prvih 7 dana sam pročitala samo 80 stranica dok je chiyo, glavni lik, bila djevojčica pa mi nešto taj dio nije bio ekstra. e onda kad je memeha, najbolji lik u knjizi, uzela pod zaštitu za 3 dana sam pročitala nešto više od 400 stranica. jednostavno mi je bila prezanimljiva i čak sam zadnji dan dok sam sjeckala pola kg oraha za kolač istovremeno čitala i knjigu pritisnuvši je kristalnom vazom da se ne sklapa. zapravo taj dan sam oborila lični rekord jer sam čitala od 22h do 4 ujutro i pročitala 200 stranica
stvarno mi je odlična, nijedna rečenica mi nije bila dosadna. super je opisan život gejša i prije knjige sam znala da one od djetinjstva idu u školu za gejše al recimo nisam znala da prvo budu pripravnice, pa da ih uzme starija gejša za sestru i vlasnica okije za kći, nisam znala ni za dannu i sl.
fascinantno mi je to kako su u japanu gejše cijenjene dok je sayuko rekla kako u new yorku gejše smatraju prostitutkama. one i jesu na neki način prostitutke ali to je dio njihove tradicije.
evo par citata
Što ako dođem do kraja života i shvatim kako sam iz dana u dan očekivala čovjeka koji nikad nije došao? Kako će biti nepodnošljivo tužno shvatiti da nikad nisam pravo okusila hranu koju sam jela, niti doista vidjela mjesta na kojima sam bila, jer sam stalno mislila samo na predsjednika, puštajući da mi život protječe u nepovrat. A opet, ako prestanem misliti na njega, što mi ostaje od života? Postat ću poput plesačice koja se od djetinjstva priprema za predstavu u kojoj nikad neće nastupiti.
Mlade djevojke uvijek u srcu nose svakojake nerazumne nade. Nade su kao ukrasi za kosu. Djevojke žele nositi previše ukrasa. Kad ostare, izgledaju glupo ako nose čak i samo jedan.
