Bosanski forum

Većina nas se ne sjeća događaja u našim životima kada smo bili sasvim mali…
To je zbog neobičnog fenomena koji se zove amnezija u djetinjstvu. Kada su mala, djeca se mogu sjetiti događaja koji su se dogodili i prije nego što su napunili 3 godine. Ali, kako odrastaju, ta se sjećanja gube. Pitanje je zašto?

U najnovijim istraživanjima, naučnici su kao dob u kojoj se potpuno počnu gubiti sjećanja iz najranijeg djetinjstva naveli uzrast od 7 godina.
Tada već autobiografske memorije počinju bivati izgubljene.

Naučnici su dugo lutali u pokušajima da objasne ovaj fenomen. Dugo vremena smatralo se da je to na neki način povezano sa razvojem jezičnih sposobnosti. Ali pokazalo se da miševi i druge životinje koje su korištene u eksperimentima, također pokazuju sličnu vrstu amnezije, a nikada ne razviju sposobnost govora.

Kanadski istraživači sada vjeruju da su na tragu da pronađu odgovor. Oni smatraju da brzi rast novih ćelija u dijelu mozga koji je poznat kao hippocampus tokom djetinjstva, a nazvan neurogenezom, dovodi do toga da mozak, koji je zauzet brzim rastom velikog broja novih ćelija, jednostavno ne pohranjuje sjećanja koja bi inače mogla trajati dugo.

Čega se vi najranije sjećate kad ste bili mali?

(Doznajemo.com/Prevod i adaptacija: A.N.)

Imam sjecanje iz predskolskog uzrasta,..(5-6 godina) sjecam se ucionice , skole i dvorista...nekih dogadaja iz iste..nekih putovanja u tom periodu...ima toga sto je ostalo u sjecenju i ne blijedi...to doba je jedno od najranijeg sjecanja...

Ja se sjećam kad sam sisala bočicu znači imala sam oko 3 godine. Dok bih pila mlijeko stavila bih ruku ispred očiju i trepavicama škakljala jagodice na prstima (to i sad radim) i uvijek bih tako sisala praznu bocu. Mama mi je pričala kad bi mi ona ponovo usula mlijeka misleći da sam gladna ja bih samo bacila bocu.

Sjećam ga se u cjelini veoma dobro.
Najranija sjećanja vezana su mahom za epizode iz obdeništa: ime i pomalo sumanut osmijeh vaspitačice; i kako su nas tjerali na spavanje u nevakat, pa sam se morao pretvarati da kunjam; i kako sam bio zgrožen kad smo za užinu na meniju imali grozomorni sutlijaš; i kako mi je vršnjak, izvjesni Milan, u hodniku vrtića ničim izazvan razbio glavu čekićem; i kako sam krao igračke pa su me na izlazu pretresali i izvrtali naopačke; lice curice koja mi se dopadala, plastelina, osjećaja sreće kad te stave za mikrofon da prozivaš imena djece po koju su došli roditelji....mah, rekao bih skoro svega. Znači, negdje od 5. godine....prje toga potpuni je mrak.

Sjedim na kauči i igram se sa kasetofonom, pritišćem ona dugmad, zatim pližem na bračnom krevetu u spavaćoj i penjem se na prozor da gledam auta kako prolaze, pa se vraćam i slažem nekakve bijele kockice(nešto na fazon LEGO kockica) i slušam mater i nenu kako pričaju o tati koji je otišao kupiti Juga a pojma nemam šta je to.

Maja me podsjetila na bočicu....ja sam je gulio do prvog razreda svako jutro i večer...i čokolino sam pio na nju , morali mi napraviti rupu da je prolazilo ...i tako dok bi ispijao, ja sam morao uvijek prstima držati za rub jastuka , ustvari presvlake i kao žuljam među prstima to "uho" ....a mami sam zabranio naušnice kad bi legla da me uspava...derao bi se dok ih ne izvadi da ja mogu nesmetano gnječiti uho dok ne zaspim
dosadno dijete ...

Zivjela sam preko puta muzicke skole i sjecam se svako jutro da me budila himna. Znam da bih ustala da gledam i slusam i da nisam mogla sa prozora vidjeti, znaci bila sam manja od visine pocetka prozora. Znam da sam pitala mamu sto je vazda ista muzika. Nisam znala da je to himna.

Najveći broj ljudi nosi najljepša sjećanja iz 25. godine života, pokazalo je novo istraživanje, prenosi B 92.

Studija kojom su obuhvaćeni ljudi u penziji otkrila je da oni najljepša sjećanja nose iz perioda prije 25. rođendana.

Ova prva studija te vrste koristila je “naturalistički pristup”, tako što su ispitanici u 30 minuta mogli sami da ispričaju svoju biografiju.

Nedjelju dana kasnije, podijelili su životne priče u “poglavlja” i otkrili da se ispitanici najbolje sjećaju perioda između 17. i 24. godine života, budući da je većina njih to razdoblje ocijenila kao najvažnije u životu.

Psiholog Christina Stiner sa Univerziteta u NjewHampshireu (SAD) kaže:

- Kada se ljudi osvrnu na svoj život i prisjete najvažnijih sjećanja, većina dijeli životne priče u poglavlja sa najvažnijim trenucima: preseljenje, polaza na studije, prvi posao, brak, dobijanje potomstva.

U studiji, objavljenoj u žurnalu Memory, učestvovalo je 34 ljudi starosti između 59 i 92 godine.

- Mnoge studije koje su pratile sjećanja starijih ljudi otkrile su da se oni najbolje sjećaju perioda između 15. i 30. godine života. Zašto se, recimo, ne prisjećaju perioda između 30. i 70? - kaže Stiner i dodaje da je razlog za to upravo činjenica da su u tom periodu proživjeli najljepše trenutke.



(Vijesti.ba)

Onaj koji zivim trenutno..

Trebao bi biti uvijek odgovor, onaj koji trenutno živim....značio bi da stalno napredujemo i razvijamo se... valjda
nažalost nije uvijek tako...nekad te događaji života baš sasijeku da se osječaš usrano, kao u pelenama...

Trebala bi biti mlados, jer to je svakako najljeppse zivotno doba, medjutim mnogima od nas je mladost uzeta na najgori moguci nacin. Najljeppse godine prosle u ratu, kanisnije privikavanju i integraciji po bijelom svijetu, nekome u izgradnji ispocetka itd..
Zato mozda sada trenutno mi je najljepsi dio zivota, mislim da sam postigla ono osnovno, djeca relativno porasla, nisam ni stara a ni mlada, taman tu.

trenutno ovaj sad. upravo sam shvatila da ulazim u naj godine.............tata odavno govori ali dobro je uhavizala sam

..možda je stereotipan odgovor ali upravo sadašnji period..nadam se da ću za deset godina isto reć..ako doživim..

Krokodil Behko wrote:
U studiji, objavljenoj u žurnalu Memory, učestvovalo je 34 ljudi starosti između 59 i 92 godine.

Dobro je

tridesete....

Ni mlad, ni star...

najranije?
pranene, koja je imala 109 godina kad je umrla, a ja nekako tek prohodala, i vrtila joj se oko otomana... danas napisah da se sjecam cigara koje je pusila (Lara)... sjecam se i da su me nosili kod tetke da me cuva, u obliznje selo gdje je radila kao uciteljica, ne znam koliko sam imala godina... sjecam se obdanista (isla dvije sedmice), i sale gdje smo rucali, bio klavir i drndala sam svaki dan, i svaki dan su me tjerali odatle... i da sam tetu koja nam je sipala hranu molila da mi u pire krompir ne sipa paradajz sos jer ga ne volim, a ona je to namjerno radila, i jos sosom prekrije sav paradajz da ne mogu jest
sjecam se prvog dana u skoli... prozivali su imena, i sve moje drugarice su vec bile prozvane i u jednom razredu, i taman sam mislila da me nece staviti s njima, kad ono prozvase me
sjecam se da mi je " momak " bio Zdravko Colic i da sam plakala ko sinja kukavica kada sam na TVu gledala neki koncert a on zagrlio neku curu i pjevao s njom (jos nisam ni isla u skolu)
sjecam se jedne zime koju sam provela u jesenjim gumenim cizmama jer mama i tata nisu imali para da mi kupe druge
i mame kada dodje iz trece smjene, a ja pokusavam smiriti sestru d ane galami, jer ako mama ne bude spavala masina ce joj odsjec ruku
i sjecam se zime, kad smo s tatom ostajale same (imali smo malu kucicu, ja i sestra spavale zimi u kuhinji), i on nam nije dao da ustajemo dok ne nalozi vatru,a mi virile ispod toplog jorgana

storm wrote:Maja me podsjetila na bočicu....ja sam je gulio do prvog razreda svako jutro i večer...i čokolino sam pio na nju , morali mi napraviti rupu da je prolazilo ...i tako dok bi ispijao, ja sam morao uvijek prstima držati za rub jastuka , ustvari presvlake i kao žuljam među prstima to "uho" ....a mami sam zabranio naušnice kad bi legla da me uspava...derao bi se dok ih ne izvadi da ja mogu nesmetano gnječiti uho dok ne zaspim
dosadno dijete ...

Moj braco takodjer, samo sto je on tim vrskom mazio nosic. To je svojevrsno samosmirivanje.

Ja se sećam jednom da sam ustala iz kreveca i držala se za ogradicu i vikala sam..
Imala sam oko 2 godine.

djeda i bake...

Rata i granata.