String - My music

[String]

Neki od mojih radova...

Endless light
https://dl-web.dropbox.com/get/Endless% ... w=e9f1be88

Hungrian dance No.5
https://dl-web.dropbox.com/get/hungaria ... w=a24467ce


Laganica
https://dl-web.dropbox.com/get/Laganica.mp3?w=2098f450

[Ledena]

Hungarian dance No.5 metal verzija

[paparaci]

endless i laganica

ovaj dance mi je suvise vilen

[String]

paganini_gitara
https://dl-web.dropbox.com/get/paganini.mp3?w=de07134c

[merylin]

string sjedi 4-

[String]

string sjedi 4-

oh, hvala profesorice

[String]

Jos jedna od mene...samo za vas
RUM HVALA ZA COOL EDIT, PROGRAM JE EXTRA!!!!! U njemu sam samo gitare snimio i malo obradio zvuk klavijature...
P.S. Ako neko zna pjevati mozemo napisati neki text pa snimiti...


Good F(L)uck
https://dl-web.dropbox.com/get/Good%20F ... w=ce4bf0fd

[Heidi]

djasvi mi se good luck

[Maja]

string ne kontam kako ti ovo praviš. ti sviraš gitaru jel? klavijature dodaš "kompjuterski"?
A šta je s ovim bubnjevima

[Sibila]

ej..............moze li ovdje poneka od Pedofila ?

[Jaca]

[String]

string ne kontam kako ti ovo praviš. ti sviraš gitaru jel? klavijature dodaš "kompjuterski"?
A šta je s ovim bubnjevima

Jeste Majo. Imam program u kojem notama mogu zapisati 127 razlicitih instrumenata, izmedju ostalog i bubanj. Onda to sve pretvoris iz MIDI u audio i dobijes prilicno realan zvuk pravog bubnja. Klavijature isto tako. Znaci, upises note koje zelis i onda odaberes instrument koji zelis da te note reprodukuje tj. "svira". Na kraju sve fino izmixas i prebacis u mp3.

[Rum]

[niska grana]

Odlično, a la Zele
Možda nisam normalan, ali kad već ima ova fora s klavirom na kraju a i kad bolje poslušam neke dijelove mislim da je pomalo šteta što nije još ponegdje (naročito u sredini) ubačen ili još bolje da te neko s njim prati.

[paparaci]

P.S. Ako neko zna pjevati mozemo napisati neki text pa snimiti...

heb ga, ne sviras narodne

a i ja ne znam pjevati



znaci nit' dobrog luck-a, nit' dobrog fuck-a



dobar komad

[String]

--STANICA BROJ 13--

Jesenje jutro....magla se jos uvijek podizala a zvuk teskog voza koji se vukao po grubim sinama parao je krajolik...
U maloj kucici na peronu, nedaleko od pruge, sjedio je covjek i ubijao vrijeme pisuci poeziju...
Hladno je pogledao voz koji je stizao i ponovo spustio pogled na komad papira gdje je trosnom grafitnom olovkom urezivao svoje misli ne primjetivsi pri tome da mu je cigareta vec dogorila izmedju prstiju...
-Aaaaaajjj !!! - uzviknuo je odjednom i brzo izasao iz kucice zagledajuci prste na ruci i dosao do hidranta na peronu.
Potekao je mlaz mutne ledene vode ispod kojeg je stavio svoje cigaretom opecene prste....
-Uh, sad je vec bolje - promrmljao je gledajuci prema vozu i cudeci se sto se uopste zaustavio na ovoj stanici jer je odavno vec pretvorena u mjesto gdje su se zaustavljali vozovi kako bi se na njima otklonio eventualni kvar...
Krenuo je nazad u kucicu ali mu je usi zaparao zvuk koji odavno vec nije cuo...
-Hm, stikle? - pomislio je u sebi....
Okrenuo se i na peronu ugledao jednu jedinu osobu koja je izasla iz voza...
Maglom obavijena ukazala se zenska silueta, dama srednjih godina sa ljubicastim sesirom na glavi sa kojeg se do pola lica spustala tanka prozirna crna mrezica...
-Kojeg vraga ona radi ovdje? - zapitao se, prelazeci rukom jos uvijek preko opecenih prstiju...
Dama je izgledala kao da je zatecena prizorom koji vidi, trazeci pogledom bilo koga na peronu i odjednom njen se odmjereni pogled spusti na njega..Behka, jedinog uposlenika "Stanice br. 13" Zeljeznica Federacije Bosne i Hercegovine, koji je stojao kao skamenjen jos uvijek ne vjerujuci da je konacno odrediste dame u magli bas njegova stanica na kojem se godinama ne desava nista osim pukih dolazaka i odlazaka teskih prasnjavih vozova...
Stojala je tamo mirno i izgledalo je kao da joj ponos nije dopustao da napravi prvi korak i krene prema njemu iako je bila svjesna da je on jedini na tom mjestu kome se moze obratiti uopste..
-Ovo se ne propusta. - pomislio je i jedva odlijepio jezik od nepceta izgovarajuci malo glasnije zbog udaljenosti jedino sto je u tom trenutku i mogao - Dobro jutro!!...
-Trebate li nesto?!...
Tajac...dama se prenula i stojeci jos koji sekund krenula je prema njemu hodajuci sasvim sporo i zanosno po krnjavom peronu koji i nije bas nalik na francuske modne piste kojima je do nekoc koracala...
Zastala je na par metara ispred njega i njeznim glasom prozborila - Bonjour, monsieur.
Zatecen prizorom samo je prozborio -HNNNNNNNN!!?? - misleci u sebi -A u picku materinu ne znam bas francuski!!
Dama se blago nasmijesila...-Oprostite gospodine, navika, govorim ja i bosanski.
Laknulo mu je jer bas nije imao ideju sta da kaze u tom trenutku.
-Dakle, ovo je cuveno mjesto Drekavci? - rece dama i odmjeri Behka pogledom.
-D..d..da, na pravom ste mjestu gospodjo...ili mozda gospodjice?? - rece ispitivackim tonom Behko...
Jednim potezom dama je skinula svilenu rukavicu i pruzila ruku Behku..
-Mailed.. - pogleda ga ravno u oci.
Pruzio je ruku i u trenutku je zaboravio na ostru bol nastalu od opekotine...
-Behko, drago mi je..ajjjjjjjjj!!!!- uzviknuo je od bola jer je bas opecenu ruku pruzio.
Mailed je brzo izvukla svoju njeznu ruku i zacudjeno upitala
-Pobogu sta Vam se desilo sada?
-Ma nista, samo sam ruku opekao kuhajuci sebi rucak juce kod kuce. - slagao je vjesto.
-Oh pa to je divno, muskarac koji kuha..- sa sjajem u ocima rece Mailed.
-Pa zar to po ustaljenom bosanskom obicaju nije zenski posao?
-Ah, jeste ali ja zivim sam pa je taj dio, naravno, na meni....nista strasno, navikao sam.- rece Behko prelazeci ocima preko vitkog tijela dame..
-Nego, da Vas pitam Mailed, zbog cega ste ovdje?
-Dosla sam u posjetu rodici, cula sam da zivi tu nekoliko godina i nisam ju vidjela od mog odlaska u Francusku prije vise od 10 godina, pa sam mislila da joj priredim malo iznenadjenje.
-A tako...pa moram vas mozda, razocarati...ne znam da li vam je neko rekao...ili...khm... - poceo je petljati jezikom Behko.
Lice dame se skamenilo...hiljadu misli prolazi joj kroz glavu i u sebi ponavlja - Ne, ne, ne, ne.
-Ovdje vise nema nikoga...svi su se odselili dalje..na neka bolja mjesta.- izusti Behko gutajuci i dalje njenu figuru pogledom...
Laknulo joj je jer je pomislila da se rodici ne daj Boze nesto desilo, obzirom kojim je tonom Behko izgovorio svoje rijeci.
-Molim??!! Odselili na neka bolja mjesta???!! Pa zasto, zasto???
-Duga prica...ako zelite mozemo poci kod mene jer danas vise niti jedan voz nece proci kroz ovo mjesto do sutra ujutro, pa bih i ja mogao ovu svoju vjecno dosadnu smjenu privesti kraju.
-Ne, ja ne zelim nikuda da idem...zelim odmah napustiti ovo mjesto!!!!- panicno je govorila Mailed.
-Ali kazem Vam...vise niti jedan voz ovuda nece proci danas...ovo je mjesto gdje se zaustavljaju vozovi samo u slucaju kvara i ne znam kako Vam nisu rekli da ne izlazite ovdje jer ovdje vise ne zivi niko osim mene. - objasnjavao je Behko donekle i sretan razvojem situacije.
Ono sto niti jedno od njih dvoje nisu primjetili je sjenka nalik na nekog pogrbljenog covjeka koja je nestala iza jednog izgorjelog vagona koji se tu zadesio usljed pozara i ostao da lezi zarastao u travi.
-Ja stvarno zelim da napustim ovo mjesto sto prije...kuda su odselili svi ti ljudi zelim da mi kazete odmah??!!!. - ljutito je govorila Mailed.
-Pa sirom svijeta tamo gdje ih niko nece zlostavljati vise. - rece Behko razocaranim tonom..
-HNNNNNNNNNN????!!! ZLOSTAVLJATI?????!! - Mailed se sve vise gubi u prici..
-O cemu Vi pricate Behko???!!
-Mislim da nema potrebe da se persiramo gospodjo ili mozda go-spodjice? -ispitivacki ponovo prozbori Behko.
-Vi..Vi...tako sam prestrasena..ne znam sta da mislim vise...zelim da idem iz ovog mjesta!!! -placnim glasom rece Mailed i poce da razgleda okolo trazeci barem i jedan moguci izlaz.
-Opustite se, ako vec ne zelite da prestanemo sa persiranjem...sta je - tu je idemo kod mene pa cemo vec nesto smisliti za Vas.- rece Behko. ( )
Slomljena Mailed popusti.
-Pa dobro, idemo li odmah ili?-rece Mailed razgledajuci okolo i bez orijentacije ponovo razmisljajuci gdje se to izlazi sa ove stanice.
-Samo trenutak, da zatvorim kancelarije unutar perona. Nema nikoga unutra ali eto, moram sebi naci nekog posla pa makar to bilo i otvaranje i zatvaranje kancelarija svako jutro kada dodjem i kada podjem sa stanice.-rece Behko zveckajuci hrdjavim kljucevima i gubeci se unutar sivih zidina perona.
-Stanite Behko, pomoci cu vam u tome. - euforicno ce Mailed, radujuci se sto se sve pokrece sa mrtve tacke.
-Nema potrebe, sacekajte tu nema puno vrata.-prolomi se Behkov glas unutar mracnog hodnika perona odzvanjajuci jos neko vrijeme mracnim ehom.
-Eto, to je to za danas od mene na ovoj stanici . - trpajuci kljuceve u dzep i ponovo zagledajuci opecenu ruku, rece Behko.
-Idemo li Maidel?-upita on.
-MAI-LED, - ispravi ga ona.
-Ah, da oprostite. - postidjeno ce Behko.
-Nadam se da to nije daleko, stikle su mi na nogama. - rece Mailed zabrinuto.
-Pa, tako-tako...brzo cemo stici, ne brinite. - rece Behko.
Usao je jos samo kratko u kucicu na peronu i uzeo svoje stvari.
-Pa, hocemo li onda? - upita.
-Ah, sta mi drugo preostaje? - rece Mailed pomalo drhtavim glasom.
-Slijedite me Mailed. - izusti Behko okrecuci se oko sebe kao da svakog momenta ocekuje da se neko drugi pojavi na peronu.
Jer Behko je znao. Znao je da je On tu, uvijek prisutan.
Magla se vecinom podignula i moglo se vec kroz ostatke iste naslutiti da ce njihov put biti prema kraju perona uz uske, zubom vremena nagrizene stepenice sa vec dotrajalim rukohvatom kojeg je stalna vlaga koja je prisutna u Drekavcima vec obojila hrdjom.
Mailed zastade pri pokusaju da sidje iza Behka niz krnjave stepenice.
-Behko, trebam pomoc, u stiklama sam.-stidno je izgovorila te rijeci jer je znala da ce jedini nacin da sidje biti blizi kontakt s Behkom.
-Ah, oprostite, ja sam se zanio, nisam obracao paznju, vec godinama idem sam kuci pa se osjecam pomalo izgubljeno i ne mogu da vjerujem da je jos neko ovdje sa mnom. - rece Behko okrenuvsi se prema Mailed ponovo mjereci pogledom njenu figuru.
-Dodjite. - pruzajuci ruke prema Mailed i veoma brzo shvativsi da nece ici bas tako, da ce morati da ju primi rukama oko struka, Behko izusti.
-Milsim da cu morati da Vas podignem i spustim dole. - rekao je bas onako muskim zastitnickim glasom.
-Hvala Behko. -rece ona, zadovoljna zbog pomoci koju ce dobiti od njega.
Blago ju je uhvatio oko struka a potom ispod koljena prefinjenih nogu kakve samo mozete vidjeti na francuskim modnim pistama, i prenio tih nekih desetak trosnih stepenica dole na zemlju.
Spustajuci ju polako prema zemlji zacuo je iz njenih usta mekan zavodnicki glas,
-Hvala. Sada pristajem na to da se vise ne persiramo, kao sto si predlozio maloprije dok smo stojali tamo na peronu. - rece Mailed omamljena muskom snagom koju je Behko iskoristio da ju prenese niz stepenice.
-A..a...da...da, nema problema. - Behko ce, jedva krijuci iznenadjenost i zadovoljstvo njenim prijedlogom.
Mailed je jedva uspjela da napravi korak a njene ostre potpetice su kliznule duboko u vlaznu zemlju i ostala je zarobljena na mjestu bez mogucnosti da napravi vise niti jedan korak.
-Juh, Behko!!! - uzviknula je ocajno.
-Opet stikle?-rece Behko, - Moram ti naci adekvatnu obucu. Pridrzi se za taj rukohvat od stepenica sad mi je palo na pamet da dole u podrumu ima neke stare obuce koja ce ti pomoci da lakse koracas po ovome blatu ovdje a i da spasis te prelijepe cipelice od daljnjeg unistenja.
-Ma bilo sta Behko samo da mogu da koracam. - rece Mailed uvidjevsi da nema drugog izbora nego da obuce na noge bilo sta sto joj Behko donese.
Behko se vec udaljio prema kucici na peronu grcevito vadeci iz dzepa gutu kljuceva i brzim je potezom otkljucao kucicu i uzeo svijecu iz ladice ormarica.
Pri izlasku iz kucice pogledao je kratko u pravcu gdje je stojala Mailed i povikao - Jesi li vec umorna od stojanja??!!
-Ne brini dobro sam, samo ti idi!!! - povikala je.
Behko je upalio svijecu, otkljucao vrata perona i krenuo prema podrumu.
Koraci praceni ehom odzvanjali su stepenistem koje je vodilo u mracni podrum i Behko se polako spustio u tamu hladnih komora podruma Stanice br. 13.
Plamen svijece se klatio obasjavajuci Behkovo lice i na zidovima podruma ostavljao iskrivljene zastrasujuce sjenke.
Zaustavio se ispred zeljeznih vrata sive boje na kojima je farba vec popustila i izvadio ponovo kljuceve trazeci onaj njemu dobro poznat, najvise hrdjav i pricvrscen na halku komadicem crvene zice.
Ubacio je kljuc u bravu ogromnog celicnog katanca i okrenuo ga.
Podrumom se prolomio zvuk lanaca koje je skidao sa poluge vrata. Podigao je mukom vlaznu polugu drzeci jos uvijek svijecu u jednoj ruci.
Usao je oprezno unutra, spustio svijecu na celicnu bacvu u kojoj se nalazilo mazivo za lokomotive tik pored staklene posude iz koje je svijecom obasjano bljesnulo raznorazno prstenje, grosevi i zlatne navlake zuba.
Plamen svijece se ispravio poput vojnika u stroju neke elitne jedinice i pred Behkom se ukazao njemu vec poznat prizor koji je samo u slucaju velike nuzde morao ponovo da vidi i prozivljava.
Na podu prostorije bila su polozena tijela mumificiranih ljudi ciji su grcevi na licu ukazivali da su umrli u strasnim mukama.
Svima odreda odjeca je bila uzduzno pocijepana na ledjima, reklo bi se nekim laserski preciznim sjecivom.
Behko je muski stisnuo zube i ponovo se suocio sa mracnim prizorom kao i kada je na istom mjestu trazio upaljac prije par dana, isti onaj kojim je jutros pripalio cigaretu kojom je opekao prste.
Ponavljao je u sebi od muke -Trazis obucu, treba ti obuca, dosao si po obucu, treba ti obuca.- kako bi skrenuo misli sa prizora koji se ukazao.
Drhtavom rukom dohvatio je borosanu sa jedne mumificirane noge i istog trena mu je kroz misli proslo da Mailed ima malo manju nogu, kako se sjecao kada ju je nosio niz stepenice perona.
Poceo je disati ubrzano a niz celo su se spustali grasci hladnog znoja. Ispustio je borosanu naglo i poceo mahnito traziti neku drugu obucu koja bi po sjecanju mogla pristajati Mailed.
Kroz glavu su mu prosle sve pijanke koje je dozivio uz vlasnicu borosane, inace konobaricu u lokalnoj kafani u Drekavcima. Ime joj je bilo Maja i Behko je bio jako vezan za nju. Cesto je isao vozom u fabriku obuce "Borovo" kako bi za nju direktno iz fabrike porucio cipele jer je bila poznata po tome sto je imala ogromna stopala i samo je to bio nacin da dodje do cipela.
Iznenada, preturajuci po gomili mumificiranih tijela, ukazale su se velike crne gumene cizme i Behku je sinulo da bi to bila najadekvatnija obuca za Mailed kako bi mogla koracati po blatu do njegove kuce u Drekavcima.
Takodje, dok je skidao cizme, pred ocima su mu navirala sjecanja i slike vremena provedenog sa vlasnikom istih.
-Eh, moj Tutnplock, kao da te sada vidim kako s njima poravnavas ugalj na kipi svog kamiona koji smo jednom ukrali u Zenici zajedno sa Rumom. - niz lice mu se spustila suza, koja se kotrljajuci niz obraz sastavila sa graskom znoja i pala dole direktno u oko jednoj mumiji.
-Ah, oprosti druze Adacta. Bio si drug iako ne mogu zaboraviti deset godina provedenih u KP Zenica gdje si strpao Ruma, Tutnplocka i mene zbog onog kamiona koji smo ukrali, ali sve bude i prodje. - rece ceznjivim glasom.
Skinuo je cizme sa Tutnplockovih nogu i izbacio ih u hodnik ispred vrata. Jednom rukom ponovo je uzeo svijecu i krenuvsi da izadje zastao je naglo.
Pogledao je u staklenu posudu koja je stojala na bacvi sa mazivom za lokomotive, u koju je vec ranije skinuo i ostavio sav nakit sa mumificiranih tijela i ugledao prst u posudi na kojem je jos uvijek stojao navucen prsten.
-Ponijeti cu ovo, ko zna mozda nesto bude sa onom gore Mailed pa neka se nadje a ti Vucice oprosti zbog prsta, prsten se nije dao bas lako skinuti. - saptao je Behko u svom uzasu koji ga okruzuje.
Brzo je zatvorio vrata i izasao na peron i zastao malo na izlazu kako bi dosao sebi od prizora da Mailed ne bi nesto posumnjala.
-Jesi li tu?! - pozvao je Mailed.
-Da, Behko pa gdje si do sada vec su mi mokre noge???!!!-rece Mailed skruseno.
Behko je dotrcao do Mailed uzeo cizme koje je zgulio Tutnplocku s nogu i izvukao Mailed nogu iz cipele i ubacio u cizmu.
-Jao pa to je preveliko Behko, noga mi doslovno pliva unutra. - negodovala je Mailed.
-Hm.. - izusti Behko smisljajuci u glavi moguce rjesenje.
-Nista zato..imam rjesenje.- rece ushiceno Behko.
Uzeo je cakiju iz dzepa, odrezao cizmu i od nje napravio cipelu a potom razgledao oko sebe i ugledao komad pucvale u cosku perona koji su radnici zaboravili kada su otklanjali kvar na vozu.
Natrpao je pucvalu u cizmu i ponovo obukao Mailed na nogu.
-Je li bolje sad?- upita Behko.
-Odlicno kao da su za mene krojene. - blistala je Mailed.
Bekhko se ponovo prisjeti Maje i njenih cipela koje joj je kupovao.
-Eto dobro je bolje nego da sam ti donio one borosane broj 49 iz podruma.
-Da - rece Mailed. -One bi mi bile bas prevelike a i nisu za hodanje po blatu.
-Idemo. - rece Behko.
Na pola puta do kuce kroz blato i mutne bare iznenada se prolomio snazan krik.
Mailed zastade.
-Behko, jesi li cuo ovo??!!
-Jesam, to je macka. - rece Behko onako bezveze.
-Macka??!- uzasnuto rece Mailed. - Mora da ta macka radja konja dok se ovako oglasava - rece saljivo Mailed.
Prasnuse u smijeh oboje i nastavise put ne obracajuci vise paznju na krik.
Ali Behko je znao ko je krik ispustio. Znao je dobro da je to On....
Pred njima se pojavila ogromna zelena povrsina na kojoj se usamljena nalazila Behkova kuca iznad koje se iz dimnjaka jos uvijek polako izvlacio dim.
-Predivno- rece Mailed. -Bas kao moja kuca iz snova.
Prisli su kuci blize i Mailed je odjednom povikala - Pa ti imas auto??!!!!
Da imam - rece Behko, - ali otkrij tu ceradu pa pogledaj.
- Jao pa zasto ne ides do stanice autom kad ga vec imas? - rece Mailed zacudjeno polako podizuci ceradu.
- Pogledaj bolje malo. - rece Behko onako razocarano.
- Aaaaaa, pa sta je ovo???!!!! - Mailed ce zaprepasteno drzeci u ruci kraj cerade.
- Eto to sto vidis moja Mailed. Imao sam nesrecu i slupao ga. Sada se tu pretvara u trulez samo. - slijezuci ramenima rece razocarano Behko.
- Nemoj da se brines, imati ces novi auto opet. - tjesila je Mailed Behka.
- Podjimo u kucu. - rece Behko.
Ulazeci u kucu Mailed je sjela na prag pokusavajuci bespomocno skinuti improvizovanu obucu koju joj je Behko navukao na noge.
Mrstila se i pokusavala da zguli taj izum s nogu ali joj nije islo bas najbolje.
Primjetivsi to Behko se brzo dao u akciju i prisao je da pomogne.
-Eto ga, skinuli smo ih. Zasto me nisi odmah zvala? - rece Behko smjeseci se.
- Pa mislila sam da ce ici lako. - rekla je Mailed.
-Ja idem da operem ruke a ti Mailed udji u dnevnu sobu pa sjedi malo dok ti ne oslobodim kupatilo da se sredis. - rece Behko gubeci se vec u velikom hodniku.
- Dobro Behko, ja cu predahnuti tamo bas sam umorna. - rece Mailed skidajuci sesir sa glave.
Mailed je razgledala sobu sjedeci na staroj bosanskoj seciji i primjetila je da je sve uredjeno u starom bosanskom duhu.
Odjednom oci joj zastadose na malom stolu s kojeg je bljestala svjetlost iz monitora kompjutera.
Pridigla se i priblizila stolu s nevjericom.
- Behko!!!! - povikala je, - Pa ti imas internet konekciju!!!!! - blistala je od srece Mailed.
Behko to nije cuo, ali su iz kupatila dopirali stihovi koje je Behko pjevao dok se sredjivao. -Smoooooke on the waaaater.....fire in the sky!!!!
Uzela je mis u ruku i kliknula na prozor u dnu.
- MILF fucked hard with a big cock. - citala je sporo Mailed na slogove bez razumijevanja sto bi to moglo da znaci.
Odjednom se pojavio Behko i sav prestrasen povikao - Neeeeeeee, ne diraj to molim te!!!
Mailed je ispustila mis iz ruku pomalo prestrasena Behkovom reakcijom.
-To sam neke filmove ostavio da se skidaju dok sam na poslu pa da ne prekines slucajno download. - rece Behko i jednim potezom misa skloni prozor.
- A dobro Behko prepao si me, samo sam citala naziv, ionako ne razumijem engleski bas najbolje. - rece Mailed.
Behku je laknulo i pomislio je u sebi - Uh sreca moja pa ne znas engleski.
- Sredio sam kupatilo pa idi da se sredis malo, peskiri su u ormaru pored ves masine pa se posluzi. - rece Behko.
Nakon sat vremena na vratima Behkove dnevne sobe pojavila se Mailed ogrnuta peskirom samo.
Behko se okrenuo osjecajuci njenu prisutnost na pragu sobe i ugledao prizor koji je zeljno ocekivao.
-Ah, tu si. - mrmljao je Behko gledajuci eksplozivnu Mailed i od uzbudjenja slucajno misem kliknuo na "cancel" upropastivsi time download filmova.
-Sada cu ti donjeti neku svoju odjecu pa se obuci, mislim, svuci, obuci, moju neku odjecu, mislim imam neke odjece. - izbezumljeno je govorio Behko.
Donio je neku kosulju i pantalone koje je Mailed obukla i bas su joj onako pristajali na vitko tijelo koje je imala.
- Eto sada smo te sredili. - rece Behko zadovoljno.
- Da, -rece Mailed sa osmijehom, - Bas se nekako ugodno osjecam u ovoj tvojoj odjeci.
- Mozemo sada i kafu popiti u miru. - predlozi Behko.
-Ja cu, -rece Mailed odlazeci u kuhinju koju je primjetila ulazeci u kucu vec ranije kad su stigli.
- Lijepo od tebe, -rece Behko, - Ja cu da iskljucim kompjuter i odoh do kotlovnice da sredim grijanje.
Otvarajuci vrata kotlovnice Behko je zacuo krik iz kuce.
Brzo se vratio u kucu i u hodniku se sudario sa Mailed.
- Sta se desilo???!!! - rece Behko.
- Na prozoru, na prozoru!!!! - vristala je prestravljena Mailed.
-Kojem prozoru, sta???!! - Behku je sve bilo nejasno.
- Neko me posmatrao kroz prozor dok sam kuhala kafu!!! - prestravljeno ce Mailed.
Behko je izasao iz kuce i krenuo do prozora kuhinje.
Na mjestu ispod prozora, na zemlji je bila rastrgana kokoska a krv se slijevala niz zid kuce.
-Dosao je opet. - mislio je u sebi Behko dok je za jednu nogu podigao kokosku i bacio u grmlje.
Vratio se u kucu i brzo smislio pricu.
-Pogledao sam tamo, nema nikoga. Vjerovatno ti se ucinilo od krosnje drveta da je neko bio tamo...sad sam se sjetio i ja cesto pomislim od te krosnje da tamo neko stoji.
-Behko ja moram ici hitno, ne mogu vise ovdje da budem neki strah me obuzima. - rekla je Mailed jos uvijek sva u strahu.
-Nema potrebe da se plasis, nema ovdje nikoga, zivim tu dugo. - tjesio je Behko Mailed.
-Idemo piti kafu, ne brini se.
Sjedili su u sobi nekih par sati i pili kafu kad se odjednom zacuo krik uz snazno tutnjanje.
-AUUUUURRRRRGHHHHH!!!!!
Mailed je skocila sa secije i vrisnula.
-Aaaaaaaaaaa!!!! Opet, rekla sam ti, opet onaj krik!!! - vristala je uspaniceno Miled.
Uz krik se zacuo snazan zvuk mocne masine koja je tutnjala Drekavcima.
Sve jace i jace dok je buka postala skoro neizdrziva.
Behko je znao o kome se radi ali mu je nekako bilo simpaticno posmatrati prestravljenu Mailed.
Odjednom je sve utihnulo. Neko je bio ispred kuce.
Do sobe su poceli dopirati glasovi.
-Sta je ba???!!!! Sta hoces vise covjece?!!!! Eto stigli smo, sad mozes da predahnes!!!! Samo se zalis!!!
- Jebala te kaciga i motor, jesi li me cuo!!!!??? PODRIIIIIIIIIIIIIIIIIG!!!!
-Sta hoces, rekao sam ti da ides svojim autom iza mene da me pratis a ti si navalio da se vozis na motoru sa mnom??!!!
-Nikad vise, nikad!!!!!!! - glasovi su dopirali u sobu.
Behko je sutio i posmatrao Mailed koja se pripila uz njega slusajuci glasove.
-Ko je ovo Behko?? - prosaptala je.
-Ah, navrate ponekad, moji jarani, Mandibulas i Zagor.
-Treba sutra da pecemo rakiju pa su dosli, ja sam na to potpuno zaboravio. - rece Behko pomalo razocaran jer je idila koja je nastala u sobi uz Mailed, nestala odjednom.
Snazan prasak se zacuo u hodniku. Ne bas lagano otvaranje vrata.
-Behkooooooooooooooooooooo, ooooooooooooooooooooo Behkoooooo!!! PODRIIIIIIIIIIIIIIG!!!!!! - vikao je vec izgleda pripiti Zagor.
Behko je izasao u hodnik stavljajuci kaziprst na usta i pokazujuci ocima da se smire i utisaju zbog Mailed.
-Sta ljubis taj prst, sta je???!!! - rece Mndibulas.
-Ma ovaj, imam, ovaj...imam goscu jednu, pa da se ne prestrasi, malo tise budite molim vas. - rece Behko.
-AUUUUURGHHHH on ima goscu, ma nemoj???!!!- rece Zagor stavljajuci cep na pljosku sa rakijom.
-Kakva baaaaa gosca de nam sudzuke nasijeci i pusti nam one svoje MILF filmove da sjedemo k'o ljudi. - rece Zagor skidajuci cizme.
Usli su u sobu i zanijemili. Na seciji je sjedila Mailed trepcuci ocima i ne progovarajuci niti rijeci.
-Mailed, ovo su Zagor i Mandibulas, moji prijatelji. - rece Behko.
Zagor je sjeo pored Mailed i kratko ju odmjerio pogledom.
-Ja sam Zagor. - valjao je jezikom dok su rakijska isparenja spalila obrve od Mailed.
-Mailed, drago mi je. - pruzila je ruku Mailed.
Mandibulas je stojao na pragu citajuci poruku na mobitelu.
Usao je i on.
-Mandibulas, drago mi je. - poljubio je ruku od Mailed.
-Izvini mi se malo zanijeli. Behko je uvijek sam ovdje pa nismo mogli pretpostaviti da si i ti tu. - rece Mandibulas.
-Sve je ok, samo vi... - rece Mailed stidno posmatrajuci pristigle goste.
-Behko, mogu li prebaciti ovaj clip sto sam snimao sada kada smo dolazili...vozio sam 320 kilometara na sat pa da vidim kako je ispao?? - upita Mandibulas.
-Nema problema, prebaci da pogledamo. - rece Behko.
U trenutku kada je Mandibulas prilazio kompjuteru nestalo je struje u kuci.
-Aaaaaah!!- uzviknu Mailed.
-Bas sad, pih j.... ti zito!!! - opsova Mandibulas.
-Zna se desiti nije prvi put da nestane struje, cesto se to desava ovdje. - rece Behko smireno.
-Idem da provjerim grijanje u kotlovnici, brzo se vracam. - rece Behko noseci fenjer vani da osvijetli put.
Otvorio je ulazna vrata i ugledao jaku svjetlost koja je dolazila iz fara Mandibulasovog motora koja ga zaslijepi.
-Mandi, dodji da pogledas, ostavio si svjetlo ukljuceno na motoru. - dozivao je Behko spustajuci fenjer i zaklanjajuci oci rukom od svjetlosti.
-Kakvo svjetlo, to je nemoguce???!! - rece Mandi iznenadjeno.
Posao je vani i stao pored Behka. Snop svjetlosti iz fara motora ih je obasjao. Stali su zaslijepljeni na pragu kuce.
Mandibulas je posao prema motoru da iskljuci svjetlo kada je Behko uzviknuo:
-Stani, nesto je iza motora!!!!
Mandibulas je stao ali nije mogao da vidi nista.
Iz obliznje sume se prolomo snazan krik. Na trenutke nalik na plac djeteta pa se pretvarao u vrisak neke izbezumljene zene.
-Sta je ovo????!!! - rece Mandi prestrasen.
Behko nije mogao da progovori niti rijec, jer je dobro znao o cemu se radi.
-Behko reci nesto, ovo je uzas!!!- rece Mandi.
Iz sobe se odjednom vriskom oglasi Mailed.
Mandi i Behko potrcase unutra da vide o cemu se radi.
- Nosite ga od mene!!!!! - vristala je Mailed.
Behko se vratio po fenjer koji je spustio u hodniku i osvijetlio je sobu.
Na krevetu je lezao Zagor sa pantalonama spustenim na koljena i opijen govorio:
-Daj, sjedi ovdje pored mene maco. Nemam nista sto ne zelis da vidis. Hik, podriiiiiiiig!!!!
-Kakva sramota!!!! - povikali su u isto vrijeme Behko i Mandi.
-Pa sta radis covjece???!!!- povika ljutito Behko.
-Dirao me po koljenima. - rece prestrasena Mailed.
-Kad vec imas vremena da se zezas, sad ides vani na svjez vazduh da te provozam na motoru bez kacige!!! - rece Mandi podizuci Zagora.
-Ne, nemoj da me diras umorio sam se. - rece Zagor kroz komadice sudzuke u ustima i ponovo odcepi pljosku sa rakijom.
Mandi je iznio Zagora do praga ulaznih vrata kada odjednom snop svjetlosti koji je dolazio iz fara motora na pola zakloni strasna figura.
Zacu se hroptanje. Zvijer je stojala mirno i pogledom kroz crvene oci ispred kojih se pruzala nezgrapna njuska iz koje je visila zelenkasta slina, fiksirala Mandija i Zagora. Na desnom ramenu zvijeri, koje je obasjavao snop svjetla iz fara motora, bila su poredana usta iz kojih su dopirali tihi glasovi od kojih se dizala kosa na glavi. Hroptanje je bilo sve jace i kao da ce svakog trenutka zvijer zaskociti Mandija i Zagora koji su stojali ukoceni i zaprepasteni.
- Vanzemaljaaaaac, ho's poteeeeegnut'???!!! - proderao se Zagor.
Mandi ga je samo kratko protresao - Suti ludjace, sad smo ga najebali j.... ti zito!!!! Sta je ovo??? -govorio je zaprepasteni Mandi.
Iza njih se pojavi Behko. Zvijer je ispustila krik u tom trenutku i malo se povukla nazad kao da je Behko imao neku kontrolu nad njom.
-Na tri, uvlacim vas obojicu u kucu i zatvaramo vrata.-rece Behko tiho.
-Jedan, dva, TRI!!!!
Behko je snazno povukao Zagora i Mandija u hodnik i tek sto je stigao da privuce vrata zvijer je snazno lupila u njih.
Nastavila je snazno da lupa sve dok nisu pocele da se naziru pukotine na vratima.
Tada je Behko privukao teski ormar iz hodnika i naslonio na vrata.
-Sad smo sigurniji malo. -odahnuo je.
-Behko, moras nam objasniti o cemu se radi. - rece Mandi.
-Prije deset godina, deset godina...hm. - poceo je Behko da govori.
-U Drekavce je dosla jedna dama....-pricao je Behko i osvrtao se gledajuci gdje je Mailed.
-Mailed!!!! - viknuo je Behko.
-Gdje je Mailed nestala???? -panicno je ustao i pogledom trazio Mailed.
Prozor na sobi je bio poluotvoren a zvijer se vise nije cula.
-Mailed je izasla kroz prozor. -rece Mandi.
-Zvijer ju je progutala sigurno dok se vise ne cuju krikovi vani. -ocajno je rekao Zagor koji se u trenutku otrijeznio potpuno.
-Mislim da nije pametno da idemo vani da ju trazimo, jer da je ziva javila bi se. - rece Behko sav u strahu.
-Idem da provirim kroz kljucaonicu u hodniku, mozda jos stoji kod motora. - rece Mandi i krenu u hodnik.
-Hm, nema nista ispred motora ali svjetlo jos sija na njemu.-rece Mandi i poce da sklanja ogromni ormar sa vrata.
-Otvori pa sta bude. -rece Zagor Mandiju.
-Ok Zagore, ako nas podere, znaj da mi je bilo lijepo druziti se s tobom cijeli zivot.
-Nemoj mi ba sentimentale te nego otvaraj vrata.- rece Zagor.
Mandi je otvorio vrata. Ispred nije bilo nikoga osim motora na kojem je svjetlo sve slabije sijalo.
-Otis'o Drekavac, hahhahaa -poce da se smije glasno Mandi.
Ostra kandza iznenada se nadje u Mandijevim grudima. Srce mu je izvukla iz grudi i zabila u usta.
Hroptao je na pragu i samo se srusio.
Behko i Zagor pocese da vriste uzasnuti prizorom.
Potrcali su nazad u sobu i stali uz zid ne ispustajuci niti daha.
Iznenada su se poceli cuti koraci..isti oni koje je Behko jutros cuo na peronu....Zvuk visokih potpetica pracen hroptanjem je parao sablasnu tisinu.
-Koji je sad ovo kurac???!! - izusti Zagor.
U sobi se pojavila Mailed u crnim koznim pantalonama koje je skinula sa Mandija i na uzici drzeci zvijer.
-Hahahahahhahahihihiihihihhahahhahahihihi.!!!!!- vjesticki se nasmijala gledajuci u plafon.
-Sta je sada a?? Mislili ste da me pipkate i stipkate.??? Nece moci djavoli muski!!!! BUAHAHAHHAHAHAH!!!!! -glasom demona govorila je Mailed.
-Ovo je moj psic, Fifi kojeg sam zaboravila ovdje prije 10 godina.- pocela Mailed pricu.
-Ovo isto je napravio i u Francuskoj pa sam ga morala dovesti ovamo jer je eksperiment s njim prekinut zbog smrti glavnog istrazivaca na projektu.
-Nestalo je supstance koja ga vraca u normalno stanje a formulu za njeno pripravljanje znao je samo glavni istrazivac na projektu, Poker. Ubila ga je lavina u Kanadi dok je u planinarskom domu boravio s nekim prostitutkama.-rece Mailed smireno.
-Sada je red na vas prije nego mu dam supstancu koja ce ga vratiti u normalu. Godinama je na njoj radio Konsultant i uspio je u tome.
-Nemoj Mailed!!!!- povikali su u glas Behko i Zagor.
-Mi ti ne smetamo, praviti cemo se kao da se nista nije niti dogodilo, mozes biti sigurna u to.-rece Behko gutajuci knedlu.
-Dodajte mi jednu cigaretu sa stola.-rece Mailed.
Zagor i Behko su skoro jedan preko drugoga skocili da dohvate cigarete sa stola.
Zagor je stigao prvi da dohvati kutiju sa cigaretama kada je Mailed izustila.
-Fifi!!!!
Fifi, Drekavac kako su ga zvali u selu, je skocio i kandzama poderao Zagoru ledja i doslovnio ga prepolovio. Krv je pocela da prska Behku u lice nakon cega je Behko samo pao na krevet.
-Ustani, odmah!!!- ljutito ce Mailed.
-Nisi tako padao dok si me pohotno zderao pogledom jutros!!!-rece Mailed.
-Ja, ja...nnnnn...ne znam...-rece Behko izgubljeno.
-Izadji vani.-naredi Mailed Behku.
Sporim koracima Behko je izasao iz kuce.
-I? Sta sad?- drhtavim glasom rece Behko.
-Uzmi lopatu i kopaj.-rece Mailed.
-Sta da kopam?-ne shvatajuci rece Behko.
-Kopaj sebi grob!!! BUHAHAHAHHAHAH!!!-demonski se ponovo nasmija Mailed.
-Iskopaj tako da bude mjesta i za tvoje jarane, Zagora i Mandija.-zlobno ce Mailed.
-Ovo je suludo!!! Zasto?? Sta sam ti skrivio??--rece Behko.
-Kopaj!!!!!!!!!!!!!!!! Nisam te nista pitala!!!!! HAHAHAHHAHAHAHIHIHIHIHIIH-prolomi se stravican smijeh.
Behko je poceo kopati misleci u sebi kako je sve ovo samo los san i da ce se stvari promijeniti u njegovu korist uskoro.
Iskopao je veliku jamu.
-Eto, gotovo je. - tiho je rekao Behko.
-Sada dovuci svoje jarane i stavi ih u jamu.-rece Mailed.
Behko je otisao i dovukao Zagora na dva puta jer je bio prepolovljen. Mandija je samo svukao ispred kuce u jamu.
-Sad si znaci, ti na redu Behko.-Mailed ce tiho.
-Fifiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii!!!!- ludacki je odjednom prosiktala Mailed.
Zvijer je urlikala i zarila svoje ostre zube Behku u vrat sve dok mlazevi krvi nisu poceli da prskaju po fasadi kuce.
Mailed se smijala i vristala dok je Behko hroptao u krvi.
Tisina je zavladala Drekavcima.
Mailed je stojala jos malo i posmatrala a zatim iz dzepa izvukla bocicu sa rastvorom.
Istresajuci sadrzaj bocice zvijeri niz grlo ?@$%!@$%^!#$^!#^!#$^ -NE MOGU JA OVO VISE PISATI ODOH NA CHAT BOSANSKOG FORUMA DA SE ZAJEBAVAM!!!!!
DOSADILO MI BRATE GUZICA MI UTRNULA.....
-STRING-

[Mister No]

--STANICA BROJ 13--

Jesenje jutro....magla se jos uvijek podizala a zvuk teskog voza koji se vukao po grubim sinama parao je krajolik...
U maloj kuci.......................................................................................
..........................
...................
-STRING-

[Julia-Klara]

Svidja mi se ,svidja mise jazz... Pisi pjesmu, lagano, jazzy, pjevam ti

[Rum]

[Julia-Klara]

sta se ti smijes?