Pa poznavajući sebe, ništa spektakularno.
U nastojanju da prikrijem zbunjenost pravio bih se da nisam nimalo impresioniran situacijom i ponašao se i govorio poput glumaca iz kung-fu filmova b produkcije. Upitao bih da li je dobro, da li se povrijedila ili nešto još besmislenije, ispratio do izlaznih vrata i uletio za taxi. Zatim bih se vratio u ktevet, nakratko pogledao u plafon, pokrio lice rukama i odmahujući glavom pomislio “jao, koji sam ja krelac“ te nastavio spavati.
Dodatak: pošto me Rum preteče, i za njega važi slično samo bez ove zadnje rečenice

Gratias ago Tibi, Domine, quia fui in hoc mundo.