Turska

[Laser]

...Za slučaj javljanja obožavalaca lika i djela efendije Erdogana, ne brinite se mnogo...

Štovaocima lika i djela rečenog gospodina prizivam njegovo predsjednikovanje.

Volio bih da malo požive pod njegovom vlašću, a da su mu politički neistomišljenici, ili ne daj Bože simpatizeri Fethulaha Gulena. Turci su ga izabrali, preksinoć su ga dodatno ovjerili, eto im ga, želim im svaku sreću.

Ali, nikako ne shvatam zagovornike pučista koji će puškama svrgnuti izabranu vladu.

[Mutevelija]

http://www.youtube.com/watch?v=nQLlEMYt4uw

[Chloe]

Ne volim idealizirati vođe, lidere, ljude općenito ....
Što se više narod kune u Erdogana, meni je manje simpatičan.
Vrijeme će pokazati šta se desilo u Turskkoj ono veče.

[Mohr]

Nije to poređenje dvaju likova, no principa narodne (demokratske) volje Ko ima pravo nasrnuti na izabranog lidera Koliko znamo, njemački narod nije demonstrirao protiv Fuhrera

Jel zbilja ne shvataš koliko je pitanje nesuvislo, ili me samo zajebavaš?

Dobro. Uzmimo El-Sisijev puč u Egiptu nakon tzv. Arapskog proljeća, šta s njim Niko ništa, nema razglavljenih vilica, tu i tamo poneko malodušno mrmljanje bla-bla truć-truć i ajmo vozdra. Dal' se uopšte iko i sjeća onog lika iz Muslimanske braće koji je legalno i legitimno izabran pa onda po kratkom postupku (s)maknut


I da ponovim: Dakle, ne pokušavajte izmigoljiti tobožnjim poređenjem Fuhrera i Erdogana (premda smo nedavno imali prilike čuti Tayyip-efendiju kako se pohvalno izjašnjava o nekim aspektima Fuhrerove vladavine ). Pitao sam da li si protiv puča principijelno, ili pak selektivno? Prema onome što si ovdje natruć'o, izgledalo je da si generalno protiv toga.

[Mohr]

Pokušaj državnog udara u Turskoj iz sata je u sat sumnjiviji. Munjevita je spremnost kojom je režim predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana probrao gotovo 3000 (!) sudaca i tužilaca koje je trebalo suspendirati, a neke i zatvoriti, kao pomagače puča, suradnike izbjeglog imama Fethullaha Gülena.


Postoje dvije mogućnosti: ili unutar te iste sudbene vlasti Erdoğan barata istražnim aparatom koji je kadar u nekoliko sati provesti temeljitu istragu, utvrditi utemeljenu sumnju i na temelju toga suspendirati i hapsiti, brzinom i uvidom kojim inače posjeduje samo dragi Bog, ako postoji – ili je ta čistka bila otprije pripremljena, pa se samo čekao pogodan moment, koji je puč pružio, ili je čak puč izazvan, odnosno dopušten, da bi se Predsjednik, koji po Ustavu nije na čelu izvršne vlasti (ta uloga pripada premijeru), ali koji tu vlast nepovlasno drži u ruci, koji je iznjedrio vlastitu definiciju terorizma, neprihvatljivu Evropskoj uniji, kako bi mogao eliminirati nepoćudne parlamentarne zastupnike a time i presudnu porciju zakonodavne vlasti, sada riješio i nepoćudnog dijela sudbene vlasti, jedine koja ga je dosad povremeno i umjereno kočila u nedemokratskim nasrtajima, pa i na novinare.

Ako je to posrijedi – a indicije vode u tom smjeru – treba ponovo pretresti činjenice i vidjeti temelje li se indicije na njima.

Prvo, puč je proveden traljavo. Ni sjene one efikasnosti koje je Turska vojska – druga po snazi u NATO-u (!) – pokazala u državnim udarima 1960-1980, ni traga one odlučnosti kojom mlati po Kurdistanu, ne štedeći ni svoju baštinu. Nisu iskorištene elitne jedinice, nego uglavnom novaci, zbunjeni momci, od kojih su neki zaprepašteno tvrdili da su bili uvjereni da je posrijedi vojna vježba. Vidjeli smo snimke kako ih preplašene tuku i policajci i civili – potpuno nespojivo s duhom koji bi pokazali vojnici koji su svjesno riskirali život u obranu svog ideala domovine. Napokon, ne znam kako je u Turskoj, ali na Balkanu je teško zamisliti da civilni policajci tuku vojnike koji trpe, u nas je obično policija izvlačila deblji kraj, opasač je znao biti moćniji od pendreka, imam neka osobna iskustva, iako ne recentna.

Drugo, među generalima i visokim časnicima koji su također uhićeni poslije propasti puča, navedeni su Erdal Öztürk, zapovjednik Treće armije, Adem Huduti, zapovjednik Druge armije, te njegov zamjenik Avni Angun, te bivši zapovjednik Vojnog zrakoplovstva Akin Öztürk. Treća armija djeluje protiv kurdskih “terorista”, odgovorna je za istočne i južne pokrajine - ne raspolaže li ona trupama s visokom bojnom spremnošću, a ne preplašenim dečkima koje smo vidjeli pokorne?

Treće, pučisti jesu krenuli na centre političke i komunikacijske moći, ali nisu došli ni blizu glavnom i neprikosnovenoim centru moći - a to je sam Erdoğan. Blokirali su aerodrome u Ankari i Istanbulu, ali im je svejedno Erdoğan neometan sletio na Atatürkov aerodrom u Istanbulu, pa je čak - kako javljaju turski i inozemni izvori – njegov dolazak najavljen pola sata ranije, uz upit: jesu li televizijske trupe spremne? Četvrto, prve najave priprema udara objavljene su prije otprilike dva mjeseca, ali tada su energično demantirane iz Ankare.

Peto, dok je još sve bilo u previranju, dok se činilo da je Erdoğan odsječen od institucionalnih komunikacija, dok se preko FaceTimea javio na smartphone pred kamerom turskog CNN-a, već je optužio Fethullaha Gülena kao organizatora puča. Na temelju koje istrage, čijih priznanja, kojih dokumenata? Ili je i to već bilo unaprijed pripremljeno?

Postavlja se, naravno, pitanje zar bi turski vođa inscenirao, ili makar dopustio akciju, koja je stajala života 161 civila i pripadnika policije te 104 pučista, dok je broj ranjenika nadišao 1440? Posrijedi je zbroj žrtava gori nego u nekima od razglašenijih terorističkih atentata.

Erdoğanovi protivnici odvraćaju da je sadašnja turska vlast pobila znatno više ljudi u turskom i iračkom Kurdistanu, pa da joj 200-300 mrtvih više ili manje malo znače, ako služe političkom cilju: eliminiranju protivnika.

Naravno, sve to su samo pretpostavke i indicije, nisu dokazi. Možda i labave, ali svakako daleko obrazloženije od onih koje je dosad iznio Erdoğanov režim. Jedan od bližih suradnika Angele Merkel, demokršćanin Elmar Brok izražava bojazan da bi Erdoğan sada mogao “pokušati proširiti svoju moć”, “promijeniti ustav u autokratskom smjeru”, te time “podvojiti zemlju”.

Turski predsjednik Tayyip Erdogan u nedjelju je rekao da ne može biti odgađanja uporabe smrtne kazne nakon propalog pokušaja puča, dodajući da će o tome vlada razgovarati s oporbenim strankama. Govoreći mnoštvu svojih pristaša koji su tražili smrtnu kaznu pred svojom kućom u Istanbulu, Erdogan je rekao: "Ne možemo zanemariti ovaj zahtjev".

Turska je ukinula smrtnu kaznu 2004. kako bi udovoljila kriterijima Europske unije za pristupanje, a nije nikoga pogubila od 1984. Erdogan je isto tako pozvao svoje pristaše da do petka nastave prosvjede na ulicama i trgovima protiv pokušaja vojnog udara rekavši kako prijetnja protiv njega još nije do kraja uklonjena.


(Inoslav Bešker/Hina/Hayat/foto: arhiva)




http://hayat.ba/vijest.php?id=37549

[Vladimir RUS]

JEDAN OD ORGANIZATORA PUČA U TURSKOJ, General Huduti rođen je na Kosovu

Adem Huduti je rođen 1952. godine u selu Rečane, nedaleko od Prizrena, a njegova porodica preselila se u Tursku kada je imao pet godina



Najviši rangirani oficir turske vojske uhapšen posle neuspelog puča, general Adem Huduti, rođen je na Kosovu, pišu danas turski mediji.

Huduti je pre nego što je preuzeo komandu nad turskom Drugom armijom, komandovao jedinicama na granici sa Rusijom i Grčkom.

Neko vreme, on je bio na čelu turskih snaga u Avganistanu, preneo je RTS.

Uhapšen VOĐA PUČA U TURSKOJ, general Huduti

Rođen je 1952. godine u selu Rečane, nedaleko od Prizrena, a njegova porodica preselila se u Tursku kada je imao pet godina.

(Telegraf.rs / Tanjug)

[storm]

Neće se valjda nastaviti ludilo...

Što se sprema u Turskoj: Nestalo 14 vojnih brodova, zapovjednik mornarice se ne javlja vlastima
Piše: D.H., Hina



NAJMANJE 14 turskih ratnih brodova nalazi se na moru, a vlasti s njima ne mogu uspostavi kontakt, piše Times. Vlada strahuje kako bi zapovjednici tih brodova mogli biti pobunjenici koji su odlučili pobjeći u drugu zemlju nakon neuspješnog vojnog udara.

Navodi se i kako turske vlasti ne mogu stupiti u kontakt s admiralom Veyseleom Köseleom, koji je zapovjednik turske mornarice.

Informacija o nestalim brodovima pojavila se samo dan nakon što je CNN Turk objavio kako su najmanje 42 helikoptera turske vojske nestala za vrijeme propalog pokušaja puča u Turskoj.

Podsjetimo, 103 turskih generala i admirala je pritvoreno u okviru istrage o neuspjelu puču, izvijestila je jučer provladina novinska agencija Anadolija dok se nastavljaju čistke u državnim insitucijama.

Po agenciji koja objavljuje detaljnu listu njihovih imena, ti visoki časnici dolaze iz zrakoplovstva, kopnene vojske, mornarice te iz svih dijelova zemlje.

Sumnjiči ih se da su sudjelovali u neuspjelu puču koji se odvijao u noći na subotu i u kojem je poginulo najmanje 290 osoba.

[Krokodil Behko]

Mislim da su to neistinite vijesti.
Ne može tek tako 14 brodova otkazati poslušnost, jer bi ih avijacija već napala.

Nekako mi ovi naslovi djeluju kao realniji

Naložena ostavka 1.577 dekana širom Turske


Turska: Imami neće klanjati dženaze vojnicima koji su poginuli u neuspjelom državnom udaru

Možda bi bilo bolje da je puč uspio, pošto je ovo već kolektivna histerija i počinju polako ličiti na Putinovu Rusiju, iliti Hitlerovu Njemačku, svejedno je.

[Mohr]

Možda bi bilo bolje da je puč uspio, pošto je ovo već kolektivna histerija i počinju polako ličiti na Putinovu Rusiju, iliti Hitlerovu Njemačku, svejedno je.

Kako reče

[Konsultant]

Mislim da su to neistinite vijesti.
Ne može tek tako 14 brodova otkazati poslušnost, jer bi ih avijacija već napala.

Nekako mi ovi naslovi djeluju kao realniji

Naložena ostavka 1.577 dekana širom Turske


Turska: Imami neće klanjati dženaze vojnicima koji su poginuli u neuspjelom državnom udaru

Možda bi bilo bolje da je puč uspio, pošto je ovo već kolektivna histerija i počinju polako ličiti na Putinovu Rusiju, iliti Hitlerovu Njemačku, svejedno je.

Pruzam svim Turkinjama azil, jedini uslov da nisu prebacile 22. Dobro eto moze 23 i 24.

[Mirelam]

Mislim da su to neistinite vijesti.
Ne može tek tako 14 brodova otkazati poslušnost, jer bi ih avijacija već napala.

Nekako mi ovi naslovi djeluju kao realniji

Naložena ostavka 1.577 dekana širom Turske


Turska: Imami neće klanjati dženaze vojnicima koji su poginuli u neuspjelom državnom udaru

Možda bi bilo bolje da je puč uspio, pošto je ovo već kolektivna histerija i počinju polako ličiti na Putinovu Rusiju, iliti Hitlerovu Njemačku, svejedno je.

Lego kec na desetku, a sada cemo vam jebat', nanu naninu, mescini.

[Mohr]

Erdoganova Turska: Kraj ili početak drame?

Zlatko Dizdarević, Novi list


Nakon neuspjelog vojnog puča u Turskoj mnogo je činjenica jasno, ali je mnogo i špekulacija o čemu se tu, zapravo, radi. I kuda to Turska ide dalje.

Jasno je da je sve izgledalo kao pokušaj svrgavanja »institucija« Turske na čelu sa predsjednikom Erdoganom i da pokušaj nije uspio. Saldo među mrtvima i ranjenima još se zbraja ali se zna da je mrtvih na stotine, ranjenih na hiljade, a već nakon prve noći pohapšenih oficira, vojnika i civila – više hiljada. Javljena je i šokantna vijest: Jutro nakon pucanja pohapšeno je 2750 sudaca! Ko je još u noći dok se pucalo registrirao sve njih?

Naravno, nije nitko, spisak je postojao od ranije, pripremljen za trenutak koji će doći da se hapšenje realizira. I zapad i istok pohrlili su da osude »napad na demokratski izabrane institucije i predsjednika«. Zapad konstatira da je to beskrajno značajno za mir i stabilnost cijele regije, a i sad novih izbjeglica neće biti. Mrtvi i pohapšeni su nebitna kolaterala spram toga. S Balkana su motivi ljubavi i podrške Erdoganu obojeniji na drugačiji način. Naziva ga se »bratom«.

Većina se slaže sa čudno znakovitom rečenicom koju je Erdogan izgovorio dok se još sve pušilo: »Ovo je Božji dar jer nam je omogućio da očistimo vojsku...« Kako god bilo, puč je već ušao u istoriju kao najtraljavije organiziran vojni udara sa ciljem svrgavanja čvrste vlasti. Policija pobijedila vojsku! Nije uhapšen niko od glavnih u zemlji, nisu ukinuti internet i komunikacije, nisu zauzeti mediji osim privremeno pojedinačnih...

Tu se već dolazi do manje jasnih detalja koji će sačekati odgovore, ali neće odgoditi posljedice. Svjetska javnost se složila sa zaključkom da je dobro što puč nije uspio. Disonantni su tonovi – zašto nije. Tri su vrste odgovora, odnosno nagađanja. Jedan je da je sve sponzorirao neko sa strane. Optužena je i Amerika.

Washington je jasno i energično, uz logične argumente, odgovorio da je u pitanju glupost. Druga je varijanta da je stvar organizirao famozni Gulen iz SAD. Time Erdogan maše od pojavljivanja u Istanbulu, ali tvrdnja iz sata u sat gubi validnost. On nema u zemlji dovoljno jakih ljudi za vojni udar. Treća je varijanta mnogima sada sve bliža. Stvar je inscenirana kod kuće da bi se učinilo ono što se upravo dešava – masovno čišćenje hiljada nepodobnih – kao »dar Božji!

Logično je pitanje ko je šta dobio ili izgubio ovom operacijom. Erdogan će brutalno realizirati najavljene nakane. On vjeruje da je dobitnik. Dugoročno, mnogo je drugačijih argumenata. Krvave odmazde rađaju nove odmazde. Destabiliziranje društva bit će još veće. Terorizmu se otvaraju novi prostori. Ekonomija već doživljava udar, turizam, obustava letova iz Amerike, pad valute... U EU prešućuju sve ovo, štiteći njega štite sebe, uz priču o obrani »izabranih institucija«.

Danas se u svijetu brane brutalni interesi, a ne demokratske institucije. Realno, Turska se za samo pet godina srozala od ozbiljne, međunarodno respektabilne, ekonomski uspješne države i sistema do ivice provalije i faktora destabilizacije regije pa i šire. Ko to sada štiti i zašto. Demokracija se naravno ne brani vojnim udarima, ali ni zatvaranjem očiju pred pitanjem – ko je ovdje profitirao ili izgubio. U Turskoj i izvan nje.

Izvjesno je sada da Turska nije više ni stabilni faktor NATO-a u regiji. Erdoganova opsjednutost Kurdima dobit će novu energiju, uz činjenicu da većina Kurda nemaju ni kod Rusa ni kod Amerikanaca etiketu »terorista« . Naprotiv. On nije više lider ni »političkog islama« u arapskom svijetu i šire. Evropa se preračunala i idejom da će baš on biti brana za izbjeglice sa Istoka na Zapad. Razumljiva je težnja Njemačke i drugih u EU da se Turska zbog njihovih vlastitih interesa stabilizira ali, čini da nisu realni u pogledu onoga šta se tamo dešava.

No, nije to ni prva a nažalost ni posljednja pogrešna procjena Evrope u realnostima današnjeg svijeta. Otud i stalno iznenađenje krvavim posljedicama tih procjena.

[KOMESAR]

Suspendovano 15000 učitelja, nastavnika, nastavnog osoblja


Od strane tamošnjeg Ministarstva obrazovanja smijenjeno je 15000 ljudi iz obrazovnog sektora pod optužbom da su povezani sa nekadašnjim saradnikom turskog predsjednika Erdogana, Gulenom.

Od 1500 univerzitetskih profesora zatraženo je da daju ostavke.

U međuvremenu je ukinuta licenca za 24 radijska i televizijska kanala optužena za povezanost sa Gulenom

[Mohr]

Na ovome bi mu i taverišč Džugašvili pozavidio

[KOMESAR]

Na ovome bi mu i taverišč Džugašvili pozavidio

Ovo je sve otišlo predaleko? Daj bože da izdobri! Moja prognoza je da Erdogan neće izdržati ni šest mjeseci.

[Mohr]

Čova je zasr'o gdjegod je stig'o, na svim stranama, pa najposlije (i ponajviše) i kod kuće. Ne znam fakat koji mu je sve to trebalo Sve mi se čini moj Meša da je stvarno (isp'o) bekan, i da su ga brale nasan(j)kali ko balavca. A nije mu to uopšte, ni najmanje, trebalo i mog'o je stvarno bit dingospo... I sam sam ga isprva (kad je bio premijer u prvom mandatu) simpatis'o zbog odlučnosti i posebice zbog otvorene i poštene konfrontacije odnosno zamjerki EU-u, i mislio sam da je čovjek (političar/državnik) od formata, ali šta bi odjednom, kakvi su ga izazovi sapeli (osim što je lova/sila/umišljena-zamišljena moć udarila u vugla ) to samo on zna. A znaju i drugi, doduše...

[Chloe]

Moj sin je upisao fax na Burchu. Dijete je trenutno na kampovanju na Igmanu. Zabrinut, tužan zbog neopravdabih napada na Bosna - sema obrazovanje. Umjesto da uživa, prati pisanja naših medija.
Naš narod je poludio za Erdoganom i Turskom, a sami smo u govnima da nam još samo glave vire.

[Mirelam]

Malo macku, teleca glava.

[Mutevelija]

Moj sin je upisao fax na Burchu. Dijete je trenutno na kampovanju na Igmanu. Zabrinut, tužan zbog neopravdabih napada na Bosna - sema obrazovanje. Umjesto da uživa, prati pisanja naših medija.
Naš narod je poludio za Erdoganom i Turskom, a sami smo u govnima da nam još samo glave vire.

Da nije to kakav Turski fakultet?

[KOMESAR]

Čova je zasr'o gdjegod je stig'o, na svim stranama, pa najposlije (i ponajviše) i kod kuće. Ne znam fakat koji mu je sve to trebalo Sve mi se čini moj Meša da je stvarno (isp'o) bekan, i da su ga brale nasan(j)kali ko balavca. A nije mu to uopšte, ni najmanje, trebalo i mog'o je stvarno bit dingospo... I sam sam ga isprva (kad je bio premijer u prvom mandatu) simpatis'o zbog odlučnosti i posebice zbog otvorene i poštene konfrontacije odnosno zamjerki EU-u, i mislio sam da je čovjek (političar/državnik) od formata, ali šta bi odjednom, kakvi su ga izazovi sapeli (osim što je lova/sila/umišljena-zamišljena moć udarila u vugla ) to samo on zna. A znaju i drugi, doduše...

Ovo je za nepovjerovati da su u sveopštoj hajci turska ministarstva suspendovala oko 50.000 zaposlenih.