Paganizam

[Biba]

Julija, na prvom forumu sam dosta pisala o indijancima, negdje na internetu sam našla...postoji i naselje u kojem ima porijeklom Hrvata...a ono za kosu je znanstveno dokazano..ljudi kojima ošišaju kosu - ne osjete opasnost....

[REMB]

Biba, znas li sta o ponasanju opsihrenih osoba...cini mi se da puno toga pozajes. Bilo bi mi zanimljivo da nam to malo priblizis.

[Julia-Klara]

al de nemoj na ovoj temi, ima tema za sihire

[Krokodil Behko]

Da li vam je poznata odnekud, prva rečenica u ovom tekstu ispod?

Nakon Ozirisovog uskrsnuća, Izida je otišla svom mužu. Začela je Horusa, ali ga je rodila u tajnosti. Naime, Ozirisov i Izidin brat Set, koji je ubio Ozirisa, vladao je okrutno nad Egiptom, iako je pravi prijestolonasljednik bio Horus. Izida je skrivala Horusa u delti Nila, a pomagao joj je Thoth. Jednog dana je Horusa ugrizao škorpion. Thoth je, na sreću, izvukao sav otrov, a Ra je dotle zaustavio put po nebeskom svodu. Horus je zato u liku djeteta bio zaštitnik djece. Kad je odrastao, zauzeo se za svoje prijestolje na Sudu bogova. Sudom je predsjedavao Ra, vladar bogova, a kraj njega je još bila Hathor. Ra je zastupao Seta, tvrdeći kako je Set strašniji i moćniji. Izida i Thoth su pak došli braniti Horusa. Suđenje se zahuktavalo, i bogovi su se obratili Majci Bogova, božici Neit, koja je razmislila i odabrala Horusa. Set se nije složio pa je pokušao silom prevariti Izidu i oteti prijestolje. To je učinio tako što je Horusu izbio lijevo oko, Mjesec, ili tako što se s njim natjecao u smjenjivanju lika. Naime, oboje su se pretvorili u vodenkonje i zaronili u Nil. Horus je u obje priče pobijedio. Prijestolje mu je vraćeno, a Set je bio prisiljen povući se. Horus se oženio Hathor, i imao 4 sina.

[Julia-Klara]

o tome ja pricam sve vrijeme, ali ti to nekako ljepse preneses
dobrodosao

[Krokodil Behko]

o tome ja pricam sve vrijeme, ali ti to nekako ljepse preneses
dobrodosao

Sve su to samo nizovi. Prvi post sam svojim riječima, sljedeći je bio citat, ali ga mogu obrazložiti. Baš kao što je za Grčku mitologiju utvrđeno da je jednim dijelom tačna, jer ipak su pronađeni i Troja i Minojski labirint npr, tako i za egipatsku. Ako taj tekst pažljivije iščitavamo, dolazimo do zaključka, da je Oziris (jedan od najvažnijih bogova cjelokupne historije starog Egipta) Bio smrtni čovjek. Čim je mogao biti ubijen, znači bio je smrtan. navodno je uskrsnuo i imao dijete sa svojom ženom u tajnosti.
Tvrdim da je njegova žena rodila to dijete s nekim drugim ali pošto je Oziris vjerovatno bio jako poštovan od naroda, dok je bio živ, lako je podmetnuta priča o njegovom uskrsnuću i eto mita. Religija je nastala.

Nije nemoguće. Egipat je vjerovatno, znatno stariji nego što to egiptolozi do sada znaju/otkrivaju. Oni još uvijek ne znaju kad je Sfinga napravljena
Nije mali broj onih koji tvrde da je sfinga, poprilično starija od piramida jer je samo glava rađena od tvrđeg materijala i nije srazmjerna s veličinom tijela.


Odatle se religija seli u Grčku, a iz nje u Rim. Svaka od monoteističkih religja, birala je među svim tim mitovima ono što joj se najviše sviđa. Židovi su svakako robovali u Egiptu, pa im ovaj mit o uskrsnuću nije bio stran.

[Biba]

Ne znam sta su sihre, samo nagadzam...ak je to opsjednuce i ono kad se nekome baci urok..ponesto znam, ali nije tema....a i ne bi bas da mi se netko smije....visebostvo meni logicno nema smisla...polubog....il jje bog il je covjek il je ...mraka..svatko ima pravo vjerovati u sta hoce ali, ponavljam....monoteizam jedini ima logicna objasnjenja...pokraj ponekad hebene sudbine covjeka inace...je pa je li bio kod Inka ili Maja ritual da prinose bogovima ljudske zrtve, pa silom su ih vatali i srce zivim cupali..sve se bojim da je net,o bio dobrovoljac....a poznato je da su ipak i neke cuvene obiteji davale za zrtve rodzenu djecu into je bilaa velika cast...da ne pricam kak su ih ubijali...a ono sto pisu da su Trojanci slabu i bolesljivu djecu bacali niz planinu, nije dokazano, nadzeni su kosturi samo odraslih ljudi mozda lopova...je pa oni su skolovali djevojcice..eto i onda je netko bio pametan a netko bedast..pa ko i danas....

[Julia-Klara]

Paganski moral

Razlika između morala i etike

Moral i etika su izuzetno bliski pojmovi, do te mjere da je moral zapravo sadržan u etici. Da pojasnim, moral je stav kojeg pojedinac, ili neka skupina, zauzima prema načelima dobra i zla; on govori o običajima ponašanja i idealima koji su usko povezani sa savješću. Često za neku osobu kažemo da je moralna, a pod time uglavnom mislimo da se ponaša u skladu s vlastitim (ili pak društveno određenim) kodeksom dobrog ponašanja, da je poštena i da ima jako razvijenu svijest o svojoj ulozi u društvu. Etika, uz to što je zasebna filozofska disciplina, se odnosi na ponašanje koje je u skladu s pravilima morala. Kao što smo ustanovili, moral ne mora samo biti pojedinačan, već i grupni. Različiti povijesni periodi su imali svoj moral (npr. srednjovjekovni moral), kao što imaju i različite kulture, ili profesije (pa tako možemo govoriti o plemenskom moralu, ili liječničkom moralu). Uz to postoji i vjerski moral koji je specifičan za svaku vjeru. Stoga će se, na primjer, kršćanski, islamski i paganski moral razlikovati. No, postoji jedna bitna razlika između etike i morala, a to je da je etika globalna i svevremenska; ona ne pozna vremenske, kulturne i geografske barijere. Etika je naprosto ponašanje u skladu s moralom, kojoj god on skupini ili vremenu pripadao. Moral je, s druge strane, uvjetovan navedenim čimbenicima. Zbog toga naziv ovog članka glasi „paganski moral“, a ne „paganska etika“.

Osnove paganskog morala

Paganska etika proizlazi iz estetike. Vrijedi istaknuti da se u ovom kontekstu pod „estetika“ ne misli na ljepotu koja je određena društvenim konvencijama. Ona čak ne mora označavati svjetovnu ljepotu! Ovdje se misli na ljepotu u bilo kojem obliku i u najširem smislu riječi. Estetika ujedno pokriva i bilo koji oblik sklada (ono što bi antički Grci nazvali kozmos). Ljudski je težiti ka kozmosu, odnosno redu u bilo kojem obliku i u bilo kojem aspektu naših života. Kada bi sve u našim životima bilo kaotično, onda bismo bili nezadovoljni jer kaos po samom značenju riječi označava nekakav ponor ili bezdan iz kojeg treba i hoće proizaći kozmos (red). Stoga, kaos označava ružnoću i nesklad. Pagani vjeruju da se etičkim ponašanjem pridonosi stvaranju reda, ljepote i harmonije uopće. Pošto je estetski sve ono što je lijepo i skladno, etičkim ponašanjem se u konačnici proizvodi estetika. Upravo zbog toga paganska etika proizlazi iz estetike.

Nadalje, paganski moral se temelji na ljubavi. U paganizmu, ali i skoro svim svjetskim vjerama/religijama/duhovnim pravcima, postoji nešto što je poznato kao „zlatno pravilo“. Ono glasi: „Postupajte prema drugome onako kako biste htjeli da drugi postupaju prema vama“. Ovo pravilo je prisutno u kršćanstvu, judaizmu, islamu, a bilo je poznato još i drevnim Egipćanima, Grcima, Kinezima i brojnim drugim kulturama. Ono je samo mijenjalo formu u skladu s kulturom i vremenom, ali se u srži radi o istoj stvari – ljubavi. Od čovjeka se, kao od društvenog bića, očekuje da se ponaša lijepo prema društvu u kojemu živi, ali i prema sebi. Zasigurno vam je poznata ona „Čovjek mora prvo voljeti sebe da bi volio druge“. Ima u tome nešto istine. Svakako, ljubav, ili u najmanju ruku poštivanje prema drugima (i nama samima), je ključna za individualni i grupni razvoj. Zlatno pravilo govori upravo o tome. Kada bi cijeli svijet funkcionirao tako da se svi međusobno barem poštuju (ako se već ne mogu voljeti), ne bi bilo toliko problema.
Pagansko „zlatno pravilo“

Pagani imaju vlastitu inačicu zlatnog pravila koje u punoj verziji glasi: „Ako ne naudite nikome, činite vama po volji“. Skraćeni oblik, ujedno onaj koji se najviše koristi jest „Ne naudi nikome“. Iako ovo „pravilo“ u početku nije bilo općepagansko, ono je s vremenom zauzelo svoje počasno mjesto u paganskom moralnom sistemu (više informacija u postu “Vještičja pouka”). Izvorno dolazi iz wicce – neopaganskog pravca koji je ustanovljen 50ih godina u Engleskoj. Gerald Gardner, kojeg se smatra ocem wicce, prvi ga put spominje u svojoj knjizi Witchcraft Today:
One [vještice, wiccani] su sklone moralu legendarnog dobrog kralja Pausola [izmišljenog lika iz jednog romana francuskog spisatelja Pierrea Louÿsa], „Čini što želiš dok god to nikome ne šteti“. Ali one vjeruju da je određeni zakon važan: „Ne smijete koristiti magiju za išta što će povrijediti ikoga i, ako morate uzrokovati nekome nepriliku kako biste spriječili da se neko veće zlo dogodi, to možete napraviti samo na način koji će umanjiti štetu“. To znači da se o svakom magijskom činu mora prvo raspraviti kako bi se ustanovilo da ne može uzrokovati štetu. To potiče mentalnu naviku razmatranja posljedica nečijih djela, pogotovo onih koji utječu na druge. Možda ćete reći da je to elementarno kršćanstvo. Naravno da jest; ono je ujedno i elementarni budizam, hinduizam, konfucijanizam i judaizam, da navedemo samo neke pravce.

Svakako, Gardner je bio inspiriran Aleisterom Crowleyem čije je tekstove duboko proučavao, koga je privatno znao, ali s kim je ujedno i surađivao unutar Reda Istočnog Hrama (Ordo Templi Orientis, O.T.O.) u kojeg je i sam bio iniciran. Crowley je u svojoj Knjizi zakona, koja je jedno od temeljnih djela ovoga pravca, rekao sljedeće: „Čini što ti je Volja i to neka ti bude sav Zakon. Ljubav je zakon, ljubav pod voljom. Nema zakona nad ‘čini što te volja’ (…) Ali u praksi, samo je jedno djelovanje zakonito za svakog od nas u bilo kojem trenutku. Uslijed toga, Dužnost se sastoji u odlučivanju da se iskusi pravi događaj od jednog do drugog trenutka“. Crowley piše riječi „volja“, „zakon“ i „dužnost“ velikim početnim slovom. Time ističe da ne misli na bilo kakvu dužnost, volju, ili zakonitost već na nešto osobno i transcendentalno. Volja je transcendentalna jer je ispravna (naravno, za svakoga pojedinačno). Zakon je također istinit jer je za svakog pojedinca istinit (svaki pojedinac poznaje vlastiti zakon koji je iz njegove perspektive istinit). Dužnost je također individualna i uvjetovana Voljom i Zakonom. Dakle čovjekova osobna i istinska volja je ono što je urođeno u njemu, što je za njega istinito i čemu on treba stremiti. Prema Crowleyu, kada bi svatko slijedio svoju istinsku Volju, onda ne bi bilo problema u svijetu jer je univerzum kozmos u pravom smislu riječi (sve ima svoj red, pa tako i svačija Volja ima svoju putanju i ničije Volje se međusobno ne sudaraju). Ipak, postoji jedan uvjet za ostvarivanje pojedinačne Volje – „ljubav je zakon, ljubav pod voljom“. Gardner je preoblikovao ovaj uvjet u „ako/dok ne naudite nikome“. U osnovi, paganski moral kaže da čovjek može raditi što ga je volja, dok je god ljubav i/ili poštivanje prisutno jer samo kada ona/ono postoji nikome se neće nauditi. Potrebno je istaknuti da se „čini što te volja“ ne odnosi samo na aktivne radnje, već i na pasivne radnje. Također, riječ „nikome“ obuhvaća i samog činitelja, a ne samo bića oko njega. Dakle, oba načela pružaju potpunu slobodu („čini što te volja“), ali je ujedno i uvjetuju. Time se potpuna sloboda pretvara u relativnu slobodu.
Relativna sloboda – što to podrazumijeva?

Kada se govori o relativnoj slobodi u sklopu morala, pritom se misli na slobodnu volju. Slobodna volja je ono što omogućuje svakom čovjeku da odlučuje što će raditi, a što neće. Time čovjek preuzima na sebe i određenu moralnu odgovornost prema sebi i okolini jer svako njegovo djelo može i hoće imati posljedice.

Unutar filozofije postoje dva istaknuta oprečna pravca koji govore o slobodnoj volji. Jedan pravac je determinizam, prema kojemu je sve predodređeno, pa time čovjekova slobodna volja i ljudsko djelovanje uopće nemaju nikakvog utjecaja. Stoga slobodna volja zapravo ni ne postoji. Njemu kontrastni pravac, indeterminizam, govori o postojanju apsolutne slobodne volje. Odnosno, čovjek može raditi bilo što jer uzročno-posljedične reakcije ne postoje. Također vrijedi spomenuti i predestinaciju koja je jako bliska determinizmu, no prema njoj je Bog taj koji odlučuje o sudbini svega.

Pagani se nalaze negdje na pola puta između ovih krajnosti jer uglavnom vjeruju da slobodna volja postoji, ali unutar determiniranog svijeta. To bi se moglo nazvati filozofijom kompatibilizma. Pošto paganizam nema strogo propisan moralni kodeks, mišljenja se mogu razlikovati, ali nijedno neće ići u krajnosti. No, čak i pagani vjeruju u neku uvjetovanost. To je bilo vidljivo iz paganske verzije zlatnog pravila koje, iako potvrđuje postojanje slobodne volje, također postavlja uvjet za njezino postojanje („dok ne naudiš nikome“). Naša djela, životi i sudbina općenito mogu biti uvjetovani raznim čimbenicima; neki od njih će biti eksterni (svijet oko nas, opći životni uvjeti u kojima se trenutno nalazimo ili okruženje u kojemu smo rođeni), a drugi će biti interni (možemo sami sebe uvjetovati). U tom smislu uvjet je nešto na što ne možemo utjecati. No, zato sve ono na što možemo utjecati podliježe našoj slobodnoj volji. Ipak ne smijemo sebi dopustiti da postanemo opijeni slobodnom voljom i da pritom prestanemo razmišljati o posljedicama svojih djela. Sjetite se da su slobodna volja i moralna odgovornost neminovno povezani.

Karman – kako siješ, tako ćeš žnjeti

Načelo karmana proizlazi iz indijske filozofije i primarno govori o moralnoj retribuciji. Jednostavno rečeno, svako djelo ima posljedicu (uzročno-posljedične veze), odnosno svaka akcija ima reakciju. U narodu bi se reklo „Kako siješ, tako ćeš žnjeti“. Ako se ova izreka gleda doslovno, lako je zaključiti da čovjeku neće uroditi rajčice ako ih ne posadi te godine.

Slobodna volja pojedinca, a time i namjera, igraju ključne uloge u karmanu. Naime, čovjek ima više izbora u svakom trenutku u životu – napraviti nešto ili ne napraviti nešto. Namjera (konačni cilj, razmišljanje o pravcu kojim se treba ići) i slobodna volja (sami čin odabira pravca) odlučuju o daljnjem razvoju situacije/života. Primjerice, osoba x ima namjeru otići na posao taj dan i svojom slobodnom voljom odluči otići na posao. Ta osoba je odabrala jedan put (skrenula bi drugim putem kada bi, na primjer, odlučila ne otići na posao). Time što je odlučila otići na posao, otvorila su se brojna vrata i bezbroj posljedica odluke. Možda osoba x taj dan na poslu dobije povišicu, ali da nije otišla na posao, to se možda ne bi dogodilo.

Može se reći da se karmanske posljedice očituju u budućnosti (bila ona bliska ili daleka). Prema indijskoj filozofiji, one se mogu pojaviti i u nekom drugom životu jer koncept karmana izvorno uključuje i vjerovanje u reinkarnaciju (ponovno rađanje). Pagani su podvojeni po pitanju toga jer neki vjeruju da se posljedice djela moraju očitovati u životu u kojemu se uzrok dogodio, dok drugi smatraju da se one mogu prenositi iz života u život (što je u skladu s indijskom filozofijom).

Ipak, pagani se u jednom pogledu gotovo uvijek slažu s indijskom filozofijom – da svaki uzrok (radnja) mora imati proporcionalnu posljedicu (reakciju). Ta posljedica ne mora biti iste naravi, ali proporcionalno mora odgovarati uzroku. Na taj način se održava ravnoteža u univerzumu te se održava stanje kozmosa (reda).

Prije nego se to počelo osvještavati, velik broj pagana je vjerovao u Trostruko pravilo (eng. Threefold Law) koje izvorno potječe iz wicce. Po njemu su posljedice trostruko veće od uzroka. Primjerice, ako čovjek učini nešto dobro, to će mu se vratiti trostruko bolje. Isto tako, ako učini nešto loše, to će mu se vratiti trostruko gore. Doreen Valiente, Gardnerova učenica, visoka svećenica i prijateljica (koju neki smatraju majkom wicce) je tvrdila da je previše ljudi doslovno shvatilo tu Gardnerovu tezu i da su nakon toga nastale brojne zablude. Naprosto nema smisla da jedna vrsta karmana vrijedi za vještice/wiccane, a druga za sve ostale. To pravilo nema logike ni u svjetovnom pogledu jer, ako se vratimo na prije navedeni primjer, zašto bi čovjeku urodilo triput više rajčica nego što je zasadio?

Kako god bilo, karmanske posljedice su plod svjesnih radnji ili odabira. Ovdje je ključna riječ „svjesnih“ jer ono što radimo nesvjesno ne radimo s namjerom i ne uključujemo faktore slobodne volje i aktivnog odabira. A ustanovili smo da su namjera i slobodna volja ključni za postojanje karmana.

Ali zašto uopće osvijestiti utjecaje karmana? Karman je tu da nas posjeti da svako naše djelo (ili pak nedjelo) ima utjecaja na nas i na našu okolinu. Stoga bismo trebali paziti što (ne) radimo. Uz to je uvijek dobro imati na umu i zlatno pravilo koje u suštini govori o osnovnim ljudskim vrijednostima i onome što nas uče roditelji dok smo još maleni – voli druge (ili ih barem poštuj), radi ono što možeš za svoju okolinu, vodi brigu u svojim bližnjima, budi iskren, pomaži onima koji su slabiji i tako dalje. Kroz sve ovo u pojedincu se razvija osjećaj odgovornosti prema samome sebi, prema drugima, ali i prema okolini (Majci Zemlji).

Mogli bismo sve ovo sažeti na sljedeći način:

„Pagansku etiku možemo usporediti s drvetom koje ima nekoliko velikih grana. (…) Sve počinje u ljubavi. Ona je stablo iz kojeg raste prva grana: naše cijenjenje i divljenje kozmosu (redu, poretku, skladu, harmoniji) iz čega proizlazi ljepota i sklonost estetici. Druga je grana apsolutna sloboda koja nam govori da svatko treba činiti što ga je volja. Treća grana je relativna sloboda, tj. svjesno ograničavanje vlastite slobode tuđom slobodom. To je načelo nenasilja (ne naudi nikome). Četvrta je grana samilost, tj. osjećaj obveze da pomognemo nekome tko je u nevolji. Peta je grana izbjegavanje lažnih sentimenata i odustajanje od onih koji ne zaslužuju ni pomoć ni samilost. Time zapravo štitite sebe, što je vaša najsvetija dužnost. Tako je paganska etika posve zaokružena i cjelovita“ (Iolar, str. 223).

http://occidentale.me/Vjesticjiormar/?cat=508

[tovar]

Biba, samo ti pisi i iznesi ono sto znas ili izneses svoj stav po po pitanju necega. Ismijavanje nece biti. Svako moze da kritikuje tvoj post ili misljenje ali to mora biti u skladu sa pravilima foruma. Licne uvrede se nece tolerisati na ovom podforumu. U to se ubraja i otvoreno ismijavanje umjesto kritike ili oprecnog misljenja.

E, pa sada bih se i ja ovdje mogao javno deklarirati kao vjernik. Salahuddine, držim te za riječ!

Moja otac je bio rimokatolik a majka mi je evangelistica. Krstili su me (i drugi sakramenti) u rimokatoličkoj crkvi premda otac nikada nije baš "lizao oltare". Nedavno sam pitao majku kako to da su me krstili u rimokatoličkoj crkvi jer ona redovito prakticira svoju vjeru a otac nije baš bio "uzoriti" vjernik po crkvenim zakonima. Ona mi je odgovorila da je htjela ugoditi mome ocu, (premda on nikada i ničim nije dao niti naslutiti da to želi), njegovim roditeljima i mom okruženju u kojem sam odrastao a u kojem je rimokatolička religija većinski zastupljena a da meni nitko, najmanje ona, ne brani promjeniti vjeru ili odreći se svoje ako to uistinu želim. Religijom nisam opterećen a sebe smatram vjernikom premda se moje poimanje vjerovanja u mnogome razilazi sa crkvenim dogmama. Po meni je crkva zajednica ljudi (griješnika) a religioznost je vjerovanje. Ja se osjećam vjernikom bez obzira što bi me netko možda mogao smatrati heretikom. Bog je za mene nama nezamisliva ljubav, utjeha i nikako nije sposoban kažnjavati ili na bilo koji način nam nanjeti zlo. Uopće nisam sposoban percipirati komentare a pogotovo kritike na račun svoga načina vjerovanja poštujući svako drugačije ako je očito da dolazi iz srca i duše. Imam razumijevanja i za ateiste koji se suzdržavaju od bilo kakvog kritiziranja religije koje su se odrekli. Vjernik možeš biti samo ako prvenstveno poštuješ tuđe vjerske osjećaje isto tako kao ateista možeš biti plemenita osoba ako poštuješ tuđa vjerovanja ili ne vjerovanja.

A "ismijatori" tuđih vjerovanja ili ne vjerovanja zaslužuju tek oštricu Salahuddinove sablje!

A ovo što je Biba napomenula vjerovanje u uroke, meni je o tome poznato da uroci uistinu i djeluju ali samo na osobe koje uistinu i vjeruju u djelovanje uroka. Ja sam i protiv toga cijepljen. (vakciniran)

[Julia-Klara]

fuck!
pijem kafu i tek sad skontah da mi solja lici na vjesticji kotao

[Biba]

Pa tovar je bolji od svih vjernika koje poznajem.Necu vise o pahanizmu jer nema smisla pricati i ljubavi a ljude su zftvobali svojim bogovima.Meni je takva ljubav nepojmljiva a doduse i danas zrtvuju ljude samo na perfidniji nacin.Meni samo nije jasno kamo to da pored tolikih pravila i vjera ipak ima tako puno zla...Ma jasno mi je, gori smo od poganih ljudi.ljudi mogu biti neljudi ii bez boga i s bogom...a sto se tice pisanja i ismijavanja, imam ja iskustva s forumima a i s moderatorim....nije vrijedno komentara..

[Biba]

Mene ne moze nitko zacarati ni ureci a ni vracare mi ne mogu gatati...ali imam dokaze da uroci itekako djeluju ..a i kletve, pa nek pise tko sta hoce....iz pouzdanih izvora i od iskrenih ljidi...ne do bog nikome da se uvjeri u to...pa stari narodi su znali a njihove carke i danas neki rabe da bi uspjeli u zivotu...strasno

[Julia-Klara]

evo jos jedna zanimljiva epizoda "Na rubu znanosti"
MAGIJSKI KULTOVI
[ytube][/ytube]

[Biba]

sve je to lijepo napisano ali u svijetu i bez paganizma i pored svih religija i s magijama i bez magija..ima toliko zla, možda u našem civiliziranom svijetu puno i više nego ikada prije...toliko je neosjetljivih i nesamilosnih jer svaki dan mnogi umiru od gladi, toliko je onih koji ne daju plaću ljudima koji rade, hebu nas i političari bankari...i malad i stari...ne treba se ovaj svijet bojati magije ...ni crne ni bijele...već magije zla u čovječjoj duši, puno je više psihopata na svijetu nego se misli...oni donose masama zlo...na stranu magije i uroci

[Julia-Klara]

ovdje je rijec o paganizmu i prakticiranju istog, ali i ostalih religija i vjerovanja
ne o politici, ne striktno o zlu ili dobru, jer mi (ljudi) nemamo pravo optuzivati bilo koga ko drugacije vjeruje
u samoj emisiji je pricano i o "holivudiziranju" nekih segmenata africkih robova, o objasnjavanju rituala i pojava za koja su oni (vjernici) vjerovali da su cuda dok ih nisu naucno ispitali i objasnili (primjer "bunara u kojem zivi zao duh , od kojeg ljudi koji piju vodu iz istog umiru-dokazano da je sadrzavao smrtonosan virus, nikakav duh nije trovao ljude)
znaci, sve pojave ipak treba sagledati i iz naucnog dijela, ne slijepo vjerovati u sve sto procitamo
skepticizam je u ovakvim stvarima jako bitan za samo razumjevanje stvari

[Biba]

ja nisam gledala video vec govorila o tome da ni jedna religija ne moze sprijeciti zlo...jer covjek bira zlo nazalost ponekad ogromnih razmjera....ma bila je i kod nas davno jedna baba kojoj je netko nabavio mikrofon pa ona noću drečala i narod mislio da su duhovi...žandari pretražili babu i luću i anšli navodne duhove, istina živa taj događaj...ali ima stvari i magije koje znanost nije u stanju objasniti...eno Rusi odavno ispituju postojanje prirodnih mjesta gdje se događa prijelaz u druge svjetove...primjera je tako puno a ne lažu svi ljudi..puno toga znanost ne može objasniti...to što je ona nesposobna, ne znači da nešto ne postoji...znanost je donedavno tvrdila da mozak nakon pet šest minuta odumire i ne radi a sada tvrde da stvara ogromnu količinu nekih impulsa...upravo kad srce prestaje raditi

[Biba]

Nedavno sam nasla da i sada postoji druidizam...ne bih puno o tome jer su i oni prinosili ljudske zrtve...Meni je nesto drugo zanimljivo....pojam vjestice...bavile su se i lijecenjem..Netko tumaci da su one bile samo mudre osobe koje su znale uporabo kristala..perja..i drugog pojacati energiju misli i doci do toga da senjihove želje ostvare.Danas to zovu zakonom privlacenja...ama ima nesto u tome...ili je to nesto kao placebo...znam kad sam vjerovala da cu ozdreviti, i ozdravila sam...ali problem je ponekad vjerovati....Ipak mislim da magijanje u uzem smislu podrazumijeva vezu s demonskim, ali...jedna pric mi je ostala u sjecanju,:ovaj Valjda ju nisam pisala.. Ženu je gradonacelnik optuzio da je vjestica..Bilo je sudjenje...Osudjena je na smrt ali zena je u sudnici rekla da se nije bavila onim za sto ju osudjuju ali da ce im dokazati sta ona moze...Prorekla je gradonacelniku ili sucu da ce uskoro poslije nje umrijeti i da ce ona na njegovom spomeniku ostaaviti trag svoga stopala....Tako je i bilo.Pokusali su izgrecati trag stopala na spomeniku ali on se opet pojavio...Napravili su i novu nadgrobnu plocu ali...trag stopala se opet pojavio... ...

[Julia-Klara]

Paganizam je drevna duhovnost cijeloga čovječanstva. Ona je vječna, bezvremenska i nadilazi svaki pokušaj imenovanja, definiranja i etiketiranja. Danas je naglašavanje te univerzalnosti potaknuto, između ostaloga, i otužnim zbivanjima u svijetu koji je umjetno i neprirodno podijeljen na države, u kojem se ljudi muče i ubijaju jer pripadaju drugoj rasi, narodu, jeziku, religiji, spolu itd. Paganima je posve neshvatljiv pojam "vjerskog sukoba" ili "sukoba civilizacija". Smatraju da se ne sukobljavaju vjere i civilizacije nego ljudi vođeni niskim strastima. Univerzalistička načela potječu iz iskona i mogu se pratiti kroz povijest.

Raniji oblik svake poznate religije sastojao se od obožavanja prirode i prirodnih sila. Transcendirajući animalnu svijest, drevni je čovjek postao svjestan svoje ovisnosti o prirodi i njenim moćnim silama i ciklusima. Iz iskustva je uočio da su svaka sila i promjena povezane s voljnim naporom, pa je tako i silama prirode pripisao volju svjesnih, ali i nevidljivih, moćnih bića – duhova, bogova i sl. Oni postaju predmetom njegova divljenja i obožavanja. U znanosti se rabi termin animizam (od latinskog anima "dah, duša") za najstariji oblik ljudskog vjerovanja i religiozne svijesti čovjeka, koji se javlja još u paleolitiku, a označuje vjerovanje da sve stvari, biljke i životinje imaju dušu te da u prirodi djeluju duhovne sile; što je britanski antropolog Edward Burnett Tylor (1832.–1917.) nazvao "minimumom definicije religije". Doduše, većina pagana svoju duhovnost neće nazvati animizmom, ali možemo reći da se tim stručnim pojmom mogu opisati temeljni elementi paganske filozofije.

U naizgled jednostavnom animističkom poimanju života ipak se implicira uvjerenje da pojavni svijet nije konačan, da se iza njega krije skrivena stvarnost, da su događaji kauzalno povezani te da je priroda jednoobrazna. To znači da se prirodne pojave neprestano i pravilno ponavljaju, što utječe na živote svih bića na Zemlji. Kao i ostale duhovnosti, tako i paganizam od najranijeg vremena polazi od stava da "ništa nije slučajno", što je generator spekulativnog mišljenja. Paganska se misao do danas održala, kako u plemenskim zajednicama, tako i u kompleksnim filozofsko-religijskim sustavima. Sljedeći je korak razumijevanje te jednoobraznosti u moralnom kontekstu te njena analogna primjena u etici i zakonodavstvu (što je tema 8. poglavlja: Red i nered).

Identična je konotacija duhovnosti i u indijskoj filozofiji. U sanskrtu nema riječi koju bismo mogli jednoznačno prevesti pojmom "religija" (u zapadnjačkom smislu). Ni danas hindui svoju duhovnost ne nazivaju hinduizam, vedizam, brahmanizam i sl. nego jednostavno – dharma. Taj se pojam gotovo nikad ne prevodi na druge jezike jer je veoma osobit te nema istoznačnice. On obuhvaća religijske dužnosti i praksu po kojoj žive hindui, s time da ne postoji jasna granica između duhovnog i svjetovnog. Obuhvaća sve ono što znače naši pojmovi: ono što se drži, ono što je čvrsto i stabilno, religija, red, poredak, dužnosti, zakon, pravda, ćudoređe, vrlina…

Imenica dharma dolazi od sanskrtskog korijena dhṛ1 "držati, održavati" iz kojeg se tvori primarnim sufiksom -man za tvorbu radnih imenica (pa je stara osnova bila dharman). Podrijetlo je u indoevropskom korijenu *dher- "držati" iz kojeg potječe i hrvatski glagol držati. Štoviše, uvriježio se i pojam sanātana-dharma "vječna dharma".

Iako postoje korjenite razlike između paganizma i današnjeg hinduizma, riječ je o identičnom poimanju svjesnosti o božanskom kao univerzalne duhovnosti. Nju nalazimo posvuda na Zemlji. Razotkrivala se postupno i tumačila različito, ovisno o vremenu, mjestu i okolnostima; pa su tako pagani njeni tumači i baštinici, kao da su zaobišli cijelu povijest razvoja novih religija, čuvajući stara znanja i običaje. No kako se paganska misao prenosila kroz brojne naraštaje?

Ovdje nećemo navoditi historiografske podatke nego ćemo sagledati očuvanje paganske duhovnosti u široj filozofskoj perspektivi. Prema indijskoj logici (nyāya) znanje se može primiti na više načina (pramāṇa). Obično se navode tri najvažnija: 1. śabda – primanje znanja od onih koji ga već imaju (dedukcija), 2. pratyakṣa – izravno promatranje nesavršenim osjetilima (bio-filter), te 3. anumāna – zaključivanje umnom spekulacijom (psiho-filter). Pagani su stjecali znanje na sve te načine. Do nekih bi spoznaja došli izravnim opažanjem i zaključivanjem, a do nekih pak mističnim uvidima zadobivenim u posebnim stanjima svijesti. Upravo je to vrsna razlika (differentia specifica) paganizma – do spoznaje se može doći i u meditaciji, kontemplaciji ili na obredu, a ne samo čitajući i slušajući autoritete. Pagani su veći dio svoga znanja prenosili usmeno, s koljena na koljeno, no postoje i pisani dokumenti. Zato se duhovnost toliko isprepliće s narodnim običajima, što je etnolozima pravi izazov.

[Julia-Klara]

[drugrankovic]

sve je to okultizam, paganizam, za prdekanu