mozaik savršenog trenutka.
Spustio sam usne na njeno lice i polako ju ljubio, laganim svilenim dodirima usana ispitujući njenu zainteresovanost.
Upijao sam mješavinu mirisa njenog parfema i mirise mahovine i drvene truleži i mema oko kojih smo bili okruženi.
Laganim dodirima mazio sam njen trbuh.Naslonila se na moje tijelo i prepustila mojim dodirima.
Zagrlila me oko vrata i ljubio sam njena ramena i vrat. Polako prstima mazio sam njene bradavice koje su se isticale kroz tanku haljinu. Osjecao sam njihovu tvrdocu kroz tkaninu i razmisljao o tome kako bi ovog trenutka više od bilo čega na svijetu ljubio te bradavice. Izvijala se pod mojmi dodirima i njezin jezik je uskoro kruzio po rubu mojih usana. Rukama sam mazio ta izvinuta leđja i promatrao njeno tijelo kako se izivija kao trska.
Upravljao sam sa njom i strašno sam je zaželio
Mazio sam je od kose koja nam se plela oko lica dok smo se ljubili. Njene prkosne grudi su ispod haljine živo i nesputano plesale u ritmu naših uzdaha te sam prelazio do njenih skladno građenih bokova koje sam suptilno posmatrao gledajući je kako maršira pored mene naoko u poslu i slušajno. Okrenuo sam je prema sebi. Mazila je moje lice sa obje ruke, propinjuci se na prste ljubila me je u usta. Mazio sam ju po leđjima i polako prstima prelazio po vrhu njene guze i bedara . Njezno je grizla moju donju usnu dok sam prstima prelazio po rubu njenih gaćica. Mazio sam njenu guzu samo vrhovima prstiju, nježni blagi stisak po svilenoj koži , dovodio ju je do ludila. Volio sam tako dominirati njom do trenutka kada se počne tresti i snažno i duboko disati od želje da da je uzmem što sam poželio od dana kada sam zamislio da bude moja . Sa jednom rukom koja se igra sa osjetilima njene guze i drugom rukom na njenom licu i očima uživao sam gledajući je kako upija svježi šumski zrak i prepušta se želji koja već mjesecima ključa u nama. Mazila mi je kosu i tiho jecala od želje
Spustio sam ruke do njenoga donjeg djela tjela .Uhvatio sam gaćice koje su ona sa rukom pomjerila i otvorile mi prolaz u svu putenost njenog tijela. Dugi neartikulirani uzvici koje je ispustala u meni su izazivali neku iskonsku želju da ju podignem na ruke. Grlila me oko vrata i nogama se skupila oko mojih bokova i lagano je pritisnuo uz obliznje stablo.
Spustila je noge i ljubili smo se dok se kora drveta urezivala u njeno tjelo. Ljubio sam je dok sam rukom njezno mazio dole .Podigao sam joj haljinu i u trenu sam ljubio njen goli trbuh dok se ona pridrzavala za dvije grane iznad svoje glave. Ljubio sam njene butine i trbuh pomalo naježene od svježine ljetnog jutra . Podigao sam joj jednu njenu nogu i uzeo je obrađivati dole (u detalje nećemo ulaziti jer sam ipak džentlimen i gospodin) .
Ukratko ja i ona smo vodili ljubav . Istinski smo se podali jedno drugom i znam da je bilo iskreno i bez "glume".
Kada smo završili ljubili smo se potpuno goli nasred šume. Želio sam je jos stotinu puta a jesmo li ponovili nije ni bitno.

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 01 Jul 2015, 15:56

Izgleda da sam samo tebi srce dao i svoj život . Budio sam se svaki dan samo da tebe vidim, slušao sve, samo da tvoj glas čujem. A sta sam vidio i šta sam čuo ? Vidio sam tebe sa njim i čuo njegove riječi upucene njoj i šta jos?
Vidjevši nju kraj mene čuo sam njene rječi , tople, lijepe a ja sam, tada, zamišljao tebe. Svaki njen zagrljaj osjeto sam kao tvoj, svaki njen poljubac uzvratio sam kao tebi, sve njene riječi slušao sam kao tvoje, sve sto bih tebi rekao, rekao sam njoj.
A rekao sam joj da je volim i da bih cijeli zivot proveo sa njom i da ne mogu bez nje.
Da, kada me pogledaš ja sam nasmijan i sretan.Takvog me i drugi vide, pa čak i ona.
Ali kako ja sebe vidim, to samo ja znam! Sta se dešava u mojoj glavi i u mom srcu, to samo ja osjećam.
Zbunim ja nekad i sam za sebe, pomislim možda je volim, ali tada opet vidim tebe! I shvatim da volim svaki tvoj pokret, tvoje riječi, poglede, Tebe ! I zato te pitam da li i ti njega voliš kao ja nju? Da li postoji način da mi oprostiš? Da li je ova dugogodišnja “robija“ dovoljna? Reci sta da uradim! Otici ću na bilo koje mjesto svijeta, uradiću sve sto poželis, rušiću i gaziću sve prepreke. Pogaziću ako treba i svoj ponos! Moliću za tvoj oproštaj i za tvoju ljubav! Jer ona je iznad svega! Samo mi reci.
Reci mi i ako ga voliš kao ja tebe!
Ali ako je tako, ako je to surova istina, molim te nauči me kako da te prebolim! Pokaži mi kako si ti uspjela da zaboraviš mene. Nauči me, jer sam to ne mogu. Nauči me, ako si ti uspjela ! A da li si? Reci mi, jer ta ljuba, koja se jednom probudila u meni još uvijek traje. Zapamti ja se i dalje budim sa istim razlogom. Ja izgaram ali trajem .

drugrankovic · Post by **drugrankovic** » 01 Jul 2015, 16:22

Izadji iz laži. Tvoja ljubav prema nekoj nije samo tvoja stvar već zabluda i druge žene koja je uz tebe.

A rekao sam joj da je volim i da bih cijeli zivot proveo sa njom i da ne mogu bez nje.

velike i silne rječi upotrebljene , a lažne

sranje jebat ga , ne bio ti u koži

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 02 Jul 2015, 15:33

Sve smo zaboravili. Voljeti. Poštovati. Pomagati. Saosjećati. Davati. Smijati se. Družiti. Dopisivati. Radovati. Posjećivati.Slušati. Zajedno šutjeti. Poklanjati. Osjećati. Biti oslonac. Biti utjeha. Biti prijatelj. Biti čovjek.
Zaboravili smo živjeti. Samo životarimo.

ina · Post by **ina** » 21 Jul 2015, 17:00

Poslije poroda zena izgubi onu dozu srama, koja je do tad krasila njenu dozu nevinosti.
Sve ono sto dodje poslije preoblici se u nesto novo i prirodno... kao da je bilo tu sto godina.
Tailo ispod koze i cekalo odredjen trenutak da izadje na povrsinu. Poslije poroda zena shvati da ne postoji fizicka bol koju ne bi mogla podnijeti.

Leonardo...
nije zensko, nije se porodio ali je rodjen. Niko ga ne zove imenom i mozes pregristi jezik dok izgovoris njegovo prezime.
I njega je krasila spomenuta doza srama, koju je ipak u dugom nizu godina zivota, izgubio negdje usput. Vjerovatno ni sam ne zna gdje i kako. Niti ga je briga.
Kad ga ljudi sretnu pomisle: Eno ga! Bjez' mo!

Jucer sam u njegovim ocima srela isti onaj pogled koji si mi uputila ti, mama, babo
i da ne nabrajamo ko jos, kad sam vam rekla ko mi se nastanio u srce, dusu i tijelo.
Ni s Leom nisam mogla raspravljati isto kao ni s tobom.
S pojedinim osobama mozes pricati o svemu osim o nekim odredjenim temama u kojima se nikad necete sresti.
Ne zato sto je jedno pametnije i mudrije od drugog nego jednostavno zato sto ste odrasli u nekoj drugoj okolini, s nekim drugim pravilima, s drugom kulturom i nacinom razmisljanja.
Drugacije vas je zivot oprasiv'o.

I Leo prica poput nekog voditelja dnevnika. Voli pametovati i voli kad mu pametuju ali ne podnosi kad mu pokusaju i soliti pamet.
A nije mi bila namjera soliti mu pamet. I danas pokusavam shvatiti (ne)ocekivanu reakciju uz izraz lica njegove supruge koja se i sama cudila.
Puno prica, previse govori. Mozda zato sto ga niko nikad nije saslus'o kako treba pa mislili da moze gnjaviti bilo ko mu se nadje na putu.
Ili je zato sto nikad nije naucio da slusa.
Simpaticno je njegovo mlataranje ruku, k'o u nekog repera, ali meni se nikad nije posebno plesalo
uz egocentricni ritam koji konstantno odzvanja
JA i samo JA.

(pjesma i raspolozenje)

[ytube][/ytube]

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 29 Jul 2015, 19:33

Živim u sjenci sjenke njene . Šminkam stvarnost lažnom bojom, jer drugačije ne umijem!
Sve je lažno. Ne želim pred lažnim svijetom lažno da se smijem, ali to nije osmijeh, to je grč, ljudi su slijepi! Lijepi dani, nasmijani su nekad bili za tebe i mene, a sad su sve same skice, neke druge ulice i srce skitnice zgaženo nehotice.
Znam da znas!!! Nestaješ, jer u svim snovima ti vratim sve te prazne riječi, praznim danima, jer kraj tebe nisam više. Priča odavno nije korektna ljepotica i zvijer, suvise različito, sve je ovo prazno providno i prolazno.
Nema dana, sata, minute a da se vratim našoj priči .
Stvarno se ne ponosim time .Bojim se da priznam da jos postojiš, rane bole i da mi fališ, nedostaješ .
Nedostaje mi dodir, osmjeh, rijeć tvoje lice . Fale mi naše glupe sitnice.
Jebena krivnja . Novi iskeni pogledi me plaše. Postoje samo uspomene i poneki trag nemoguće ljubavi a trebalo nam je malo . Kad prokontam bili smo nepopustljivi i oboje krivi . Život je takav, koliko daješ toliko dobijaš. Ipak bih volio ako se može šta ispraviti da prestajem ja a počinješ ti .
Ljubavi reci mi sta je to ponos, a šta je sram? Sve tvoje suze saprala je kiša i nisam siguran zbog čega si plakala i jesam li ja naknadno, dotakao dno.
Siguran sam da smo slagali sami sebe . Nismo imali snage za borbu protiv onih koji su se umješali u naše živote kao da smo bili djeca bez prava glasa. Ti si otišla a ja sam sevratio starim stazama svom vječnom piću, ludim provodima i bludničenjima . Znam da sve je ništa, slomit ću kazaljke vrijeme će stati, kosmos ce čekati. Tražim te sanjam u noćima, u tuđim licima u stanovnicima nekih drugih svjetova. Ćutim i mislim da i ti znaš .
Svaka sekunda je kao godina, ali barem sad znam na čemu sam i znam da nas nema.
Spreman sam da budem ponosan i nasmijan pred svima, iako te kad sam sam i dalje oblikujem .
Izvini nisam imao snage da te slažem i zaželim ti sreću . Ćutao sam ko ona stvar .
Sve naše uspomene stresi i budi ono što jesi, .Budi okej i nikad ne saznaj kako boli kad nekog voliš.
I kada ponekad sretneš me, biću običan čovjek i pogled će mi biti leden iako sam te volio više od sebe .Čuvaj se i budi dobro .

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 04 Aug 2015, 15:35

Prema meni kako ja razmišjam rječ prijateljstvo je jedna u oblaku potrošenih fraza.
Ono istinito što dvoje mogu osjetiti kao struja medju sobom je zapravo veza koja ih povezuje i čini da budu jedna ličnost, jedno biće, dva tijela.
Ljubav u prijateljstvu je jedna od najsvjetijih stvari koja se moze dogoditi u nečijem srcu. Onda da smo i od kamena udaljeni na hiljade kilometara shvatit cemo da imamo 1ooo prijatelja,komuniciramo sa 50-setak u biti bliskim odnosima smo sa njih svega 10 -setak. Samo sa jednim smo jedna misao, prava riječ.
Zato ja nikad neću biti sam makar u gomili samaca neko će za mene imati osmjeh i čuvati mi ledja sve dok postojim.
Zbog toga sam zahvalan i ostajem prijatelj do groba.

ina · Post by **ina** » 04 Aug 2015, 16:48

Terasa svjesti wrote:Prema meni kako ja razmišjam rječ prijateljstvo je jedna u oblaku potrošenih fraza.
Ono istinito što dvoje mogu osjetiti kao struja medju sobom je zapravo veza koja ih povezuje i čini da budu jedna ličnost, jedno biće, dva tijela.
Ljubav u prijateljstvu je jedna od najsvjetijih stvari koja se moze dogoditi u nečijem srcu. Onda da smo i od kamena udaljeni na hiljade kilometara shvatit cemo da imamo 1ooo prijatelja,komuniciramo sa 50-setak u biti bliskim odnosima smo sa njih svega 10 -setak. Samo sa jednim smo jedna misao, prava riječ.
Zato ja nikad neću biti sam makar u gomili samaca neko će za mene imati osmjeh i čuvati mi ledja sve dok postojim.
Zbog toga sam zahvalan i ostajem prijatelj do groba.

Prijateljstvo: dva tijela, jedna dusa.
Tesko je doci do toga... a ponekad jednostavnije nego sto mislimo.

Biba · Post by **Biba** » 04 Aug 2015, 18:40

inasab wrote:
Terasa svjesti wrote:Prema meni kako ja razmišjam rječ prijateljstvo je jedna u oblaku potrošenih fraza.
Ono istinito što dvoje mogu osjetiti kao struja medju sobom je zapravo veza koja ih povezuje i čini da budu jedna ličnost, jedno biće, dva tijela.
Ljubav u prijateljstvu je jedna od najsvjetijih stvari koja se moze dogoditi u nečijem srcu. Onda da smo i od kamena udaljeni na hiljade kilometara shvatit cemo da imamo 1ooo prijatelja,komuniciramo sa 50-setak u biti bliskim odnosima smo sa njih svega 10 -setak. Samo sa jednim smo jedna misao, prava riječ.
Zato ja nikad neću biti sam makar u gomili samaca neko će za mene imati osmjeh i čuvati mi ledja sve dok postojim.
Zbog toga sam zahvalan i ostajem prijatelj do groba.

Prijateljstvo: dva tijela, jedna dusa.
Tesko je doci do toga... a ponekad jednostavnije nego sto mislimo.

Malo vas ovaj puta ne kontam. Mislim da kad se kaže to - dva tijela , jedna duša - to je ljubav...prijateljstvo mislim nije to...Prijateljstvo je kad nekoga prihvaćaš baš onakvim kakav jest i nikad ga nećeš iznevjeriti...ma može se posvađati, ali uvijek ćeš za njega učiniti onoliko koliko možeš i nećeš stavljati na vagu tko je učinio više...ali, ak te iznevjeri pa ne čini baš ništa - hbga onda ti i nije prijatelj :puspus

...možda i jest istina da je prijateljstvo iznad ljubavi ...ne znam..ne bih baš mudrovala...

Bosanski forum

Forumasi pisu - autorski tekstovi

Re: Forumasi pisu - autorski tekstovi

Re: Forumasi pisu - autorski tekstovi

Re: Forumasi pisu - autorski tekstovi

Re: Forumasi pisu - autorski tekstovi

Re: Forumasi pisu - autorski tekstovi

Re: Forumasi pisu - autorski tekstovi

Re: Forumasi pisu - autorski tekstovi

Re: Forumasi pisu - autorski tekstovi

Re: Forumasi pisu - autorski tekstovi

Re: Forumasi pisu - autorski tekstovi

Re: Forumasi pisu - autorski tekstovi

Re: Forumasi pisu - autorski tekstovi

Re: Forumasi pisu - autorski tekstovi

Re: Forumasi pisu - autorski tekstovi

Re: Forumasi pisu - autorski tekstovi

Re: Forumasi pisu - autorski tekstovi

Re: Forumasi pisu - autorski tekstovi

Re: Forumasi pisu - autorski tekstovi

Re: Forumasi pisu - autorski tekstovi

Re: Forumasi pisu - autorski tekstovi

Who is online