Da kopiram svoj stari post
[quote="Maja"]
evo kakav je život jednog seljaka.
JESEN
sad je jesen i čiste se njive, pale, pravi rakija, spremaju zimnice. jesen volim najviše jer nema puno posla a atmosfera je posebna.
ZIMA
zimi se samo oru njive i obrezuju voćke. živiš od para koje si zaradio za ona pišljiva 3-4 ljetna mjeseca. brojiš svaku marku jer ti mora ostati dovoljno za proljeće tj za sjemena, đubriva i ostalog.
PROLJEĆE
proljeće je period kad seljaci budu najcrnji. ljeti se koliko toliko zaštite, ali ih prevari ne tako vruće proljetno sunce. izgledaš ko ciganin. svaki božiji dan imaš nešto raditi. frezanje, sjetva, sadnja, i to je period kada bude najviše srčanih udara jer se nakon zimskog mirovanja odmah latiš freze i teškog rada. svaku veče pred spavanje gledaš u nebo da vidiš hoće li padati kiša i hoće li ti poremetiti planove. pa kad padne ko na iglama si jer kasniš... a sve ima svoj red. kad se šta sadi i radi. i onda poslije kiše udari trava koje se nikako ne možeš riješiti.
LJETO
svako božije jutro ideš na njivu, vraćaš se oko 12-1 dok je najjače sunce i onda opet ideš oko 16h pa sve dok ne padne noć.
sad već zrije voće i povrće. a zrije munjevitom brzinom tako da svaki dan imaš nešto za brati. s obzirom da su grozne vrućine ustaješ u 4 ujutro kako bi obavio sve do 10 sati, jer je već u 9 paklena vrućina. pa opet u 4 h na njivu a vruće obara te s nogu. čupaš špinat i salatu a leđa pucaju. vadiš krompir a po tebi se lijepe znoj i prašina (sutri dan ne možeš maknuti od upale mišića). bereš voćke a oko tebe milion insekata, pa još kad rukom zgrabiš voćku na kojoj je po 20 pčela al tamo s druge strane pa ne vidiš.
onda zalijevanje po čitav dan, prihranjivanje, prskanje protiv raznih nametnika, okopavanje, čupanje trave, kidanje zaperaka, vezanje..
i onda jednog dana ustaneš i vidiš da je preko noći sve pokosila neka bolest.
dođe luža... luža je kažu nešto što dođe sa zrakom i protiv toga ne možeš
padne nešto kao pepeo na biljke i osuši se. svi se listovi zakovrdžaju i počnu sušiti a voće i povrće vene..
pa žilogriz koji se nalazi u stablu, grize ga dok se stablo ne osuši. džaba prskanje i sve.
ili ovo ljeto npr niko nije imao jedne šljive. ne zna se zašto ali nikako nisu rađale a ti si je svejedno prskao, obrezivao, frezao.
prirodne nepogode su ipak najgore. krupa koja samo "isčoka" plodove koji na tim mjestima pocrne. bure koje lome grane i obaraju plodove. mrazevi koji unište tek probeharale voćke pa poslije nemaš ništa. i kako da jadni seljak preživi?
treba napomenuti i to da su današnje voćke nula bodova. od posađenih 50 u narednih 5 godina ostat će ti pola samo. a voćka nije jeftina pa pomnoži sa 50......
znači mučiš se ko konj, radiš od jutra do mraka i u danu sve izgubiš.
a i kad ti uspije ljetina, naravno uspije kod svih i javlja se konkurencija.
kad hoćeš da nešto prodaš jednostavno toga ima toliko na pijaci da nakupci mogu da biraju kod koga će kupiti i onda spuštaju i spuštaju cijene. prodaš džaba. na kraju kad sračunaš ili si na gubitku ili dobiješ koliko si uložio i jadni su oni koji nemaju neka druga primanja. makar najnižu penziju.
e sad......kad sve to sagledaš......jako je teško biti žena na selu!
muškarci barem znaju kad završe s njivom da je to to za taj dan, a ženu čekaju kućanski poslovi. a još ako imaš kokoši, kravu..
žene na selima jako puno rade i zapravo imaju jadan život. nema svakodnevnih kafica s prijateljicama, šopinga, šetnji bla bla.
iskreno, da imam kćer ne bih voljela da se uda za poljoprivrednika.
od ovih bezbroj malih poljoprivrednika nema ništa. samo se jadni pate i nikad ništa neće ostvariti.
...pa onda malo u sijenu 
pomoci kad zatreba ali da se posve posvetim poloprivredi,jednostavno se ne vidim u tome 
...dakle pobijam ti tezu 
....znas onu od Brene.....ej Sheki Sheki tako ti Allaha dovescu te Sehki do prosjackog stapa ...... 
