
mada znam da ne čita jer ne podnosi internet, što mi se opet kod nje jako sviđalo uz mnoštvo drugih osobina kao što su toplina.....ono...kad se sretnemo, pa kad vidim one njene svijetle oči pune topline i dobronamjernosti, pa onda onaj njen tanki ali ipak odlučni alt kojim bi me pozdravila i uvijek pitala nešto jednostavno, neko bezvezno pitanje koje bi me opustilo kao sredstvo za umirenje...
pa mi se sviđala njena sklonost da puno šeta i to što bi se ,kad sam sa njom bio potpuno posvetila samo meni, bez da zvjera i uzdiše za drugim frajerima subotom uveče.
i onaj osjećaj da kada sam s njom jedan poseban kutak svijeta bi bio odvojen samo za nas dvoje.
bila je plavuša, dovoljno lijepa, imala je fenomenalne sise, nježne i mekane ruke čudotvornog djelovanja, nije bila grebatorka, niti neka slinjava pekmezava papanka koja poklekne i paniči pred najmanjom životnom kušnjom.
da, da.....
uvijek kada razmišljam o idealnoj ženi za mene sjetim se nje Elze iz Kaknja, rudareve kćeri, i ako ovo čita šaljem joj

i nadam se da one ruže što ih je posadila za nas dvoje ispred svoje kuće još rastu i mirišu i da nisu divlje i bodljikave kao ja nego da su pitome i elegantne kao ona.