BIJELJINA

[Mala_Mu]

Otvoren dnevni centar za djecu zatečenu na ulici


Udruženje građana za promociju obrazovanja Roma "Otaharin" iz Bijeljine, u saradnji sa gradskom upravom i organizacijom "Spasimo djecu", ozvaničilo je juče početak rada Dnevnog centra za djecu koja žive i rade na ulici ili djecu koja su u riziku da to postanu.




Predsjednik Udruženja Dragan Joković rekao je novinarima da Bijeljina, u odnosu na ostale gradove u BiH, prednjači kada je riječ o prosjačenju, i da je tokom godine broj djece koja su stalno na ulici od 15 do 20.

"Godinama smo ukazivali na ovaj problem, i osnovali smo radnu grupu za bezjednost djece, ali nam je nedostajao ovakav objekat u koji bismo bar tokom dana sklanjali djecu sa ulice i obezbijedili im osnovno - hranu, higijenu, igru", naveo je Joković.

On očekuje da će, zahvaljujući centru, biti obuhvaćen veći broj djece koja su na ulici ili su u riziku da to postanu.

"Obezbijedili smo im rad sa visokostručnim kadrom, i nadamo se da ćemo im obezbijediti i neku bolju budućnost. Danas slavimo 10 godina postojanja, a jedan od ciljeva od početka bio je i ovaj centar", rekao je Joković novinarima i naveo da centar obuhvata oko 40 djece godišnje.

Centar je jučr zvanično otvoren, a eksperimetalno radi već nešto više od godinu dana.

Joković je rekao i da u školskim klupama u Bijeljini romske djece ima dosta, ali da je veliki broj neocijenjene djece, oko 40 odsto od ukupno 70-oro djece.

"Problem je što imamo veliki broj djece u migracijama, djece koja odlaze u inostranstvo, a problem traženja azila je gotovo uvijek aktuelan", rekao je Joković, i dodao da i u srednjim školama ima romske djece, te da ove godine jedna Romkinja završava školovanje.

U Bijeljini trenutno živi oko 120 porodica.

[Mala_Mu]

Nesto malo i o gradu.. Postavljat cu i svoje slike

Bijeljina je grad i središte istoimene općine u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Površina općine je 734 km2, a ukupni broj stanovnika iznosi otprilike 105.000.[2] Grad je historijsko središte Semberije. Kao plodan ravničarski grad čini jedan od centara za proizvodnju i trgovinu hranom.

Historija

Bijeljina se prvi put spominje 1446. godine. Od Zvornika je kroz Bijeljinu prolazio srednjovjekovni put koji je išao za Mačvu, Mitrovicu i Hok. Franjevački samostan Svete Marije, u poljima, u okolini Bijeljine spominje se 1514. godine. Tom razdoblju pripadaju trinaest stećaka, od kojih su dva dekorisana, a na četiri se nalaze fragmentarno čitljivi napisi. U zaseoku Mitrovićima, selo Gornji Dragaljevac, na dva lokaliteta nalaze se tri stećka, od kojih je jedan ukrašen motivima biljne stilizacije i predstavom životinje i prenijet na zgradu dragaljevačke osnovne škole. U osmanskom dobu, župa Bijeljina pripada nahiji Koraj. Kao sjedište kadiluka pominje se 1634. godine. Za vrijeme austro-ugarske okupacije i u ratu 1876. godine, grad je veoma nastradao.

Od islamskih sakralnih objekata, posebno se ističe Sultan Sulejmanova ili Atik džamija, zanimljiva po tome što njena munara ima dva šerefeta. Sagrađena je na temeljima starije, prije 1566. godine sagrađene istoimene džamije, koja je bila teško oštećena u napadu austrijske vojske 1716. godine i sve do 1739. godine je korištena kao crkva. Nakon obnove, 1893. godine spada među ljepše i prostranije sakralne islamske građevine u BiH. Muhamed Nedžihi-pašina džamija sagrađena je 1839/1840. Manji objekt sa drvenom munarom, Salihbegovića džamija, potiče iz 1875/76 godine. Hrpića džamija ima kamenu munaru.

Od pravoslavnih sakralnih objekata, posebno se ističe Pravoslavni manastir sa crkvom Svete Trojice (Manastir Tavna), nalazi se na izvoru rječice Tavne, 18 km od Bijeljine.


Trg u Bijeljini
Sjeveroistočni ćošak Bosne odavno se zove Semberija. Hamdija Kreševljaković je smatrao da je naziv Semberija u vezi sa rodom osmanske vojske koji se, kako navodi zvao zemberi (strijelci). Riječ zemberek je perzijskog porijekla i znači: opruga, spirala. Prema Abdulahu Skaljiću, to je neka vrsta puške ili topa sa zemberekom. Prema tome naziv Semberija mogao je postati samo u osmansko vrijeme, ne prije prve polovine 16. vijeka, a smatra se da su u tom kraju živjeli vojnici janjičari - zemberdžije. Bijeljina, grad u Semberiji, spominje se prvi put u vrijeme Osmanskog carstva 1634. godine kao sjedište kadiluka. Evlija Čelebija je ostavio zapis: "Kasaba Bijeljina je vojvodaluk (i) pašin domen (hass) na teritoriju zvorničkog sandžaka (...) Ta kasaba nalazi se na vrlo plodnom i žitorodnom velikom polju koje obiluje travom i vodom. Ona ima pet mahala, sa pet stotina lijepih, daskom pokrivenih kuća, prizemnih i na sprat. U svakoj kući ima živa voda. U baščama na hiljade divnih ptičijih melodija osvježavaju ljudsku dušu i okrjepljuje čovječije zdravlje. Od svih dobrih kuća je veliki odžak Alipaše Čengića, koji je pokriven rubinskim i crvenim crijepom. To je dobar dvor (...) tako da mu u svoj Bosni nema ravna. U blizini tog saraja nalazi se jedan gaj u kome se ogromna stabla uzdižu do neba (...) Klima je prijatna i tu ima svakovrsnog voća koje je na glasu."

Bijeljinsko utvrđenje sastojalo se od sarampova - hendeka, odnosno rova sa palisadama (parmakluk) oko kamenih objekata: džamije sultana Sulejmana II i hamama koji je bio kraj džamije. Osim toga, tu su bile i dvije spahijske kule nastale u 17. stoljeću. Austrijanci su u septembru 1716. godine napali Bijeljinu, čiji su stanovnici pružili jak otpor. Kako nisu imali tvrđave, branili su se iz džamije i hamama koji su bili ozidani od tesanog kamena. Neprijatelj je topovima znatno oštetio obje te zgrade. A jednu je spahijsku kulu lagumom djelomično razorio, a drugu oštetio. Bijeljina je tada pala pod vlast Austrije, koja je grad napustila tek 1739. godine, poslije još jednog austro-osmanskog rata. Poslije ponovnog uspostavljanja osmanske vlasti u Bijeljini opet nije bio sagrađen utvrđeni grad nego je onaj sarampov obnovljen. Takav je sarampov bio i u Janji. Za vrijeme osmanske uprave Bijeljina je bila poznata po velikom broju trgovaca i obrtnika raznih specijalnosti. Godine 1868. Bijeljina je spojena telegrafskom žicom sa Tuzlom i Sarajevom. Bijeljinu su u vrijeme srpsko-osmanskog rata 1876/1877. opsjedale jedinice srbijanske drinske vojske. Ta drinska vojska (20.000 pripadnika) najprije je zauzela Mali Zvornik i Sakar, a zatim je preko Bujuklića ade prešla na ovu stranu i napala Bijeljinu. Zahvaljujući jakom otporu i dobroj organizaciji Bošnjaka i osmanske vojske, srbijanske jedinice pretrpjele su gubitke i morale su se povući neobavljena posla.

Zvornik i Bijeljina su bila jedina veća mjesta iz Bosne koja su ušla u sastav ustaničke Srbije za vrijeme Prvog srpskog ustanka (1804 - 1813). [citat potreban]

Geografija
Bijeljina je općinski centar ravne Semberije i blagog podbrđa Majevice. Nalazi se pri samom jugozapadnom završetku Semberije gdje ova ravnica počinje da prelazi u blago zatalasani brežuljkasti predio počevši od brda Obrijez. Prostor općine Bijeljina zahvata 734 kvadratna kilometra. Općina Bijeljina se sa juga i zapada graniči sa općinama Brčko, Lopare, Ugljevik, Zvornik, Teočak, sa sjevera rijekom Savom i Drinom sa istoka, tako da zauzima krajnji sjeveroistok Bosne i Hercegovine.

[Julia-Klara]

prva asocijacija


druga Behko

treca - jako ruzne uspomene iz rata

[Mala_Mu]

A zasto Behko

Novi restoran "PET JEZERA" juce poceo sa radom..

[Mala_Mu]

STARE FOTOGRAFIJE BIJELJINE..

STARI ŽELJEZNIČKI MOST KOD MUP-a


RASKRSNICA KOD CRKVE SVETOG ĐORĐA


NEBODER "NEKADA"!


GRADSKI TRG!



NEKADASNJI IZGLED TRGA
POGLED SA OPSTINE!


1969. godina


STARI IZGLED CENTRA GRADA 1957. godina


ZGRADA SKUPSTINE OPSTINE...
1934. godina

BIJELJINA
1983. godina


BIJELJINA
1976. godina


BIJELJINSKA GIMNAZIJA
1934. godina

[Mala_Mu]

KUĆA U KOJOJ JE ŽIVJELA MAGDALENA ŽIVANOVIĆ

~Bijeljinski Romeo i Julija~
"Tebe tražim dan kad mine,
I spusti se veo noci,
Kad zvjezdano nebo sine,
Mjesec blijedi kad zaplovi..."

Ovim stihovima se završila ljubav pjesnika Jovana Dučića u Bijeljini. Dučić je umro u tuđini, u Americi 1943. godine, a njegova nesuđena Julija u Bijeljini, u dubokoj starosti, u osamdesetoj godini, 2. januara 1956. godine.
Bijeljinski Romeo i Julija polako su se preselili u legendu.
Iza nje je sačuvano nekoliko pjesama potpisanih pseudonimom - Maga Živanović, odnosno Maga Ž. pod prezimenom svoga djeda po majci i jedna fotografija iz mlađih dana.

~Odlomak iz knjige "Korzo stare Bijeljine"



GRADSKA KAFANA (1912-1992)
Grad Bijeljina je do 1992. godine imao svoju Veliku kafanu (ili Gradsku kafanu) koja je na istom mjestu, u prizemlju zgrade Skupštine opštine, radila više od osam decenija. Carstva i države su nastajale i nestajale, a ona je živjela i radila na istom mjestu nedirnuta. Nikome nije smetala. Međutim, prije deset godina je zatvorena bez potrebe, a njen prostor je ustupljen opštinskoj administraciji. Možda bi je trebalo vratiti na staro mjesto da nastavi da radi kao nekada. To bi željeli građani.
Taj prostor bivše Velike kafane decenijama je bio sastajalište Bijeljinaca i Semberaca, pa je tako sa trgom ispred opštinske zgrade, Velika kafana ušla i u književno djelo Dušana Baranina u romanu „Njih troje“ čija se radnja dešava u Semberiji.
Velika kafana je imala svoj uobičajeni red i sve se znalo: ko u nju može svratiti, ko može ući u prostorije i gdje sjediti, šta pije itd. Sve je imalo svoj nepisani kućni red, jer je o tome brižno vodio računa šef Velike kafane Meho Salihović Arap, iskusni ugostitelj, koji je ovdje dugo vremena radio i odavde otišao u penziju.
Ovdje su gosti posluživani crnom kafom, bezalkoholnim i alkoholnim pićima, a pijanim, nepunoljetnim i nedisciplinovanim rijetkim gostima ulaz je bio zabranjen. Ovdje je svraćala gradska odabrana inteligencija, privrednici i trgovci, službenici, a pazarnim danima i brojni poljoprivrednici iz semberskih sela.

~Odlomak iz knjige "Korzo stare Bijeljine"



SOKOLSKI DOM
U Bijeljini je 1929. godine, zahvaljujući zalaganju uglednih Bijeljinaca počela izgradnja Sokolskog doma koji je završen početkom 1932. godine i odmah postao jedna od najreprezentativnijih građevina u gradu.

Prvi sportski klub u Bijeljini osnovan je 1919. godine pod nazivom Podrinje, slijedi osnivanje klubova Zora, Građanski, Semberija, a 1938. godine osnovan je i Radnički, preteča današnjeg Radnika.

[Vladimir RUS]

prva asocijacija


druga Behko

treca - jako ruzne uspomene iz rata

A meni paprike i lubenice.

[Krokodil Behko]

Samo da dam par natuknica, pošto čitajući te copy-paste tekstove, neupućen bi pomislio da tamo nikada nikakvi muslimani nisu živili.

Zvanično, po popisu iz 1991. godine, na području grada (isključno sela), muslimani su sačinjavali 75% stanovništva. To gdje su oni sada, morate pitati Karadžića, kojem upravo sude za genocid, između ostalog počinjen i na području općine Bijeljina.
Do 1945. godine, muslimana je bilo i oko 90% u gradu. Te godine, ovi seljoberi, pobacaše kokarde, nabiše petokrake, pa dođoše da nas "oslobode".
Slušajući starije ljude, došao sam do zaključka da se nisu morali truditi oko toga. Nije bilo toliko loše ni pod njemačkom vlašću. Nijemci u Bijeljini, tokom rata, nisu ubijali čak ni cuke, a kamo tek insane. Čak su nas usput riješili bijede, to jeste komunista i židova.

Čim su došli ti oslobodioci (dojučerašnji četnici), odmah su pohvatali i odveli čak 300 Bošnjaka, koji se nikada nisu vratili kućama. Sve su ih pobili, zbog tobožnje suradnje s mrskim agresorom.
Bio je to mali srpski znak zahvalnosti, Bošnjacima tog grada, koji 1941. godine, staviše glavu u torbu, pa potpisaše peticiju protiv dolaska ustaša u srpska sela i teroriziranja istih. Peticiju je potpisalo oko 75 najistaknutijih bijeljinskih Bošnjaka, a 1945. godine, Srbi su ih skoro sve postrijeljali, imovinu oduzeli, protjetrali, nebrojene dulume zemlje oteli.

Bijeljinska rezolucija donesena je 2. decembra 1941, nakon dužeg savjetovanja i dva: zajednička sastanka delegata iz grada Bijeljine i svih sela i kotara Bijeljina, koji su održani u muslimanskoj čitaonici zvanoj kiraethana. Rezolucija nosi potpise 73 građana, od kojih su veći broj seoski muhtari (knezovi) i načelnici općina.

http://www.miz-mostar.com/index.php/his ... 941-godine



Kako su se "oslobodioci" ponašali u SFRJ?
Bila je u narodu popularna uzrečica na fon poređenja. Kad je neko nekome nasred puta, ona mu ovaj kaže "Pomakni se, šta stojiš tu ko da si oslobodio Bijeljinu"

Šta su "oslobodioci" radili u Bijeljini?
Ništa!
Đe ste vi vidli da seljak želi nešto raditi? Oni su došli u grad, da ne bi morali da rade.
Sve do 1992. godine, što se tiče privatnog obrta, a pogotovo zanatskog, skoro sve je bilo u bošnjačkim rukama.
Jel ima neko da je nekad vidio seljaka koji je dobar automehaničar? Eto, o tome vam govorim.

GRADSKA KAFANA (1912-1992)
Grad Bijeljina je do 1992. godine imao svoju Veliku kafanu (ili Gradsku kafanu) koja je na istom mjestu, u prizemlju zgrade Skupštine opštine, radila više od osam decenija. Carstva i države su nastajale i nestajale, a ona je živjela i radila na istom mjestu nedirnuta. Nikome nije smetala. Međutim, prije deset godina je zatvorena bez potrebe, a njen prostor je ustupljen opštinskoj administraciji.

Nije do 1992. godine. To je srpska izmišljotina. Kafana je prestala s radom već 1990 godine, kad je SDS, osvojio većinu na opštini. Toliko su ti seljaci bili iskompleksirani decenijama, gledajući pravu gospodu kako tu sjedi, pije kafu i kulturno se ponaša, da su donijeli odluku, da kafanu proglase, ni manje ni više, nego za klub vijećnika (samo) SDS stranke. Eto, pa da i seljaci napokon, mogu piti kafu na trgu

Možda bi je trebalo vratiti na staro mjesto da nastavi da radi kao nekada. To bi željeli građani.

Koji građani? Bijeljina nema građane. Ima samo seljake.

Bijeljina je prija rata imala Kulturni centar/Dom omladine, poznat u cijeloj YU, poznatu likovnu galeriju u cijeloj YU, naprednu gradsku biblioteku, dobar muzej, modernu kino dvoranu, aktivno gradsko pozorište, plus poetski ansambl (ja predvodio), mnogo kulturnih ljetnih bašti, a ad od svega toga, nema skoro ništa.
Šta seljak zna šta je grad i gradska kultura. Za njih su pojam čak i oni bijeljinski Romi

[Mala_Mu]

Joj Behko al im se nagovori ne znam ti ja o tim politickim temama, tako da ne mogu komentarisati
Ja iz Bijeljine nosim samo najljepsa sjecanja.. Svakog raspusta sam isla tamo.. malo je reci da mi je draga

Da se vratim na postavljanje

Obnovljena Sigurna kuća u Bijeljini




BIJELJINA - U Bijeljini je danas ponovo počela sa radom Sigurna kuća za žene i djecu žrtve nasilja, nakon što je okončana obnova ovog skloništa koje je u prošlogodišnjim majskim poplavama teško oštećeno.

Fondacija "Lara" je povodom završetka radova na obnovi Sigurne kuće organizovala Dan otvorenih vrata, što je ujedno bio i povod da se ponovo ukaže na nasilje u porodici kao ozbiljan problem društva.

"Nažalost, danas žene u cijelom svijetu trpe nasilje u porodici, i sada smo, malo ranije organizovali Dan otvorenih vrata kako bismo ukazale na ovaj problem i kako bismo ozvaničili završetak radova na obnovi Sigurne kuće čiji objekat je stradao u poplavama", rekla je zamjenik direktora Fondacije "Lara" Radmila Žigić.

Žigićeva je rekla da je za Fondaciju prethodni period bio veoma težak jer su paralelno radili sa korisnicama i skupljali sredstva za obnovu kuće, ali i radili na obnovi Sigurne kuće.

"Otvaranje kuće spojili smo sa Danom otvorenih vrata i na ovaj način ponovo želimo da ukažemo na problem nasilja nad ženama kao i na važnost ovakve vrste podrške, kao što je Sigurna kuća koja ženama pruža utočište, daje sigurnost, zaštitu i rehabilitaciju", navela je Žigićeva.

Prema njenim riječima, u obnovi objekta Sigurne kuće Fondacija je imala pomoć više donatora, iako je ključnu pomoć dala organizacija "Ker Internešnel", dugogodišnji donator i partner.

"Ova organizacija je mnogoo radila na području Bijeljine kada je riječ o saniranju posljedica od poplava, ali je značajnu pomoć dalo i Ministarstvo porodice, omladine i sporta Republike Srpske koje je za sve tri sigurne kuće u Srpskoj dalo po 5.000 KM", rekla je Žigićeva i dodala da je bilo i više pojedinačnih donacija.

Govoreći o nasilju, ona je navela da se ovoj organizaciji godišnje javi više od 200 žena koje traže pomoć zbog problema u porodici, te da je broj poziva na SOS telefon u porastu.
Ona smatra da je ova činjenica dobra jer se sve više žena ohrabruje da prijavi nasilje.

"Nasilje jeste u porastu prosto zbog činjenice da je naš tranziciono-socijalno-ekonomski milje takav da ljude dovodi u situaciju bezizlaza i sve češće posežu da probleme koje imaju rješavaju nasiljem, a ne komunikacijom", ocijenila je Žigićeva.

Ona je napomenula da je nasilje u porodici i nasilje nad ženama društveni fenomen koji nije nužno vezan za socio-ekonomske prilike u nekoj zemlji, nego je ono istorijski fenomen koji je sastavni dio ljudskog društva.

"Možda će se sa poboljšanjem ekonomske situacije dio nasilja i umanjiti, ali mislim da se trenutno i mi kao društvo krećemo sa nekim svjetskim pokazateljima da je svaka treća žena žrtva nasilja", rekla je Radmila Žigić.

[lisko]

Bio par puta fin grad bas

[Veca]

...nisam nikad tamo bila,a prva asocijacija,Behko!

[Krokodil Behko]

Ja iz Bijeljine nosim samo najljepsa sjecanja.. Svakog raspusta sam isla tamo.. malo je reci da mi je draga

Otići ću i ja, čim bude prilika da srušim taj spomenik palim četnicima (gore na slici), skupa sa najmanje pet srpskih crkvi, bespravno podignutih na bošnjačkom zemljištu. Podrazumijeva se dizanje u zrak svih onih koji imaju nešto protiv.
I oni su tokom rata, digli u zrak pet džamija, pa tako da moju izjavu, ne bi trebalo primiti kao nešto zastrašujuće

Eto, pa i ja da imam lijepe uspomene

[drugrankovic]

Ja iz Bijeljine nosim samo najljepsa sjecanja.. Svakog raspusta sam isla tamo.. malo je reci da mi je draga

Otići ću i ja, čim bude prilika da srušim taj spomenik palim četnicima (gore na slici), skupa sa najmanje pet srpskih crkvi, bespravno podignutih na bošnjačkom zemljištu. Podrazumijeva se dizanje u zrak svih onih koji imaju nešto protiv.
I oni su tokom rata, digli u zrak pet džamija, pa tako da moju izjavu, ne bi trebalo primiti kao nešto zastrašujuće

Eto, pa i ja da imam lijepe uspomene

a srpska crkva u maglaju do temelja maltene... smetliste u njoj... marva vrsi nuzdu


to rade bolesnici sa jedne i druge strane a onaj ko ovo izgovori nije normalan, prepozno sam ja tebe odavno




a sto se tice da su u bjeljini seljaci a ne gradjani... ja selo ne vredjam ako semo iskreno to je i prije rata bila selendra...

[Mala_Mu]

... nisu vrhunske, ne znam bolje

[Vladimir RUS]

Poznati privredni subjekti na opštini Bijeljina

Radio-televizija BN



http://www.rtvbn.com/

Spektar Drink



http://www.spektardrink.net

Pavlović Banka



http://www.pavlovic-banka.com/

Elvaco



http://www.elvaco.net/

Sava Semberija



http://www.savasemberija.com/

Intergaj



http://www.intergaj.com/

Mljekara Dule



http://mljekaradule.com/

ZP Komerc



http://www.zpkomerc.ba/

Žitopromet



http://www.capital.ba/bijeljinski-zitop ... ja-afriku/

Agro BN



http://www.ekapija.com/website/bih/comp ... -Bijeljina

Bijeljinska šećerana



http://www.ekapija.com/website/sr/compa ... -Bijeljina

Bobar Osiguranje



http://www.bobarosiguranje.net/

Bijeljina je privredno jedna od najjačih sredina u BiH. Jaka je kao crna zemlja.

[fruit]

Danas sam bio u Bijeljini...kahva sa prijateljima pa kuća..

[Mala_Mu]

Upozorenje na mogućnost poplava

Civilna zaštita grada Bijeljina uputila je danas upozorenje stanovništvu zbog opasnosti od poplava. "S obzirom na visok nivo podzemnih voda, zasićenost zemlje vlagom usljed dosadašnjih padavina i trenutno visok vodostaj svih vodotoka na području grada potencijalno je prisutna opasnost od izlivanja rijeka zbog prognoziranja novih obilnih padavina", navodi se u upozorenju.

Stanovništvo u Bijeljini, posebno u naseljima uz riječne i bujične vodotoke, pozvano je na maksimalnu opreznost.Iz gradske Civilne zaštite sugerišu da građani preventivno sklone materijalna dobra koja bi mogla biti zaplavljena. Svim nadležnim gradskim službama naložena je maksimalna pripravnost za djelovanje u slučaju potrebe.U saopštenju Civilne zaštite u Bijeljini se navodi da su, prema prognozama Hidrometeorološkog zavoda Republike Srpske, za danas i sutra najavljene obilne kišne i sniježne padavine.

[Rockefeller]

Meni je prva asocijacija ratni masakar. Vidio sam skoro na nekom videu taj grad, lijep mogu reći.

[drugrankovic]

iskreno prije rata selendra...

poslije rata dobila ko fol na pogranicnom znacaju, prvi grad do granice... jos veci seljoberi

[Vladimir RUS]

Prije rata je to bila obična kasaba (gradski dio), a okolina ravnica sa mnoštvo zemlje.

Danas je za neprepoznati i to ne samo kada se poredi stanje od prije 20 i više godina i kada se poredi današnje stanje, već i kada se poredi stanje od prije 10-15 godina i pno danas.

Više faktora je razlog za to, a jedan od najvažnijih jeste taj da su ljudi na tom prostoru i prije bili na neki način bogati (plodnom zemljom) samo tada je sve to kontrolisala država. Poslije povratka oduzete imovine taj kraj je postao jedan od najživljih krajeva u BiH i šire. Šta god da posadiš u tom kraju, može da nikne.