Na bosanski forum svi unose radost. Neko svojim dolaskom, a neko odlaskom. Vraćamo kredite, priređujemo šokiranja i ibrete. Sve znamo, sve umijemo, pomoći hocemo, a možda i nećemo. Spoznajte istinsku draž opcije "quote".
Sasvim je sigurno,da je tesko pronaci,dobrog sajdziju.
Obicno,kad se ovim instant-sajdzijama,odnese sat na popravku,oni kazu,kako se to ne moze popraviti i smjesta ponude na kupnju "original" sat po pogodnoj cijeni.
Mislim da je sat,jos uvijek potreba. Ipak je lakse,malo zadici ruku,pa baciti pogled na sat.nego gurati ruku u dzep i posezati za mobitelom. Prije rata,nisam ni nosio satove,mada je u mojoj carsiji,tad medju mladim ljudima,hit bio upravo dzepni sat. Mislim da imam jedan jos uvijek,ali ga ne nosim. U posleratnim godinama,nosio sam "seiko" sat-original,naravno. Bio je dobar,ali mu se vremenom,pokvario,mehanizam za navijanje.
Nije mi se dalo,zajebavati se sa tim,pa sam nabavio "Citizen",takodjer original,ali nije imao puno nesto tih takozvanih "rubina". Neka je jeftinija varijanta bila u pitanju. Trajao je godinama i ispravan je jos uvijek,samo ga ne koristim,jer sam mu ogrebao staklo,jednom prilikom na poslu. Od 2007 godine,do proslog ljeta,koristio sam sat sa crnom podloskom. Solarni pogon a marka je isto tako jaka. "Jung hans". Mejdutim,prosle godine se pokvario,pa koristim,po prvi put,malo poveci sat,marke "Festina". isto tako,original a za pogon me ne pitajte. Nije ni solarni ni na baterije niti ga treba navijati. Podloska je celicno-plave boje a okvir zlatne boje. To mi je inace,uspomena na oca rahmetli. Mada ga on nije ni nosio nesto,ali je bio njegov. za mene,taj sat nema vrijednost. Ne bih ga prodao ni za vrecu eura.
Ja sam imala samo jedan jedini sat.
I sad se sjećam svečanog trenutka kad mi ga je tata poklonio. Imala sam negdje 7-8 godina.
Marke se ne sjećam, ali je bio totalno neobičan. Nije izgledao dječije, ali je bio malo sitniji od uobičajenog, potpuno crn sa zlatnim kazaljkama. Ono što je bilo najneobičnije na njemu je deblji ispupčen krug koji ga je obrubljivao i na taj način štitio staklo.
Tako je taj jadni sat preživio svašta.
Par mjeseci je bio u pijesku, izgubila ga dok sam se igrala, pa ga još poslije gubila, padao mi, a preživio je i stampedo. Naime (što kaže paparaci), u ratu smo živjeli na spratu jedne kuće, u 3 sobice nas 27 i jedne prilike počele su padati granate, a naša soba je prva u nizu, pa sam ja prva izletjela da pobjegnem u podrum. Sat mi je pao na vrhu stepenica i svih 26 ljudi je protutnjalo po njemu, ali mu ništa nisu mogli, osim što su ostavili po njemu prljave otiske.
Nažalost, otpali su mu kajiševi i sad se nalazi u mostaru u jednoj kutiji s uspomenama pa ga ne mogu uslikati.
Prvi sat sam dobila od tate kada sam imala nekih pet-šest godina ,bio je crvene i bijele boje sa platnenim kaišom.
Sada imam tri sata koja nosam (jedan je sestrin ).A moj je bijele boje sa cirkonima , kupila ga u Turskoj na ekskurziji,a drugi sam dobila za rođendan.Kaiš mu podsjeća na naruknicu,ima cirkone,sastoji se od krugova od kojih su neki šuplji.Sitan je ,a meni ne bi ni pristajali krupni,jer su mi tanke ruke.I ovaj sam morala skraćivati
Kod nas postoji jedan dobar sahadžija i šta god mi se desi on popravi.Ja i ne kupujem originale,za sada je to preskupo za mene,o tome mogu razmišljati tek kad budem imala svoju platu akobogda.
A mislim da je danas sat više kao modni detalj nego potreba,mada je zaista lakše pogledati na sat nego vaditi mobitel.
Jedini slučaj kada mi sat zaista bude potreban je na ispitu,jer se naravno mobiteli ne smiju koristiti pa ja volim pogledati koliko još vremena imam.
Nije sloboda sa neba pala, za nju je sestra dva brata dala..
prvi sat koji sam imala je ovakav, i dan danas ga imam, ali ga ponekad nosam:
sjecam se tog dana vrlo dobro...uvjek sam imala zelju da ga imam ali mi je bio preskup i ostao je zelja do tog dana, dobila sam
od posla poklon u novcanom iznosu i to tacno koliko je taj sat kostao...odmah sam otisla i kupila ga a jaaaaaa moje dragosti
nosila sam ga uvijek...ali na poslu zbog vode i farbanja, sam ga uvijek skidala i stavljala tako da sam se odvikla...ponekad ga stavim, ako negdje izlazim i to...a imam jos jedan, koji sam donedavno dobila...mjenjam ih...etooo
sat je jedini nakit koji volim nositi i koji nosim. prije ere mobitela sam ga redovno nosio. promijenio sam ih nekoliko. kad sam dobio prvi sat, zaista se ne sjecam. vec 13 godina nosim g-shock od casio. "obrambeni", sto bi stari rekao. nosim ga prvenstveno ljeti i na proljece. inace koristim mobitel.
Jaca wrote:ja nosim rucni sat
a moj sat mora biti jasan sa vidljivim brojevima i kazaljkama
nevolim one sa samo 4 crtice nikad neznam koliko je tacno sati
...ovo nam haman zbog podneblja-moj sat mora imati bijelu podlogu, crne brojeve i crne kazaljke
prije sam sat nosala stalno, prvi dobih od tetke,pa poslije uzeh mamin koji je dobila za 10 godina radnog staza, i nisam ga skidala s ruke osim kad se kupam ... onda sam nabavila vodotporan , pa ga nisam skidala ni tada posljednje 4 godine ne nosim nikakav, odvikla sam se... nikad mi nije bila bitna marka (naravno, kao ni kod cega ) i svaki je radio perfektno uz redovno mjenjanje baterije...
Gledam te nekim drugim ocima
upravo onako kako ne treba...
I ne shvatam sta mi se desava
nedostaje mi rec koja resava
u tebi je neka tajna ostala
k'o muzika starih majstora
).A moj je bijele boje sa cirkonima , kupila ga u Turskoj na ekskurziji,a drugi sam dobila za rođendan.Kaiš mu podsjeća na naruknicu,ima cirkone,sastoji se od krugova od kojih su neki šuplji.Sitan je ,a meni ne bi ni pristajali krupni,jer su mi tanke ruke.I ovaj sam morala skraćivati 
a jaaaaaa moje dragosti 
...ovo nam haman zbog podneblja-moj sat mora imati bijelu podlogu, crne brojeve i crne kazaljke 
posljednje 4 godine ne nosim nikakav, odvikla sam se... nikad mi nije bila bitna marka (naravno, kao ni kod cega 
jok , sve je to za zene 
