Chan wrote: 23 Apr 2023, 06:35Ti si haman baš upoznao neke dosadne ljude koji su igrom slučaja ateisti. Kod mene je zapravo drugačije. Većinom su vjernici ti koji žive neki dosadan i neiživljen život. Zašto? Zato što su limitirani u življenju života punim plućima upravo zbog religije. Većinom imate totalno pogrešnu predstavu šta znači ateizam.
Ateisti nisu uvjereni da je nakon smrti mrak tj. ne vjeruju niti se time zamaraju, već jednostavno tvrde da nema dokaza o nekom nadgrobnom životu na način kako to tvrde religije i ne žele govoriti da postoji bez dokaza niti žele vjerovati u isti. To je zapravo poenta. Sve u ateizmu je zasnovano na tome da nema dokaza o postojanju zagrobnog života, Boga itd., pa zbog toga jednostavno se miriš sa tom činjenicom iako nikad apsolutno ne isključuješ da će nauka dokazati postojanje Boga (apsurd bi bio to apsolutno isključiti, ali smo mahom mišljenja da to neće biti abrahamski Bog). Čovjek se pomiri s time i nastoji na ovom svijetu proživiti život najbolje što može, a šta će kasnije biti na to ne možemo uticati šta god bude. Čovjek u univerzumu je drastično manji od svakog atoma na našoj planeti.
S druge strane mnogim vjernicima zna čitav život proći u "akobogdanju" i "biće na onom svijetu" čime se tješe, a zapravo mogu puno više učiniti za sebe još tokom ovog života. Naročito znaju biti kritični vjernici koji pretjeruju u saburanju. Nekima isto kao da je isisana sva energija iz tijela
Tipicno ateisticki pristup gledanju ljudi. Ne zivi se samo izvana, postoji i unutarnji, duhovni svijet, drugima ne nuzno vidljiv. Bogatstvo nije samo niti iskljucivo materijalno.
Ljudi koji se ne pronalaze u komercijalizaciji koja je usla u svaku poru zivota nisu siromasni nego drugaciji od tebe. Isprazni komercijalizam je dostigao vrhunac, kao i ekstremna individualizacija (citaj egoizam). I onda se oni koji su u to povjerovali do daske, na kraju balade najnovijim modelom Mercedesa zabiju u neki betonski stup. Egoizam, materijalizam, promiskuitet (ta tri stuba ateizma) kao i raspad porodice kao osnovne drustvene jedinice, dovode do rasula u drustvu i praznine duse o kojoj ne pricaju samo zene nego i muskarci koji zive tim nacinom zivota.
Svaka dusa trazi ljubav. Gdje se nalazi ljubav? U porodici, medju prijateljima, u bracnom partneru. Sve monoteisticke religije zagovaraju ocuvanje porodicnih veza, oprost i pokajanje (vracanje fokusa na same sebe umjesto drzanja fokusa na drugima). Ne znam u kom si ti religijskom okruzenju odrastao, ali si do prije nekoliko dana bio prisutan na forumu tokom ramazanskog posta. Svana se nije desavalo nista. Iznutra revolucija. Usporavanje vremena, izmjena prioriteta, ples duse, svijest o limitiranosti ljudskog tijela, zahvalnost i slast prve kapi vode i prvog zalogaja. Izvana nista izuzev eventualno jaceg sjaja u ocima.
Meni je zanimljivo da mnogi ateisti na religiozne ljude gledaju kao na gotovo potkapacitirane i nerijetko im prilaze posprdno i sa podsmijehom (ne nuzno ti mada ni ti nisi daleko). To opet govori o egoizmu i Dunning-Krugerovom efektu, jer je statisticki malo vjerovatno da su na stotine miliona religioznih ljudi izazvani intelektualno (i u svakom drugom smislu).