
BiH --SBB -PARTIJA --puno obecava


Moderator: Krokodil Behko
Šta ba engleskiVladimir RUS wrote:Ne znam. I da i ne. Zavisi kakav je posao, šta se radi i dali je neki prenaporan posao, dali je potrebno poznavati jezik, dali može na engleskom da se sporazumijevam sa drugim radnicima...tona nekih stvari i naravno troškovi i kolika je plata. Kad malo bolje razmislim, opet neznam šta bi rekao. Ne mogu biti izričit jer ne znam šta donosi sutra.
....a ti ne laži ovdjedr laganini wrote:..u hr se moze lipo zivit ko oce radit..imam troje dice i ni jedno nije bilo bez posla vise od misec dana...i zadto onda da razmisljam o inozemstvu..
Kanada će naredne godine da primi 300.000 migranata, a ulaz će biti dozvoljen u većini slučajeva ekonomskim migrantima.
Iako je ovaj broj nepromijenjen u odnosu na plan za 2016. godinu ministar za migracije John McCallum rekao je da će to predstavljati temelj za dalji rast broja migranata u Kanadi.
“Mislim da će veći broj migranata u Kanadi biti dobra politika iz demografskih razloga”, rekao je McCallum novinarima.
On je precizirao da će Kanada ukinuti sve vizne restrikcije za državljane Rumunije i Bugarske od 1. decembra 2017. godine.
Kao što je slučaj sa mnogim drugim razvijenim zemljama i u Kanadi je populacija sve starija što predstavlja izazov za ekonomski rast. Kanada ima oko 36 miliona stanovnika.
...nista bez bicikla....Konsultant wrote:Fuj niposto vani. Nek' se moze pjesh'e na drzavni pos'o. To je vrh, to se trazi.
Njemačka je za mlade obećana zemlja – zemlja rada, reda i dobrih plaća. Mnogi su spremni zanemariti svoje kvalifikacije i radno iskustvo stečeno u Hrvatskoj kako bi počeli iznova i priskrbili si bolju budućnost.
Prema procjenama temeljenim na podacima Njemačkog državnog zavoda za statistiku iz Hrvatske se u Njemačku prošle godine odselilo više od 50 tisuća osoba. Među njima je i sportski novinar Korčulanin Marko Nobilo.
“Idem od nule. Dolazim u Njemačku kao stranac i ne mogu tražiti privilegije koje ne zaslužujem”, rekao je za Deutsche Welle u lipnju ovaj mladi Korčulanin, a sredinom listopada spakirao je kofere i sletio u Berlin, gdje se je, čini se, dobro snašao.
Dočekali su ga obiteljski poznanici, a potom je sve išlo kao ‘po špagici’, onako po njemački. Počeo je raditi nakon tri tjedna, iako je, dodaje, mogao i prije.
Plaća za pola radnog vremena 700 eura
Sada na pola radnog vremena radi u jednom hotelu nedaleko središta Berlina.
“To je hotel s četiri zvjezdice, ima 200 soba. Moj posao je da punim mini-barove po sobama. Radim taj posao četiri sata dnevno pet dana u tjednu za nešto manje od 700 eura. Nekoliko puta mjesečno, za dodatnih 450 eura, perem posuđe u istom hotelu u večernjoj smjeni. Plaća dolazi krajem tekućeg mjeseca što je šokantno za mene”, uspoređuje Marko situaciju s Hrvatskom u kojoj radnicima i po nekoliko mjeseci kasni plaća, a često ni ne uspiju naplatiti svoja potraživanja od poslodavaca. Pogotovo kada je riječ o sve nesigurnijem i potplaćenom novinarskom poslu.
U hotelu u kojem radi šarolika je ekipa, uz nekoliko Nijemaca, svi su ostali stranci; Poljaci, Španjolci, Belgijanci, Rusi.
Da isti posao radi u Hrvatskoj, radni dan mu se ne bi puno razlikovao. “Osim što je sve nekako normalnije i puno organiziranije, počevši od javnog prijevoza. Aplikacija na mobitelu mi izračuna kad moram krenuti iz kuće da bih došao u željeno vrijeme do posla, a mogućnosti je nekoliko za taj jedan smjer. Javni prijevoz je točan i uredan. A dan kao dan, posao i kuća”, priča Marko.
Najam stana je veća investicija
Sada, kaže, traži stan za što mora prikupiti novac. Naime, većina stanova koji se iznajmljuju su prazni pa se praktično moraju potpuno opremiti. Najmodavci u Berlinu traže tri stanarine unaprijed, a da bi se uopće iznajmio stan, mora se priložiti potvrda da najmoprimac nikome ne duguje za stanarinu uz izvještaj o posljednje tri plaće.
“Uglavnom, krov nad glavom je skuplji nego u Hrvatskoj. Ali to je jedina stvar koja je skuplja nego recimo u Zagrebu, cijene hrane su slične, a gorivo je nešto jeftinije. Cijene su podjednake, a razlika u standardu velika. Ako živiš sam teško je, ali ako si u paru s djevojkom ili prijateljem, možeš se bez problema snaći, pogotovo ako znaš jezik. Ako si sam, dobro je da te netko ‘pogura’, a ‘naših’ u Njemačkoj srećom ima puno”, priča i dodaje da je jezik počeo učiti sam mjesec dana prije odlaska u Njemačku.
Efikasna i brza birokracija
Za razliku od Hrvatske, u kojoj je birokracija mučna i spora, Marko je sve papire sredio za pet sati i za to nije platio ni centa: od prijave boravišta preko zdravstvenog i socijalnog do porezne kartice. “Jedino moraš znati kamo trebaš otići. Najduže sam čekao na papir bez kojeg praktično ne postojiš – prijavu boravišta.
Došao sam u 9 ujutro, uzeo papirić na kojem je pisalo da ću doći na red u 11 sati i 34 minute. Vratio sam se u 11 i 20, a na red sam došao u 11 i 40”, dodaje.
U potrazi za boljim poslom
Uz nabavku stana, vrijeme je i za razmišljanje o novom poslu, kaže Marko koji sada zarađuje oko 1.100 eura mjesečno. Želio bi pokušati konobariti na puno radno vrijeme.
“Tada bih zaradio od 1.400 do 1.500 eura. To ili neki drugi posao za veće novce. Nije da mi je loše, ali ovo je tek početak dok malo bolje ne naučim jezik. Sad već mogu tražiti više, jer mogu i ponuditi više”, ispričao je Marko koji je Hrvatskoj radio kao novinar. Posao je volio, ali od njega nije mogao živjeti.
Kada dobro nauči jezik, u Njemačkoj planira posao tražiti u nekom mediju.
S Hrvatima se malo druži, Hrvatska mu ne nedostaje
Kada je riječ o samom dojmu Njemačke, Marka je najviše oduševila raznolikost svega, od ljudi do mogućnosti po pitanju bilo čega. Kaže sve je jednostavno i funkcionalno. No, Nijemci su, prema njegovom dojmu, ne previše druželjubivi, pa ih i nema puno s kojima se druži.
S Hrvatima se, priznaje, rijetko druži, a Hrvatska mu ne nedostaje. U razgovoru za Deutsche Welle priznaje da mu fali samo obitelj i neki ljudi. I kafići u kojima je dopušteno pušenje.
Meni su najgori svi skupa ukljucujuci i tu tvoju zalopojkuZagorka wrote:Ja ne znam jesu li mi gori ovi sto me smaraju da im fali svaki kamen i dusom se svojom rastaju od silne nostalgije, ili ovi sto me pokusavaju slagati i ubijediti da je bas u toj zemlji gdje zive apsolutni raj a njihov zivot rafaelo reklama.
Ovdje ubrajam i one koji mi pricaju bajke cak i o zemlji u kojoj sam bezbroj puta bila , u kojoj imam rodbinu, prijatelje i gdje sam suvlasnik firme, znaci znam sve al pustim ih da pricaju a necu da im kazem da sam tamo nogom krocila jer i da kazem oni bi opet rekli:" aaa ti si u tom gradu....a taj ne valja ali ovaj moj da vidis bajke i cuda"....
Pa radim sljedece dok ne smislim dovoljno uvjerljiv razlog da patnju okoncam:
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
Hannibal wrote:iste sekunde