Objavljujemo neke od njih pod zajedničkim imenom: uzrečice druga Čičimičića, s molbom da ih više nitko ne upotrijebi! Ako nas poslušate, nećete se kajati...
• Bit ću kratak... (Najčešća uzrečica gnjavatora.)
• Znate li što je najvažnije? (Početak svake rečenice izbezumljenih brbljavaca.)
• Postoje samo tri stvari... (To se prvo kaže pa se tek onda te tri stvari traže.)
• I da su me zvali ne bih otišao. (To što ga nisu zvali - nije važno.)
• Nije meni zbog mene!
• Nije mi zbog para, ali neću da me prave ludim.
• Nije važno pet stotina dinara. (A cijeli dan priča o tome ... )
• Mene moja plaća ne interesira. (Najčešće poštapalica cicija i stipsi.)
• Prostor i vrijeme mi ne dozvoljavaju da se upuštam u detaljniju analizu.
• Brod koji već godinama s uspjehom plovi, treba privesti u mirnu luku.
• Mene nikad nitko nije vukao za nos.
• Trpim kao nitko, ali sam strašan kad se naljutim.
• Na moj rad nikad nije pala sjenka sumnje.
• On je u meni probudio zvijer (Svježa metafora.)
• Nisam čitao, ali znam.
• Nisam gledao, ali sam čuo.
• Nisam bio, ali su mi pričali. (Govore oni kojima nije potrebno da uče da bi znali)
• Govoreći otvoreno.
• Ne, stvarno.
• Mogao sam, ali nisam htio.
• Doći ću sigurno, ali ako ne dođem...
• Znate li koji je najstrašniji štos? (Početak za svaki vic.)
• To nikad nije bilo.
• Trebao je napraviti samoubojstvo. (Kaže starac za nekog mladića.)
• Imam još samo diplomski. (Govore svi koji su bilo što studirali.)
• Časna riječ. (Moderna uzrečica.)
• Ako je to točno, onda je to strašno.
• Mogla sam se bolje udati!
• Mogu svakog trenutka ustati i otići.
• To nema nigdje na svijetu.
• To se jedino može desiti kod nas.
• Ja sve znam.
• Više nego ikada ranije...
• U okviru naših mogućnosti i objektivnih okolnosti.
• To je bar svakome jasno. (Početak neke zavrzlame.)
• Mi ćemo maksimalno ... do kraja ... beskompromisno ... otvoreno ... precizno ... svestrano ... temeljno ...
• I pored velike zauzetosti bio je ljubazan da nas primi (Neki dokoličar.)
• Mogao sam da mu namjestim, ali nisam htio.
• Razgovarat ću s drugovima.
• Iskreno govoreći... (Kaže TV komentator.)
• On je kod mene stanovao! (Kaže za neku poznatu ličnost čovjek bez stana.)
• Vi znate da se ja ne bojim nikoga. (Uzrečica poltrona i kukavica.)
• Meni je svejedno hoćeli me izabrati ili ne. (Kaže neko tko zbog toga ne može zaspati.)
• Scile i Haribde.
• Ili jednostavnije rečeno... (Pa nastavi još kompliciranije.)
• Tako nešto se meni nikad ne bi moglo desiti. (Kaže onaj kome se jedino to i dešava.)
• Mogli bismo negdje večerati. (Uobičajena ponuda ljudi bez novca.)
• Čitam Dostojevskog po tko zna koji put.
• Zaustavio me i nije mi dao da prođem. (A bilo je obrnuto.)
• Nude mi mjesto direktora Centra...
• Davali su mi veći stan i plaću, ali sam odbio.
• Javna je tajna...
• To je dvosjekli mač.
• Itd, itd, da ne ulazim u detalje...
(Index.hr/Blitz, 1986.)