U Hrvatskoj partizanske zločine tj njihove žrtve smatraju: "nepravedno ubijeni hrvatski vojnici", "hrabri Hrvatski vojnici"... Neka obeležavaju takva područja, ali istovremeno i objasne o kome se tačno radi. Žrtve u Jasenovcu, Jadovnu i Kozari, ne mogu se i ne smeju posmatrati u istom kontekstu kao oni koji su se posle 8 maja uz pucnjavu povlačili pred partizanima. Treba kazati kako nisu svi ubijeni bili nevini. Imali su sudove i presude koji svakako nisu po današnjim normama, ali to se tada dešavalao svugde u evropi od strani pobedničkih vojski. Ne umanjujem time tragedije kojih jeste bilo, ali neka se ne mešaju babe i žabe.

Na vlast u Hrvatskoj 1990 dolaze politički zatvorenici i emigranti iz prošlosti. Na čelu je Tuđman, titov general,tzv partizanski disident, koji se najviše trudio da svojim pisanjem tokom šesedesetih omalovaži Jasenovac dok istovremeno veliča tzv nevine žrtve komunistilkog zločina.
On je već uveliko dejstvovao ali napominje da mu je bruno bušić taj marginalni emigrant, "mlada" snaga bio nadahnuće da još odlučnije nastavi. Ustaška emigracija krajem šesdesetih ima dve generacije, originalnu iz 1945 (koja se pacovskim kanalima provukla prvo u austriju i italiju , koju je od prvog dana vodio ustaški krvnik i komandujuci Jasenovca vjekoslav luburić "maks" koji se 1942 na obeležavanju godišnjice otvaranja logora pohvalio govorom:"mi smo u godinu dana ubili više srba nego čitavo osmanlijsko carstvo za 500 godina") i mlađu od naslednika i potomaka. Uskoro će dobiti i treću "prolećarsku". 1966 smenjen je drug Ranković, titov najbliži saradnik i kum (đilasa se već rešio) koji je svrgnut od strane tita. Sve ima svoje i zašto. NEKO GA JE OD STRANIH DIPLOMATA NA PRIJEMU U BEOGRADU NAZVAO SIGURNIM ZAMENIKOM NA ČELU SFRJ POSLE TITA, (ISTO TAJ EPITET JE KASNIJE DOBIO I DZEMAL BJEDIĆ TAKOĐE PRAVI KOMUNISTA I JUGOSLOVEN, ALI TITU JE TO I TE KAKO ZASMETALO. JUGOSLOVENI PO OPREDELJENJU NISU GA SMELI ZAMENUTI. DŽEMALA BJEDIĆA SE REŠIO MONTIRANIM UBISTVOM) Posle toga dolazi do eskalacija ustaških terorističkih akcija, podmetanje bombi u beogradu u bioskopu, ubistvo ambasadora Rolovića... Rolovića su ubili ustaški aktivisti i emigranti, mlađa generacija, miro barešić i andjelko brajković, koji su u švedskoj i osuđeni. Obavezno pogledati film , gde se jasno vidi šta je sve prethodilo i delovanje ustaške emigracije, njeno proslavljanje tridesetogodišnjice osnivanja NDH u danskoj...
Prilikom hapšenja neposredno posle ubistva njih dvojica ponosno pevaju anti srpske pesme. Bruno Bušić, Tuđmanovo "nadanhuće" otima avion sa taocima, uz uslov da se ova dvojica oslobode, što i uspeva. Organizuje terorističke akcije , sredinom sedamdesetih javno biva ozvaničen kao terorista od strane Nemačke. Nakon likviidacije luburića, vodje prve ustaške emigracije, bušić kao druga generacija te emigracije, preuzima vođstvo. Krajem šesdesetih I eskalacijom ustaških terorisičkih akcijea, pokreće se i tzv “Hrvatsko prolece” na teritoriji SFRJ. Bušić je imao ne poverenje u Srpske studente, pa su bili primeri gde Hrvatski studenti nacionalisti, vezuju Srpske studente lancima i batinaju ih. Hrvatsko proleće njihovi politički protivnici nazivaju MASPOK (kao masovni pokret) . Taj masovni pokret dovodi do ubistva ambasadora u Švedskoj. Tito tad mora da reaguje zbog javnosti. Iza rešetaka se prvi put nalazi Tuđman, koji od tri godine robije na šta je osuđen odležava devet meseci posle uzastopnih pritisaka u okviru molbi hrvatskog književnika Krleže inače bliskog prijatelja Tita. Ovaj mu je ukazivao na tobož samilost prema velikom zdravstvenom problem Tuđmana. Krleža je stajao iza hrvatskih nacionalista i prema njemu se nije napravila ni blizu odbojnost kao prema Ćosiću ili drugim članovima Srpske akademije nauka koja je nazvana monstuorznom organizacijom. U zatvorima zbog prolećarstva su se našli mnogi koji su došli na vlast 1990 sa Tuđmanom. Šušak, Mesić… Kazne su bile smešne i kratkoročne, jer je i tu imao uticaj Krleža I omiljeni titov general krajačić. Navodno da bi smirio pritisak prolećara i da im nešto učini, tito menja ustav. Promene jedino deluju destruktivno po Srbiju, dok drugim republikama preko noći proširuje ovlašćenja i stavlja na put ka secesiji SFRJ. Taj put će potpomoći ona destrukcija Srbije. Jedino je Srbiji doneta destrukcija, pa za razliku od ostalih republika ona gubi nadležnost nad Prištinom I Novim Sadom, pošto se uvode Vojvodina i Kosovo koje po ovlašćenjima aposlutno ne manjkaju u odnosu na druge republike I postaju država u državi. Taj destruktivni plan tim promenama ustava ima za cilj da dovede do neizdržljivosti za srpski narod na kosovu. Paralelno sa hrvatskim prolećom bujao je šiptarski terorizam na kosovu. Srbi su krajem šesdesetih već počeli svoj egzodus, iseljavanje. titu je pre desetak godina smetala rankoviceva zabrana ilegalno doseljavanja albanaca iz albanije, pa je to dozvolio, a što je zabranio povratak prognanih srba posle rata i doseljavanje srba? Pitanje je suvišno.
Dakle to je početak kraja. POČETAK, koji je napravljen i koji će anti jugosloveni i anti srbi potpuno prekakati a držati se proizvoda tj kraja kao najbitnijeg. Posle smrti tita, 1981 na kosovu kreću nove šiptarske demonstracije, ovaj put jače iz razloga jer ih vlast u prištini (nad kojom Beograd više nema ingerencije, kada je u pitanju policija,sudstvo…) toleriše. Egzodus srba. SANU reaguje pošto “drugovi” u srbiji, podguzne muve, i dalje ćute, deluju pasivno. Srpska akdemija nauka, ukazuje ponovo na promene ustava iz 1974 I do čeka su dovele. Velika propaganda protiv nje kreće, a srpski “drugovi” na čelu sa stambolićem se pridružuju (da navodno budu primer kako oni kao srbi prvi će to kod sebe da uguše I bivaju veći anti srbi od drugova u zagrebu i ljubljani) pa čak idu i dalje od ovih, unapred zabranjujući nadolazeći jubilej 100 godina najstarije akademije nauka u region. Osovina zagreb – Ljubljana, uz autonomaški novi sad i prištinu, radi svoje. Polako uvlači i sarajevo. Šiptari sve češće ubijaju u JNA vojnike, primera je sve više… Dolanc, sa drugovima krajačićem i drugaricom savkom žmuri preko toga. Osude su blage i brzo se zaboravljaju a krvavi incidenti u kasarnama se ponavljaju.Šiptarske vlasti u prištini otvorenije traže stvaranje sedme republike. Posle šesdesetih sada 103000 srba napušta kosovo, početkom osamdesetih.
Ubistva vojnika u kasranama tokom osamdesetih, od strane šiptarskih terorista na služenju vojnog roka, više njih, a čuveni masakr u paraćinu gde na spavanju šiptar ubija vojnike JNA je i te kako uznemirila javnost u Srbiji. Evo malo primera događaja krajem osamdesetih…
- 5. januara 1989. medicinska sestra iz Vitine na Kosovu, Srpkinja Nataša Stojmenović, koju je jula 1988. godine na putu Trpeza-Klokot kod Vitine pokušao da siluje nepoznati Šiptar, iselila se sa Kosova. A evo zašto, kako sama piše: "I pored osećaja straha i nesigurnosti posle napada na mene, i to na otvorenom putu danju, želela sam ipak da ostanem u Vitini uverena da će organi SUP-a brzo pronaći drske napadače i da će oni biti adekvatno kažnjeni. Međutim, umesto da ja budem zaštićena i da primam reči utehe i ohrabrenja, ja sam postala žrtva nasilja i od strane samih organa bezbednosti (u Vitini), koji su me često pozivali u SUP, i provocirali da kažem čak i to da je napadač bio Srbin, umesto da se potrude da pronađu pravog krivca. Najpre su priveli neko psihički poremećeno lice iz Trpeze, a zatim su sve učinili da istragu usmere u drugom, pogrešnom pravcu, pa nije ni čudo što ni posle 6 meseci moj slučaj nije rasvetljen". Eto kako funkcioniše komunistička i šiptarska vlast na Kosovu, koja je u antisrpskoj sprezi već pola veka!
- Sredinom februara 1989. srpska porodica Uroša Lazića iz Novog Sela kod Vučitrna rešila je da se iseli sa Kosova zbog velike nepravde koju im je učinila vlast Šiptara na Kosmetu. Naime, prilikom komasacije zemljišta njima je, od 10 hektara zemlje od koje je živela mnogočlana porodica, oduzeto 7 hektara, a onda su vlasti od te njihove zemlje dodelile Albancima 2,5 hektara? Uzalud se Lazić žalio svima vlastima, "od Opštine do Federacije", samo je džaba trošio vreme i pare na žalbe. "Ovakvim i drugim raznim psihološkim pritiscima, nekome (tj. Šiptarima) je stalo da se mi iselimo sa Kosova", veli Urošev sin Miroljub Lazić. I drugi Srbi iz ovog sela kažu da, ako se iseli najbrojnija i najjača porodica Lazić, onda ćemo i mi malobrojni preostali Srbi morati da napustimo naše selo i naše Kosovo. To kaže i Srbin Janaćko Janaćković, kome je u tom programu komasacije šiptarska vlast dodelila 20 ari na srpskom pravoslavnom groblju! - Eto kako nezakonito i podmuklo deluje vlast na Kosmetu, ove protiv Srba, na jedan ili drugi način.
- 17. marta 1989. Šiptar Redžep Kriještarac iz Peći, na gradskoj pijaci u Peći, javno je pretio Srpkinji Bosi Stanišić, govoreći joj da ide u Srbiju! - Ovakvim arnautskim pretnjama Srbima i Srpkinjama ispunjena je na Kosmetu naša svakodnevica evo već pola veka.
Na protestnom skupu Srba u Uroševcu, 28. februara 1989. gde se okupilo nekoliko hiljada ogorčenih Srba radnika i naroda, i gde šiptarski funkcioneri nisu hteli dati ni ozvučenje, Srbin Dragan Živić, koji radi u Opštinskom sudu kao sudija za prekršaje, rekao je sledeće svedočenje o nefunkcionisanju sudstva na Kosmetu, gde Šiptari imaju glavnu reč: "Predsednik Opštinskog suda za prekršaje u Uroševcu, Isljam Musa, strogo vodi računa ko će suditi Srbima i Crnogorcima. On je oko sebe okupio nekoliko sudija albanske narodnosti i sa njima praktično sudi u veću, jer se nijedna presuda ni kazna ne izriče bez njegovog znanja. U Opštinskom sudu predsednik Rifat Abdulahu takođe ima slične aršine, a zna se da je on završio medresu i da je proletos proteran sa dužnosti predsednika u Štrpcu, baš zbog grešaka koje je počinio narodu Sirinićke župe (Srbima) kao sudija i predsednik suda". - Eto samo jednog primera o sudstvu na Kosmetu, kako ono funkcioniše, kada uopšte funkcioniše. Primera ima stotine…
Na vojsku se 1989 puca na ulici od strane šiptarskih terorista. Stanje je potpuno neizdrživo, a broj iseljenih srba je sve veći i veći. Nemajući kud izlaze na demonstracije spašavajući glavu. Ovakvo stanje je dovelo prakično do njihovog nestanka i ništa se nije preuzelo da se to zaustavi tokom osamdesetih. Vlast u prištini je šiptasrka, potpuno se oglušuje o dejstvovanje terorista.
Promene ustava na brionima čine svoje, dovode do željenih rezultata, obmana, gde “krivac” čeka. Naime, najbitnija promena u njima je destrukcija srbije, njena nemoć u pogledu na prištinu… Ispadaju šiptari u prvi plan, koji proteruju srbe, ubijaju vojnike, a hrvatska tako stoji u “zapećku” čekajući da posle neizdrživog terora spašavajući živu glavu konačno se pobune protiv promena i vlasti u prištini, pa vrate ovlašćenja prištine na osnove pre tih secesionističkih promena, što će se sada za razliku od 1974 gromoglasno nazvati KRŠENJEM ustava od strane srpskih hegemonista i veliko srba, koji će se iskoristiti kao kapisla za secesiju jugoslavije. Pravi krivac (hrvatska naravno sa njom je i slovenija) ispada naivan i nevin a dobija se novi i “jedini”- srbija. Pavelićeve paroleo jugoslovenskoj srpskom hegemonizmu su po hrvatskim i slovenčakim medijima “velikosrpstvo se povampirilo” “srpski teror nad ustavom” “kršenje ustava je kršenje prava”
To dobija medijsku pažnju i na zapadu, za razliku od briona kada su ćutali. I opala… Hrvatska kreće da ostvari svoje proleće I ono što su zakuvali. Tuđman koji je u međuvremenu dobio pasoš nazad (od dolanca a preko uticaja “hrvatskih drugova”) se vraća iz inostranstva gde je sa ostalim prolećarima (šušak, postaće minister odbrane, taj ugostitelj i proustaški emigrant) osnovao HDZ. Parolama o kršenju ustava od strane Srba, zapljuskuje hrvatsku koja nikada nije iskreno volela jugoslaviu, smatrala je tuđom. Snimak o špegelju 1991 je vrlo uznemiro Tuđmana i mesića koji su se u tom trenutku nalazili na sastanku predsedništva u beogradu. “Čudili” su se odmetnicima, osuđivali, I molili d aim se da prilika da to reše I kazne. Naravno da to nisu učinili.
Zbog činjenice da posle tzv prvih demokratskih izbora 1990 I pobede HDZ u velikom delu hrvatske a gubitkom u vukovarskoj opštini, nije mogao da se pomiri. U Vukovaru je pobedila komunistička partija, ubedljivo je poražen hdz. Jovan rašković nije učestvovao na izborima, njegova stranka je bila u osnivanju. Gradonačelnik je srbin koji je u rukovodeće telo uveo međunacionalni sastav da se pravedno vrši vlast.
Tuđman preko merčepa (šef malog gradilišta male građevinske firme) predsednika hdz u vukovaru, stvara paralelnu- ilegalnu vlast koja torturom I terorom u proleće I rano leto 1991 ubija preko 200 srba, u vazduh se dižu kuće I objekti srba. “Beli” koji je zamenio srpskog gradonačelnika je uputio otvoreno pismo gde je ukazao na terror merčepa koji ubija I kolje, I koji više nego ozbiljno narušava odnose I dovodi do rata. U zagrebu se ćutali na to zadovoljno trljajući ruke. Merčep je posle korišten u mnogim delovima pozadine u hrvatskoj za masakre. U zagrebu je sa svojim koljačima ubio porodicu zec. Srbi ostaju bez posla, a kada ni to ne daje rezultata da se JNA uvuče u otvoreni sukob (boljkovac minister unutrašnjih poslova hrvatske je pre par godina priznao da je tuđman po svaku cenu želeo rat sa JNA kako bi iscenirao nemoćnu žrtvu I time opravdao secesiju, trčeći po inostranstvu moleći za nezavisnost) opkoljava se kasarna I napadaju se vojnici. Na ultimatum JNA se oglušuju (domoljub fred je rekao da je to očito bilo jasno I kretenu da se time želi rat I šta znači opkoljavanje kasarne napadi na JNA I oglušavanje o ultimatum. On je rekao I da je JNA mirno krenula po isteku ultimatum da odblokira kasarne, ali das u na nju iz grada poslati projektili po tenkovima, na šta ona tada legitimno po ustavu uzvraća I počinje rat. Spomenuo je da samo budala odbranu postavlja u gradu a ne ispred grada ili onaj koji želi čen merčeptaj grad da žrtvuje po svaku cenu. O žrtvovanju je na kraju progovorio I glavašević preko radija, jer je svima bilo jasno pošto je u spetembru iz grada na vreme izvučen merčep a pred “pad” vukovara otišli su I tzv JUNACI JASTREBOVI, ostavivši ostale saborce sada na milost i nemilost ne prijatelju. Hrabro? I oni imaju obraza da se pojavljuju po medijima? Videvši to, I da je kraj neminovan ustaške paravojne snage, kreću u bolnicu I odjednom preko noći “nestaju”, vojska ne zatiče protivnika u gradu ali je zato “civilnih ranjenika” koliko oćeš… Pomislile ustaše neko je lud… Dr bosanac čuvena “mirotvorka” humanista, im je dala utočište naravno, u istoj bolnici su donedavno srpski ranjenici doživljavali terror a potom odvođeni I bacani u dunav. Kada ti “ranjenici hrvatski”, ustaše, završe na ovačri (nikada ne odobravam zločine I tako masovno presuđivanje, bez prethodnog postupka) onda se hvataju toga kao pijan plota!
Sada je ovčara ceo rat u vukovaru? Ono što se desilo pre, pojela maca… To ne čudi, pa ko realno pogleda dešavanja, njemu je jasno hrvatsko licemerje, i da POČETAK (kada sve zakuvaju) preskaču a drže se kraja.
Danas ako se usudiš da normalno prozboriš o svemu ovome, što je više nego argumentovano, I o promenama ustava na brionima zbog plana o secesiji jugoslavije, srpski dušebrižnici odmah kreću o pričama o teoriji zavere, o omalovažavanju jasenovca, o tome i amebe su srbi…
Ne želim da na ovoj temi slušam bla bla bla, dokazi su vam gore, navedeni, ništa nije bez argumenata, sve ko hrvatskog prolećarstva se tako desilo, tuđman je radio šta je radio, za sve vam je tu istorija I dešavanje koji su više nego jasni argumenti. Samo argumentima možete da pričate ničim drugim. Manite se priča o agresiji. Ko je bio aggressor 1914? Ko je sa njim učestvovao (hrvati uz njih I muslimani iz bosne) to se ponovilo I 1941 kada su jugoslaviju razbile pavelićeve ustaše a sa njima su bili I hrvatsko cveće… I sad srbin agressor? Dočekali zlikovci da prvi put u istoriji oni nekog agresorom nazovu… Uvek se početak preskakivao a kraj tj epilog nametao kao jedini uzrok. Setimo se neke vrste simetrije koja je napravljena po završetku II sv rata ustaše-četnici = jasenovac-foča. Opasna je ta simetrija! Činjenica da je hrvatska bila fašistička država das u u tim formacijama bili 90% hrvata a ostatak u partizanima, da su napravili najveće zločine u istoriji, kao saradnici hitlera učestvovali i na ruskom frontu... Da se to zataška, srbi su ustavom uvedeni kao konstitutivni narod uz hrvate u hrvatskoj, (1990 su izbačeni ali to nije bilo kršenje ustava i to nije otvorilo ambis jasenovca i izazvalo strah! Ne, kad hrvati čine na svoju stranu to je demokracija a kad srbi to čine e to je zlo!) a ustaška masovna zlodela širom hrvatske na brzinu zataškani pričom o izjednačavanju domaćih izdajnika u odgovornosti... Opasna simetrija!
Hrvatsko proleće , ustaštvo , ono je što je srušilo jugoslaviju.