storm wrote:Lebowski wrote:Ne, samo je ne možeš baš porediti sa Korejom.. ali razumijem ja da se taj period mora zaboraviti, ocrniti maksimalno, mora se nečim opravdati ono što je došlo poslije, ekstremni nacionalizam, ratovi...
Čime bi ti amnestirao 20 zadnjih godina u BiH, ili ako hoćeš..na Balkanu?
Posljednjih 20 godina u BIH je posljedica posljednjih 70 godina, u BIH i na balkanu naravno...meni je puno draži dobar susjed, nego loš sustanar
gušeni su svi vjerski i nacionalni osjećaji, da bi pred kraj države poprimili mnogo veče značenje, nego realno trebaju imati...a u ratu eksplodirali...zato ne volim jugu ni komunizam, a trudim se zapamtiti mnoge lijepe stvari...ali to je bilo do ljudi ne do države...sad nam treba opet 50 godina da postanemo normalni...i gdje sam ja tu

Neću ulaziti u ove cifre, ali je li ovih 70 samo zbog socijalizma/komunizma?(retoričko pitanje)
Nisam sad neki ekspert, možda griješim, možda sam subjektivan jer nisam neki vjernik. Ne žalim nešto pretjerano ni za Jugoslavijom nakon svega, niti se radujem kako je ispalo a nije ispalo najbolje kada vidim šta smo dobili i koliko žrtava je bilo i koliko smo nazadovali. Moraš se zapitati je li bilo vrijedno svega, ko god da je kriv za početak rata, da li se moglo spriječiti ili ne.(barem mi u BiH)
Trudim se da ne gledam na stvari crno ili bijelo.
Vjernika je bilo kao i danas, mnogi su bili i pošteniji, bogomolje su bile tu, nije bilo zabranjeno vjerovati, ići u crkve, džamije.
Izvršena je sekularizacija države, religija odvojena od države, istina, ali to je urađeno i u većini zemalja EU.
Je li bilo proslava Bajrama, je li se išlo komšijama na vjerske praznike, čestitalo.
Ja se sjećam malo ali eto neka stariji kažu.
Bilo je i nekih represija ali eto snalazili se ljudi, pri zapošljavanju jel. To sam čitao, ne znam sigurno kako je u praksi bilo na cijelom prostoru SFRJ.
Bilo je oduzimanja imovine od vjerskih institucija, bilo je i od pojedinaca. Nije to ni crkva npr. stekla na baš pošten način pa mi ne može biti ni žao toliko.
Proganjana su i neka vjerska lica, ali su neka vjerska lica činila i mnogo zla tokom ratova, kako svjetskih ratova tako i ovog posljednjeg. Rat je bio, zaraćene strane, neko pobjedi neko izgubi. Pa možda je bilo i osvete malo.
Šta se desilo kada su pušteni sa lanca u devedesetim ili ranije, početkom osamdesetih. Blagoslovili su puške. SPC npr. je imala značajan uticaj na razvoj događaja.
Najviše zla religijama su nanijele upravo same sebi, pri sukobljavanju, ko što i biva obično.
Što se tiče nacionalnih osjećaja evo i podaci iz 1971., ljudi su bili svjesni šta su.
Muslimani/Bošnjaci su bili u najgoroj poziciji pa opet su imali te osjećaje.
Hrvati i Srbi, ostali su imali svoje institucije, svoje "države", kulturne institucije.
Ne znam šta više treba, kako se trebaju izražavati ti nacionalni osjećaji?
Opet, ne znam 100% kako je bilo ali ono što znam da se i prije znalo ko je ko, šta.
Muslimani 1.482.430 39.57 %
Srbi 1.393.148 37.19 %
Hrvati 772.491 20.62 %
Jugoslaveni 43.796 1.17 %
A nije bio bajan život ni tada. Djedu je oduzeta imovina, bio je na strani Nijemaca, ne znam tačno gdje i šta.
Imali su jednu kozu na betonu u 60-im, mršava bila i na slikama ko da je prošla kroz konc. logor, on bio stolar, nena domaćica, 4 djece.
Pa eto, malo-pomalo guralo se, svakim danom bilo bolje. Bilo nekog optimizma u zraku. Sada toga nema toliko a fali nam više nego ikad, pa makar bio na baterije, lažni. To ljudima možda i najviše nedostaje iz one države.