
Još se ne zna gdje će se srušiti 20 godina star satelit američke svemirske agencije NASA koji bi prema predviđanjima trebalo da padne na Zemlju za nedjelju dana, navode američki mediji. Satelit težine šest tona i veličine autobusa, poznat kao UARS (skraćeno na engleskom Satelit za istraživanje gornje atmosfere) ostao je bez goriva i iskočio iz svoje orbite. Mada su naučnici uvjereni da će pasti, mjesto gdje će to biti na Zemlji još je nepoznanica, piše Internešnal biznis tajms na svom vebsajtu.
Prema naučnicima Nase, dijelovi ovog satelita mogu da padnu na Zemlju negdje oko 24. septembra, na bilo kom kontinentu u rasponu od Alaske do Južne Amerike, što znači veći dio naseljenog svijeta. "Ovo je težak problem za računanje, ne znamo tačan trenutak kada će pasti, a kreće se veoma brzo. On zapravo prođe zemljinu orbitu svakih 90 minuta", rekao je profesor fizike na univerzitetu Fresno Stiv Vajt.
Međutim rizik da neko bude pogođen dijelovima satelita je takoreći nepostojeći, smatraju naučnici, pošto će veći dio da izgori kad uđe u zemljinu atmosferu. Očekuje se da će samo oko 600 kilograma ostati, a raspršiće se po površini od oko 400 do 500 kilometara. Rizik za javnu bezbjednost je 1:3.200, navode naučnici, što je, ipak, veći rizik od onog koji navodi NASA - od 1:10.000. Naučnici tvrde da preciznije podatke o mjestu pada mogu da daju tek dva sata prije ulaska satelita u zemljinu atmosferu.
Stručnjaci NASA-e za svemirski otpad dali su preciznije prognoze pada divovskog satelita kojem su otkazale funkcije, po kojima bi 5,7 tona teška letjelica trebala udariti u Zemlju oko 23. septembra, dan ranije nego što se prvobitno predviđalo, izvještava u ponedjeljak američka TV mreža CBS News.
Disfunkcionalni satelit za istraživanje gornje atmosfere - UARS, lansiran je 1991. a isključen je 2005. godine nakon što je dovršio misiju. Očekivalo se da će satelit pasti na Zemlju ove godine, a stručnjaci su mu u početku dali termin od sedmicu dana krajem septembra i početkom oktobra, da bi ga zatim suzili na posljednju sedmicu ovog mjeseca, prenosi u ponedjeljak Hina. Taj je termin po NASA-i, sada sužen na samo tri dana. "Ponovni ulazak u atmosferu očekuje se 23. septembra, plus ili minus jedan dan, zbog jakog povećanja sunčeve aktivnosti od početka ove sedmice", kazala je glasnogovornica NASA-e Bet Dickey za znanstveni portal SPACE.com. Ali gdje će točno UARS pasti još uvijek je nepoznato.
NASA očekuje da će najmanje 26 velikih komada masivnog satelita preživjeti visoke temperature kod ulaska u atmosferu i stići do površine Zemlje. Dijelovi od titana i spremnici goriva mogli biti
među tim krhotinama, no satelit UARS ne nosi toksična goriva. Očekuje se pad krhotina na pojasu Zemlje dugom oko 800 km, rekli su zvaničnici NASA-e. Stručnjaci NASA-e su izračunali kako je vjerojatnost od 1 prema 3,200 da krhotine satelita pogode neku osobu. Ta vjerojatnost vrijedi za svakog od sedam milijardi stanovnika Zemlje. Dobra je vijest da će satelit vjerojatno pasti u ocean, jer je Zemlja
vodeni planet sa 75 posto površine pokrivene vodom.
"Pogledajte samo koliko je Zemlje pokriveno vodom. Postoje jako dobri izgledi da će otići ravno u ocean", rekla je Victoria Samson, direktorica washingtonskog ureda zaklade Secure World, organizacije posvećene mirnoj upotrebi svemira, za SPACE.com.
NASA-ini dužnosnici očekuju pad satelita UARS preko područja širine od sjeverne Kanade do juga Južne Amerike, što ostavlja veliki pojas svijeta otvoren da postanu točka ponovnog ulaska letjelice u atmosferu. NASA i Operativni centar za svemirske operacije Strateškog zapovjedništva SAD-a u zrakoplovnoj bazi Vandenberg u Kaliforniji, pozorno prate pad satelita ali će moći tačno odrediti zonu njegova
udara tek kada dođe na 10,000 km, odnosno dva sata prije njegova ulaska u atmosferu.
Satelit UARS, vrijedan 750 milijuna dolara, na svojoj je misiji mjerio koncentracije ozona i drugih hemijskih spojeva koji se nalaze u Zemljinom ozonskom omotaču, kako bi se bolje razumjelo kako gornja atmosfera utječe na naš planet. Također je bilježio brzinu vjetra i temperature u stratosferi, kao i energiju koju Zemlja prima od sunca.