Chan wrote: 23 Apr 2023, 06:35
Ti si haman baš upoznao neke dosadne ljude koji su igrom slučaja ateisti. Kod mene je zapravo drugačije. Većinom su vjernici ti koji žive neki dosadan i neiživljen život. Zašto? Zato što su limitirani u življenju života punim plućima upravo zbog religije. Većinom imate totalno pogrešnu predstavu šta znači ateizam.
Ateisti nisu uvjereni da je nakon smrti mrak tj. ne vjeruju niti se time zamaraju, već jednostavno tvrde da nema dokaza o nekom nadgrobnom životu na način kako to tvrde religije i ne žele govoriti da postoji bez dokaza niti žele vjerovati u isti. To je zapravo poenta. Sve u ateizmu je zasnovano na tome da nema dokaza o postojanju zagrobnog života, Boga itd., pa zbog toga jednostavno se miriš sa tom činjenicom iako nikad apsolutno ne isključuješ da će nauka dokazati postojanje Boga (apsurd bi bio to apsolutno isključiti, ali smo mahom mišljenja da to neće biti abrahamski Bog). Čovjek se pomiri s time i nastoji na ovom svijetu proživiti život najbolje što može, a šta će kasnije biti na to ne možemo uticati šta god bude. Čovjek u univerzumu je drastično manji od svakog atoma na našoj planeti.
S druge strane mnogim vjernicima zna čitav život proći u "akobogdanju" i "biće na onom svijetu" čime se tješe, a zapravo mogu puno više učiniti za sebe još tokom ovog života. Naročito znaju biti kritični vjernici koji pretjeruju u saburanju. Nekima isto kao da je isisana sva energija iz tijela.
"Edited 14 times" hahah?
Razumijem to što kažeš za ateizam, ja sam više mislio na ljude koji su ubjeđeni da ne postoji zagrobni život.
Ne bih se složio sa tobom da vjernici ne žive punim plućima, pogotovo da ih vjera limitira. Možda određeni vjernici mogu reći da ne žive punim plućima ali to je do njihovog karaktera, takvi bi bili i da nisu vjernici. Nelogično je reći da su vjernici limitirani vjerom, mislim faktički jesu, ali bilo koji vjernik nije tužan radi toga. Ne može neko biti iskren musliman i da je tužan što mu je zabranjen alkohol, žene i sl. Vjernik je sretan što ne radi određene stvari za koji drugi smatraju da su "limiti", vjernik je sretan što ne pije alkohol, sretan je što nije sa ženama spavao itd.
Vjernik sve te stvari smatra lošim, isto kao da tebi dođe neko i kaže da ne živiš punim plućima jer ne koristiš heroin, a ti smatraš da je heorin loš i zaboli te briga za njim. Tako je isto i sa alkoholom, ženama,... Isto kao što većinu Bošnjaka ne interesuje svinjetina i ne smatraju da propuštaju bilo šta što ju ne jedu. A i ako vidiš te neke stvari sa kojima je vjernik "ograničen" vidiš da su to smiješne stvari, tužno je da je nekome alkohol vrhunac života i izvor sreće ili žene ili droga. Meni je smješno kad mi neko dođe i kaže da propuštam neke stvari.
Ali vjeruj mi da pravi vjernik je poprilično srećan i zadovoljan. Recimo vjernik koji je sad postio mjesec ramazan, pa za bajram poranio sa svojim sinom na sabah namaz, pa se vratio kući gdje su ih dočekali žena, kćerka, baklava, kolači, vjeruj mi da više on sreće u tome vidi nego bilo koji milioner koji je tu noć u separeu bio sa curama, drogom i alkoholom.
A to "akobokdanje", to su uglavnom vjernici koji nisu shvatili smisao vjere.
Jednog dana poslanik Muhammed, s.a.w.s., sreo je beduina koji je ostavio devu a da je nije svezao. Pitao ga je: “Zasto nisi svezao devu?” Beduin je odgovorio: ”Uzdam se u Allaha.” Na to mu je Poslanik rekao: “Prvo svezi devu, pa se onda uzdaj u Allaha.” (Tirmizi)
