Zasto su ljudi skrti

[Socrates]

Dakle, prije nego sto se upustimo u kritiku ljudi za koje mislimo da su skrti, moramo dobro da se zagledamo u same sebe I da priznamo da su nasi prohtjevi neograniceni.

Mozda se tako ne cini na prvi pogled, drugi pogled, treci pogled, pa kao, ja sam skromna, on je skroman, meni samo treba malo or whatever.

To marksisti, izmedju ostalog, nisu razumjeli. Ne mozes, bolan, govoriti, "svakom prema potrebama", kad su nasi prohtjevi bezgranicni. Ko si ti da limitiras covjekove potrebe? Mozda nekad u buducnosti, kad naucimo da se kontrolisemo. Sad smo jos mali, uplaseni, I za iste ogranicene resurse se borimo sa milijardama drugih ljudi.

[Socrates]

Najupecatljivija prica koju sam za dugo vremena cuo, a koja najslikovitije govori o neogranicenim prohtjevima insana, je kad Sam naisao na post od space u kojem ona kaze da je vidjela prosjakinju koja sjeda u Mercedes i ode svojim putem.

Dakle, obratite paznju,

Ta prosjakinja je morala nekad stvarno biti siromasna. I neskrti ljudi su joj nesebicno davali. Do Mercedesa. Jer I prosjakinja je samo ljudsko bice, neogranicenih prohtjeva. Naprosila je dovoljno da se ne mora zadovoljiti Wartburgom. Mora Mercedes.

E ovoga su skrti ljudi svjesni.

Koje je onda najbolje rjesenje u ovoj borbi za cistu havu ljudskih odnosa?

A ne znam, brt.

Klonite se skrtih, ako niste skrti. A ako ste skrti, klonite se svih.

Ili jos bolje, who the fuck cares

Nemojte se samo pobit' oko Argeta Pastete i kile obicnog bijelog secera. Jer to nisu zdravi proizvodi.

Zdravlje je najprece.

[Socrates]

[Hannibal]

al ga vazis brt

[Rum]

"Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju. Allah je neizmjerno dobar i zna sve."

(El Bekare, 268.)

[uvijek_kontra]

Otkud znam zasto su skrti, sama nisam nikad bila, niti mogu shvatiti takve ljude.

Ja bas volim da djelim, da poklanjam. Sebicno u jednu ruku, znam jer se zbog toga kasnije dobro osjecam ali volim i kad nekog obradujem, nekom pomognem. I svi me takvu pamte, i nekad mojima idem na zivce jer i dalje mislim da moram pomoci svima i da mogu spasiti ovaj svijet. Gest po gest.

Da sam bogdom neki bogatas, ne bi samo meni lijepo bilo. Sjecam se godinama unazad, ostala bez posla, nisam ni para nesto imala (mozda sam tek magistrirala, ne sjecam se), a skupljalo se za neku obitelj iz Ljubljane da im se kupi dve skrinje i napuni mesom i ostalim namjernicama prije zime. Nije tad jos bilo online banke pa odem tamo, da sredim novu karticu i prebacim nesto para na racun te obitelji. Ja sredjujem za karticu i djevojka na kasi kaze, morat cete platit, oko 10, 15€ za karticu jer ne znam sad tacno zasto, pukla mi valjda, a to ne ide pod njihov trosak. Rekoh, nema problema, uzmite s kartice. Zavrsimo mi to, rekoh prebacila bi pare i na ovaj racun, rekoh nemam imena, anonimno je jer se skupljaju pare za jednu obitelj. Ona u cudu, kaze pa vi ste nezaposleni, ( pritom vidi stanje na mom racunu) i opet cete nekom prebacit pare? Kazem naravno, nista meni ne fali, a njima na zalost mnogo sta. Zenska osta u cudu, kaze ovo jos nisam vidjela. Ode ona promjeni i za karticu, kaze stavicemo da se razmagnetila, nemate trosak pa cemo dodat i oni 15€ ako ste za. Jesam, kako nisam.. I tako.

[numka]

Znaju nekad siromašniji ljudi biti darežljiviji od bogatih prosto jer znaju kako je to, tj. znaju da može ustrebati. Bogatima novac jednostavno nije u glavi i ne padne im na pamet.

[Ledena]

Ne daje onaj ko ima, nego ko je naucio.
Tako je uvijek bilo i ostat ce

[Anestzijaaa]

Navika iz kuce.

[Veca]

ja, tim skrticama, ne bih nipopsto bila u kozi, neka ih sejtan nosi daleko od mene, ipak, sad u starosti razmislim kome cu pare poslati bilo je kod mene svega.