...je je...

...prije nije bilo idealno, ali ranije se skoro svako nepoštovanje odraslih... plaženje jezika, pljuvanje jer eto kao samo cigani pljuju, fuj to...

... kažnjavalo rukom po guzari...ili idi donesi prut neću ti bolan ništa...bez nekog objašnjavanja, razgovaranja...znači uvrijedio si starijeg, žari ti obraz šamar...
...a ti onda nekog, ajde šćipi pa uvrijedi i budi bezobrazan sljedeći put...

...prijeki pogled mame jer većinom tata ima svojih belaja muha u sobi ne smije zucnuti...mama očima ti pokazuje pravac i ti na vrhovima prstiju, rukavom obrišeš bale koje vise od cmizdrenja i marš u svoju sobu...odgledaš crtaće u 19:15 i pravac na spavanje... a guzica svrbi i još ti bridi...
...kakvo crno plakanje, vrištanje i cika da nam je dosadno, pa nemamo ovo ili ono...mašta nije skupa u svome malome svijetu imao si skoro haman pa sve...odgovor je bio svakako pa dijete drago nađi i zabavi se sa nečime...a jeli smo sve, nije bilo upita želiš li, hoćeš nećeš, ma kakvo nutkanje de ovo, de ono...
...ovo je kao bilo previše surovo...

roditelji se kao nisu u tolikoj mjeri bavili nama...pa smo postali eto fino struktuirani monstrumi da li iz inata ili bunta...ili nečeg trećeg...

... kao tolerantna, kul vrsta roditelja...kinderi su nam statusni haman simboli, projekat našeg nerealnog ponosa ... pa se njime hvale na sav glas kroz statuse i objave ...od kako se rodilo, kad je prdnulo, podrignulo, sralo...same čuprice o istom 24/7, a sve u maniru samo da ono bude hepi, u prvome planu i da mu se što više ugodi...
...ili da se pak što manje bavi sa njime...
...što se da vidjeti kako svako u svome kutu sobe drka po mobu, tabletu...svako okupiran sobom još da se sad bavim i tobom...

...ide novi stori...kakvi crni prema kinderu ukori...pa ugađaj im sve što zažele, samo im daj, daj ...sve im je premalo, nije to to...crpe svaki fening i nerv da se ugodi...da manje glava boli valjda mametine, tatice ...pa dotjeruju ih... ima ona roze haljinicu, isti kroj joj mora imati i mala princez, koja joj diktira sve od jutra do mraka haman...
...od sjedaljke u gostima, đe te vuku za rukav...

... vrište, ciče da bi bili u centru pažnje...gdje će bez da trepnu i opuhati sve od slatkiša...upadati u riječ odraslima, pokidati sve od igračaka što se pokvariti da, jer im je naposljetku sve smor i dosadno...a i može im se, nije im se nikad reklo za nešto NE i dosta ...zašto bi se dramilo i sada...kad se to sve prećutno odobrava...i naposljetku su i glavna tema razgovora...
...joooj ovaj moj da ga vidiš...

joj ove moje mašala...naravno sve u jebenim superlativima...o tim samoživim monstrumima ...nikad zadovoljni i oni pobogu đe da trpe autoritet, zabrane, rokove...ovi ih lovom kupuju i peru, hrane, tješe...podržavaju ih kad ja nisam imao de ti...pojebi u ovome životu sve živo, daće tebi tajo taj nivo... jer zlato, duša mamina zaslužuje najbolje...
... i ništa nije dovoljno dobro za njih...a vidjećemo ove nove generacije tek što dolaze...koji će oni princip da drže i prže...ovi sada su nakaradni, a tek budući naraštaji, što će da se okote... pa to će mamice i tatice nam da ponjupaju za užinu, uh... njihovu li im strinu...

...jesi čuo za onoga...šta... šta......jesi čuo za onu...ooooooo...da li si čuo za onoga...šta, šta, šta, šta, šta, šta, šta...
...da li si čuo za onu...c, c, c, c, c, c, c...
...razvela se, kurvala se, prevarila, propio se...raskućila, zabagreo, otrcala, poludeo...
...ihihi kafu turi...ihihi ću ti pričam...ihihi gola govna...ihihi a ja nisam...
...jesi čuo za onoga, jesi čuo za onu...sečem uvo k'o Van Gog, k'o Betoven sad sam gluv...