Znas li od cijih si kuca?

[Bahra]

Jeste li ikada ispitivali svoje porodicno "stablo"? Da li vam je iko u porodici znao ispricati o predcima, ko su bili, kakvi su bili, odakle su dosli? Jesu li bili zanimljivi?

Ja sam prije dvije godine pocela da ispitujem malo o svojim. Sa mamine strane nisu bas nesto znali da kazu, znaju mi do pranene i to je to. Kazu bila ters (misljenje snahe) a pra dedo kazu bio sutljiv i nagodan(tako obicno i biva).

Ali sa tatine npr jako puno znaju i oni su mi extra zanimljivi.
A prica o praneni i dedi me je jako jako dirnula i rastuzila. Pradedo je poginuo za vrijeme I sv. rata, negdje na moru kada su im potopili brod. Pricali su da je sa sobom vukao jos jednog covjeka, ali da pred sam kraj nije izdrzao, i obojica su se utopili.
A pranena je umrla od tuge za njim, samo par mjeseci kasnije. Nasli su je ujutro, kako lezi sa svom djecom, a najmladje (amidza Alija) je bio na grudima i dojio.
Ja i moj brat smo 4 generacija koja je naslijedila tu zemlju na kojoj su odrasle te generacije, i nekako smatram da imamo posebnu obavezu da cuvamo i ne prodajemo tu zemlju i kucu.
A ima jos zanimljivih prica koje cu neki drugi put.

[Zagorka]

Znam do pradjeda i kapak Cak ime maminog djeda ne znam,a kamoli cime se bavio Nane poumirale rano,ne pamtim ih,tako da....vehto bogami

[Krokodil Behko]

Pradedo je poginuo za vrijeme I sv. rata, negdje na moru kada su im potopili brod. Pricali su da je sa sobom vukao jos jednog covjeka, ali da pred sam kraj nije izdrzao, i obojica su se utopili.
A pranena je umrla od tuge za njim, samo par mjeseci kasnije. Nasli su je ujutro, kako lezi sa svom djecom, a najmladje (amidza Alija) je bio na grudima i dojio.

Baš dirljivo

Ja sam po majčinoj strani, iz jedne prahistorijske porodice, koja je oduvijek živjela u
Bijeljini ili je bar, tako davno doselila tu, da se gubi svaki trag.

Moj čukundjedo, bio je veoma ugledan zemljoposjednik sa bar 2000 duluma zemlje.
Njegova dva sina (braća od moje pranene) bili su oficiri austrijske vojske.
Nakon AU sloma, odselili su u Tursku, gdje je jedan od njih, bio pukovnik u
vojsci Mustafe Kemal pashe Ataturka. Bila je i njegova slika u bijeloj uniformi
ali mislim da je zagubljena, u vihoru zadnjeg rata. Dolazio je u Bosnu, nakon 1945,
ali su ga "novokomponovani" partizani sa po tri mjeseca učešća u ratu,
ponovo otjerali. Porodici je oduzeto svo bogatstvo već 1918. godine i razdije-
ljeno kojekome. Nekih stotinjak duluma je ostalo izmedju svjetskih
ratova i to je vodio moj pradjedo. Nakon 1945. godine uglavnom je i to oduzeto.
Ostalo je desetak duluma, koji su prešli u vlasništvo mog dajdže, to jeste, brata
od moje nene rahmetli. Djedo i dvojica dajdži, izginuli su u drugom svjetskom ratu.

Sve u svemu, malo, vrlo malo pravde u prethodnom stoljeću.

[Bahra]

za moje kazu da su isto dosli od nekud iz Turske, 4 brata koja su otisli na cetri razlicite strane. Sandzak, Rudo, Visegrad, Krajina. I dan danas su tu samo sto su neki dodali IĆ na kraju. Zemlju nije niko uzimao(nije bila atraktivna lokacija). I pravo mi je bzv to sto su neki rodjaci prije par godina dodali to IĆ prezimenu, valjda da zvuce EuroPejski

[Dust]

Nekada davno neko je zapoceo porodicno drvo koje se svake godine dopunjava. Znam vrlo vrlo dobro pretke sve do tamo 1700 i neke. Sa mamine strane svi su porijeklom iz Like, a sa tatine Hercegovina i Ceshka. Ti Cesi su valjda dosli kao vojnici ostali, promijenili prezime (koje i danas nosimo) i presli na Islam.

[Maja]

Pisala sam već o tome. Pravila sam porodično stablo, samo ne samo naše porodice, nego čitave mahale. Došla sam do nazad 300 i nešto godina tj do tog lika koji je došao i Crne Gore ovdje. Njih su bila sedmorica braće i šta se desilo sa ostalim, ili su otišli ili poginuli ili se nisu ženili ne znam, ali samo je ostao vaj naš. Oženio se i dobio dva sina. Od njih smo mi nastali.
Kad sam pravila stablo i obilazila stare ljude, čak sam i u Sarajevo išla kod rođaka, mnogi su mi to odobravali, ali uvijek bi bilo ono pitanje "e šta te na to natjeralo" ko čude se, oni ne bi.
I sad kad sam završila, iskopirala i svakoj porodici dala po primjerak, sad bi oni išli u to mjesto u Crnoj Gori da ga vide. Inače, komšije su mi Ekrem Jevrić i Fahrudin Radončić

[gejsha]

Nisam nikada pravila porodično stablo, mislim da bi bilo jako naporno sve ispitivati.
Bolje poznajem rodbinu s tatine strane i s njima sam uvijek bila nekako bliža, jednostavno smo se u djetinjstvu više sretali i družili.
A s mamine strane i dan danas saznajem tek za neke rođake koji su mi drugo,treće koljeno.Sramota, ali eto tako je.
U jednoj pizzeriji radi baš taj jedan moj rođak i ne znamo se .Uvijek kada me poslužuje, ja mu želim reći da smo rođaci, ali nekako me stid.
Mislim da treba djeci od malih nogu sve rođake predstaviti, ko je ko, da se zna..pa barem prva tri koljena ako ništa.

[niska grana]

S mamine strane je porodično stablo teže odrediti zato što u Bosni takva evidencija umnogome zavisi od ugleda ili materijalnog statusa predaka. Ono što mi je poznato jest da kada se sve sabere ona porijeklo vodi iz bukvalno svih krajeva Bosne.
S Hercegovinom je situacija već drugačija, jer se tamo o tim stvarima oduvijek strogo vodilo računa pa je o tatinim pretcima a samim tim i prezimenu već sačuvano dosta uspomena, ali i pisanih tragova.

Uglavnom, prezime se prvi put spominje prije nekih 500 godina u jednoj knjizi gdje je naveden popis bošnjačkih porodica koje su tada obitavale u Herceg-Novom. Kada je Herceg-Novi pao u ruke Venecijanaca, pretci su se iselili u današnju Istočnu Hercegovinu, a odatle vremenom gotovo isključivo u Sarajevo i Mostar, gdje je i danas najveća koncentracija osoba koje nose to prezime.

Anegdota ima mnogo: od toga da je jedan u nekakvoj zasjedi kod Stoca bez upotrebe vatrenog oružja pobio 17 austrougarskih vojnika (ko zna na šta li je to ličilo ) kojima je kasnije podignut spomenik dok se njegovom mezaru mjesto ne zna.
Jedan drugi je navodno sam sebi povadio sve zube da ne bi morao služiti u jugoslavenskoj kraljevskoj vojsci, a za jednog opet kažu da je bio toliki da nije mogao ući ni na jedna vrata, da se odao piću i kafanskim tučama pa su ga za Bajram našli u nekakvom jarku, malo sredili i u takvom besvjesnom stanju oženili...kasnije se oženio još jednom, pa je imao dvije žene.

Ima toga još dosta, ali da ne dužim dalje...nadam se da i ovako nisam pretjerao i da sam potrefio poentu teme.

[Maja]

Anegdota ima mnogo: od toga da je jedan u nekakvoj zasjedi kod Stoca bez upotrebe vatrenog oružja pobio 17 austrougarskih vojnika (ko zna na šta li je to ličilo ) kojima je kasnije podignut spomenik dok se njegovom mezaru mjesto ne zna.

I ja sam čula priču kako su ovdje moji predaci pobili neke iz A-U ali ne sjećam se tačno.
Morat ću pitati nekog starijeg.

[Krokodil Behko]

Otkrio više od 320.000 prezimena naroda u BiH i porodične korijene



Njegova treća knjiga u kojoj je otkrio čak 320.000 prezimena u BiH dugo se krčkala. Vrijedan kao mrav, enigmata Ishak Kolonić (61) iz Donje Ljubije kod Prijedora materijal za svoju treću knjigu pod nazivom "Prezimena naroda u BiH i porodični korijeni" prikupljao je više od pet godina. Na svim mogućim mjestima.

- Počevši od matičnih ureda do katastara, mezarja i grobalja, nema gdje me nije bilo. Značajnu građu pronašao sam i u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, ali i u Muzeju "Kozara" u Prijedoru. Bilo je i mnogo razgovora s nekim viđenijim i starijim ljudima čije je sjećanje svježe. Neki od njih su mi rekli da je to što radim sam posao za najmanje 15 ljudi. Kao da to ne znam - kaže Kolonić, koji je u novoj knjizi potpuno obradio 87 domaćih prezimena.

Dodaje da onih s dva slova, poput Bu, Ni, Ot, Uk, El ima samo pet, tri puta je više onih najdužih koja imaju od 15 do 18 slova, a vrlo mnogo je neobičnih u koja spadaju ona poput Budalić, Balavac, Fržović, Greda, Guzinić, Handrka, Motika, Mamuza, Mukač, Sirovina, Skuhan, Samouk, Podrum, Prorok, Poluga, Pekmez, Trklja...

Ime Ishaka Kolonića, penzionera koji od svoje penzije ne može kupiti ni dva kilograma mesa, stoji na još dvije knjige, "Priča o jednoj čaršiji - otrgnuto od zaborava" i " Imena naroda u BiH", u kojoj je otkrio značenje oko 14.600 vlastitih imena u Bosni i Hercegovini.

[Ruana]

Porodicno stablo sa tatine strane znam, i porijeklom smo iz Istre,uskoro izlazi i knjiga sa tim stablom. Jedan moj rodjak je sakupio i pronasao sve nas i napravio porodicno stabo a imamo i grupu na FB koju je takodje on napravio. Sa mamine strane smo iz Hercegovine i u jednom mjestu kod Trebinja ima i danas jedna velika kula koja se zove po njima.

[Nela]

Ja, nazalost samo znam do pranana i pradeda voljela bih da znam vise, ali nemam koga ni pitai, jer su pomrli a drugu rodbinu i ne znam

[dacina_curica]

Sa mamine strane znam sve....ima negdje referat na drugom forumu pa iskopiram kad mi naumpadne....sa tatine strane ne znam, iz neke sume bezbeli.

[Maja]

Otkrio više od 320.000 prezimena naroda u BiH i porodične korijene

Svaka čast
Valjalo bi imati ovu knjigu.

[Mister No]

Neki dan sam razgovarao sa "prezimenjakom" na ovu temu i kaže da je ustanovio da vodimo porijeklo iz Mađarske

[paparaci]

jedan rodjak kaze iz anadolije od "anadolskog sejtana" navodno je to pronasao u sarajevskom muzeju, samo sto to jos nisam provjerio.

znam da su jedni od prvih koji su naselili nase selo bila cetiri brata od kojih mi vucemo korijene. posebno mi se svidja sto je jedan od njih zapamcen po dobru sto se i ocituje u tome kako ga je narod zvao. za preostalu trojicu ne znam nista.

[Ruana]

jedan rodjak kaze iz anadolije od "anadolskog sejtana" navodno je to pronasao u sarajevskom muzeju, samo sto to jos nisam provjerio.

znam da su jedni od prvih koji su naselili nase selo bila cetiri brata od kojih mi vucemo korijene. posebno mi se svidja sto je jedan od njih zapamcen po dobru sto se i ocituje u tome kako ga je narod zvao. za preostalu trojicu ne znam nista.

Ti mora da si na njega.

[paparaci]

[Dust]

sa mamine strane:

--- je jedna od najvećih rodovskih zajednica ogulinskog kraja nastala na području starohrvatske Psetske župe (Cazinska krajina) u prvoj polovici 15. stoljeća kada se u Hrvatskoj počinju rabiti prve vojne puške.
Riječ je o plemićkoj obitelji čiji je rodonačelnik bio iz Novigrada koji je imao privilegiju i znanje rukovati puškom - tada novim, rijetkim i skupocjenim vatrenim oružjem (riječ je o najstarijim vrstama tog vatrenog oružja - teškim bedemskim puškama uvezenim početkom 15. stoljeća iz njemačkih zemalja, tzv. Hackenbüchse ili Stangenbüchse, u svrhu obrane od Turaka).
Prvi član ovog roda se spominje 1549. plemić Grgur --- u Novigradu (danas selo Todorovo sjeverno od Cazina). Prodori Turaka u cazinski kraj podijelili su rodovsku zajednicu na dio koji je iselio u sigurnije krajeve i na dio koji je ostao na starim ognjištima. Potonji su za turske vlasti prešli na muslimansku vjeru a danas su vrlo brojni u Cazinskoj krajini.
Znači, --- su stara Hrvatska plemička obitelj.
U Bosni --- su većinom Bošnjaci a pet odsto hrišćani.


sa tatine:

U vremenu o kojemu pišemo, Ljubunčić je bio stalno sijelo donjeg dijela Livanjskog polja, goleme župe koja će se pod konac 18. stoljeća (1797 godine) svojim prirodnim granicama hladnih i brzih rijeka Bistrice i Plovuće, od izvora do ušća, pitomo razdijeliti na dva dijela. Na strminama gorde Golije, prirodno se štiteći svojom uzvisinom, koja ljubomorno otvara vidik na golemo polje, oblikovalo se selo Ljubunčić, u to vrijeme baština Mehmedova (mali timar) od 2.000 akči. U svom pohodu livanjskoj župi godine 1768. biskup Bogdanović je ovdje evidentirao 226 katoličkih duša, a biskup Miletić 1813, nešto manje, naime 202.
1768. evidentirana su sljedeća plemena: Bilić, Hrsto, Jelić, Krezo, Kovač, Kravarević, Križan, Maganjić, Pletković, Repov, Suša, Vuksanović, Zvirac.

[Bla]

S očeve strane smo jako mlado stablo, ja tek peto koljeno, a znam i za tog pretka iz šestog koljena koji nosi drugo prezime a od kojeg su nastale 3 familije.
S mamine strane znam samo do trećeg koljena u rikverc.
Ko kad smo zatucani pa niko nije pisao ništa proteklih stoljeća.