Bosanski forum

Pod vječna mislim na ljubav koja traje čitav život. Možemo li jednu osobu voljeti do posljednjeg daha?
Tu ne mislim na ljubav koju osjećamo prema mački, djetetu, prijatelju, pa i supružniku samo zato što smo navikli na njega, pa ga samim tim i volimo kao čovjeka.
Mislim na pravu ljubav muškarca prema ženi i obrnuto. Na zaljubljenost, na ljubav između dvoje ljubavnika.
Obično kažu da si ispočetka zanesen, na sedmom nebu, da kasnije nestaju leptirići u stomaku kad ga vidiš, da sve to pređe u neku mirnu ljubav, naklonjenost, poštovanje, zajedništvo, a da se ona prava ljubav s godinama izgubi.
Pitam se je li moguće voljeti nekog svim srcem 30, 40, 50 godina na način da i ne pomišljaš na druge, da kažeš da se vrijeme sad vrati da bi opet njega/nju izabrala, da ga uzbuđeno čekaš kad ode na put, da ti srce zadrhti kad ti kaže da te voli itd.

Dešavalo se kad bih bila u nekoj vezi i kad bi emocije bile na vrhuncu, gledala bih ga i mislila u sebi...je li uopšte moguće da će jednom doći dan kad neću osjećati prema njemu ovo što sad osjećam. I desi se. Prođe. Sve prolazi...
Hoću da kažem da u jednom momentu mislimo kako ćemo ga/nju voljeti čitav svoj život, pa se nakon nekog vremena probudimo.
Mi se mijenjamo, naši partneri se mijenjaju..kako onda očekivati da naši osjećaji vječno ostanu isti?

Voljela bih da se oko ove teme malo više angažuju forumaši koji su više od desetljeća s istom osobom.

Eventualno da se izjasnim u procentima. Postoje neki kod kojih to može trajati cijeli život ali mislim da su oni u manjini. Odnosno, nije nemoguće ali je manja vjerovatnoća. Ako neko ne ispunjava obaveze, ne izvršava zadatke. ne čini da život bude lakši, podnošljiviji, ne misli na partnera, samim tim ruši sve postignuto. Malo-pomalo i sve nestane. Eto na taj način nestaje strast. Plašt ljubavi, sav sjajan i sav od hemije, bude potrgan sa sasvim običnim i svakodnevnim stvarima. Na kraju bude razočarenje. OK, u većini slučajeva potraje to i dalje. Djeca, rodbine, poslovi, prijatelji, mahala, prokleta navika, sve to čini da se ostane skupa.

Naravno da postoji. Rijetka je, vjerovatnoca da cemo je naci u nasoj prvoj ljubavi je veoma mala ali kad covjek nadje svoju drugu polovinu onda vrijeme pocinje da mjeri od tog trenutka pa do kraja vijeka. Samo nam se valja nadati da je upoznamo dok jos ima zivotnog elana u nama.

u transformaciju ljubavi u nesto drugacije,mjesavinu postovanja,sigurnosti,koje ja nazivam partnerstvo vjerujem. Vjerujem u zajednicki zivot, zajednicke zelje, pogled na svijet i buducnost. Fluid,zvani ljubav,koji je bezuslovan i osjeca se izmedju muskarca i zene (ok, i istospolnih parova), e u to ne vjerujem vise dobro sad, iz mene progovara nevjerni Toma, ali boze moj.
Postoji nesto sto ja zovem "zacopanost", znaci smjesno tumaranje po gradu,osjecaj euforije i zelje da se optrci cijeli svijet nekoliko puta, da kazemo svima da smo sretni, da je jedini/jedina, da se volimo, da smo stvoreni jedno za drugo, blablabla
Vjerujem i u ljudsku glupost, kada se neko godinama nada i vjeruje da je je onaj drugi centar njegovog svijeta, ali da ljubav kao takva postoji i traje godinama ne vjerujem

moj konacan odgovor : NE

ljubav koja se vrimenom pretvori u najbolje prijateljstvo uz činjenicu da se ne gubi na strasti....ima..

ma vidao sam to u filmovima haha

a jebiga ne zamiram ti što ne viruješ..

laganini wrote:ljubav koja se vrimenom pretvori u najbolje prijateljstvo uz činjenicu da se ne gubi na strasti....ima..

I ja isto mislim.. I smatram da je to najkvalitetniji oblik veze, tj. braka..

Vječna ljubav postoji....

laganini wrote:ljubav koja se vrimenom pretvori u najbolje prijateljstvo uz činjenicu da se ne gubi na strasti....ima..

Tako nekako lagani.

laganini wrote:ljubav koja se vrimenom pretvori u najbolje prijateljstvo uz činjenicu da se ne gubi na strasti....ima..

e pa sad,,ne mjesajmo prijateljstvo i strast sa ljubavlju,,,
to moze biti i pritvorna navika (navikli smo vec na nju ili njega)pa smo to spojili sa prvobitnom ljubavlju na pocetku upoznavanja
,,Na majin post da se nadovezem
ljubav varira i nije uvjek prisutna ne samo kod novijih veza desava se to i kod nas koji smo vise godina ozenjeni,udati,,..(ja brojim 30 zajednickih godina)
Prava ljubav traje koliko traje ma koliko bila kvalitetna u braku pa cak i ne mora trajati vjecno
uvjek i ozenjeni i udati u razlicitim situacijama (svada i prepreka) uhvatimo sami sebe da se preispitujemo da li je to stvarno ta osoba koju sam ja na pocetku braka volio,,volila,,,,!

slaganje i harmonija u braku odrzava vezu i daje prostora za preispitivanje ljubavi
ali ako kazemo da se samo volimo i uvjek se slazemo ,,,e onda lagimo i to podebelo!!

sto se mene tice kada prestanemo voljeti jednu osobu mozemo komotno poceti voljeti drugu osobu!

Moj muz i ja smo se dogovorili (obecali) davno, ako se prestanemo voljeti da necemo zivjeti na silu niti varati nego reci jedno drugom. Skoro 20 godina smo zajedno, bilo je uspona i padova ali se jos uvjek volimo. Sta zivot nosi ne znam ali jedno je sigurno da necemo zivjeti zajedno samo iz navike.

ma i navika je jedna vrsta ljubavi..ej razmislite malo..

Navika = ljubav? Ne vjerujem. Covjek se navikne na svasta, najcesce zato sto mu dojadi da pokusava nesto promijeniti. Nije to ljubav, to je kapituliranje.

a sad ovisno iz perspektive koje gledaš...kad mi žene nema dva dana doma ludim...možda npr.tu ima i navike..kažem..

laganini wrote:a sad ovisno iz perspektive koje gledaš...kad mi žene nema dva dana doma ludim...možda npr.tu ima i navike..kažem..

to je ovisnost,,(posesivna teznja)za ispunjenoscu,
a to mogu postici i lijepim sadrzajem kojeg sam sebi isplanirao za taj dan otici u pozoriste,,posjetiti najboljeg prijatelja dok je nema,,

ma nek je i posesivnost nije frka ispunit dan ali fali mi..to je fakat..

laganini wrote:ma nek je i posesivnost nije frka ispunit dan ali fali mi..to je fakat..

ma vidim ja da je tebi dosadno bez nje,,,
ili je u pitanju muska prpa,,,sta li ona radi dva puna dana bez moga prisustva !!

Ruana wrote:Moj muz i ja smo se dogovorili (obecali) davno, ako se prestanemo voljeti da necemo zivjeti na silu niti varati nego reci jedno drugom. Skoro 20 godina smo zajedno, bilo je uspona i padova ali se jos uvjek volimo. Sta zivot nosi ne znam ali jedno je sigurno da necemo zivjeti zajedno samo iz navike.

tako je

samo zadovoljstvo sreca i ispunjenost sa onom drugom osobom produzuje vjek i dugogodisnjim brakovima

a čuj ako ću bit iskren do kosti i takve misli mi se vrti u glavi...dobro nije da me ubija ali ima ih..ha,ha,.

laganini wrote:a čuj ako ću bit iskren do kosti i takve misli mi se vrti u glavi...dobro nije da me ubija ali ima ih..ha,ha,.

ljubav-ljubomora,,
zajebana kombinacija..