Šta trenutno čitate?

[Julia-Klara]

Jussi Adler-Olsen , "Ubojice fazana"

U vikendici na sjeveru Danske, 1987. godine brutalno je ubijeno dvoje mladih. Policija je sumnjala da je ubojica pripadnik elitne skupine iz privatne gimnazije, koju pohađaju djeca najbogatijih obitelji u zemlji... Nakon dvadeset godina taj slučaj pojavio se na stolu policijskog inspektora Carla Morcka, koji vodi Odjel Q – odjel za »posebne slučajeve«. Isprva, Carl misli da je fascikle dobio slučajno, ali ubrzo shvaća da tu nešto ne štima. Sa svojim pomoćnikom Assadom pokreće istragu, koja će ih od društvenog dna, siromaha i beskućnika koji žive na Glavnom kolodvoru, dovesti do vrha društvene ljestvice, do najmoćnijih osoba u zemlji. Lov je započeo.
Ubojice fazana (Fasandraberne, 2008.) roman su koji je učvrstio reputaciju Jussija Adler-Olsena kao vrhunskog pisca trilera u Danskoj. Nakon objavljivanja, roman je postao bestseler i još uvijek zauzima vrh top-liste. U pripremi je i ekranizacija (ugledna danska producentska kompanija Zentropa otkupila je filmska prava), a izdavačka prava prodana su Norveškoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, SAD-u..

[Nela]

Paulo Coelho "Vjestica iz Portobella"

Počeo sam čitati prije par dana ali onako preko PDF-a. Sad poslije 15-ak stranica odlučio sam da ću ići do kraja, ko da bi mogla biti zanimljiva knjiga. Malo je dosadna ispočetka ali mi zanimljiv način pisanja, podsjeća na dokumentarce ili neke TV emisije jer svaki lik nas iz svoje perspektive upoznaje sa tom osobom, vješticom na par stranica i onda čini mi se tako ide stalno do kraja knjige a svaka priča se razvija posebno.

I ja samo pocela On inace ima poseban nacin pisanja, nisam ja neki njegov fan ali naisla na knjigu bila 7.5km pa rekoh hajd da kupim i procitam

[Julia-Klara]

Jussi Adler-Olsen , "Ubojice fazana"

U vikendici na sjeveru Danske, 1987. godine brutalno je ubijeno dvoje mladih. Policija je sumnjala da je ubojica pripadnik elitne skupine iz privatne gimnazije, koju pohađaju djeca najbogatijih obitelji u zemlji... Nakon dvadeset godina taj slučaj pojavio se na stolu policijskog inspektora Carla Morcka, koji vodi Odjel Q – odjel za »posebne slučajeve«. Isprva, Carl misli da je fascikle dobio slučajno, ali ubrzo shvaća da tu nešto ne štima. Sa svojim pomoćnikom Assadom pokreće istragu, koja će ih od društvenog dna, siromaha i beskućnika koji žive na Glavnom kolodvoru, dovesti do vrha društvene ljestvice, do najmoćnijih osoba u zemlji. Lov je započeo.
Ubojice fazana (Fasandraberne, 2008.) roman su koji je učvrstio reputaciju Jussija Adler-Olsena kao vrhunskog pisca trilera u Danskoj. Nakon objavljivanja, roman je postao bestseler i još uvijek zauzima vrh top-liste. U pripremi je i ekranizacija (ugledna danska producentska kompanija Zentropa otkupila je filmska prava), a izdavačka prava prodana su Norveškoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, SAD-u..

procitala, dobar roman... sad ne znam sta cu poceti,ali vjerovatno "Unter haien" Nele Neuhaus (Medju ajkulama)
ili Stig Larssona

[Julia-Klara]

ipak sam pocela jos jedan od onih erotskih, zove "Gabrijelov inferno"... ni malo bezveze napisana, par puta sam se i nasmijala (50ak stranica), ali do "eksplicitnog sadrzaja" jos ne dodjoh, sto mi je drago, jer postoji prica koja mi se za sada svidja. Dijalozi su mrOk, njima i nekim reakcijama sam se nocas smijala ko luda
dobro za pocetak (ako do kraja ne useru)

[Maja]

Doručak u krevetu

Iznenadila sam se. Mislila sam da je obični ljubić u pitanju ali knjiga je baš zabavna a glavni ženski lik čak ima dobar smisao za humor što je šokantno

[Julia-Klara]

Top 15: Najbolji evropski romani, jeste li ih pročitali?

Nastavljajući svoj serijal izbora najboljih romana, britanski Dejli Telegraf objavio je ovog puta listu 15 najboljih evropskih romana.
Prvo su objavljene dvije anglosaksonske liste, sjevernoamerička i britansko-irska, onda je 24. aprila predstavljena lista sa južnoameričkim romanima koji su osvojili svijet, a sada je Dejli Telegraf objavio listu sa “petnaest najboljih evropskih i ruskih romana”, kako se navodi na sajtu ovog britanskog dnevnika, prenosi B 92.

Bez rangiranja romana, objavljujući samo izbor 15 "najboljih romana" prema mišljenju svojih književnih kritičara, listu Dejli Telegrafa otvara čuveno djelo “Proces” (1925) Franca Kafke. Već od samog početka, hapšenja bez objašnjenja Jozefa K, čitalac biva uvučen u ovo po mnogo čemu jedinstveno djelo XX veka, koje dočarava suludost svijeta u kojem živimo.

Objavljen u prvim godinama poslije Drugog svjetskog rata, roman “Zar je to čovjek” (1947) doneo je potresno svedočanstvo o Aušvicu. Ovo remek-djelo došlo je iz pera upravo bivšeg zarobljenika tog okrutnog logora, italijanskog pisca i naučnika Prima Levija.

Na listi se našao i roman “Život: Uputstvo za upotrebu” (1978) Francuza Žorža Pereka, jedan od najuspješnijih književnih eskperimenata XX vijeka. Riječ je o svojevrsnoj književnoj slagalici čiji okvir predstavlja jedna kuća u Parizu i događaji koji se u njoj dešavaju tokom osam sati jedne noći, 23. juna 1975.

Otac svih savremenih romana, utjeha svih boraca sa vetrenjačama i trn u oku svim vitezovima i viteškim pričama, “Don Kihot” (1605, 1615) Migela de Servantesa takođe se našao na listi. Kihota je teško ne voljeti, mnogo je lakše prepustiti se njegovim snovima o nekom ljepšem svijetu.

Premda nije roman u klasičnom smislu, na listi se našla i zbirka eseja “Ispovesti” (1782) Žan Žaka Rusoa. Njegova prvobitna ideja da analizira sebe sa svim manama i vrlinama, prerasla je u niz eseja koji su na jedinstven način izmenili razmišljanje tadašnje Evrope.

Za svoje mjesto “izborio” se i roman “U potrazi za izgubljenim vremenom” (1913 - 1927) Marsela Prusta. Transformacija introvertnog djeteta u umjetnika, uz brojna (tzv. nevoljna) sjećanja, uobličena su u, po mišljenju mnogih, jednom od najboljih romana, a svakako i jednom od najdužih.

“Nepodnošljiva lakoća postojanja” (1984) Milana Kundere takođe se našla na listi, kojom evidentno dominiraju dela XX vijeka. Sofisticirano djelo, nalik povezanim esejima, predstavlja savršen otpor totalitarizmu u svim oblicima, sa nizom nevjerovatno zanimljivij, živih junaka, od Betovena do jednog psa, koji se teško zaboravljaju.

Među predstavnicima ruskog djela liste izdvaja se “Ana Karenjina” (1877) Lava Nikolajeviča Tolstoja, remek-djelo koje i decenijama od objavljivanja realistično slika ne samo rusko društvo, već sve ljudske duše ophrvane sredinom i promenljivim vremenima koja se iznova vraćaju.

Uz ovaj ruski klasik na listi se našao i mlađi grčki stub književnosti, roman “Grk Zorba” (1946) Nikosa Kazancakisa. Grčka svakodnevica, dočarana kroz lik razigranog Grka, čovjeka od gume, dočarana je uz grčko gostoprimstvo, pobožnost i nasilje.

Najstariji predstavnik evropske književnosti na listi je renesansni klasik “Dekameron” (1351 - 1353) Đovanija Bokača. Mreža sačinjena od sto isprepletanih priča, koje su međusobno pripovijedali stanovnici Firence krijući se od kuge, pretvorila se u jednu od najboljih slika ljudske duše i prirode, ali i ljudskog društva u cijelosti.

Uz ovaj italijanski klasik na listi stoji još jedno djelo italijanske književnosti XX vijeka, roman “Ako jedne zimske noći neki putnik” (1979) Itala Kalvina. Baš kao što vi nabavite primjerak romana, nabaviće ga i glavni junak, i baš kao što vama nedostaje jedan dio priče - on nedostaje i glavnom junaku, zbog čega zajedno krećete na nevjerovatno zabavno putovanje kroz parodije svih tako prepametnih evropskih književnih trikova.

Još jedan je ruski klasik na listi, roman “Zločin i kazna” (1866) Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Čitali ga kao krimi priču, kao uzbudljiv psihološki roman, kao rat sa razjarenim idealima i protiv njih… Svejedno je, uživaćete u ovom britkom i slojevitom slikanju ruske duše.

“Princeza de Klev” (1678), za koji se vjeruje da ga je napisala gospođa La Fajet, priča je o ženi koja živi za svoju ljubav i boriće se za nju bez obzira na cijenu, važi za prvi psihološki roman. Kasniji pisci, poput Žorž Sand u ovom su djelu našli dovoljno materijala za svoje kasnije ludotorije.

Roman Mihaila Jurjeviča Ljermontova “Junak našeg doba” (1839) nije samo junak našeg, već i svakog doba. Djelo prikazuje zatvoren krug pripadnika plemićke klase čiji je “portret sastavljen od poroka sveg našeg pokoljenja”.

“Ispovesti varalice Feliksa Krula” (1954) Tomasa Mana posljednji su roman koji je ušao u odabrano društvo. Manova posljednja, vjerovatno na svoj način i najzabavnija knjiga, traži odgovor na jedno od najvećih pitanja koje muči pisca - da li su umjetnici lažovi? A uz to i - hoće li dekadencija uništiti Evropu? Put do odgovora na ova pitanje je u obličen u jednu od najboljih književnih avantura.

[gospođa Brams]

Neke na tom popisu sam pročitala, ali moram se osvrnut na Anu Karenjinu...svaka čast Tolstoju na kritici tadašnjeg društva i razumijem da ta knjiga ima veliku umjetničku vrijednost, ali to je jedina lektira iz srednje škole koju ja nisam mogla pročitat...a ja stvarno, stvarno volim čitat knjige i čitala sam fantasy knjige od 1000+ stranica...ali to...ne mogu...odustala sam još u prvoj polovici. Stvarno, mislim da bi prije uspjela tu knjigu pojest i probavit nego pročitat

[Julia-Klara]

vec sam negdje spominjala da mi je Ana jedan od najgorih likova koje sam procitala-jednostavno bih je voljela nalupat onako histericnu

[Nela]

Majstor i margarita

[Maja]

[Julia-Klara]

ipak sam pocela jos jedan od onih erotskih, zove "Gabrijelov inferno"... ni malo bezveze napisana, par puta sam se i nasmijala (50ak stranica), ali do "eksplicitnog sadrzaja" jos ne dodjoh, sto mi je drago, jer postoji prica koja mi se za sada svidja. Dijalozi su mrOk, njima i nekim reakcijama sam se nocas smijala ko luda
dobro za pocetak (ako do kraja ne useru)

zavrsila drugi dio Gabriela, dobila i treci, veceras pocinjem

[Luna.]

Nisam nikad uspjela do kraja procitat. gadi mi se koliko je bolesno

[Julia-Klara]

nisam je citala, a imala sam
mozda imam jos uvijek...

da mi je nastaviti Majstora i Margaritu ali me strah onog ébenog macka

[Luna.]

nisam je citala, a imala sam
mozda imam jos uvijek...

da mi je nastaviti Majstora i Margaritu ali me strah onog ébenog macka

ja je imam i pokusavala sam nekoliko huta ali me toliko gadjenje i bijes uhvate da je ne mogu citat

[Julia-Klara]

hmmm... jesam gledala film (Jeremy Irons) ali citala jos uvijek nisam

[Nela]

Poceo sam ponovo da citam "Dervis i smrt". Siguran sam da je ovo 4. put. Remak djelo. Kao i "Tvrdjava", koju sam procitao 2 puta. Veliki sam fan Mese Selimovica i mislim da je trebao da dobije Nobelovu za ovu sto sad citam. Ne mislim da je Selimovic nista manji pisac od Andrica.

Meni je i bolji od Andrica, mada i Andrica volEm plaho

[KOMESAR]

Smrt je ništa, brate, život je ono što je teško.

Ljudi koje svi vole ne mijenjaju svijet.

Postoje gore stvari od samoće.

Intelektualac kaže jednostavnu stvar na komplikovan način, umjetnik kaže komplikovanu stvar na jednostavan način.

Ono što je najvažnije je koliko dobro hodaš kroz vatru.

Naravno da je moguće da se voli ljudsko biće, ali samo pod uslovom da ga ne znaš dovoljno dobro.

Novogodišnja noć me uvijek zastrašuje. Život ne zna ništa o godinama.

Moraš umrijeti nekoliko puta prije nego što zaista počneš živjeti.

Svijet se počinje spašavati spašavajući jednog čovjeka, sve ostalo je ili grandiozna romantika ili politika.

Kad ljubav postane zapovjed, mržnja može postati užitak.

Čovjek se rodi kao genije, a umre kao idiot.

Što si manje vjerovao u život, to si manje mogao izgubiti.

Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobijedio, to znači da više nisi vrijedan mog vremena.

Mislim, ako recimo zaključite kako je sve besmisleno, onda to ne može biti sasvim besmisleno, jer ste već svjesni da je besmisleno i ta svijest o besmislenosti samim tim daje neki smisao. Znate na šta mislim? Kao neki optimistički pesimizam.

Zaljubljeni ljudi često odlaze u krajnost, postaju opasni. Gube osjećaj za perspektivu. Gube smisao za humor. Postaju nervozni, patološki gnjavatori. Postaju čak i ubice.

Nije smrt ono što je užasno, već životi koje ljudi žive ili ne žive do svoje smrti. Oni ne poštuju svoje živote, oni pišaju po njima. Ružno izgledaju, ružno govore, ružno hodaju. Pusti im veliku muziku i oni je neće čuti. Većina ljudskih smrti je obična prevara. Ništa tu nije ostalo da umre.

Lezi, odspavaj 3-4 dana dok ne povratiš svoje životne sokove, a onda ustani, pogledaj oko sebe i radi to što treba da radiš

Bukovski

[Maja]

Pa ta je pjesma bila u mojoj Čitanci. Nisu normalni. Tako terorisati djecu
Ja sam plakala zbog te pjesme.

[Maja]

Joj izvini ali zamišljam te sad kako sjediš za kompom i čitaš naglas pjesmu
Pade mi na pamet ona glupa Audicija

[Maja]

Duša osjećajna