Na bosanski forum svi unose radost. Neko svojim dolaskom, a neko odlaskom. Vraćamo kredite, priređujemo šokiranja i ibrete. Sve znamo, sve umijemo, pomoći hocemo, a možda i nećemo. Spoznajte istinsku draž opcije "quote".
Navijači "Č.etnici hrvatskog nogometa, stiže vas Oluja navijačkog pokreta": Poruka Mamiću i Šukeru s tribina u St. Gallenu
Navijači hrvatske reprezentacije su na utakmici Švicarska - Hrvatska (2:2) uvredljivom koreografijom zaprijetili nogometnim moćnicima
BROJNI navijači Hrvatske na Areni u St. Gallenu, doista su stvorili "domaću atmosferu", ali ne samo hrvatskim sloganima, pjesmama i transparentima, nego i ostalim sastavnicama ugođaja s hrvatskih tribina, kao što su aktiviranje pirotehnike i poznate uvrede HNS-u, Mamiću i ostalim moćnicima koji smetaju navijačima.
Netrepeljivost prema njima nisu iskazali samo verbalno, nego i koreografijom, kada su podigli transparente na kojima je pisalo prijeteće i uvredljivo: "Četnici hrvatskog nogometa, stiže vas Oluja navijačkog pokreta".
Odmah iza te poruke, navijači su likovima nacrtanima na zastavama pokazali na koga se to odnosi: Zdravka Mamića, Davora Šukera, Damira Vrbanovića, Zorislava Srebrića, Zorana Cvrka, Michela Platinija i Zorana Milanovića.
Jure Karamarko, navijač iz Zadra (znači nije dinamovac!!!)
Bio je to njihov Dinamo, bio je...
A onda, onda su došli neki čudni ljudi...
Partizan na Maksimiru, jebote tamo iza rata, susjed spaja agregat 20 metara iza kuće, provlači kablove u kuću jer nije bilo struje, u srcu dalmacije, skupilo se 50 ljudi i gleda taj ekran, napetost u zraku. Hrvatska je pred televizorima. Ne Zagrebčani, ne purgeri, ne Boysi, nego cijela Hrvatska. Silvio Marić, Prosinečki, luđak Ladić na vratima, partije života, trpaona, pornić od nogometa, hrvatska pred ekranima u deliriju, ljudi na stadionu, oni su na sedmom nebu...
Tisuće, na desetke tisuća sa ponosom, sa jebenim buldogom na ramenu, sa zabranjenim malim slovom d u srcu, sa ponosom, sa stavom, sa jednim vrijednim življenja uz svoj sveti klub, u svojim svetim borbama. Desetci tisuća kojih su se svi bojali, koje su respektirali i čiji ideali su bili preopasni ali pobjednički ideali, oni na čijoj strani je bila i javnost i široke mase. Jer svi su znali tada da „Ima jedan čovjek čudan...“
Tisuće ljudi, tisuće sa vjerom, sa nadom. Tisuće koji su ga gledali i u sebi s ponosom govorili: „Bit ćeš opet Dinamo !“
I sad je opet Dinamo, sa velikim D. Sada je to Dinamo i nije onaj Dinamo o kojem su sanjali. Nije onaj za kojeg su stavljali glavu pod čizmu, nije onaj zbog kojeg su živote riskirali, bili zatvarani, odvođeni, vezani, optuživani, osuđivani. Nije to taj klub za koji su se borili. Onaj koji je bio vrijedniji od života i kojem su tisuće isti taj život davali. Taj je nestao a nestali su i oni koji su ga Velikog sanjali, bar većina njih. Jer došli su, da došli su, neki čudni ljudi i uzeli ga sebi. Samo za sebe, preko noći dok su svi spavali. U nekoj tišini nestao je, prisvojen je i zatočen. Usamljen i čeka da ga netko oslobodi. Čeka neku novu vojsku sanjara. Novu gerilu, novu vojsku sa tim slovom d u srcu, sa buldogom na ramenu. Čeka novu vojsku koja će ići glavom pod čizmu, koja će biti spremna krv pustiti samo da ga spase.
Da ga izvuku iz ralja, jer u raljama je predugo. Zubi čudnih ljudi su predugo i predububoko zabijeni, krv mu curi i ostalo je još jako malo snage u njemu. Ali vjeruje, vjeruje i nada se da će nakon svih ovih godina ranjavanja njegova uspavana vojska ustati iz zaborava, iz mrtvih. Vjeruje da će opet tisuće sanjara stati kao jedan i krenuti u njegovo spašavanje. Da će opet biti njihov, samo njihov, mali, veliki ili prosječan, prvi ili zadnji, u drugoj ili trećoj ligi, ali njihov DINAMO koji mase baca u trans, u ekstazu. Onaj zbog kojeg će biti vrijedno živjeti, zbog kojeg će tisuće biti ispunjene i sretne, kao nekada dok nisu došli čudni ljudi i preko noći uzeli ga samo za sebe.
Stoji ranjen i nada se, pruža ruku svojim najboljim sinovima zagrebačkog asfalta i vapi: "Spasite me, nisam njihov, VAŠ SAM, bit ću opet Dinamo, Vaš Dinamo, nemojte odustati, čekam vas, još je plave krvi u meni... "
Indexu potvrđeno: Desetak privedenih zbog baklji i alkohola u maršu Boysa!
Dinamo od 15 sati dočekuje Istru, a Boysi su marširali gradom uoči utakmice u pratnji policije
Desetak navijača privela je policija
DINAMO je poslijepodne na Maksimiru razbio Istru (6:0), a navijači Dinama u velikom broju marširali su centrom grada prema stadionu. Uoči utakmice njihova kolona plijenila je pozornost građana u Vlaškoj i Maksimirskoj ulici. Uz skandiranja, palili su i balje. Kolonu je osiguravala policija, a iz navijačih redova stigle su i vijesti o privođenjima.
Index je dobio potvrdu zagrebačke policije koja je uoči utakmice privela na obradu desetak navijača većinom zbog alkoholiziranosti i korištenja pirotehnike.
"Još nismo obradili sve podatke, nakon utakmice objavit ćemo točan broj privedenih, kao i razloge", kazali su nam tijekom utakmice u zagrebačkoj policiji.
U koloni su bili i pripadnici aktivističke udruge Zajedno za Dinamo, koji vode borbu za demokratske izbore, pa i ovim činom pozivaju građane i navijače da se učlane u klub.
Prema podacima policije, utakmicu Dinama i Istre pratilo je oko dvije tisuće navijača.
Umro je Dugi s Kozjaka, osnivač BBB-a: Evo što je govorio u velikom intervjuu za Index!
Umro je Vladimir Galoić (52), poznat kao Dugi s Kozjaka, osnivač BBB-a i jedan od vođa te skupine 80-ih
VLADIMIR GALOIĆ, u navijačkim krugovima neusporedivo poznatiji kao Dugi s Kozjaka, osnivač Bad Blue Boysa 1986. i jedan od vođa te skupine, preminuo je u 52. godini.
Ironijom sudbine, desilo se to dan prije 28. rođendana navijačke skupine koju je osnovao. Iza njega ostaju sin i kćer.
Dugi je bio jedan od najzaslužnijih za organiziranje BBB-a i prerastanje Boysa iz navijačke skupine u pokret, što su na svom vrhuncu krajem 80-ih i početkom 90-ih nedvojbeno bili.
Kao i o mnogim liderima tada iznimno atraktivnog trenda, koji je privlačio i okupljao desetke tisuća mladih širom Jugoslavije, i o Dugom kruže brojne urbane legende i navijačke priče, ali ovo napisano u prva dva pasusa su činjenice, kao i da su Dugog poštovali pripadnici ostalih, suparničkih navijačkih skupina.
Iako nije izgledao onako kako mnogi zamišljaju tipične navijače ili "štemere", brojni njegovi suvremenici iz 80-ih svjedoče kako je to doista bio i cijelim srcem živio za Dinamo i Boyse.
Kao i tisuće drugih navijača, početkom srpske agresije dragovoljno se uključio u obranu Hrvatske.
Iako je nakon rata mjesto na navijačkoj tribini prepustio mlađima i dalje je pratio Dinamo na svim važnijim utakmicama.
Do smrti je bio aktivan u Klubu navijača veterana BBB-a. Kao pripadnik stare škole, nije se slagao s bojkotom utakmica Dinama zbog sukoba navijača i Mamića.
Njegov posljednji ispraćaj bit će u četvrtak u 14.30 na Krematoriju Mirogoj, a komemoracija u 11 sati u prostorijama KN veterana BBB u Heinzelovoj ulici.
intervju
Kad je riječ o Dinamovim navijačima, svi će se složit ida samo jedno ime dolazi do izražaja, a to je Vladimir Galoić ili kako ga svi bolje znaju - Dugi s Kozjaka. Prvi čovjek koji je kao nitko dotad okupio Dinamove navijače oko sebe, koji je organizirano išao na utakmice i gostovanja te pridonio razvoju Dinamovih navijača, kasnije BBB-a. Riječ je o jedinom i istinskom vođi kojeg je naša grupa ikad imala.
Reci nešto o prvim počecima, odlascima na tekme gostovanja, ekipi s kojom si išao, ljudima koje si okupio oko sebe.
-Na tekme sam krenul s dvanaest godina, to ti je bilo '74. godine, kad sam prvi put zapalil za Ljubljanu. Naravno, dobil sam poslije porciju od staraca, al' to se ne računa. I tu negdje ti je sve polako počelo kretati. Te tri godine gdje sam mogel tu sam zapalil i onda smo se polako počeli sastajat. Bili su tu Šime, Štrbec, Žos, Rajko Kurčubić, Primorac, Džebo, i tak smo se skupili. U početku nas je bilo dvadesetak, tridesetak i onda smo lagano počeli ić' na ova bliža gostovanja: Split, Ljubljana, Rijeka, Osijek, a nakon toga su krenula i Tuzla, Sarajevo, Beograd… U Novi Sad se već išlo u sezoni 78/79, tu su već sve bili fakini sa 17, 18 godina; e tad je to već bila ekipa, tad nas je već bilo dvjesto stalnih plus kaj nas se u Novom Sadu uz Vinkovčane, dečke iz Gradiške i ostalih skupilo dobrih 4-5 tisuća. To su ti bili kao neki prvi počeci, u biti u prvim počecima kad smo išli još na staru plinaru (sezona 77/78), tad nas je bilo 50-60, onda su još bili stariji dečki, mi smo još onda bili klinci 16-17 godina, kasnije smo zapalili u vojsku. Kad smo se vratili iz vojske, ekipa je imala već 20-21 godinu i onda je u biti sve to polako krenulo.
Kako ste djelovali za ono vrijeme kao Dinamovi navijači, gdje ste se okupljali?
- Imali samo jedno mjesto, nalazili smo se u pivnici i tu kod stadiona, kod Šarića, u Maksimiru preko puta stadiona prije tekme, ali većinom smo se nalazili kad smo išli van u pivnici na trgu ispod kavane Dubrovnik. Gledaj, prije nije bilo telefona, al' uvijek se znalo kad se nekaj događa, a kad bi nekaj bilo na brzinu, onda bi kurir, kaj su najčešće bili Ćos, Macko i drugi, dolazili kod nas gore na Kozjak da bi širili informacije.
Kvartovi u Zagrebu, podružnice i gradovi u Hrvatskoj općenito - gdje smo imali najjaču ekipu?
- Najjaču ekipu smo u ono vrijeme imali u Vinkovcima, Đakovu, u Gradišci, odnosno u Cerniku, to ti je mjesto od kud su bili Mirka, Zemo i kompanija. Tu je bila najjača škvadra, al' bila je solidna i ekipa iz Splita, od Parangala pokojnog, njegov stariji brat Tomo, on je veliki Dinamovac, on je bil s nama takoreći od prvog dana i još Brico. To ti je isto jedan Splićanin, Ićo pokojni, njih pet-šest…
A tu, naši zagrebački kvartovi?
- Bilo nas je iz cijelog grada, al' većinom tu iz Dubrave, Maksimira, s Kvatrića… Mi iz Kozjaka smo išli masovno, mi smo bili k'o Turci, divlja horda, od osnovne škole se spuštalo nas dvjestotinjak…
Nabroji nam ljude koji su po tebi zaslužni za razvoj Dinamovih navijača, kasnije Bad Blue Boysa?
-Mogu ti nabrojat, al' ne daj Bože da nekog preskočim… To ti je Ćos, Bruno Široki je došao malo kasnije, Šime, Štrbec, Bango, Špaks, Kija, Pajo, ovi iz Vinkovaca, Duca isto normalno, par godina kasnije su se pojavili Macko, Klokan, Radman,…
Kad je nastalo ime Bad Blue Boys?
-To su vjerojatno izvalili Ićo i Buba na jutarnjem prikazivanju filma Bad Boys 17. 8. 1986. na gostovanju u Splitu.
Autori pjesama BBB-a?
-Pjesmu "Imamo bekove, imamo halfove" je stari Ćiro s Trešnjevke slagao. S njim su to pjevali King Kong, Crni i Pero. Buba je smislio "Bog i konjica". Pjesme su se sklepale svaki dan po par riječi, onako iz zezancije. Pjesmu "Oj Zvezdo, zvezdana" smo smislili mi, pa ju je Torcida počela kasnije pjevat.
Koji su se ostali sportovi pratili?
-U ono vrijeme najviše smo pratili košarku, Cibonu isključivo, onda smo ti znali skočiti pogledati odbojku, Mladost. Išlo se i na hokej, al' on dolazi kasnije. Jimmy Heys, Tišma - najviše smo išli zbog njih dvojice, jer su se oni uvijek marali. Išli smo i na neka gostovanja s Medveščakom, u Ljubljanu, u Tivoli, u Jesenice.
Kako se pirotehnika nabavljala u ono vrijeme i je li je bilo?
- Bilo je petardi i nešto bengalki, to su nam ovi naši Dinamovci iz Splita slali. Tu su bili još i Hasan i Talijan, oni su uvijek nekaj kemijali. Valjda su išli na trajekte, marisali iz čamca. To ti je bilo, kak' bi ti rekel, više snalaženje.
Od velike četvorke koju grupu najviše cijeniš i općenito koje ljude iz tih grupa?
- Od svih, zbilja jedino kaj mogu reći kak' je redovito dobival batine, al' je imal srce potuć' se i sve - to je ćoravi debeli Pampi. On se stvarno batina nadobival, al' je… il' je bil udaren u glavu il' je imal takvo srce. Činjenica je takva kakva je.
Tko ti je od četvorke bio najbolji?
-Grobari. S njima smo se u biti najmanje sukobljavali, ali oni su bili nekako najžešći. Sjećam se jedne tekme u Zagrebu. Bili su im Pampi, Riki Cigan, Belgija i još neki i tu mi je žao k'o psu kaj mi je Belgija zbrisal. To si u životu neću oprostit, htio sam ga skršit.
Što kažeš za Delije u ono vrijeme?
-Bili su nula bodova, a bilo ih je uvjerljivo najviše. Imali su malu grupu kaj se znala dokazivat, a ostatak su bile nule. Redovno su dobivali porcije od Grobara u Beogradu. Oni su čak i u Splitu kad bi se pojavili redovito dobivali batine.
Što se tiče 80-ih, Torcida uporno sebe stavlja u prvi plan. Koliko ima u tome istine i opženito koliko stoji ona teza hrvatska braža?
-Hrvatska braća? Sad ču ti je reći ovak. To su svi znali, to je bilo moje. Ja sam uvijek rekel da se više volim obračunati s jednog torcidašem, nego s deset Delija. Tu su došli, uvlačili su nam se, žicali lovu i tak. Kad smo došli dolje, cijeli grad na nas, a i dolje su nas žicali pare. To je brdo kokošara, tak je bilo i bit će. Imali su u ono vrijeme, krajem 70-ih dok je bil Dugi, Kule i kompanija, to je bilo par tih dečki koji su bili mrak i koji su bili dobri s nama i tak dalje, a ovo ostalo su kokošari, nula bodova.
Dali si ikad išao na Hajdukove utakmice i gostovanja, jer Torcida uporno govori kako su oni išli s nama, a mi sa njima ne?
- Primjer... HSV-ovi navijači bi ih nalupali nasred Rive da nije bilo nas, pa i navijači Totenhama. Išao sam i na Zvezdu dolje i na Waregem, ne znam što sve ne. Na Hajduk-Torino smo se s njima potukli, jer smo uzimali Talijanima šalove, a oni nama: " Dajte vamo šalove", ne damo, mi smo ih uzeli-naši su. Kad sam bio sa njima u Beogradu vidio sam kakvi su zapravo, a imali su par dečki koji su stvarno u redu. Oni su išli u Beograd drhtat, a mi ko' pitbullovi.
Reci nam za neke zanimljivosti sa suparničkim navijačima?
-Cijeli grad zna kad sam Pampija dofurao kod nas na Kozjak. Prvo smo ga dobro ugozbili, pa smo ga zbombali u birtiji, te je kasnije završio u bolnici.
Dinamovi navijači prije i poslije nastanka imena BBB. Razlike i prednosti?
-Kad su nastali BBB i prije toga, znači do rata to je bilo sve u biti jednako, a poslije su se BBB međusobno zakačili i taj raskol i dan danas traje. Nekad smo svi bili jednaki-ujedinjeni. Znalo se Vinkovčani, Đakovčani dečki iz Cernika… Svi koji su dolazili, svi smo bili jedno, svi smo se znali čak ne po imenima, onda iz viđenja. Tada nije bilo sranja i čim su počele kvartovske spike, ekipe iz kvarta, ovo ono, tu je počelo međusobno i dan danas traje. Znači to je jedna velika mana.
Od '86.-'91. je bilo se isto?
-Dobro, već su od '86. pa na dalje počele prve pizdarije. Njih par borilo se za prevlast. Tu je htio i Klokan i Radman i Macko i Hasan,.. Svako je imal svoju grupicu, tu su već počele male trzavice, ne velike, jer još uvijek je bilo nas par starijih pa se nije još toliko raširilo. Kad je počeo rat, mi smo se razišli, pa nas nije bilo jedno dvije godine i nakon toga je u biti nastal taj raspašoj, koji sam ja jedanput probal pomirit i uopće mi je krivo kaj sam probal, jer smo sastančili i ništa postigli. Ja se stari konj maltertiram, pomirim ih, a oni mi se drugi dan tuku, a gore jedan drugog grle i to znamo o kome pričamo, mislim da ih ne treba poimence nabrajat. O tom slučaju svi znamo sve i smatram da jako dobro znamo o kome pričamo.
Bergamo, dali je to ono pravo što si očekivao od BBB na prvom evropskom predstavljanju?
-Ja sam uvijek bio ekstremni, ali smatram da je to naše prvo europsko predstavljanje bilo ipak malo pre divlje. Ispali smo engleski huligani, malo je sve to pre ekstremno ispalo. Tam' je jedan naš dečko zgubil oko. Ušli smo na velika vrata i odmah su nas svrstali u sam vrh europskih huliganskih grupa. Trebalo je malo po malo uči, na finjaka.
Znači, s tvoje strane to je bio i plus i minus?
-Navijanje je bilo mrak, ali ovo drugo pretjerano. Recimo u Budimpešti na Ciboni smo se malo potukli s ruskim vojnicima, mrak, ludnica, ništa s murijom, sve u granicama normale. Tek toliko da se osjeti atmosfera. Gle sad ovo u Mađarskoj na repki, bolje da nitko nije išao, greška, čista glupost. Bez potrebe!
Tvoj prvi odlazak na gostovanje u inozemstvo?
-U Torino s 15 godina, još dok su igrali Claudio Sala, Grazzianni i drugi. Ušetao sam se u autobus sa frajerom kaj je izgledao ko' da mi je stari, a kad sam došao doma dobio sam poštenu porciju, naravno.
Najmasovnija gostovanja?
-'79. Novi Sad, '82. Split i Osijek, '83. Beograd, sve oko nekih deset tisuža. Isto pamtim, čini mi se, negdje '76., Senzen je zabio gol, bilo nas je puno, stvarno ne znam otkuda su se svi ti ljudi skupili, poplavili smo Beograd. '83. je bilo odlično sa Partizanom na Marakani, kada smo vodili 2:0, a završilo 2:2, to se ne zaboravlja.
Često se kaže da je prije među navijačima postojala čast, što to znači?
-Nekad smo se znali potući jedan na jedan, kao ja u Ljubljani pred Tivolijem. Sjećam se u Beogradu, pred Marakanom sam se tukao jedan na jedan, kad je jedan došao i ubo me s leđa nožem, dan danas imam ožiljak. Bilo je to 80-te kad je Mlinarić zabio gol, 18 godina sam imao. Ja i on solo na šake, a drugi se zaleti i s leđa me pogodi nožem. Tako su se Peki i jedan torcidaš na kolodvoru tukli na šake, mogli smo ga pregazit, ali to je bila čast, samo ruke i noge.
Što kažeš na danas dogovorene šore, sa štangama, palicama i raketama?
-Što se dogovora tiče, slažem se, i mi smo se znali dogovorit, ali dogovori kad nema utakmice, kao oni iskompleksirani Poljaci, to je glupost, čisto divljaštvo. Mi smo čak prije utakmice znali izbjegavat sukobe, jer bi došli gledat utakmicu, to je bit, a poslije utakmice smo tražili frku.
Najluđi likovi među Bad Blue Boysima u tvoje vrijeme?
- Jedan od njih zasigurno Buba, bio je divan i krasan čovjek, samo kaj je imao život kakav je imao i cugal je puno. Uvijek je imal neke ideje, kao kad se mrtav pijan penjao po stijenama Kantride, imao je spaljen mozak, ali Toni Frkica mi je bil tri put luđi i uvijek je radil neka sranja. Zato je i imao takav nadimak. Mali je bio genijalac, frku je izmislio tamo di je nije bilo. On je starom maznul dnevni utržak iz birtije, otišao u Beograd, potrošio ga s ekipom i vratio se natrag. Tu je još bio i Grga iz Dubrave, kaj je maznul tri litre konjaka, pa je izgorio iznutra. Ne možeš vjerovat, tri litre konjaka. Doli s Trešnjevke je također bio dobar.
Dinamo kao nacionalni klub, što je to za tebe značilo?
-Deda mi je bio kočijaš i Dinamo mi je bio svetinja onda i danas. To da je bio nacionalni klub govori sve da su i Splićani govorili da navijaju za Hajduk, ali da vole Dinamo, jer je bio i ostao pojam hrvatstva. U ono vrijeme se iz našeg kluba išlo u ustaše, a iz Hajduka u partizane. To svaka budala zna. Torcida neće priznat, ali činjenica je takva kakva je.
Često kažemo da je tribina puna indijanaca, kako ih educirat, kako se to nekad radilo?
-Nekad se radilo tako da su indijanci bili dobro prebijeni, to se rješavalo na brzinu. Grupa mora biti grupa, onda je to čvrsta grupa. Evo ti primjer, dvojicu likova sam stjerao s kolodvora, nisam ih pustio u Rijeku jer su radili gluposti, cijela grupa je ispaštala zbog njih, a bili su pravi Dinamovci, išli su na sva gostovanja. To su ti indijanci, ili se opameti i budi kao grupa ili bježi od nas. Danas treba čvršća ruka na tribini.
Promjena imena?
-Čista glupost i samovolja jednog čovjeka.
13. svibnja'90., tvoje viđenje?
-Bilo je dobro, ali je moglo biti i bolje. Da se mene slušalo otpočetka bili bi na jugu, a onda bi bilo svašta.
Tvoje viđenje danas BBB-a, dakle koreografije, transparenti i pirotehnika?
-Gledaj, transparenata je bilo i prije, prvi je donio Bato iz Bitole od 204 metra, on je par puta godišnje dolazio na tekmu, tu su još bili Janjevci s transparentom od 120 metara, ali koreografija i organizacija danas su puno bolje nego prije, što je razumljivo. Ovo danas je mrak, ima osamdeset posto boljih stvari nego što smo mi imali prije. Ovo kaj se danas radi je fakat super i dečki mi se jako sviđaju. Danas je više solucija prijevoza, u naše vrijeme je bila jedna jedina, a to je bio vlak, mi smo bili ko' u getu. Sjećam se '94. kad smo kombijem išli u Split. Mi stari konji i neki mlađi. Mislim na Macka, Čupavog i druge i radili smo što smo god htjeli. Što se pirotehnike tiče, vi mlađi danas lakše nabavljate, prije je bilo snađi se, posudi, sve se svodilo na inprovizaciju.
Tvoj komentar, podgrupa među BBB-ovcima?
-To se nekad probalo, ali nije prošlo. Danas je to neophodno i svaka podgrupa mora imat svoga lidera, vođu. Mora se znati u grupi tko je zadužen za koje stvari. To već Talijani, Francuzi i drugi imaju godinama. Prije je to više bilo po kvartovima, onako kvartovske grupice, danas je to ono pravo i u potpunosti ih podržavam.
Za tebe se kaže da si vođa, čovjek koji je prvi okupio navijače Dinama, dali je to bio gušt ili teret?
-U jednu ruku bio mi je gušt i velika ljubav, nikakav teret. Mislio sam uvijek da je dobro to što radim. Puno sam ja dečki iz raznih dijelova grada pomirio, tako da je to u neku ruku bilo i dobro djelo.
Nadimak Dugi otkuda i zašto?
- Stvarno ne znam otkuda, dobro, ja sam oduvijek bio visok i mršav. U kvartu su me svi zvali Gala, ne znam, mislim da mi je netko od starijih navijača dao nadimak, pa se prenijelo na masu. Na kraju se desilo da me svi zovu Dugi, a svi višlji od mene za glavu. To me u nekoliko navrata spašavalo pred policijom. Traže Dugog, a svi oko mene višlji.
Nekada se na tribini nisu znala puna imena i prezimena, vež samo nadimci?
- Tako je, znali smo se po nadimcima i iz kojeg si djela grada. Mene su svi znali kao Dugog s Kozjaka, rijetko me tko znao po imenu i prezimenu.
Dali ti dođe nekada da dođeš na sjever i popneš se na štangu?
- Pa ja ti se baš i nisam volio penjat na štangu. Uvijek sam bio tu negdje, za podijelit koji šamar, ali danas i nemam neke volje jer sve snimaju, a da ne snimaju podijelio bi rado par šamara.
Za kraj-Vladimir Galoić-Dugi-danas?
-Gledaj, i danas ja odem na tekme naravno manje nego prije, ali Dinamo ostaje ljubav za sva vremena. Nemre se sam tak' lako zaboravit ono kaj sam s njim proživio. Obitelj je tu i treba mislit na druge stvari, a živce najčešže opuštam odlaskom na ribičiju. http://nogomet.lzmk.hr/clanak.aspx?id=107
Počivaj u miru Dugi
Uvijek si ti pasji skotovi dopuste prekomjernu upotrebu sile, pogotovo kad je o navijačima rijeć......kad im se malo suprostaviš samo vidiš one blentave neuke obraze u čudu
Baš bi jednom volio da skinu oklope i pokažu muda oni iskompleksirani tupci.....da se razumijemo, normalno je da rade svoj posao i da izgrednike privedu i kazne.....al poludim, kad isuču pendreke i krenu redom mlatiti cijeli zapjenjeni oko usta....kako mu s užitkom vratim u gužvi
Navijači na meti policajaca FK Željezničar osudio pretjeranu upotrebu sile
Iz FK Željezničar izrazili su nezadovoljstvo zbog, kako su kazali, pretjerane upotrebe sile od strane pripadnika MUP-a KS nakon sinoćnjeg derbija na stadionu „Asim Ferhatović – Hase“.
"FK Željezničar je sinoć odigrao utakmicu četvrtfinala Kupa BiH protiv FK Sarajevo, a koja je okončana neriješenim rezultatom. Nažalost, naš tim se tako oprostio od ovog takmičenja u kojem još od 2008. godine ne zna za poraz. Međutim, povod našeg oglašavanja su događaji koji su se desili neposredno poslije utakmice.
Naime, sinoć smo svi bili svjedoci scena koje niko od nas ne želi gledati na fudbalskim stadionima. Bez obzira na to kako je do svega toga došlo, osjećamo potrebu da osudimo pretjeranu upotrebu sile predstavnika MUP-a protiv naših navijača. Sve i da je bilo osnova za “ulijetanje” policije među navijače, neselektivno udaranje svih onih koji su se tu u tom trenutku zatekli sigurno nije primjer profesionalnog obavljanja zadataka.
Ovo posebno naglašavamo ne samo da bismo zaštitili svoje navijače, nego i zbog činjenice da MUP vrlo dobro naplaćuje svoje usluge, uz to i zakonski obavezujuće, pa je najmanje što se može očekivati da taj posao obavljaju profesionalno do kraja," stoji na službenoj stranici FK Željezničar.
Brazil u strahu: Argentinski huligani dolaze na meč sa BiH
Kako izvještavaju pojedini mediji u Brazilu za prvu utakmicu reprezentacije Argentine protiv naše reprezentacije vlada velika bojazan policije jer je svoj dolazak upravo na tu utakmicu potvrdila i zloglasna navijačka skupina "Hinchas Unidos Argentinos" (Ujedinjeni navijači Argentine).
Prema istim tim navodima u medijima, oko 700 huligana je najavilo svoj dolazak na utakmicu Argentina - Bosna i Hercegovina.
Ovo udruženje navodno finansira i sama vlada Argentine, a probleme velike su pravili i na posljednjem Svjetskom prvenstvu, a tada su vlasti Južnoafričke Republike deportovalo 19 članova ove "navijačke" skupine.
Inače, pripadnici grupe "Hinchas Unidos Argentinos" uglavnom su navijači niželigaških kluba iz Argentine.
Kriminalci bave se drogom,oružjem...osim koruptivnih lokalnih vlasti, priča se da njihove veze dosežu do samih državnih vrhova....neke klubove i direkt oni vode...niželigaške...
UŽASAN POČETAK SEZONE Velika tragedija u Švedskoj: Ubijen jedan od navijača Djurgardena, derbi prekinut
Iako slove kao jedne od najkulturnijih i najciviliziranijih zemalja u svijetu, sve više ružnih vijesti u posljednje vrijeme stiže nam sa skandinavkog poluotoka, točnije iz Švedske.
Naime, uoči velikog derbija između Helsingborga i Djurgardena došlo je do velikih nereda u kojima je jedan od navijača Djurgardena zadobio smrtonosne povrede. Čim se za tragičan slučaj čulo na tribinama počeli su veliki neredi i na stadionu, a navijači su se, prema izveštajima švedskih medija, spustili na teren, ali ih je policija brzo primorala nazad na tribine.
Utakmica je potom bila prekinuta, ali ne i nastavljena. Današnji dan zasigurno će crnim slovima biti upisan u povijest švedskog nogometa.
BBB među 15 skupina "s kojima se ne želite petljati"
BBB-i su se našli na listi 15 hardcore navijačkih skupina
Uvrstio ih je Bleacherreport.com
Na sedmom su mjestu
"BAD BLUE BOYSI jedna su od 15 navijačkih skupina s kojima se ne želite petljati."
Piše to u svom tekstu američki portal Bleacherreport.com, koji je sastavio listu grupa s kojima baš i ne želite bliski susret: "BBB imaju reputaciju da ih se čovjek uplaši, njihovo navijanje predstavlja miks skandiranja i baklji, a zna im se dogoditi da izgube kontrolu nad ponašanjem", pišu Amerikanci, podsjećajući na utakmicu Tottenham - Dinamo, igranu u Londonu prije četiri godine: "Nahvalili su ih poslije toga i engleski navijači i mediji, koji su u izvještajima isticali da su čitavo vrijeme srčano bodrili svoju momčad."
Lista hardcore navijačkih skupina prema portalu Bleacherreport.com:
1. Millwall Bushwackers (Millwall F.C.)
2. Inter City Firm (West Ham United)
3. The Kop of Boulogne, Boulogne Boys (Paris Saint-Germain)
4. Boixos Nois (Barcelona)
5. Wisla Sharks (Wisla Krakov)
6. Chelsea Headhunters (Chelsea F.C.)
7. Bad Blue Boys (Dinamo Zagreb)
8. Los Borrachos Del Tablón (River Plate)
9. Sport Club Feyenoord (Feyenoord)
10. Leeds United Service Crew (Leeds United)
11. Gladiators (Spartak Moskva)
12. A.S. Roma Ultras (AS Roma)
13. UltrAslan, Galatasaray Ultras
14. Cardiff City Soul Crew (Cardiff City)
15. Firman Boys (AIK)
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
čuvajte se storma 
(znači nije dinamovac!!!)
bave se drogom,oružjem...osim koruptivnih lokalnih vlasti, priča se da njihove veze dosežu do samih državnih vrhova....neke klubove i direkt oni vode...niželigaške...
