Maja wrote:bubica wrote:Evo podne, sad se zemljoradnici vracaju sa njive a veci dio nas jos u pidjami sjedi i pije kafu. E imal dobrovoljaca da bi sa njima mijenjao

. bureke imal tu ljubavi.
Da si sad ovdje gdje sam ja pa da čuješ zvukove raznih freza
Nisu samo ovi odavde, nego vikendom dolaze i oni koji žive u Mostaru pa sade krompir, luk i ostalo.
A mogu misliti sad u Mostaru vrve ulice, kafići prepuni. Već su se stolice iznijele vani, pa oni muškići nađu fino mjesto, nabiju cvike

i počnu posmatrati prolaznice

Da, da, zvuk freza i drugih poljoprivrednih alatki....divota je to slusati, umjesto buku auta po gradskim kaldrmama.
Rodjen sam ti na selu ali iz bilo kojih razloga zbrisao sam sa sela, ali sa jos ljepsim razlozima se ponovo vratio u selo.
Dva mjeseca godisnje obavezno provedem na selu, tamo gdje mi je kuca, divota, mir, cistoca, prosto fenomenalno.
Jos nikada nisam na selu imao priliku udesiti dzankija, carsija ih puna, droga kriminal, nerad.
Ipak, selo/poljoprivreda nam je ostala u sjecanju od davnina, tezak i mukotrpan rad, ali ne zaboravimo, sretniji i bezbrizniju su od mnogih
nas koji zivimo takoreci u izobilju.
Bureku67 bi takodje dao za pravo, imati povoljne uslove, biti poljoprivrednik je divna stvar.
Danas zivot na selu moze biti jako lijep i interesantan, dabi u zivotu uspjeli raditi se mora.
Titin vakat hanuma je davna proslost, sa jednom platom danas se nemoze opstati, stoga, poljoprivrednik je dobra alternativa,
a garazi parkiran Mercedes ili Porsche a na pasnjaku par stotina ovaca...sta nam treba vise.
