Na bosanski forum svi unose radost. Neko svojim dolaskom, a neko odlaskom. Vraćamo kredite, priređujemo šokiranja i ibrete. Sve znamo, sve umijemo, pomoći hocemo, a možda i nećemo. Spoznajte istinsku draž opcije "quote".
Film bosanskohercegovačke rediteljke Jasmile Žbanić „Za one koji ne mogu da govore“ (For those who can tell no tales) premijerno je prikazan u okviru programa Special Presentations 38. Toronto Film Festivala.
„Za one koji ne mogu da govore“ snimljen je prema istinitoj priči o australskoj glumici Kym Vercoe i njenom putovanju u Višegrad. U želji da upozna grad iz romana Ive Andrića "Na Drini ćuprija", Vercoe je kao turistkinja otputovala u Višegrad, ne znajući za strašne zločine koji su tamo počinjeni od '92. do '95. godine. Nakon povratka u Australiju, ostaje šokirana i zatečena saznanjima da je hotel „Vilina vlas“, u kojem je odsjela, bio poprište brutalnih silovanja žena nesrpske nacionalnosti.
Prve kritike novog ostvarenja Žbanićeve uglavnom su veoma pozitivne. Kritičarka uglednog magazina Variety Alissa Simon piše da je riječ o „hrabroj drami“ koja odaje počast Bošnjacima ubijenim u Višegradu 90-ih godina, a posebno ženama koje su su mučene u logorima za silovanje.
U intervjuu za ScreenDaily, bh. rediteljka govorila je o nastanku filma u Višegradu, gdje je njena ekipa zbog osjetljive teme snimala „u ilegali“, a višegradske vlasti, kako kaže Žbanićeva, nisu im dozvolile da snimaju u hotelu „Vilina vlas“.
„U ovom trenutku, u Višegradu, isti oni srpski zvaničnici koji negiraju genocid investiraju 12 miliona eura u novi 'umjetnički grad' Emira Kusturice, Andrićgrad. Ali to je samo političko sr... – politička odluka da se zataška genocid“, kazala je Jasmila Žbanić za ScreenDaily.
Govoreći o mogućnosti prikazivanja njenog filma u Višegradu, Žbanićeva je rekla da će „možda Emir odlučiti da prikaže film u svom umjetničkom gradu“ i dodala da bi to bilo veoma progresivno, ali kako sumnja da će njegovi „sponzori“ dozvoliti prikazivanje.
Kako li se Kusta osjeća nakon ove poplave srebnih medvjeda, zlatnih globusa i oskara u SA? Imam osjećaj da on samo lukavo koristi staru slavu jer kao reditelja, već skoro dvije decenije, nigdje ga na mapi. Meni Grbavica iz tog nekog tehničkog ugla, nije nešto posebno. Nadam se da je ovo bolje osmišljeno. Sama radnja mi nije bila tečna. Nekako mi kadrovi nisu lijegali jedan za drugim.
Pusti masnog Kustu, on je svoje odindilio....nek' se pozabavi narodnim igrama tipa bacanja kamena s ramena sad...
Grbavice sto se tice, film ko film nije los mada ima poprilicnih propusta i rupa u radnji a i u kontinuitetu. Ipak, treba ga pogledati, bolji je od isfuranog Andjinog za svjetlosne godine.
"Otok ljubavi" žanrovski je komedija, za koju Žbanić, uz Aleksandra Hemona, potpisuje i scenarij. Glavne uloge iznijeli su Ermin Bravo, Ariane Labed, Ada Condeescu. Osim njih, značajne uloge tumače i Franco Nero, Leon Lučev, Nina Violić, Jelena Lopatić...
Glavna junakinja, Francuskinja Liliane (Ariane Labed) koja živi u Sarajevu, trudna je i s mužem Bosancem (Ermin Bravo) dolazi na odmor na otok Sv. Nikola, ali u njihov život tada ulazi karizmatična Flora (Ada Condeescu) koja će u mladom bračnom paru probuditi osjećaje seksualne privlačnosti i požude, što komplicira njihov odnos na neobičan način i otkriva im nove mogućnosti u životu. Praznici ubrzo kreću nekontroliranim putem i mladi bračni par se upušta u ljubavni trougao, što ih navodi na preispitivanje vlastite seksualnosti i životnih želja.
Nakon premijernog prikazivanja u Lokarnu, kritika filma je podijeljene, ocjene su više negativne nego pozitivne i kreću se od opisivanja „Otoka ljubavi“ kao lagane, neambiciozne i ne pretjerano duhovite komedije do luckastog filma koji ulazu duboko u karakter glavnih likova te nudi potpuno novi pristup pitanju ljudske seksualnosti i ponašanja u vezi.
Ugledna filmska stranica Variety ni najmanje nije štedjela novo Jasmilino ostvarenje. U njihovoj kritici filma između ostalog stoji:
„„Bilo bi lijepo reći da „Ljubavno ostrvo“ predstavlja sofisticiran pristup temi lezbijstva i biseksualnosti, no ništa na ekranu ne pokazuje bilo kakve znakove sofisticiranosti. Boje su prejake, nivo zrelosti infantilan, a humor ispodprosječan. Žbanić je u svojim prethodnim filmovima pokazala da ima sposobnost vrlo uvjerljivo pojasniti kako se prošlost njenih likova odražava na njihovu sadašnjost, ali u ovom filmu to je na najnižem mogućem nivou, a ukupna slika koju dobijamo operisana je od bilo kakve društvene ili političke pozadine.
To ne bi bio problem da je komedija spretna i inteligentna, no to ovdje nije slučaj“.
Također, nisu imali pretjerane riječi hvale ni za glavnog muškog glumca, Ermina Bravu:
„Bravo izgleda najneprivlačnije moguće, strpan u sramotne Speedo kupaće gaćice daje nam pogled na svoje dlakavo, blijedo tijelo i pozamašan trbuh, što bi bilo daleko prikladnije za ciklus filmova “Porky’s”“.
Bitno drugačiji u svojoj kritici nije ni Screen, koji film pokazuje kao lako probavljivu komediju bez ozbiljnijih ciljeva:
„Čestit i dovoljno bezazlen da bude preporučljiv za gledatelje svih uzrasta, film djeluje kao vid zabave koju je doktor preporučio Jasmili Žbanić nakon teškog stresa s kojim se morala nositi u svojim prethodnim filmovima“.
Iako jako dobro ocjenjuje performans ženskog dijela glumačke ekipe, Screen baš i nema riječi hvale za muške glumce:
„Iako Labed i Condeesc krajnje uvjerljivo na veliko plato iznose problem seksualnosti svojih likova, čini se da su balkanski glumci, u ovom slučaju Ermin Bravo i Leon Lučev, koji glumi raspjevanog barmena sa homoseksualnim tendencijama, daleko nespretniji kad se moraju uhvatiti u koštac s nejasnoćama/pitanjima seksualnog identiteta“.
Stranica Indiewire također nema riječi oduševljenja za film, ali ipak stavlja akcenat i na njegovu pozitivnu stranu:
„Kada pogledate film, teško je oteti se utisku da sve na šta se „Otok ljubavi“ može svesti jeste zabavljanje publike oslobođenim seksualnim neredom, koji leži u korjenu njegovog scenarija. Takav, u potpnuosti predan svom „feel good“ štihu, „Otok“ je lagan film, i s obzirom da i ne cilja na više, bilo bi suvišno žaliti se na kvalitet koji nam nudi. No uprkos tome, oni pozitivni dijelovi filma sugerišu da i glupa komedija može imati nekoliko pametnih ideja“.
No, potpuno suprotno od navedenih kritika, viđenje filma nudi zvanična stranica festivala u lokarnu Pardolive.ch:
„Iznenađujuće ugodan i dobar od početka do samog kraja, posljednji film bosanske rediteljke Jasmile Žbanić bi vas mogao baš zaintrigirati. Scenarij napisan zajedničkim snagama režiserske i nadarenog sarajevskog pisca sa adresom stavnovanja u SAD-u Aleksandra Hemona, pojačan vrhunskom glumom, ljetni, ali ipak subverzivni, „Ljubavni otok“ je luckasta vragolasta komedija koja vrlo smjelo govori o pitanjima braka i seksualnosti. Žbanić i njeni saradnici svojim filmom su napravili priručnik za veze današnjice. Vjetar promjene, svakako“.
Nakon prikazivanja u Locarnu, novi film Jasmile Žbanić bh. premijeru će imati na Sarajevo Film Festivalu. Tada će ovdašnja publika moći steći i vlastito mišljenje o ovome filmu.
..da teže se potvrditi a i javnost je više senzibiliziranja za ratna dešavanja nego na ove teme...sve mi se čini igrala je samo jedno ljeto...ograđujem se ipak dok ne pogledam film..
Salahuddin wrote:U svakom zitu ima kukolja. Ne moze ni svaki njen film biti biser. A ovaj jeste dosadan. Malo jebacine i to je to.
Iskreno,nisam gledala ali su svi danas filmovi malo taslacine ili malo pucacine...,,nista.....voda.....tako da hocu reci zasto bi se onda njen izdvajao po broju kritika....taman se uklopila...,.
Gospode, gdje li pronalaze, ovoliku đubrad i mamlaze.
Ne znam kad će naši reditelji, glumci, koga se već pita skužiti da postoje i drugi žabrovi osim ratnih filmova i drama..pa i komedija koje su opet naslonjene na rat.
Iznenadjena sam promasajem, ali razumijem Jazmilu. Filmovi gdje su homo/biseksualci glavna tematika, otvaraju vrata onima koji daju novac za produkciju. Da je u sve ovo umijesala kakvo ubistvo, bilo bi bar malo interesantnije.
Gledam te nekim drugim ocima
upravo onako kako ne treba...
I ne shvatam sta mi se desava
nedostaje mi rec koja resava
u tebi je neka tajna ostala
k'o muzika starih majstora
Film Jasmile Žbanić o genocidu u Srebrenici premijeru će imati na festivalu u Veneciji
Venecijansko bijenale ove godine bit će održano u periodu od 2. do 12. septembra, a na tom filmskom festivalu premijeru će imati (u takmičarskom dijelu programa) i film uspješne bh. rediteljice Jasmile Žbanić "Quo vadis, Aida" (Kuda ideš, Aida) koji govori o genocidu u Srebrenici.
Zbog pandemije koronavirusa 77. izdanje Venecijanskog film festivala uključivat će neznatno smanjen broj filmova u glavnom programu, kao i neka virtuelna događanja i emitovanje filmova. Direktor festivala Alberto Barbera najavio je više od pedeset filmova koji će biti emitirani na tradicionalnim lokacijama kao što su dva otvorena kina "Giardiani della Biennale" i pozorište u Lidu.
Među tamičarskim filmovima je film bh. rediteljice Jasmile Žbanić "Quo vadis, Aida" (Kuda ideš, Aida). Film govori o Srebrenici.
Ovo predstavlja veliki uspjeh, pogotovo imajući u vidu da se radi o najstarijem i jednom od tri najvažnija filmska festivala na svijetu.
Ovogodišnji festival će biti održan u periodu od 2. do 12. septembra.
Predsjednica žirija je proslavljena glumica Cate Blanchett. Među dosadašnjim učesnicima festivala nalaze se imena najprestižnijih svjetskih autora koji su obilježili istoriju svjetske kinematografije: Renoira, Kurosawe, Laurencea Oliviera, Rosselinija, Tarkovskog, Antononija, Viscontija, Bunuela, Wima Wendersa, Godarda, Ang Lee, Sofije Copole, Gulierma del Tora i drugih.
Prošlogodišnji dobitnik nagrade Zlatni Lav je film "Joker" reditelja Todda Phillipsa.
Sinopsis filma
Bosna, ljeto 1995, Aida radi kao prevoditeljica u Srebrenici, zaštićenoj zoni UN-a. Kada srpska vojska uđe u grad, trideset hiljada stanovnika Srebrenice, među kojima je i Aidina porodica, traži spas u bazi UN-a. Uvjerena je da su barem oni, koji su ušli u bazu, sigurni.
"Biti izabran na Venecijanski filmski festival je za nas velika nagrada. Venecijanski festival, kao jedan od najvažnijih svjetskih filmskih događaja će omogućiti da film gleda veliki broj ljudi, a to je upravo ono što smo željeli. Nadamo se da će i u regiji film izazvati veću empatiju i bolje razumijevanje među ljudima. Želim da se zahvalim ekipi koja je radila pod teškim uslovima dajući svoj maksimum - zatim ljudima koji su vjerovali u film i kada mnogi nisu, a posebno onima koji su film podržali. Želim da se zahvalim i našim porodicama koje su pet godina trpjele stres i nestabilnosti koje je rad na ovom filmu donosio. Film je posvećen ženama Srebrenice i njihovim ubijenim sinovima, muževima, braći, rođacima, komšijama…njih 8.372", poručila je rediteljica Žbanić.
Ekipa filma
Glavne uloge tumače Jasna Đuričić, Izudin Bajrović, Raymond Thiry, Johan Heldenbergh, Boris Isaković, Emir Hadžihafizbegović, Boris Ler, Dino Bajrović i dr.
Autorsku ekipu čine Christine A. Maier (direktorica fotografije), Hannes Salat (dizajner produkcije), Małgorzata Karpiuk i Ellen Lens (kostimografkinje), Michaela Prayer (majstorica maske), Jarosław Kamiński (montažer), Igor Čamo (dizajner zvuka), Antoni Komasa-Lazarkiewicz (kompozitor).
Producenti filma su Damir Ibrahimović i Jasmila Žbanić (Deblokada, BiH).
Film je realizovan u koprodukciji sa Coop99 (Austrija), Digital Cube (Rumunija), N279 Productions (Holandija), Razor Film (Njemačka), Extreme Emotions (Poljska), Indie Prod (Francuska) i Torden Film (Norveška).
Pored Radio-televizije Bosne i Hercegovine, koja je jedini partner iz regije, u realizaciju filma su uključeni i Turska TRT, njemačko-francuska TV ARTE/ZDF i austrijski ORF.
Sad ga jedva cekam ovdje. 
doslo mi da slupam telefon par puta. 
