Ateizam

[Calla]

Bramsica,,dobro si krenula,,,napomenula si ovu rjec,,EMPATIJA!
a Carobnjak vidi ,,ovu antenu imaju svi ljudi ,,i vjerni i nevjerni:))))

[silence]

Čovjek kad ne vjeruje on u stvari traži sebe udaljavajući se od sebe samoga ,od emocija ,a mi svi znamo da je čovjek bezosjećajan, živ a mrtav

Nurudine, ja ovaj boldirani dio ne mogu da shavatim. Čovjek je jako emotivan, posjeduje razum i emocije iako je ateista. Imam bliskih ljudi, koji se izjašnjavaju kao ateisti. Iznijeću samo jedan primjer, a to je moj bliski rođak. Divan čovjek, neizmjerno pošten, pun ljubavi za duge ljude, prvenstveno za svoju porodicu. Jednom riječju je duša od čovjeka. Nikada, ama baš nikada nikom na žao nije učinio ništa. Sve što je stekao, stekao je poštenim radom. Prodicu, svoju djecu je pravilno vaspitao, bolje nego skoro ijedan vjernik danas. Da kažem da je njega odgojio čovjek ateista, njegov otac, koji je imao iste ove osobine kao njegov sin sada. Izuzetno pošten i izuzetno cijenjen čovjek.
Ima još takvih, tako da karakter ateiste kao čovjeka, ne treba umanjivati.

A nasuprot ovom čovjeku koji sam uzela za primjer ima jako puno vjernika, koji su sušta suprotnost svemu ovom što sam nabrojala za svog rođaka.

I sada bih te pitala, zašto vjera nije uticala na ove ljude - vjernike, da budu bolji ljudi, a trebala je?

[carobnjak N]

Čovjek kad ne vjeruje on u stvari traži sebe udaljavajući se od sebe samoga ,od emocija ,a mi svi znamo da je čovjek bezosjećajan, živ a mrtav

Nurudine, ja ovaj boldirani dio ne mogu da shavatim. Čovjek je jako emotivan, posjeduje razum i emocije iako je ateista. Imam bliskih ljudi, koji se izjašnjavaju kao ateisti. Iznijeću samo jedan primjer, a to je moj bliski rođak. Divan čovjek, neizmjerno pošten, pun ljubavi za duge ljude, prvenstveno za svoju porodicu. Jednom riječju je duša od čovjeka. Nikada, ama baš nikada nikom na žao nije učinio ništa. Sve što je stekao, stekao je poštenim radom. Prodicu, svoju djecu je pravilno vaspitao, bolje nego skoro ijedan vjernik danas. Da kažem da je njega odgojio čovjek ateista, njegov otac, koji je imao iste ove osobine kao njegov sin sada. Izuzetno pošten i izuzetno cijenjen čovjek.
Ima još takvih, tako da karakter ateiste kao čovjeka, ne treba umanjivati.

A nasuprot ovom čovjeku koji sam uzela za primjer ima jako puno vjernika, koji su sušta suprotnost svemu ovom što sam nabrojala za svog rođaka.

I sada bih te pitala, zašto vjera nije uticala na ove ljude - vjernike, da budu bolji ljudi, a trebala je?

Ne ,ja sam tu pogrešno poredao riječi ,moja greška . trba pisati "svi znamo da je bezosjećajan čovjek "

[carobnjak N]

Po meni je najveći problem što i vjernici mnogi i ateisti ne shvataju da je i vjera i nevjera prije svega osjećaj ,emocija i to jako komplexna . Čovjek kad ne vjeruje on u stvari traži sebe udaljavajući se od sebe samoga ,od emocija ,a mi svi znamo da je čovjek bezosjećajan, živ a mrtav
U vjeri bi trebalo biti obrnuto ,da tražeći Boga ti se približavaš sebi ,više si emotivniji na neki način i svijet doživljavaš puno drugačije

Ovdje si u krivu, barem moje iskustvo je potpuno suprotno.
Ja sam jako emotivna osoba, i to čujem stalno od svojih bližnjih, a znam to i sama. A nisam religiozna nimalo.
Ne vidim nikakvu poveznicu između religioznosti i osjećajnosti.

Biti religiozan ugrubo znači prihvatiti određenu religiju i živjeti u skladu s njome. Ne vidim iz kojeg razloga bi moji osjećaji trebali prestati postojati ako se ja ne mogu usuglasiti sa učenjem ijedne religije, pa radije živim onako kako smatram da je ispravno.
Ima ljudi koji imaju emocionalni raspon čajne žličice, ali to nema veze s njihovom religijskom pripadnošću, odnosno nepripadnošću.

Vrlo je jednostavno, moral nužno nema veze s religijom. I nereligiozni ljudi mogu biti moralne osobe, isto tako ni svi vjernici ne moraju biti moralni.
Ne znam zašto bi ijedan vjernik nametao sebe kao moralno superiorniju i ispravniju osobu od nekog drugog samo zato što vjeruje.
To je vjerojatno jedan od razloga zašto nisam i nikada neću biti religiozna osoba - nikako se ne mogu ufurati u taj stav da sam ja po nečem bolja od drugog samo zato što su me eto roditelji odgojili u katoličkoj/muslimanskoj/budističkoj obitelji.

Ma ja ne govorim o emocijama općenito ,nego da je vjerovanje ili nevjerovanje emotivno stanje i da je sama vjera jedna velika emocija .
To ne znači da ti ne možeš biti emotivna ,a ne vjerovati ,nego da bježiš od vjere kao od emocije koja ti govori da ima "nešto" više ,nešto iznad nas iznad svega . Ateizam je u stvari bijeg od toga ali istovremeno i bijeg od dijela sebe ,većinom tu emociju nastoje racionalizirati ili joj tražiti neku logiku .
Kao ni sve emocije tako ni ta se ne mogu objašnjavati racionalno niti logikom . Na primjer ti se zaljubiš i hajde se ti pokušaj pomoću racia i logike odljubiti ,pokušaj to zanegirati ...ne ide ,zar ne

[Obrisan profil]

A svi nekad najebu i tad kažu pomozi Bože!!!

to je fraza


Ja licno ne mogu da shvatim da se i mora raspravljati o tome. Za nekog postoji bog, za nekog ne. Vrlo jednostavno

[carobnjak N]

A svi nekad najebu i tad kažu pomozi Bože!!!

to je fraza


Ja licno ne mogu da shvatim da se i mora raspravljati o tome. Za nekog postoji bog, za nekog ne. Vrlo jednostavno

stvar je u tome što nema opipljivog dokaza ni za ni protiv ,pa se onda vode vječne rasprave oko toga

[Mister No]

A svi nekad najebu i tad kažu pomozi Bože!!!

to je fraza

Mislim da nije, ali se slažem da je vjera apsolutno lična stvar.

[Obrisan profil]

A svi nekad najebu i tad kažu pomozi Bože!!!

to je fraza


Ja licno ne mogu da shvatim da se i mora raspravljati o tome. Za nekog postoji bog, za nekog ne. Vrlo jednostavno

stvar je u tome što nema opipljivog dokaza ni za ni protiv ,pa se onda vode vječne rasprave oko toga

ali ne bi trebalo, tolerancija i te sheme

[gospođa Brams]

Ma ja ne govorim o emocijama općenito ,nego da je vjerovanje ili nevjerovanje emotivno stanje i da je sama vjera jedna velika emocija .
To ne znači da ti ne možeš biti emotivna ,a ne vjerovati ,nego da bježiš od vjere kao od emocije koja ti govori da ima "nešto" više ,nešto iznad nas iznad svega . Ateizam je u stvari bijeg od toga ali istovremeno i bijeg od dijela sebe ,većinom tu emociju nastoje racionalizirati ili joj tražiti neku logiku .
Kao ni sve emocije tako ni ta se ne mogu objašnjavati racionalno niti logikom . Na primjer ti se zaljubiš i hajde se ti pokušaj pomoću racia i logike odljubiti ,pokušaj to zanegirati ...ne ide ,zar ne

Ok, ali ja i dalje mislim da ateisti i općenito nereligiozni ljudi ne gube puno u emocionalnom smislu.
I ne bih rekla da ateisti bježe od boga, jer kako mogu bježati od nečega za što ne vjeruju da postoji? To je jednostavno stav, nitko nikoga ne sili biti ateist, svatko tko je ateist zna svoje razloge i zna zašto u boga ne vjeruje, ne bih rekla da od ičega bježi, dapače. Kod njih se očito nije javila ta "emocija" koja govori kako ima nešto više, al to ne znači da su ti ljudi emocionalni invalidi i da su njihovi životi lišeni ikakvog smisla, emocija, i da su nepotpuni.

Kod pogleda na ateiste mislim da griješiš u tome što postavljaš postojanje boga kao default. A to ne možeš budući da postojanje boga nije dokazano. Ti imaš svoju vjeru koja je tebi dovoljna, ali to se ne može odnositi i na sve druge ljude. Prema toj logici ja bih tebi mogla reći da ti vjeruješ zbog toga što bježiš od nečega što ti govori kako boga nema. Ali neću, jer to jednostavno nije tako.

Nitko se ne rodi sa defaultnim stavom o postojanju odnosno nepostojanju boga. Hoće li netko biti vjernik ili ne ovisi o mnogo toga. O sredini u kojoj je netko rođen, o roditeljima, odgoju, okolini, životnim iskustvima itd. Ta "emocija" koja tebi govori kako "postoji nešto više" jednostavno nije svojstvena svima i neki ljudi očito to ne osjećaju, no to ne znači da oni bježe od nečega.

[carobnjak N]

Ma ja ne govorim o emocijama općenito ,nego da je vjerovanje ili nevjerovanje emotivno stanje i da je sama vjera jedna velika emocija .
To ne znači da ti ne možeš biti emotivna ,a ne vjerovati ,nego da bježiš od vjere kao od emocije koja ti govori da ima "nešto" više ,nešto iznad nas iznad svega . Ateizam je u stvari bijeg od toga ali istovremeno i bijeg od dijela sebe ,većinom tu emociju nastoje racionalizirati ili joj tražiti neku logiku .
Kao ni sve emocije tako ni ta se ne mogu objašnjavati racionalno niti logikom . Na primjer ti se zaljubiš i hajde se ti pokušaj pomoću racia i logike odljubiti ,pokušaj to zanegirati ...ne ide ,zar ne

Ok, ali ja i dalje mislim da ateisti i općenito nereligiozni ljudi ne gube puno u emocionalnom smislu.
I ne bih rekla da ateisti bježe od boga, jer kako mogu bježati od nečega za što ne vjeruju da postoji? To je jednostavno stav, nitko nikoga ne sili biti ateist, svatko tko je ateist zna svoje razloge i zna zašto u boga ne vjeruje, ne bih rekla da od ičega bježi, dapače. Kod njih se očito nije javila ta "emocija" koja govori kako ima nešto više, al to ne znači da su ti ljudi emocionalni invalidi i da su njihovi životi lišeni ikakvog smisla, emocija, i da su nepotpuni.

Kod pogleda na ateiste mislim da griješiš u tome što postavljaš postojanje boga kao default. A to ne možeš budući da postojanje boga nije dokazano. Ti imaš svoju vjeru koja je tebi dovoljna, ali to se ne može odnositi i na sve druge ljude. Prema toj logici ja bih tebi mogla reći da ti vjeruješ zbog toga što bježiš od nečega što ti govori kako boga nema. Ali neću, jer to jednostavno nije tako.

Nitko se ne rodi sa defaultnim stavom o postojanju odnosno nepostojanju boga. Hoće li netko biti vjernik ili ne ovisi o mnogo toga. O sredini u kojoj je netko rođen, o roditeljima, odgoju, okolini, životnim iskustvima itd. Ta "emocija" koja tebi govori kako "postoji nešto više" jednostavno nije svojstvena svima i neki ljudi očito to ne osjećaju, no to ne znači da oni bježe od nečega.

svi ljudi se kad tad pitaju o smislu svoga postojanja
Niko ne kaže da au ateisti emocionalini invalidi ,nego da bježe od osjećaja koji im govori da postoji neka svrha i da je sve oko njih dio inteligentnog dizajna ,ignorišu to
Pročitaj šta psiholozi kažu za osobe koje ignorišu neki svoj unutrašnji osjećaj .Meni je svejedno šta će neko da radi sa svojom vjerom ili nevjerom ali samo kažem da većinom ateisti imaju pogrešnu predodžbu o vjeri kao o nečemu što će ih ograničiti ,kao o proisima koji će ih sputavati ,a ja opet kažem da su svi ti propisi zbog radi izazivanja te vjerske emocije .
Da budem jasniji ,recimo postoje ljudi kojima je neka slika ili vrsta muzike neshvatljiva ili čak glupa .
Zašto ? Zato što ne poznaju taj svijet i ne shvataju recimo tehniku kojom je slika napravljena ili muzika komponovana ,i onda najbitnije što ne shvataju jeste da je svrha toga da izazove emociju
to je sve što sam ja htio reći ,ne da je neko osakaćen nego emocionalno uskraćen

[gospođa Brams]

svi ljudi se kad tad pitaju o smislu svoga postojanja
Niko ne kaže da au ateisti emocionalini invalidi ,nego da bježe od osjećaja koji im govori da postoji neka svrha i da je sve oko njih dio inteligentnog dizajna ,ignorišu to
Pročitaj šta psiholozi kažu za osobe koje ignorišu neki svoj unutrašnji osjećaj .Meni je svejedno šta će neko da radi sa svojom vjerom ili nevjerom ali samo kažem da većinom ateisti imaju pogrešnu predodžbu o vjeri kao o nečemu što će ih ograničiti ,kao o proisima koji će ih sputavati ,a ja opet kažem da su svi ti propisi zbog radi izazivanja te vjerske emocije .
Da budem jasniji ,recimo postoje ljudi kojima je neka slika ili vrsta muzike neshvatljiva ili čak glupa .
Zašto ? Zato što ne poznaju taj svijet i ne shvataju recimo tehniku kojom je slika napravljena ili muzika komponovana ,i onda najbitnije što ne shvataju jeste da je svrha toga da izazove emociju
to je sve što sam ja htio reći ,ne da je neko osakaćen nego emocionalno uskraćen

Razumijem što želiš reći, ali postoji mnogo ateista koji su bili sljedbenici neke religije, i trudili se živjeti u skladu s njome, a nisu nikada vidjeli njezin smisao i jednostavno se nisu mogli u tome pronaći, mislim da to onda nije ignoriranje ni bježanje, nego nešto drugo.
Pa evo i mene su odgojili u katoličkom duhu, išla sam u crkvu kao dijete stalno, odslušala 12 godina vjeronauka, što školskog, što crkvenog, i eto, nije se "primilo"
Što ne znači da ja bježim od vjere, nego jednostavno se nikad nisam u tome pronašla i nikad nisam vjerovala u to, nit vidjela ikakvog smisla u tome. Ali nebih nikad za sebe rekla da od nečega bježim, dapače

Isto tako, mislim da ćemo se složiti da ni ja ni ti ne možemo znati šta se događa u glavi nekog nepoznatog čovjeka, kakvi su njegovi razlozi za vjersku (ne)opredijeljenost, (ne)vjeru kakva su njegova iskustva, razmišljanja, promišljanja o svijetu, to je naposlijetku jednostavno osobna stvar svakoga pojedinca, i ja eto ne volim sugerirati nekome drugome zašto je on ateist/vjernik, dal od nečeg bježi, ne bježi, i slično, to svatko najbolje zna za sebe.

[blento59]

naprotiv
srljanje u religiju je bjezanje
bjezanje od stvarnog zivota , najcesce trazeci neku pomoc odakle ona ne moze doci

[Major]

svi ljudi se kad tad pitaju o smislu svoga postojanja
Niko ne kaže da au ateisti emocionalini invalidi ,nego da bježe od osjećaja koji im govori da postoji neka svrha i da je sve oko njih dio inteligentnog dizajna ,ignorišu to
Pročitaj šta psiholozi kažu za osobe koje ignorišu neki svoj unutrašnji osjećaj .Meni je svejedno šta će neko da radi sa svojom vjerom ili nevjerom ali samo kažem da većinom ateisti imaju pogrešnu predodžbu o vjeri kao o nečemu što će ih ograničiti ,kao o proisima koji će ih sputavati ,a ja opet kažem da su svi ti propisi zbog radi izazivanja te vjerske emocije .
Da budem jasniji ,recimo postoje ljudi kojima je neka slika ili vrsta muzike neshvatljiva ili čak glupa .
Zašto ? Zato što ne poznaju taj svijet i ne shvataju recimo tehniku kojom je slika napravljena ili muzika komponovana ,i onda najbitnije što ne shvataju jeste da je svrha toga da izazove emociju
to je sve što sam ja htio reći ,ne da je neko osakaćen nego emocionalno uskraćen

Razumijem što želiš reći, ali postoji mnogo ateista koji su bili sljedbenici neke religije, i trudili se živjeti u skladu s njome, a nisu nikada vidjeli njezin smisao i jednostavno se nisu mogli u tome pronaći, mislim da to onda nije ignoriranje ni bježanje, nego nešto drugo.
Pa evo i mene su odgojili u katoličkom duhu, išla sam u crkvu kao dijete stalno, odslušala 12 godina vjeronauka, što školskog, što crkvenog, i eto, nije se "primilo"
Što ne znači da ja bježim od vjere, nego jednostavno se nikad nisam u tome pronašla i nikad nisam vjerovala u to, nit vidjela ikakvog smisla u tome. Ali nebih nikad za sebe rekla da od nečega bježim, dapače

Identican sam ti slucaj.
Odrastao u izrazito religioznoj porodici (liberalni vjernici), ako se ne varam koliko mogu da se u mladost vratim, sve te moje, od djeda pa nadalje sam pazljivo posmatrao.
Kod mnogih tada pak mnoge religiozne teme bile su apsolutni tabu, o njima se nije moglo niti smjelo eglenisati.
Prihvati i cuti.
Od moje trinaeste godine (mekteb sam naravno pohadjao) nisam se u tome mogao pronaci,
i cak sat vise, nikada nisam imao osjecaj da mi bilo sta nedostaje.
Mislim da sam i djecu u istom duhu odgajao...uzdati se i polagati paznju prvenstveno svojim mogucnostima,
cast, postenje, karakter i anravno obrazovanost da ne zapostavim, haman bih rekao da se nalazi na prvom mjestu.

Kao sto Brams-ova rece, nikada nisam imao osjecaj da mi nesto nedostaje i da od necega bjezim...funkcionira perfektno-
Poznajem na pretek divnih ateista, isto tako kao i vjernika.
Kao da bih mogao reci da su ateisti u kojecemu cak i u prednosti, nisu nisacim optereceni.

[Julia-Klara]

Ono sto mene poprilicno nervira je jedna vrsta ismijavanja "nevjernika" od strane vjernika, ali naravno i obrnuto. Jedni drugima govore "sta ti znas, vidjeces kad te stigne bozija kazna"...
Cega da se bojim? Moja majka(nena) vazda je govorila "nije Bog silan covjek", i ne vidim cemu prepadanje od kazne, a mnogu vjernici zive bas u njoj. Svaka vjera propagira toleranciju a nje je medju ljudima sve manje i manje.
Vjernik ne vjeruje u ono sto vjeruje nevjernik, i tacka. Zasto ja vama moram objasnjavati da SVAKO OD NAS U NESTO VJERUJE, ali to ne mora biti Bog/Allah ili neko nadnaravno bice?! Vjerujem u zivot, ljude, dobrotu, prirodu, a da postoji neko bice koje je jace od mene, i vaga i "biljezi" svaki moj pokret u zivotu, e pa vala u to ne vjerujem!
Zivot je jedan, u velikoj mjeri je do nas kako cemo ga organizirati i prozivjeti. Da li tu postoji mjesto za religiju, bilo kakvo vjerovanje je tako individualna i licna stvar, da se apsolutno ne tice nikoga drugog osim nas samih. Ali ljudi su toliko "otrovani, bolesni i pokvareni" da im je puno milije tabiriti ono sto "komsija" radi nego da pometu smece ispred svojih vrata.

[carobnjak N]

Identican sam ti slucaj.
Odrastao u izrazito religioznoj porodici (liberalni vjernici), ako se ne varam koliko mogu da se u mladost vratim, sve te moje, od djeda pa nadalje sam pazljivo posmatrao.
Kod mnogih tada pak mnoge religiozne teme bile su apsolutni tabu, o njima se nije moglo niti smjelo eglenisati.
Prihvati i cuti.
Od moje trinaeste godine (mekteb sam naravno pohadjao) nisam se u tome mogao pronaci,
i cak sat vise, nikada nisam imao osjecaj da mi bilo sta nedostaje.
Mislim da sam i djecu u istom duhu odgajao...uzdati se i polagati paznju prvenstveno svojim mogucnostima,
cast, postenje, karakter i anravno obrazovanost da ne zapostavim, haman bih rekao da se nalazi na prvom mjestu.

Kao sto Brams-ova rece, nikada nisam imao osjecaj da mi nesto nedostaje i da od necega bjezim...funkcionira perfektno-
Poznajem na pretek divnih ateista, isto tako kao i vjernika.
Kao da bih mogao reci da su ateisti u kojecemu cak i u prednosti, nisu nisacim optereceni.

Pa i ti i Bramsova pričate kako ste išli u mejtaf ,ona na katolički vjeronauk ,a opet kaže:

Hoće li netko biti vjernik ili ne ovisi o mnogo toga. O sredini u kojoj je netko rođen, o roditeljima, odgoju, okolini, životnim iskustvima itd. Ta "emocija" koja tebi govori kako "postoji nešto više" jednostavno nije svojstvena svima i neki ljudi očito to ne osjećaju, no to ne znači da oni bježe od nečega.

Znači oboje ste rođeni u vjerskim sredinama ali ste opet neskloni vjeri i pada u vodu teza da sredina i odgoj stvaraju vjernike

[carobnjak N]

naprotiv
srljanje u religiju je bjezanje
bjezanje od stvarnog zivota , najcesce trazeci neku pomoc odakle ona ne moze doci

Ja sam mislio da je bježanje od života : alkohol, opijati ,pretjerivanje u tjelesnim prohtjevima ,a to opet sve vjera zabranjuje .
Kako to ako je vjera bježanje od stvarnog života ? Nije li lakše kad se dobro napiješ ,napušiš ,nemaš osjećaj odgovornosti prema Bogu itd

[blento59]

nisam niti za jedan oblik bjezanja od stvarnog zivota
na protiv
sa stvarnim zivotom se treba suociti

[Zagorka]

Nebi trebali jedni drugima(ateisti vjernicima,i vjernici ateistima) govoriti da su oni inteligentniji-time bas ukazuju na suprotno....ne vidim cemu neprihvatanje i nametanje.....recimo da sam agnostik i da sam dosla s ciljem da me neko ubijedi u bilo sta-tesko bi bilo....

[dacina_curica]

Ono sto mene poprilicno nervira je jedna vrsta ismijavanja "nevjernika" od strane vjernika, ali naravno i obrnuto. Jedni drugima govore "sta ti znas, vidjeces kad te stigne bozija kazna"...
Cega da se bojim? Moja majka(nena) vazda je govorila "nije Bog silan covjek", i ne vidim cemu prepadanje od kazne, a mnogu vjernici zive bas u njoj. Svaka vjera propagira toleranciju a nje je medju ljudima sve manje i manje.
Vjernik ne vjeruje u ono sto vjeruje nevjernik, i tacka. Zasto ja vama moram objasnjavati da SVAKO OD NAS U NESTO VJERUJE, ali to ne mora biti Bog/Allah ili neko nadnaravno bice?! Vjerujem u zivot, ljude, dobrotu, prirodu, a da postoji neko bice koje je jace od mene, i vaga i "biljezi" svaki moj pokret u zivotu, e pa vala u to ne vjerujem!
Zivot je jedan, u velikoj mjeri je do nas kako cemo ga organizirati i prozivjeti. Da li tu postoji mjesto za religiju, bilo kakvo vjerovanje je tako individualna i licna stvar, da se apsolutno ne tice nikoga drugog osim nas samih. Ali ljudi su toliko "otrovani, bolesni i pokvareni" da im je puno milije tabiriti ono sto "komsija" radi nego da pometu smece ispred svojih vrata.

[gospođa Brams]

Znači oboje ste rođeni u vjerskim sredinama ali ste opet neskloni vjeri i pada u vodu teza da sredina i odgoj stvaraju vjernike

ne pada u vodu ta teza, jer smo ja i Major vjerojatno u manjini

Pogledajmo vjernike oko sebe. Većina ljudi pripada onoj religiji kojoj su ih poučili njihovi roditelji.
Jedan religiozni katolik vjerojatno bi bio isto tako religiozni musliman da se rodio u muslimanskoj obitelji i u drugom okruženju. Isto vrijedi za obrnuto. A broj osoba koji su konvertirali na druge religije, i druge svjetonazore je daleko manji. Puno je veći broj ljudi odgajanih u jednom vjerskom svjetonazoru koji ga prihvate i žive po njemu.To govori samo za sebe.

Opet ponavljam, nitko se ne rodi sa urođenim stavom o bogu i sa religioznošću. To dolazi kasnije, pod utjecajem roditelja, okoline, samih životnih iskustava i drugog.
Kod mene je prevladao utjecaj životnih iskustava, što ne znači da nije bilo utjecaja roditelja i okoline. Bilo je, zato i jesam provela 12 godina slušajuć katolički vjeronauk.