Vladimir RUS wrote:izrada tj sklapanje namještaja (gdje dijelovi dolaze iz lokalne pilane, boje od proizvođača ili dobavljača boja i lakova i industrijsko ijepilo od proizvođača ili dobavljača industrijskog lijepila) i samo ofarbaš daske i sklopiš npr. kompjuterski sto, zvučničku kutiju, drvenu policu, TV komodu, drveni okvir za prozore ili jednostavno drveni čekić za lupanje mljevenog mesa),
Jel ti ovo neki prikriveni humor (glumiš Lebowskog), ili stvarno misliš da je to tako lako, da svi mogu to da rade?
Evo, ja se ne bih usudio. Ja koji sam stekao zvanje drvnog tehničara (mada mi to nije izvorna struka), u jednoj potpuno modernoj i izvozno orjentiranoj firmi.
Koja će pilana nekom Vladi i nekoj Ledenoj, slati gotov materijal na sklapanje?
Koja je to velika firma sa sigurnim tržištem, a koja će okosnicu poslovanja staviti na deset dasaka koje će dnevno slati tebi?
Kad smo već kod dasaka, znaš li slučajno, pošto je puno drvo bolje klase, po kubiku?
Kad si zadnji put vidio namještaj od punog drveta u trgovini?
A ako si i vidio, pošto je?
De mi "približi" postupak lijepljenja dva drveta?
Vladimir RUS wrote:zatim proizvodnja čokolade - čokolaterija (izrada belgijske čokolade, trufli i drugih slatkiša kojih nema na ovim prostorima, a koji imaju svoju užu publiku koja je spremna da plati više)
......
Vladimir RUS wrote:, zatim prerada kafe i sličnih proizvoda (minas, instant, kapućino, 3u1, 2u1, mlijeko u prahu, čaj, kakao u prahu, mljevena crvena paprika u prahu, šlag u prahu, kokos u prahu, šećer u prahu, vanilin šećer, smeđi šećer, šećer u kockama, šećer u vrećicama od 5 grama za ugostiteljske objekte itd)
Ovo je bilo aktuelno davno, odmah iza rata, kad su uvodili te takozvane prelevmane, da bi se potakla kakva-takva proizvodnja. Ne znam, čini mi se da svega od pobrojanog ima dovoljno na tržištu.
Vladimir RUS wrote:zatim izrada sapuna, svijeća, izrada flipsa (recimo 90 posto je kukuruz, a samo 10 odsto je kikiriki kod flipsa), prerada krompira (gotov pire krompir u prahu, čips), proizvodnja majoneza (jaja, ulje i šta sve već ide), proizvodnja kečapa (paradajz, ulje itd.).
Sad već izlazimo iz okvira zanatstva, jer ovo su sve poveći biznisi.
Ne nudiš odgovor na najbitnije pitanje: Kome sve to prodati?
proizvodnja sokova (90 odsto ti je voda, a soda, šećer karamela, voćni koncentrat i drugi dodaci ti dolaze od proizvođača),
Ništa, i to je prošlo. Eldorado divljih sokova je iza nas. Ostali su samo oni koji su taj posao digli na nivo industrije, pa od tog svog smeća, napravili kakav-takav brend.
mini mljekara (najbolji biznis, potrebno ti je 10000 KM za kapacitet od 1000 litara mlijeka dnevno x 365 dana, računica je i više nego jasna).
Isto sve. Koji kvalitet, koji certifikat se može dobiti za tih 10.000 maraka?
Hoće li kooperanti pasti s neba ili ih valja pronaći? Transport mlijeka, skladištenje, krajnji kupci?