![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
kako sad odem ponekad, sve mi manje smeta, još kad vidim ono malo povratnika, da se jedino uz te taktove razvesele u nekim prilikama....bude mi ok
Šargija, violina ili dvije i specifično pjevanje....meni se čini kao neka kombinacija slavonske i neke turske glazbe...gaji se od posavine, Tuzle, Kalesije...negdje šargija, drugdje saz...
Jedni klasici
[ytube][/ytube]
Ilija i Marko: Džaba je čeznuti, naša Posavina je porušena, uništena, ubijena
Davne 1969. godine, braća Ilija i Marko Begić iz Dervente u diskografskoj industriji napravili su za to vrijeme čudo, snimivši u „Glasu komuna“ Doboj prvu singl-ploču sa izvornim narodnim pjesmama.
Rijekti su bili ljudi koji su u to vrijeme u svojim kućama imali makar gramofon, sa iglicom koja je krčala, sa koga se pjesma horila. Od tada je krenuo nevjerovatan uspon na muzičkoj sceni braće iz Dervente, a za 45 godina rada na estradi, snimili su desetine albuma, stotine pjesama, punili dvorane, zarađivali milione, osvajali „zlatne“,“srebrene“, „platinaste“ ploče u sarajevskom „Diskotonu“.
Ono što je najvrednije jeste istina da braća Begići nikada (za razliku od drugih,o.a.) izvornu narodnu pjesmu, nisu prepustili šundu. Ostali su vjerni tradiciji, šargiji i violini, ljubavnoj i rodoljubivoj pjesmi. I danas im ravnog nema u ovom poslu.
Ilija (74) i Marko (71) Begić, u rodni grad Derventu i zavičaj Bosansku Posavinu, se poput desetina hiljada Posavljaka, nisu vratili. Otišli su trbuhom za kruhom u susjednu Hrvatsku, Evropu, u bijeli svijet. Ostala su sjećanja i rijetke posjete ruševinama plodne ravnice.
U Derventi velika kuća Begića u „Radničkoj“ ulici. U njoj nema njihovih domaćina i njihove pjesme. Komšije kažu da se po svoj prilici „bosanski slavuji“ ne namjeravaju ni vratiti na rodno ognjište. Imaju svoje razloge.
- Možemo pričati, možemo čeznuti, plakati, ali istina je jadna, surova i čemerna. Naše Posavine, onakakva kavu je mi znamo više nema. Ona je porušena, uništena, ubijena. Ona više nema svoje ljude, svoju dušu. Nekada je kolo na Plehanu kod Dervente igralo dan i noć, pjevalo se, igralo od Modrana, Komarice, Zelenike, Bunara, Kovačevaca, Brezika do Save, od Bosanskog Broda, do Odžaka do Doboja. Danas ruševina do ruševine- kaže Ilija Begić.
Zato Begići sada najradije pjevaju svoju najnoviju pjesmu: „ Bosno moja porušena pusta, kad god pričam, puna su te usta. Nit' pas laje, nit' goveče riče, pijetla nema, da zakukuriče“.
O inicijatiivi koja se pojavila na društevnim mrežama da Begići kao umjetnici - pjevači i čuvari izvorne narodne pjesme, za života u Dreventi dobiju bar malu uličicu, kažu da to nije realno. Realnije je bilo, vele da su derventske vlasti, ostavili ulicu njihovog rođaka, partizana Ante Begića.
Međutim, povratnik na Plehan Ante Princip ne misli tako.
- Zašto Begićima ne dati ulicu, to su istinski umjetnici, po njima i njihovim pjesmama su Derventa i ovaj kraj poznati u svijetu. Ali, opet, to politika mora uraditi, a znamo KAKO nam ide politika - kaže Princip.
H. Čalić | avaz.ba
Kad se čuju zvuci od šargije,
poigrat će tko igrao nije!
Mlado staro prema kolu kreće,
i u kolu igraju od sreće.
A još kakva tad’ bude milina,
kad zasvira tu i violina,
igra mlado, a igra i strao,
veseli se cijela Posavina!
Još u kolu, kad se nošnje nose,
Posavljaci sa tim’ se ponose!
Cure, žene a i mlade snaše,
nose nošnje one stare naše,
što su nekad nosili nam stari,
posve iste kao onda stvari.
Pa se sve to prenosi na mlade,
da ostane i neka se znade!
Odakle smo i kojeg smo roda,
potječemo od naroda svoga!
Kad se kolo uhvati igrati,
po svijetu će odmah svi saznati,
da igraju kolo mili sine,
djeca naše ravne Posavine!
Ali kolo nikad pravo nije,
bez zvukova šargije i violine!
Šargija i violina poznati su svima,
To se u Posavini svira od davnina!
A izvorna je muzika
za Posavce, ponos a i dika,
izašla je iz naroda svoga
od Brčkoga pa sve do Broda.
I Dervente i Odžaka,
voli slušat kuća svaka,
dalje Šamac i Modriča,
i tamo je ista priča!
Iz gradova svih ti skupa,
izniklo je dosta grupa!
Izvornjake što pjevaju,
i mladi ih slušat znaju.
Pa po svijetu čuti vole,
kad pjevaju Mara i Lole!
A dva brata naše dike,
Kraljevi su te muzike.
Što pjevaju mila majko,
Braća naša Ilija i Marko.
To su naši stari suveniri,
izvorna se pjesma svuda širi!
Prenose je širom svijeta,
Svud se igra, svuda pjeva.
Pa po pjesmi i običaju,
usvijetu nas ljudi znaju.
Izvornjaci naši mili,
veseli nam uvijek bili.
Gdje god ima našeg slavlja,
nek se vaša pjesma javlja,
i očuva mili sine,
izvor naše Posavine!
A ja zovem stare, mlade,
da doprinos svatko dade!
Pjesmama iz rodnog kraja,
pričom naših običaja.
Nošnjama i sve što znate,
treba prenijeti i na mlade!
Stihovi: Mijo Vidaković
ovim me zna stari probuditi....ajde mrkulja te zove 
