Pa pošto sam poznat kao tip koji ne voli da ga nazivaju, pomislih: "ko god da je, nek mu je dragi bog na pomoći ako nije memorisan u mom mobitelu". Na nememorisane brojeve (orilo-gorilo) nikada se i ne javljam. Vadm mobitel, pogleam u display i ??? U pitanju je ženska iz TZ sa kojom nisam u kontaktu tri godine.
Garantovano je pogriješila br, pomislih u prvi trenutak. Već sljedeće stotinke odbacio sam tu mogućnost jer ona je obrazovana i to iz oblasti brojeva, računa i tome slično. Takvi ne griješe. Sec-dva razmišljah da li da se javim.....i ipak se nisam javio. Ne znam šta bih joj rekao a da uopšte i ne spominjem, da me brine razlog poziva. Jao opet sve ispočetka. "Imam ja sve i samo mi ti fališ"
Ama ne znam ja "pričati na telefonu" ni kad sam stalno u kontaktu sa nekom osobom, a kamoli tek nakon tri godine. Ne smatram da me je život u vezi toga išta zakinuo. Prije će biti da je moju komćinicu zakinuo za pamet jer ona se zbog telefona, uselila u svoj vlastiti hodnik. Voli ženska da čavrlja to je čudo božije. Isprva je čučala pored stalka pa joj trnu noge i nabavila je ćemliju. Nakon nekog vremena, utrnulo joj i dupe od pričanja na telefon pa je nabavila stolicu, a ispred je locirala malo veći stalak za telefon, kako bi bilo mjesta za šolju kafe i pepeljaru.
Ne volim te iznenadne pozive nakon dugo vremena. kao da sm otišao daleko i eventualni odziv, značio bi povratak na staro, na nešto od čega smo iz nekih razloga otišli. Uglavnom nismo nigdje stigli ali nismo ni na tom mjestu.
.. pa ko je ona, pa sta je ona.. sto ce ti slati poruke.. I mislim da nikad nije ni povjerovala da se nismo dugo culi, a sigurno je bilo vise od godine il dvije.. mada nije mi ni bila to cura, nego samo prijateljica i vecinom smo tako ponekad kad se ko sjeti koga javi i odemo na pice..
.....i ja nazovem i kazem:ej ja imam tvoj broj ali ne znam otkud mi...itd 
......aaa ti si taj....a taj almir....ahha.... 
ali sam svasta pametnog od njega cula i kroz pricu skontala. Nadasve pozitivna stvar. 
