Citao sam ljetos Huzura, a ranije i masu objavljenih kolumni. Knjizica koju treba pricitati. Borba sa rakom, zivotom, sredinom, intelektualnim angazmanom. Britka, cvrsta a opet emocija ljudskih, zenskih, sjecanja na porodicu, straha, svega. Procitah sam sebe u nekolkiko navrata. Koristila je jedan izraz koji me je sjeo na dupe. Žlibina . Ovo je definicija po Martini.
"Žlibina je svjetina što žeđa krv i od krvi tuđe se napaja u svojim pustošima. Žlibina čeka da padneš sve oštreći noževe za tvoje lopatice, zarivajući ih do srži nakeženim osmijesima, navijajući da izdahneš. Žlibina se rastavlja po sopstvenim krajevima od pomisli da se ustaješ iznova iz svakog novog rata, jači. Žlibina nema nacionalnost, ali jedna od tri žlibine zasigurno mrzi što sad ovdje piše ‘sopstveni’ pošto to nije rvacka riječ, a dedo mi je bio Hrvat. Hrvat, ali nikada žlibinac. Žlibina je mržnja sama po sebi, bilo čega drugog i drugačijeg. Žlibina ne shvaća zapadni svijet što na prozorima nemaju ničega. I što je sve otvoreno. Jer nitko nema potrebu gledati u živote drugih. Svijet je odavno postao sebi nutarnjem okrenut. U žlibini si okrenut svima osim sebi, jer kada se okreneš sebi, tada postoji opasnost da uvidiš raznolike istine. Koje su počesto jako teške i surovo bolne. A sa istinom se treba znati iznijeti. Žlibina pak vonja na laž. Žlibina kada ode u svijet, ponese svoje zastore i naviku virenja u život drugih. Žlibina nije ništa bolja kada je izmjestiš negdje gdje nema žlibine, jer se žlibina nosi u sebi, u upražnjenim halama intelektualne obamrlosti duha i uma."
Treba ga uvesti u rijecnik.
Poceh da pratim sta pise po FB. Nova knjiga, promocija "Bukaca" i onda veceras ova img.
Pa koja smo mi zlibina, jebo nas svak. Sto kaze Bursac:"Ko nas je prokleo, nije dangubio"

![Forum [Bot] Forum [Bot]](./images/ranks/s.png)




