Savez za bolju budućnost

[KOMESAR]

Muftija je svoje izmuftijao.
Fino se sjećam kako je reis Cerić, bio Fahrina dika i ikona. Sad kad nije reis, praši po njemu sve u šesnes. tako će biti i sa svim ostalim koji imaju posla sa Fahrom. Trenutno su to Željko Komšić i reklo bi se Senad Hadžifejzović.

Ničija nije do zore...
Avaz se prodaje sve rjeđe i rjeđe.

[KOMESAR]

Enver Kazaz ga hvali, vidi lidera u njemu a taj je jedan od najistaknutijih intelektualaca u Sarajevu, BiH. Gostuje sinoć sat vremena na BHT. Čini mi se da se da ima nečiju, jaku podršku

Enver Kazaz je isprdak Rajka Noge,kakav crni intelektualac.

[Lebowski]

Enver Kazaz ga hvali, vidi lidera u njemu a taj je jedan od najistaknutijih intelektualaca u Sarajevu, BiH. Gostuje sinoć sat vremena na BHT. Čini mi se da se da ima nečiju, jaku podršku

Enver Kazaz je isprdak Rajka Noge,kakav crni intelektualac.

Tako ga predstavljaju a zadnjih godina često gostuje na televizijama, po novinama, pita ga se, važi za nekog analitičara, nije da nije popularan(ne sad kao Filipović nekad). Šta je to nego intelektualac?

[KOMESAR]

Enver Kazaz ga hvali, vidi lidera u njemu a taj je jedan od najistaknutijih intelektualaca u Sarajevu, BiH. Gostuje sinoć sat vremena na BHT. Čini mi se da se da ima nečiju, jaku podršku

Enver Kazaz je isprdak Rajka Noge,kakav crni intelektualac.

Tako ga predstavljaju a zadnjih godina često gostuje na televizijama, po novinama, pita ga se, važi za nekog analitičara, nije da nije popularan(ne sad kao Filipović nekad). Šta je to nego intelektualac?

I Esad Radeljaš u svakoj kombinaciji..u kliničkom,na pijaci, u parlamentu,u cestama,prugama...

[Pasaga]

Enver Kazaz ga hvali, vidi lidera u njemu a taj je jedan od najistaknutijih intelektualaca u Sarajevu, BiH. Gostuje sinoć sat vremena na BHT. Čini mi se da se da ima nečiju, jaku podršku

Enver Kazaz je isprdak Rajka Noge,kakav crni intelektualac.

Tako ga predstavljaju a zadnjih godina često gostuje na televizijama, po novinama, pita ga se, važi za nekog analitičara, nije da nije popularan(ne sad kao Filipović nekad). Šta je to nego intelektualac?

I Esad Radeljaš u svakoj kombinaciji..u kliničkom,na pijaci, u parlamentu,u cestama,prugama...

Ne diraj mi ZIROVNJAKA....

[KOMESAR]

Ne diraj mi ZIROVNJAKA....

Samo sam konstatovao:
Intelektualac!

[Krokodil Behko]

Najgore je kad intelektualci, odu na političke jasle da se nahrane.
Tad obavezno žrtvuju što nauku što umjetnost zaradi viših ciljena - ugoditi sebi i svom ćejfu.

[KOMESAR]

Najgore je kad intelektualci, odu na političke jasle da se nahrane.
Tad obavezno žrtvuju što nauku što umjetnost zaradi viših ciljena - ugoditi sebi i svom ćejfu.

Najgore je što diploma donosi titulu intelektualca.
Priča mi stranačka kolegica (studira na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu) kako je do sada bila praksa na Sarajevskom univerzitetu da se na dodatne dvije godine (3+2 ) redovno mogu upisati studenti sa najboljim ocjenama.Dođu tako oni iz Travnika,Sokoca,Busovače...sa svim desetkama,a naši studenti sa prosjekom devet moraju plaćati vanredno studiranje.

[Krokodil Behko]

Najgore je kad intelektualci, odu na političke jasle da se nahrane.
Tad obavezno žrtvuju što nauku što umjetnost zaradi viših ciljena - ugoditi sebi i svom ćejfu.

Najgore je što diploma donosi titulu intelektualca.
Priča mi stranačka kolegica (studira na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu) kako je do sada bila praksa na Sarajevskom univerzitetu da se na dodatne dvije godine (3+2 ) redovno mogu upisati studenti sa najboljim ocjenama.Dođu tako oni iz Travnika,Sokoca,Busovače...sa svim desetkama,a naši studenti sa prosjekom devet moraju plaćati vanredno studiranje.

A na kjoim univerzitetima oni dobiju desetke? Državni ili privatni?
Doduše i državni fakulteti po tim varošicama.. hm, nešto i ne vjerujem.

[KOMESAR]

Najgore je kad intelektualci, odu na političke jasle da se nahrane.
Tad obavezno žrtvuju što nauku što umjetnost zaradi viših ciljena - ugoditi sebi i svom ćejfu.

Najgore je što diploma donosi titulu intelektualca.
Priča mi stranačka kolegica (studira na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu) kako je do sada bila praksa na Sarajevskom univerzitetu da se na dodatne dvije godine (3+2 ) redovno mogu upisati studenti sa najboljim ocjenama.Dođu tako oni iz Travnika,Sokoca,Busovače...sa svim desetkama,a naši studenti sa prosjekom devet moraju plaćati vanredno studiranje.

A na kjoim univerzitetima oni dobiju desetke? Državni ili privatni?
Doduše i državni fakulteti po tim varošicama.. hm, nešto i ne vjerujem.

Evo recimo u Kiseljaku se polaže ispit na fudbalskom igralištu.Kandidat izvodi jedanaesterac,ako golman odbrani 8,ako da gol čista desetka.

[Lebowski]

Djeljene na ljevicu i desnicu je dosta široko. To je ono kao u jednoj nema ničeg pametnog, a u drugoj je pametno pomiješano sa nepametnim.

Neoliberalni kapitalizam je po mom ubjedjenju najbolja politička opcija. Ako ćemo pošteno, neoliberalni kapitalisti u politiku mogu ući samo kao ostvareni ljudi, jer je paradoks da udju drugačije, dok su ostali uglavnom hm... oportunisti ili možda čak postoji i tačniji izraz al' ja ga nemam u svom riječniku.

Recimo primjer - Fahro je zametak toga u BiH, on je u politiku ušao kao već ostvarena osoba, dok svi ostali (SDP - komunjare, SDA i ostali nacionalisti i kakvih već sve ima, Radom za boljitak mi djeluju kao neki socijalisti...) su u politiku ušli radi svojih interesa.

Eto, ja sam haman neka desnica al' kako rekoh desno je previše široko polje. Sa pola desničara ja ne bih mogao ni minute razgovarati.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/137 ... nchic.html

[Rockefeller]

Pa ja rekoh da je zametak. Ja se i sa njim ne slažem u 80% stvari, a i mislim da je jako loš u nastupima (i da mora na tome poraditi), tako da ne očekujte kako ću ga braniti ovde.

Ovo mi je jako dug tekst za čitati a i nezgrapno napisan tako da nemam volje. Ono koliko sam preletio sam vidio da se govori kako je Fahrudin Radnočić imao neke veze sa vrhom BH politike prije nego je Avaz postao Avaz, i?

[Lebowski]

Upravo to mada se u tekstu ne spominje toliko toga, pisali su i drugi o tome, ne znam koliko je sve to tačno.

Kako se talio Radončić

Presretnuti razgovori srpskih čelnika, koji su premijerno „emitovani“ u stanu Rusmira Mahmutćehajića u Sarajevu u međuvremenu su postali najvažniji dokazi na suđenjima u Haškom tribunalu

Uvriježeno, prešutno prihvaćeno mišljenje kako je povlašteno medijsko, kasnije poslovno i, na kraju, političko mjesto unutar bošnjačke političke nomenklature, Fahrudin Radončić sebi osigurao zahvaljujući familiji Izetbegović, uglavnom je netačno: prvi i najvažniji promotor današnjeg lidera Stranke za bolju budućnost bio je dr. Rusmir Mahmutćehajić.

Početkom '90-ih godina prošlog stoljeća, od početka višestranačja u BiH, pa sve do druge polovine 1993. godine, kada se povukao iz poltike, Mahmutćehajić je i formalno i nominalno bio druga najutjecajnija politička ličnost „u Bošnjaka“, odmah iza neprikosnovenog Alije Izetbegovića.

Kako je iznenada uspostavljeno prijateljstvo potpredsjednika Vlade Bosne i Hercegovine Mahmutćehajića i dopisnika zagrebačkog magazina „Danas“ Radončića, teško je odgonetnuti („prijateljstvo je uvijek nerazjašnjen slučaj“, pjeva Arsen Dedić u ratnoj pjesmi posvećenoj sarajevskim prijateljima).

Nakon prvih demokratskih izbora Rusmir Mahmutćehajić, iako formalno nije bio član Stranke demokratske akcije, biva izabran za potpredsjednika Vlade Bosne i Hercegovine (za društvene djelatnosti), mada je spektar njegovog djelovanja bio neuporedivo širi. Važio je za svojevrsnog ideologa stranke koji je, zahvaljujući harizmatičnosti, organizacijskim sposobnostima i fanatičnim radnim navikama oko sebe okupljao najšire krugove bošnjačke elite, intelektualne, duhovne, poslovne, obavještajne, novinarske...

HRVATSKA VEZA

U godinama koje su prethodile demokratskim promjenama prof. Mahmutćehajić bio je redovni profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku gdje se preselio zbog nemogućnosti da kao prokazani „muslimanski nacionalista“ dobije posao u svojoj struci u BiH. Na lični poziv Alije Izetbegovića priključio se Stranci demokratske akcije nakon njene pobjede na prvim višestranačkim izborima 1990. godine i postao jedan od dvojice potpredsjednika (uz njega je na toj dužnosti bio i Miodrag Simović) u republičkoj Vladi na čijem je čelu bio Jure Pelivan.

Negdje u isto vrijeme, ljeto-jesen 1990., kada se prof. Mahmutćehajić vraća u Sarajevo iz Hrvatske, u glavni grad Bosne i Hercegovine iz Titograda se doseljava tamošnji dopisnik zagrebačkog nedjeljnika Danas Fahrudin Radončić. Šta je Mahmutćehajić prepoznao u Radončiću, do tada tek solidnom, ne baš pretjerano afirmiranom lokalnom crnogorskom novinaru, može se samo spekulirati. Nije isključeno da je Mahmutćahajiću imponiralo da se u vodećem hrvatskom (pa i eks-jugoslovenskom) političkom magazinu kritičkim tekstovima o refleksijama Miloševićeve velikosrpske poltike u Crnoj Gori oglašava autor koji je musliman.

Uglavnom, kako god bilo, Radončić kroz nekoliko mjeseci postaje skoro svakodnevni dragi gost u Mahmutćehajićevom kabinetu u zgradi Vlade, ali i u njegovom obiteljskom stanu u naselju Alipašino polje. ( U to vrijeme Radončić je živio u susjedstvu, kao podstanar kod sestre).

Iako jedna od tri vladajuće stranke u Bosni i Hercegovini, Stranka demokratske akcije, odnosno njen najuži vrh, u mjesecima prije rata brojne značajne, strateške aktivnosti provodila je u nekoj vrsti ilegale i stranačke konspiracije. U strahu od svemoćnih beogradskih tajnih službi, Kontraobavještajne službe JNA (KOS) i savezne Službe državne bezbjednosti (SDB) koje su se, svjedočio je to nedvosmisleno primjer iz Hrvatske, stavile u službu Miloševićevog velikodržavnog projekta.
Najznačajniji sastanci vrha SDA iz tih su razloga održavani van institucija, ili prostorija stranke, najčešće u privatnim stanovima. Najfrekventnije „okupljalište“ posvećene elite SDA bio je upravo stan prof. Rusmira Mahmutćehajića u Ulici Klare Cetkin br.10 u sarajevskom naselju Alipašino polje.

„VAŽAN ČOVJEK I NOVINAR“

Krajem 1991. godine Služba državne bezbjednosti Sarajeva (uz suglasnost, kako je to zakon predviđao i nalagao, tadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića, predsjednika Vlade BiH Jure Pelivana, te ministra RMUP-a Alije Delimustafića) pokrenula je operativnu akciju prisluškivanja telefonskih razgovora čelnih ljudi Srpske demokratske stranke, privatnih i stranačkih. Tokom ove kampanje snimljeno je stotine sati razgovora čelnika SDS-a BiH, ali i njihovih pokrovitelja iz Srbije, Slobodana Miloševića, Dobrice Ćosića, Jovice Stanišića, generala JNA...

Služba državne bezbjednosti Sarajeva je sirovu verziju presretnutih razgovora iz kojih su se mogla jasno predvidjeti (ratni, agresivni) planovi srpskog političkog vodstva iz Beograda i Sarajeva, Jugoslovenske narodne armije, vojnih i civilnih tajnih službi redovno, odmah nakon snimanja, predočavala uskom krugu bošnjačkih zvaničnika. Preslušavanje presretnutih razgovora obavljalo se u stanu prof. Rusmira Mahmutćehajića na Alipašinom polju. Tim, uglavnom (kasno)noćnim „sesijama“ redovno su prisustvovali, pored domaćina Mahmutćehajića, predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, ministar RMUP-a Alija Delimustafić, visoki funkcioner SDA Hasan Čengić, te neko iz struktura Državne bezbjednosti, najčešće Munir Alibabić Munja, načelnik resora DB-a Sarajevo.

Nakon okončavanja ovog skoro redovnog obavještajno-političkog rituala najpovjerljivijih ljudi SDA i policijskih struktura (najmanje u tri navrata, prema svjedočenju jednog od sudionika) obično iza ponoći, iz jedne od soba (u kojoj je satima boravio) u stanu potpredsjednika Vlade Rusmira Mahmutćehajića izlazio bio i pridružio im se čovjek kojeg niko od prisutnih, navodno čak ni Alija Izetbegović, nije nakon prvog „ukazanja“ poznavao. „Ovo je Fahrudin Radončić, novinar, jedna vrlo značajna i za nas korisna ličnost“, predstavio je neznanog kasnog gosta Mahmutćehajić.

Šta je radio i u kojem je svojstvu dopisnik zagrebačkog „Danasa“ boravio u pažljivo i konspirativno odabranom sastajalištu vrha SDA, to vjerovatno znaju samo on i onaj koji ga je ugostio - Rusmir Mahmutćehajić. (Radončić se ovdje pojavljivao kao onaj „čovjek iza kazana“ u pripovijetki Petra Kočića.) On o što je sasvim sigurno jeste da da njegova nazočnost nije imala profesionalno-novinarski karakter: Radončić u „Danasu“, čiji je bio dopisnik iz Sarajeva, nikada nije pisao o presretnutim razgovorima čiji je bio jedan od rijetkih neposrednih svjedoka i „slušalaca uživo“.

Prvi medij koji je objavio dijelove jednog od tih razgovora, onoga između Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića, bio je beogradski nedjeljnik Vreme koji je u jesen 1991. godine objavio transkript, sada već historijskog, razgovora u kojem Milošević pita Karadžića: „Znaš li ti šta je RAM?“, našta lider SDS-a odgovara: „Znam, predsjedniče, znam...“. Presretnuti razgovori srpskih čelnika, koji su premijerno „emitovani“ u stanu Rusmira Mahmutćehajića u Sarajevu u međuvremenu su postali najvažniji dokazi na suđenjima u Haškom tribunalu brojnim srpskim, poltičkim, vojnim, obavještajnim liderima: Slobodanu Miloševiću, Momčilu Krajišniku, Radovanu Karadžiću...

[KOMESAR]

Upravo to mada se u tekstu ne spominje toliko toga, pisali su i drugi o tome, ne znam koliko je sve to tačno.

Kako se talio Radončić

Presretnuti razgovori srpskih čelnika, koji su premijerno „emitovani“ u stanu Rusmira Mahmutćehajića u Sarajevu u međuvremenu su postali najvažniji dokazi na suđenjima u Haškom tribunalu

Uvriježeno, prešutno prihvaćeno mišljenje kako je povlašteno medijsko, kasnije poslovno i, na kraju, političko mjesto unutar bošnjačke političke nomenklature, Fahrudin Radončić sebi osigurao zahvaljujući familiji Izetbegović, uglavnom je netačno: prvi i najvažniji promotor današnjeg lidera Stranke za bolju budućnost bio je dr. Rusmir Mahmutćehajić.

Početkom '90-ih godina prošlog stoljeća, od početka višestranačja u BiH, pa sve do druge polovine 1993. godine, kada se povukao iz poltike, Mahmutćehajić je i formalno i nominalno bio druga najutjecajnija politička ličnost „u Bošnjaka“, odmah iza neprikosnovenog Alije Izetbegovića.

Kako je iznenada uspostavljeno prijateljstvo potpredsjednika Vlade Bosne i Hercegovine Mahmutćehajića i dopisnika zagrebačkog magazina „Danas“ Radončića, teško je odgonetnuti („prijateljstvo je uvijek nerazjašnjen slučaj“, pjeva Arsen Dedić u ratnoj pjesmi posvećenoj sarajevskim prijateljima).

Nakon prvih demokratskih izbora Rusmir Mahmutćehajić, iako formalno nije bio član Stranke demokratske akcije, biva izabran za potpredsjednika Vlade Bosne i Hercegovine (za društvene djelatnosti), mada je spektar njegovog djelovanja bio neuporedivo širi. Važio je za svojevrsnog ideologa stranke koji je, zahvaljujući harizmatičnosti, organizacijskim sposobnostima i fanatičnim radnim navikama oko sebe okupljao najšire krugove bošnjačke elite, intelektualne, duhovne, poslovne, obavještajne, novinarske...

HRVATSKA VEZA

U godinama koje su prethodile demokratskim promjenama prof. Mahmutćehajić bio je redovni profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku gdje se preselio zbog nemogućnosti da kao prokazani „muslimanski nacionalista“ dobije posao u svojoj struci u BiH. Na lični poziv Alije Izetbegovića priključio se Stranci demokratske akcije nakon njene pobjede na prvim višestranačkim izborima 1990. godine i postao jedan od dvojice potpredsjednika (uz njega je na toj dužnosti bio i Miodrag Simović) u republičkoj Vladi na čijem je čelu bio Jure Pelivan.

Negdje u isto vrijeme, ljeto-jesen 1990., kada se prof. Mahmutćehajić vraća u Sarajevo iz Hrvatske, u glavni grad Bosne i Hercegovine iz Titograda se doseljava tamošnji dopisnik zagrebačkog nedjeljnika Danas Fahrudin Radončić. Šta je Mahmutćehajić prepoznao u Radončiću, do tada tek solidnom, ne baš pretjerano afirmiranom lokalnom crnogorskom novinaru, može se samo spekulirati. Nije isključeno da je Mahmutćahajiću imponiralo da se u vodećem hrvatskom (pa i eks-jugoslovenskom) političkom magazinu kritičkim tekstovima o refleksijama Miloševićeve velikosrpske poltike u Crnoj Gori oglašava autor koji je musliman.

Uglavnom, kako god bilo, Radončić kroz nekoliko mjeseci postaje skoro svakodnevni dragi gost u Mahmutćehajićevom kabinetu u zgradi Vlade, ali i u njegovom obiteljskom stanu u naselju Alipašino polje. ( U to vrijeme Radončić je živio u susjedstvu, kao podstanar kod sestre).

Iako jedna od tri vladajuće stranke u Bosni i Hercegovini, Stranka demokratske akcije, odnosno njen najuži vrh, u mjesecima prije rata brojne značajne, strateške aktivnosti provodila je u nekoj vrsti ilegale i stranačke konspiracije. U strahu od svemoćnih beogradskih tajnih službi, Kontraobavještajne službe JNA (KOS) i savezne Službe državne bezbjednosti (SDB) koje su se, svjedočio je to nedvosmisleno primjer iz Hrvatske, stavile u službu Miloševićevog velikodržavnog projekta.
Najznačajniji sastanci vrha SDA iz tih su razloga održavani van institucija, ili prostorija stranke, najčešće u privatnim stanovima. Najfrekventnije „okupljalište“ posvećene elite SDA bio je upravo stan prof. Rusmira Mahmutćehajića u Ulici Klare Cetkin br.10 u sarajevskom naselju Alipašino polje.

„VAŽAN ČOVJEK I NOVINAR“

Krajem 1991. godine Služba državne bezbjednosti Sarajeva (uz suglasnost, kako je to zakon predviđao i nalagao, tadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića, predsjednika Vlade BiH Jure Pelivana, te ministra RMUP-a Alije Delimustafića) pokrenula je operativnu akciju prisluškivanja telefonskih razgovora čelnih ljudi Srpske demokratske stranke, privatnih i stranačkih. Tokom ove kampanje snimljeno je stotine sati razgovora čelnika SDS-a BiH, ali i njihovih pokrovitelja iz Srbije, Slobodana Miloševića, Dobrice Ćosića, Jovice Stanišića, generala JNA...

Služba državne bezbjednosti Sarajeva je sirovu verziju presretnutih razgovora iz kojih su se mogla jasno predvidjeti (ratni, agresivni) planovi srpskog političkog vodstva iz Beograda i Sarajeva, Jugoslovenske narodne armije, vojnih i civilnih tajnih službi redovno, odmah nakon snimanja, predočavala uskom krugu bošnjačkih zvaničnika. Preslušavanje presretnutih razgovora obavljalo se u stanu prof. Rusmira Mahmutćehajića na Alipašinom polju. Tim, uglavnom (kasno)noćnim „sesijama“ redovno su prisustvovali, pored domaćina Mahmutćehajića, predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, ministar RMUP-a Alija Delimustafić, visoki funkcioner SDA Hasan Čengić, te neko iz struktura Državne bezbjednosti, najčešće Munir Alibabić Munja, načelnik resora DB-a Sarajevo.

Nakon okončavanja ovog skoro redovnog obavještajno-političkog rituala najpovjerljivijih ljudi SDA i policijskih struktura (najmanje u tri navrata, prema svjedočenju jednog od sudionika) obično iza ponoći, iz jedne od soba (u kojoj je satima boravio) u stanu potpredsjednika Vlade Rusmira Mahmutćehajića izlazio bio i pridružio im se čovjek kojeg niko od prisutnih, navodno čak ni Alija Izetbegović, nije nakon prvog „ukazanja“ poznavao. „Ovo je Fahrudin Radončić, novinar, jedna vrlo značajna i za nas korisna ličnost“, predstavio je neznanog kasnog gosta Mahmutćehajić.

Šta je radio i u kojem je svojstvu dopisnik zagrebačkog „Danasa“ boravio u pažljivo i konspirativno odabranom sastajalištu vrha SDA, to vjerovatno znaju samo on i onaj koji ga je ugostio - Rusmir Mahmutćehajić. (Radončić se ovdje pojavljivao kao onaj „čovjek iza kazana“ u pripovijetki Petra Kočića.) On o što je sasvim sigurno jeste da da njegova nazočnost nije imala profesionalno-novinarski karakter: Radončić u „Danasu“, čiji je bio dopisnik iz Sarajeva, nikada nije pisao o presretnutim razgovorima čiji je bio jedan od rijetkih neposrednih svjedoka i „slušalaca uživo“.

Prvi medij koji je objavio dijelove jednog od tih razgovora, onoga između Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića, bio je beogradski nedjeljnik Vreme koji je u jesen 1991. godine objavio transkript, sada već historijskog, razgovora u kojem Milošević pita Karadžića: „Znaš li ti šta je RAM?“, našta lider SDS-a odgovara: „Znam, predsjedniče, znam...“. Presretnuti razgovori srpskih čelnika, koji su premijerno „emitovani“ u stanu Rusmira Mahmutćehajića u Sarajevu u međuvremenu su postali najvažniji dokazi na suđenjima u Haškom tribunalu brojnim srpskim, poltičkim, vojnim, obavještajnim liderima: Slobodanu Miloševiću, Momčilu Krajišniku, Radovanu Karadžiću...

Veliš,podstanar kod sestre?
A danas vlasnik nekoliko tornjeva i Miškovićev jaran.

[KOMESAR]

Ako je iskren (Fahrudin Radončić) kad kaže da se bori protiv kriminala i korupcije evo mu prvog zadatka:
U Avazovom hotelu Radon Plaza radi 16 spremačica.Ni jedna od njih nije prijavljena.Nemaju socialno osiguranje,nemaju penziono,nemaju zdravstveno.Plata im je sramotna.Radno vrijeme od jutra do sutra.
Ako je voljan pomoći tom roblju nek mi se javi na pp,da mu dam imena.

[Krokodil Behko]

Ako je iskren (Fahrudin Radončić) kad kaže da se bori protiv kriminala i korupcije evo mu prvog zadatka:
U Avazovom hotelu Radon Plaza radi 16 spremačica.Ni jedna od njih nije prijavljena.Nemaju socialno osiguranje,nemaju penziono,nemaju zdravstveno.Plata im je sramotna.Radno vrijeme od jutra do sutra.
Ako je voljan pomoći tom roblju nek mi se javi na pp,da mu dam imena.

Ne vjerujem da će pročitati.
Pokušaj na Avazovom portalu i za svaki slučaj - preko proxija

[KOMESAR]

Ako je iskren (Fahrudin Radončić) kad kaže da se bori protiv kriminala i korupcije evo mu prvog zadatka:
U Avazovom hotelu Radon Plaza radi 16 spremačica.Ni jedna od njih nije prijavljena.Nemaju socialno osiguranje,nemaju penziono,nemaju zdravstveno.Plata im je sramotna.Radno vrijeme od jutra do sutra.
Ako je voljan pomoći tom roblju nek mi se javi na pp,da mu dam imena.

Ne vjerujem da će pročitati.
Pokušaj na Avazovom portalu i za svaki slučaj - preko proxija

Pročitaće ulizice,nek mu prenesu.

[Lebowski]

Komesar, nabavi njegov broj pa ću ga ja nazvati i pitati u vezi toga, možda da izjavu ekskluzivno za bosanski forum. Možda ima negdje na netu broj njegovog kabineta ili šta. Pogledaj.

[KOMESAR]

Komesar, nabavi njegov broj pa ću ga ja nazvati i pitati u vezi toga, možda da izjavu ekskluzivno za bosanski forum. Možda ima negdje na netu broj njegovog kabineta ili šta. Pogledaj.

Nema potrebe!Zna on za ovo od ranije,a bezbeli su mu već dohaberili za ovo ovdje.
Doduše nije on više gazda nego žena u njega.

[Ruana]

Tuži mene, Fahrudine Radončiću
Da si ti, gospodine Fahrudine Radončiću, pravi Ministar za sigurnost Bosne i Hercegovine, ti ne bi tužio umove koji su odani državi i naciji, patriote koji misle svojom glavom i vide što se događa, i sprema, u Bosni i Hercegovini i u širem okruženju.

Da si ti pravi Ministar za sigurnost Bosne i Hercegovine ti ne bi tužio Bošnjake muslimanske vjere i time nastojao i dalje održati mitologiju islamističke nasilnosti, nego bi ti tužio prave nasilnike, kršćane i hrišćane koji Bosni i Hercegovini, kako sam dobro znaš, danas opet rade o glavi. Oni danas opet rade o glavi bošnjačkoj naciji, i tebi je to dobro znano. Ali, mnogo je jednostavnije tužiti muslimane nego kršćane i hrišćane u današnjoj Europi koja ne želi imati muslimane u svojim kolektivnim granicama. O ovome sam govorio na međunarodnoj konferenciji za tisak, održanoj u aprilu 1993. godine u The National Press Club u Washingtonu, nakon koje je CNN prenio po svijetu moju izjavu da „Europa ne želi imati muslimane u svojim kolektivnim granicama“.

To je tako bilo onda i to je tako i danas.

Da si ti, gospodine Fahrudine Radončiću, pravi Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine, ti bi već odavno imao izrađene planove obrane Bosne i Hercegovine i Bošnjaka od nadolazećeg genocida.

Da si ti, gospodine Fahrudine Radončiću, pravi Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine, ti planovi obrane bi uključivali sve elemente geografije, tehnike, logistike i strategije, do najmanjih detalja. Ti planovi bi uključivali ustrojstvo, pozicioniranje i snabdijevanje redovnih vojnih jedinica, kao i specijalnih jedinica obučenih u taktičkom djelovanju na ograničenim i teško dosežnim prostorima. Ti planovi bi uključivali elektronsko nadgledanje i analizu svih komunikacija u Bosni i Hercegovini i u širem okruženju. Ti planovi bi uključivali planove suradnje i djelovanja s jedinicama drugih članica u okruženju, jer to će biti potrebno, kao što je i tebi to znano i jasno.

Ako gledamo šire, dodatna prijetnja sigurnosti Bosne i Hercegovine dolazi od vladajućih sfera u kršćanskim i hrišćanskim zemljama Europe, gdje su se te vladajuće sfere, kako je i tebi poznato, dobro pomogle patnjama svojih naroda i popljačkale prvo nacionalne riznice, a po tom i svoj narod, i sad su se okrenule popljačkati riznicu Europske unije da spase svoje fizičke živote od sudbine koja je, samo za primjer, zadesila Muamara Gadafija.

Traženje problema Europe u Islamu je danas passe, tome je prošlo vrijeme odavno. Danas su problemi Europe, i Bosne i Hercegovine, u ekstremnim kršćanima i hrišćanima koji su se odrekli vjere i ljudskih uzanci, a koji su se dočepali skupih fotelja. Tebe, gospodine Fahrudine Radončiću, ta i takva Europa izgleda jako privlači, inače ti ne bi svojega žrtvovao za prilaz Europi.

Tuži mene, Fahrudine, jer sam ja kršćanistički ekstremist koji vidi što se Bosni i Hercegovini sprema.

Ali, ako tužiš mene, Europa te neće tapšati po glavi, nego će te tapšati po glavi samo ako tužiš muslimane, pa makar i ne bili ekstremisti.

Radi se o opstanku i države i nacije, Ministre Fahrudine Radončiću! Počni se ponašati kao Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine.

Željko Milićević