
Ali često dolazimo u situaciju da moramo provoditi vrijeme s prijateljima ljudi s kojima smo dobri...prijatelji muža ili žene, roditelja, braće, sestara, naših prijatelja itd.
Dosta puta se dešava da nam neke od tih osoba nenormalno idu na živce, ali se prisiljavamo da fino s njima pričamo.
Najteže je ženama čiji su muževi dugogodišnji prijatelji.
Baš danas sjedim s rodicom kad dolazi žeMska i sjeda s nama. Obje imaju 30 i nešto, obje imaju jedno dijete u prvom razredu, a drugo od jedne godine. Veže ih naravno dvadesetogodišnje prijateljstvo njihovih muževa, a ne podnose se.
Sad pričaju nešto..vidi se sve je to ko preko ... muškog polnog organa..
Tema je novogodišnja priredba u školi u koju idu njihova djeca.
A: hoćeš li ti voditi _ _ _ _ _ na predstavu (pita za mlađe dijete).
S: A joooook moja... Nemiran mi, morala bih stalno za njim trčati.
A: Ja s mojom mogu na mjesec (tu joj daje do znanja kako bolje odgaja dijete od nje). Baš smo u subotu bili na Rujištu, ma ko bubica bila. Nikakvih problema s njom.
S: Neću ja na Rujište (napravi gadljivu facu), meni je tamo bezveze. Mi ćemo na raspust na Bjelašnicu. (dodade s visoka).
Otprilike takav im je bio čitav razgovor.
Ja nisam imala nekih težih slučajeva, osim sestre mog bivšeg

Ostali su svi u granici normale, a s bratovim prijateljima sam uvijek bila ekstra.