Ja i mama prije par mjeseci iduci skupa naidjemo na svezanja novcanica....sve iste....okrecemo se,nigdje nikog ko je mozda upravo prosao pa mu ispale....jutro....kaze ona:sta cemo,naravno da cemo vratiti,ali kako znati kome,kad nema dokumenata?
Ja lijepo dam oglas ko pogodi tacno koliko je para i kaze gdje je otprilike izgubio,dacemo...
I javi se covjek,tu u blizini gdje smo nasle,kuca mu.....tacno pogodio...nisu bile sve ni njegove vec radio sa majstorima kucu,pa uzeo od gazde da kupi materijal i plati radnike...(dnevnice,sta li,ne znam)
Dio novca je namjeravao dati za izgradnju dzamije....
Mogu vam samo reci jedno:nema ljepseg osjecaja......
Kad znate da je necije dijete sito zahvaljujuci vama,sreca je daleko veca nego da ste zadrzali taj sugavi novac koji bi ionako spiskali
Zahvaljivao se do neba,iako se mama bunila do neba,insistirao je da joj da 10%(btw znamo covjeka cijeli zivot).....
Dio novca je zaista dao za izgradnju dzamije....
Uvijek bih vratila....jer osjecaj je neopisiv kad neciju radost prouzrocite....
(na zalost ja sam dva puta pokradena,jednom novcanik nestao,jednom novac iz novcanika...nisu neke velike sume,ali je ruzan osjecaj.....gorka spoznaja da nas ima i takvih)

Gospode, gdje li pronalaze, ovoliku đubrad i mamlaze.