Ko je zlatni donator bio
ko je po Jahorini viski pio.
Prva olimpijada koje se sjećam je sarajevska. Sjećam se euforije, živim tu u blizini, sjećam se da je jednog petka, dva ili tri dana prije olimpijade jedan spustaš slomio nogu. Pa onda kada je Jure Franko osvojio srebro, prvo u povijesti za bivšu državu. Odmah su ga prozvali Jurek Burek. Međutim, kasnije sam se pitao, pošto se nakon olimpijade Jure Franko definitivno izgubio i skoro da se nije ni pojavljivao na takmičenjima tipa svjetski kup, da li je možda ta medalja na neki način bila namještena.(možda je nalojio skije , ili su mu stotinke sporije otkucavale:) ).
Sjećam se i Primoža Ulage skakača na skijama od koga su svi očekivali bar bronzu ali nas je razočarao, slabo se plasirao, Matti Nykennen (Finska) je bio kralj skakaonica.Tom Primožu Ulagi su naravno smislili drugo ime -Đulaga, Primož Đulaga

. Nekoliko dana prije tog takmičenja su nas pokupili iz škole da bacamo snijeg na skakaonice, pošto je bila oskudica snijega (crk'o sam živ) a ništa nam nisu dali da jedemo samo neku šugavu paštetu i šalicu čaja.
(nakon te olimpijade je i država polagano počela da ide u 3 fičke materine, baš kao što je slučaj sa Grčkom nakon 2004. i olimpijade u Ateni).
Nakon toga je došla poslastica. Los Angeles 1984. bez Rusa i država istočnog bloka koje su bile jake ko zemlja naročito DDR. Bili su samo Rumuni i sjećam se da sam ustajao u pola 3 after midnajt da gledam duele Jugoslavije i Rumunije u rukometu. Uf ! koje su to tekme bile. Da te srčka strefi. A stari bi se der'o iz druge sobe (spava čojek). ''Smanji to jebo ga ti!''
Pa onda košarka, vaterpolo....tu je SFRJ glavnu riječ vodila, i naravno da se imalo za koga i navijati.
Tu se sjećam i Carla Lewisa koji je poharao u atletici, sve je živo pobjedio i kamaru medalja osvojio plus svjetski rekordi.....
pa onda Seul 1988 (Calgary zimska).....i nje se sjećam dobro, Jasna Šekarić -streljaštvo, osvojilo je neke medalje za Jugu.
Onda rat....Barcelona, nije mi olimpijada bila ni na kraj pameti, samo sam gledao kako živu glavu na ramenima ostavit.....tu se ničega ne sjećam osim tuge jer se drugi ljudi igraju u Španiji a ''ja u rovu ležim sam'' u nekoj vukojebini. Tad je BiH po prvi put nastupila. Od tad pa do danas nije napravila ni jedan rezultat vrijedan pomena.
Uglavnom....tih 14 dana olimpijade je za mene praznik. Pratim sve živo od hokeja na travi do konjaništva.
draž se malo izgubila jer čovjek nema na koga navijati...osim naravno za slabije.

tetovirane ruke, tetovirane ruke, tetovirane ruke moj budi mi silan i dobro mi stoj.